Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Prof. dr. sc. emeritus Andrija Hebrang: Postoji cijela organizacija bivših komunističkih službi koja brani iskapanja kostiju žrtava - nalogodavci tajenja zločina su pozicionirani u visokoj politici i u svim strankama i zato su uspješni

Teško da se čovjek kao liječnik, može iskrenije, predanije i svrsishodnije staviti okupiranoj domovini na raspolaganje nego u hrvatskom ratnom sanitetu. Vi ste ga vodili u nevremenima. Što Vam se usjeklo u sjećanje iz tih teških vremena?

jedina preostala bolnica, ona u zagrebačkoj Dubravi, cijelu 1991. godinu bila je u rukama agresora i liječila je agresorove ranjenike

Prvi demokratski izbori bili su prilika za ostvarenje sna hrvatskih generacija za stvaranjem nezavisne hrvatske države. Svaki domoljub tu je priliku morao iskoristiti na način koji mu je najdostupniji. Kao iskusan liječnik i sveučilišni profesor znao sam gdje mi je mjesto. Predsjednik Tuđman dao mi je otvorene ruke za organizaciju ratnog saniteta. Izazov je bio velik jer nismo imali organizacije ratnog saniteta, stručnjake, a niti vojne bolnice koje je agresor pri napuštanju uništio. Jedina preostala, ona u zagrebačkoj Dubravi, cijelu 1991. godinu bila je u rukama agresora i liječila agresorove ranjenike.

Hebrang

posebno pamtim činjenicu da se u dragovoljce nisu javljali pripadnici politički lijevih stranaka, a na sreću nismo imali puno ni bivših komunističkih i udbaških kadrova

Vrlo brzo sam shvatio da ne će biti nikakav problem skupiti dragovoljce za sanitet, vrhunske stručnjake i domoljube, pa smo već krajem 1990. godine osnovali Glavni stožer saniteta Republike Hrvatske. U najteže vrijeme, prije Hrvatski sanitetosnivanja Hrvatske vojske, odlučili smo se za integralni civilno-vojni sustav i uveli niz novina u organizaciju kako bi ju prilagodili nepovoljnim uvjetima u kojima smo se našli odmah na početku srpsko-crnogorske agresije. Posebno pamtim činjenicu da se u dragovoljce nisu javljali pripadnici politički lijevih stranaka, a na sreću nismo imali puno ni bivših komunističkih i udbaških kadrova. Tek nekoliko liječnika prešlo nam je iz JNA i to iskreno i požrtvovno.

izvanredni su bili rezultati hrvatskog ratnog saniteta, najbolji u svjetskoj stručnoj literaturi

Zbog toga što, za razliku od drugih sektora obrane, nismo bili infiltrirani sa starim komunističkim i udbaškim kadrovima, vladalo je neizmjerno međusobno povjerenje. Upravo tome pripisujem izvanredne rezultate hrvatskog ratnog saniteta u kojemu je ukupna smrtnost ranjenika bila samo 1,4 % što se ubraja u najbolje rezultate u svjetskoj stručnoj literaturi. Takve okolnosti omogućile su nesmetano oslobađanje ogromne domoljubne i stručne energije hrvatskih liječnika i njihovih suradnika na svim bojištima Republike Hrvatske, a kada je bio ugrožen hrvatski narod u Bosni i Hercegovini svoja smo iskustva uspješno prenosili i na to jedinstveno bojište. Stvorili smo zajednički sanitet koji je izvanredno funkcionirao.

Koje biste bojište istakli kao ono tada najteže za rad?

Za sanitet sve su bojišnice bile podjednako teške jer smo liječničke timove pomakli na samu prvi crtu. Tako smo Vukovar bolnicavisoko-stručnom prvom pomoći nadoknadili nedostatak transportnih sredstava. U prve ešalone uključen je veliki broj civilnog osoblja koje je zbog toga postalo značajna ne samo medicinska nego i psihološka potpora našim bojovnicima. Pa ipak, kao najteže bih izdvojio spašavanje bolnica na prvoj crti, čiji su bolesnici i osoblje bili u neposrednoj ratnoj opasnosti. Neprijatelj je artiljerijom gađao 14 naših bolnica, od kojih je neke, poput onih u Pakracu i Vinkovcima, potpuno uništio. Pa ipak smo ih održavali u funkciji u njihovim zaštićenim podzemnim dijelovima. Svaka evakuacija bolesnika iz bolnica prvog ešalona bila je veliki rizik i zato smo to teško doživljavali. Legendarne su evakuacije ranjenika i bolesnika poput onih iz pakračke, vukovarske, gospićke i vinkovačke bolnice. Meni osobno najteže je pala žrtva vukovarske bolnice. Od trenutka kada sam imenovao doktoricu Vesnu Bosanac za ratnu ravnateljicu, a doktora Juraja Njavra za ratnog zapovjednika bolnice, liječnici i njihovo osoblje počeli su ispisivati herojsku povijest vukovarskog saniteta. Najveća tragedija je započela kada im više nismo mogli pomagati iz neposredne blizine i kada su ostali u okruženju. Budući hrvatski naraštaji nikada to ne smiju zaboraviti.

Osim zbrinjavanja ranjenika, dopremanja medicinske pomoći u konvojima, vodili ste i evidenciju o ranjavanjima, ali i počinjenim zločinima srpske strane. Tiskali ste i hrvatsko-engleske, brojne analize koje pojašnjavaju prirodu nametnutoga nam rata i probleme s kojima ste se susretali na terenu.

Poučeni strašnim iskustvima nakon II. svjetskog rata, kada su komunisti bez suda pobili još i danas nepoznati broj JNA Vukovarzarobljenika i civila, osnovali smo jedan odjel u Stožeru saniteta čija je zadaća bila identifikacija svake civilne žrtve. Bio je to Odjel za informiranje koji imao, na trideset mjesta po terenu, specijalno educirane ekipe za identifikaciju ubijenih civila. Zato mi danas imamo točan broj i imena ubijenih civila, za razliku od agresorske strane koja neprestano među ubijene civile podvaljuje one civile koji su bili naoružani. Svojim dokazima borimo se na međunarodnoj sceni, uključujući i sud u Haagu, ali nikako da naše dokaze prihvati politika hrvatske države.

domaće institucije ni danas nisu zainteresirane za istinu: ukupno je ubijeno 7.263 hrvatska civila, od kojih su čak 3.182 ubijene žene te je 405 ubijene djece. Ukupno 48% ubijenih su žene i djeca!

Umjesto čvrstih argumenata, trpi se uvrede i laži čelnika Republike Srbije. Dokumentirane podatke o stradanju hrvatskih civila objavio sam u knjizi, koja je zahvaljujući hrvatskom domoljubu iz Kanade gospodinu Hrvojiću prevedena na engleski i poklonjena tisućama institucija širom svijeta. Domaće institucije ni danas nisu zainteresirane za ovu istinu, a ona je strašna. Ukupno je ubijeno 7. 263 hrvatska civila, od kojih su čak 3. 182 ubijene žene te je 405 ubijene djece. Ukupno 48% ubijenih su žene i djeca!

bio je i progon 240.000 Hrvata s okupirane trećine države, a bivši agresor i njihovi današnji simpatizeri tvrde da smo mi u Oluji protjerali stotine tisuća Srba. Istina je suprotna... objavili smo dokument zapovijedi tzv. Savjeta odbrane RSK pod brojem 2-331-2/95 kojim Martić zapovijeda plansku evakuaciju srpskih civila prije početka Oluje!

To je dokaz naravi srpsko-crnogorske agresije jer su cijevi bile uperene više na civile nego na vojne ciljeve, s Olujanamjerom protjerivanja. Isti cilj imao je i progon 240.000 Hrvata s okupirane trećine države, a bivši agresor i njihovi današnji simpatizeri tvrde da smo mi u Oluji protjerali stotine tisuća Srba. Istina je suprotna, i zato smo u knjizi objavili dokument zapovijedi tzv. Savjeta odbrane RSK pod brojem 2-331-2/95 kojim Mile Martić zapovijeda plansku evakuaciju srpskih civila prije početka Oluje! Ni taj dokument naši političari ne upotrebljavaju u komunikaciji s bivšim agresorom. U Stožeru saniteta vodili smo i objavili dokumentaciju o ranjenim civilima i 14 granatiranih bolnica, a na temelju svih tih podataka nitko od agresora nije procesuiran niti je tražena ratna odšteta, pa će dokumentacija morati čekati neki naraštaj objektivnih, ako već ne domoljubnih političara.

S hrvatskim ste braniteljima ostali i poslije rata?

stranka SDP dva puta je smjenjivala ratnu ravnateljicu dr Vesnu Bosanac nastojeći s time omalovažiti uloge branitelja... vukovarsku bolnicu, u čijoj se utrobi rađala slobodna Hrvatska - nastojali su ukinuti

Nakon rata pomagao sam braniteljima, posebno vukovarskim zdravstvenim djelatnicima, koliko sam mogao. Vesna BosanacPolitike raznih boja nisu bile sklone Vukovaru. Stranka SDP dva puta je smjenjivala ratnu ravnateljicu dr Vesnu Bosanac nastojeći s time omalovažiti uloge branitelja. Vukovarsku bolnicu, u čijoj se utrobi rađala slobodna Hrvatska - nastojali su ukinuti. U mandatu 2004. godine ishodio sam sredstva Vijeća Europe i bolnicu smo potpuno obnovili te dogradili tako da je ona danas ugledna bolnica za sve stanovnike i ujedno ugledna veteranska bolnica.

Kakva imate saznanja o mučnom slučaju Pupovčeve pregovaračke prijevare te srbskog mučkog ubojstva dr. Šretera?

Pupovac je lagao da će ga razmijeniti kasnije jer ga trebaju kao liječnika, a znamo da je dr Šreter tada već bio mrtav. Pupovac za to nikada nije odgovarao. No, optužbe za uspomenu na dr Šretera idu i na naš račun...

Podatke o mučeničkoj smrti dr. Ivana Šretera znam iz svjedočenja gospodina Degoricije, koji je s Miloradom ŠreterPupovcem dogovorio razmjenu. Pupovac je lagao da će ga razmijeniti kasnije jer ga trebaju kao liječnika, a znamo da je dr. Šreter tada već bio mrtav. Pupovac za to nikada nije odgovarao. No, optužbe za uspomenu na dr. Šretera idu i na naš račun jer sam godinama nastojao, preko Udruge liječnika dragovoljaca 90. - 91., da se bolnica u Daruvaru nazove njegovim imenom, do današnjeg dana uzalud. Možete li vjerovati koji je razlog naveden za odbijanje prijedloga? Ime dr. Ivana Šretera se ne uvodi u naziv bolnice jer bi ga strancima koji dolaze na rehabilitaciju bilo teško izgovoriti! Toliko o Hrvatskoj danas. Narod koji ne poštuje svoje heroje, koji su ugradili svoje živote u temelje države, nema dobru budućnost.

Kakvo stajalište zauzimate o hrvatskom istraživanju fantomskih jama tipa Šaranova jama i sličnih veliko-srbijanskih mitova?

Šaranova jama je samo jedna od bezbroj laži s kojima se već desetljećima Hrvati drže u pokori kao zločinci. Uzalud speleolozi svjedoče da u njoj nema posmrtnih ostataka izmišljenog zločina s kojim se terete Hrvati.

tipičan smo narod koji ne istražuje svoju povijest sam, nego to prepušta neprijateljima hrvatske države

Brojne jame i bivši logori služe neprijateljima hrvatske države kao optužnica i dokaz genocidnosti Hrvata. Lažne optužbe frcaju iz medija, udžbenika, iz govora političara. Zar je moguće da u tri desetljeća samostalnosti hrvatske vlasti nisu osnovale povjerenstvo za istragu istina o svim jamama, logorima, uključujući i Jasenovac? Istraživanja je trebalo napraviti uz sudjelovanje međunarodnih eksperata i jednom zauvijek utvrditi istine. Istine koje bi postale obveza svih medija i svih nastavnih programa. Zašto to nije učinjeno? Zato jer smo zadržali u svim dijelovima vlasti Jamaone koji se ne mire s nastankom Hrvatske i čiji je glavni cilj djelovanja zaštita onih koji su Hrvatskoj uvijek bili nasuprot. Tipičan smo narod koji ne istražuje svoju povijest sam, nego to prepušta neprijateljima hrvatske države.

Kakva je bila Vaša suradnja s Ivanom Grujićem? Je li se moglo učiniti više?

većeg bezobrazluka nisam doživio! Naime, Gruić je do devedesetih bio visoki dužnosnik Službe državne bezbednosti, sljednice Udbe koja je te iste žrtve ubijala! Kada je Milanovićeva vlast ukidala Ured, nakon samo godine dana od osnivanja, odredila je da daljnja iskapanja vodi Grujić

S Ivanom Grujićem sam surađivao kratko, samo pri osnivanju Ureda za otkrivanje žrtava komunističkih zločina 2010. godine. Do tada je skrivena grobišta komunističkih žrtava istraživao i vodio on i to na način da sva iskapanja uspori. Na to je mjesto imenovan od Račanove Vlade. Kada sam pokrenuo inicijativu za osnivanje Ureda, javio se da bi on želio biti ravnatelj. Većeg bezobrazluka nisam doživio! Naime, Gruić je do devedesetih bio visoki dužnosnik Službe državne bezbednosti, slijednice Udbe koja je te iste žrtve ubijala! Kada je Milanovićeva vlast ukidala Ured, nakon samo godine dana od osnivanja, odredila je da daljnja iskapanja vodi Grujić. Htio sam da hrvatski narod to sazna, pa sam dao saborskim zastupnicima dokaze o Grujićevoj pripadnosti zločinačkim jugoslavenskim službama. Nitko se od njih nije usudio izaći za govornicu i to pročitati! To je slika koja pokazuje koliki je strah od ostataka sljedbenika tih zločinaca u svim strukturama društva. Naravno da s tim dokazima nisam uspio prodrijeti u velike medije, objavili su ih samo pojedini portali.

Kako ocjenjujete rad Povjerenstva Vlade RH za zatočene i nestale te posebice što mislite o suradnji na istraživanju nestalih sa srpskom stranom?

Mislim da povjerenstvo radi u okvirima koje im zadaje politika. Jasno je da su svjedoci zakopavanja nestalih u srpsko-crnogorskoj agresiji živi i da su među nama, a dijelom i u Srbiji. Jedini ispravan stav naše Vlade bi trebao biti takav da prisili Srbiju, ali i domaće zločince da odaju skrivena grobišta. To bi trebao biti preduvjet za bilo kakve UDBAodnose sa Srbijom uključujući i diplomatske. Radi se o tipičnom humanitarnom pitanju i nitko nam na čvrstom stavu ne bi mogao zamjeriti. Bez takvog pritiska vodstvo Srbije i dalje će nas vrijeđati kao i do sada.

Jednom ste izjavili da bi stvarne partizanske jame i gubilišta, ako se nastavi ovim tempom, Hrvatska mogla potpuno istražiti tek za 250 godina?

Devedesetih godina zatražili smo od policije da ispita u razgovorima sa stanovnicima gdje se sve nalaze mjesta sumnjiva kao skrivena grobišta žrtava komunističkih zločina. Dobili smo popis od 940 lokaliteta. Predstoji veliki posao, jer prema dosadašnjim iskustvima pravi lokaliteti odstupaju od usmeno prenošenih podataka u velikom postotku. Zato je potrebno organizirati velike radove na istraživanju. Danas to radi jedno ministarstvo koje nema ni kadrovskih ni financijskih kapaciteta dovršiti taj posao. Po sadašnjoj dinamici otkapanja 3-4 lokaliteta godišnje lako je izračunati koliko bi vremena trebalo za istražiti sve lokalitete. Svakako radi se o stoljećima. Upravo zato smo izradili plan intenzivnih istraživanja u Uredu za pronalaženje žrtava komunističkih zločina na način da se osnuju županijske ispostave koje bi otkopavale svaka po desetak lokaliteta godišnje i upravo zato je taj Ured i zatvoren. Još je jedan veliki propust sadašnjih iskopavanja. Bez projekata za fondove EU, istraživanja, zbog iznimno visokih troškova, nemaju nikakvu šansu biti dovršena. A upravo zato tijelo koje istražuje mora biti izvan Vlade, kao što je bio Ured za istraživanje skrivenih grobova komunističkih zločina. No na kraju, velika pogrješka, koju radi današnja Vlada u otkopavanju posmrtnih ostataka žrtava komunizma je to što ne uzimaju tkiva za DNK analizu. Rezultati takve analize morali bi se čuvati u bazi podataka radi moguće identifikacije i uspoređivanja s DNK analizom živih rođaka. Ako se od početka ne vodi evidencija takvih analiza, propust se više nikada neće moći nadoknaditi.

Je li danas zaista riječ o modernoj Srbiji, novoj europskoj i demokratskoj?

srpski stratezi pokazuju da za njih stvaranje velike Srbije nije poražen nego predstojeći projekt. Sve što se događa kopija je Miloševićeve politike i mi se na to moramo pripremiti

Agresija Srbije na Hrvatsku imala je sva obilježja fašizma s glavnim ciljem uništavanja civila i cjelokupne imovine. Srbija EUGlavni akteri tog fašističkog pohoda i danas su u vrhu srbijanske politike. Dok Srbiju vode četnički vojvode i ratni huškači, koji su poticali stanovništvo okupiranih krajeva na zločine, za tu zemlju nema nade. Izborom takvih političara srpski stratezi pokazuju da za njih stvaranje velike Srbije nije poražen nego predstojeći projekt. Sve što se događa kopija je Miloševićeve politike i mi se na to moramo pripremiti. Srbija ne može u EU dok ne prođe katarzu i plati cijenu poražene strane u agresorskom ratu koji je vodila na tuđem teritoriju. Dogodio se povijesni paradoks: poraženi svoje ratne kadrove veličaju a pobjednici svoje udaljuju od političke scene.

Kada ste započeli s istraživanjem partizanskih gubilišta i masovnih jama? S kojim ste se preprekama tada suočavali? Je li i tzv. politika pomirenja (ultimativna u ratu) bila smetnja?

Kao što je poznato, ranih devedesetih osnovano je saborsko povjerenstvo za otkrivanje skrivenih grobišta II. Ivica Račansvjetskog rata i poraća. Radili su u teškim ratnim uvjetima i otkopali 1.163 posmrtna ostatka na Maclju. Istražili su i druge lokalitete ali su zbog brojnih podmetanja stali s radom. Konačno ih je ukinuo Račan 2002. godine s jasnim ciljem zaustavljanja otkapanja istine. Tada se počinjem baviti ovim problemom, ali bez ikakve političke potpore. Kad sam ušao u Vladu 2004. godine gurao sam taj projekt ali je projekt zaustavljen dok traju pregovori za ulazak u EU jer se od nas tražilo političko jedinstvo u zemlji. Nakon ulaska u EU izradio sam zakon po kojemu se uspostavlja Ured za otkrivanje grobova komunističkih žrtava i trebalo mi je gotovo tri godine da ga izglasamo u Saboru. To pokazuje koliki su otpori starih komunističkih struktura, koje brane svoje ideale i svoje prethodnike. Nakon manje od godinu dana rada Ured je ukinut i niti do danas nije obnovljen. Danas te poslove obavlja Ministarstvo branitelja koje ima kvalitetne, ali nedostatne kadrove, a dodijeljena financijska sredstva su smiješna prema potrebama izvođenja velikih radova u svim županijama istodobno. Malo je vjerojatno da će se ta situacija u skorije vrijeme promijeniti. Protivnici istine ostvarili su svoj naum da natjeraju narod na zaborav.

istraživanja na Maclju su namjerno zaustavljena jer je to najveće hrvatsko stratište nakon II. svjetskog rata. U Lepoj Bukvi bilo je lovište zločinca Tita. Cijeli Macelj je grobnica za još oko 15.000 ubijenih bez suda

Poznajete vrlo dobro lokalitet Maclja, posebno mikro lokaciju Lepa Bukva. Zašto se ta istraživanja danas ne nastavljaju?

Istraživanja na Maclju su namjerno zaustavljena jer je to najveće hrvatsko stratište nakon II. svjetskog rata. U Lepoj MaceljBukvi bilo je lovište zločinca Tita a u samoj ruševnoj kući pronađene su kosti u bunaru. Cijeli Macelj je grobnica za još oko 15.000 ubijenih bez suda. Uspjeli smo zahvaljujući inicijativi župnika fra Brgleza dobrovoljnim prilozima sagraditi zavjetnu crkvu Muke Isusove i pokopati 1.163 posmrtna ostatka. Svi ostali radovi su zaustavljeni i čekaju neki naraštaj koji će se pobuniti što gazi po kostima svojih ubijenih predaka i koji će izabrati neke političare koji će cijeniti hrvatsku žrtvu i pravo na obilježen grob.

U kojem smjeru idu Vaše opravdane sumnje, zašto su i kako kosti čekale dugih dvanaest godina na jednome tavanu?

postoji cijela organizacija bivših komunističkih službi koja brani iskapanja kostiju žrtava iz tog razdoblja. Nalogodavci tajenja zločina su pozicionirani u visokoj politici i u svim strankama i zato su uspješni

Kosti 1.163 osobe, ubijene bez suda na Maclju nakon II. svjetskog rata, tajno su smještene u crnim vrećama na tavan patologije na zagrebačkoj Šalati i tamo su skrivene ležale punih 12 godina! Tada smo ih pronašli i s grupom domoljuba pokopali u djelu Fruki podno gore Macelj. Ne znamo tko ih je sakrio, ali očito se nije radilo o jednoj osobi. Postoji cijela organizacija bivših komunističkih službi koja brani iskapanja kostiju žrtava iz tog razdoblja. UpitnikKomisiju Hrvatskog sabora koja je te kosti iskopala ometali su u radu i konačno ukinuli a rezultate njezina rada drže podalje od javnosti. Nalogodavci tajenja zločina su pozicionirani u visokoj politici i u svim strankama i zato su uspješni. Vjerujem da će jednom hrvatski birači izabrati one političare koji će odlučno istražiti istinu o svakom komunističkom zločinu. Do sada su birali one koji to onemogućuju. Sjetimo se izbora Mesića u dva mandata, Josipovića, Račana, Milanovića...

Možete li navesti osim lokacije Gračani i Pedagoška akademija na Savskoj još zagrebačkih partizanskih stratišta i masovnih jama koje su stvorili partizani?

narod koji gazi po kostima svojih predaka dovoljno govori o bunilu u kojemu se nalazi

Prema istraživanju hrvatske policije devedesetih godina u cijeloj državi ima oko 940 skrivenih grobišta koje treba istražiti. Današnjom dinamikom otkopavanja to bi potrajalo oko tri stoljeća! U Zagrebu je puno sumnjivih lokaliteta, od Gračana, preko Šestina, Dubravkinog puta, Remeta, pa zatim u Ljubljanskoj ulici, na Miroševcu... To je oko 40 lokacija s kostima 10-400 pobijenih u svakoj jami. Kao u cijeloj Hrvatskoj, tako i mi Zagrepčani svakodnevno gazimo po kostima predaka koji su ubijeni bez suda i nemaju obilježen grob. Ove godine otkopan je dio pobijenih u Savskoj ulici, ali su radovi zaustavljeni na pola puta. Narod koji gazi po kostima svojih predaka dovoljno govori o bunilu u kojemu se nalazi.

preko milijun potomaka komunističkih žrtava traži pravdu za svoje bližnje

Gdje smo danas, dokle je moderna Hrvatska, u 21-om stoljeću, doprla s istraživanjem partizanskih zločina?

Možemo reći da smo danas nakon 28 godina slobodne hrvatske države, na samome početku. Ni jedna lokacija nije istražena do kraja, a ukupno je ekshumirano manje od 1% žrtava. Postavlja se pitanje može li hrvatska naprijed ako ne pokopa svoje pretke na dostojanstven način? Naravno da ne može jer preko milijun potomaka komunističkih žrtava traži pravdu za svoje bližnje.

kratkoročne prognoze nisu dobre, jer se ušutkavaju povjesničari koji govore istinu, a novinari koji iznose argumentirane istine odavno su isključeni iz javnosti

Druga je dimenziija povijesna. Premreženi smo lažima o zločinima u II. svjetskom ratu i poraću. Rezolucija Vijeća Europe o komunističkim zločinima br. 1.481 nas uči da bez istine nema pomirbe. To skrivanje istine je temelj raskola u hrvatskom društvu, a bez pomirbe nema napretka. Kratkoročne prognoze nisu dobre, jer se ušutkavaju povjesničari koji govore istinu, a novinari koji iznose argumentirane istine odavno su isključeni iz javnosti. Na političkoj sceni u vrhu umjesto branitelja i antikomunista izabrani su političari koji odrađuju ciljeve svojih svjetonazora, a u taj svjetonazor nije uključena istina o komunizmu.

Kako gledate na stalna podmetanja koja trpi gospodin Roman Leljak? Mislim na cijelu nizanku: auto sudari, navodni šverc automobilima, sudski procesi i navodne zatvorske kazne, policijska ispitivanja i sva druga ometanja i ocrnjivanja?

Gospodin Roman Leljak je jedinstvena pojava u hrvatskoj stvarnosti. Potpuno sam, uz ogromne otpore slovenske i Leljakhrvatske države, istražuje arhive bivše države. Otkopava skrivena grobišta i izlaže se opasnosti od onih koji ne žele istinu o komunističkim zločinima. Suočen je s brojnim napadima, kako medijskim tako i pravosudnim. Primjerice, na pokapanju žrtava Hude jame, koju je otkrio, nije mu bilo dozvoljeno sudjelovati! U traganju za istinom je uporan, svoje nalaze objavio je u nekoliko sjajnih knjiga koje vrve dokazima. Upravo promovira film o istini Jasenovca, koja daje potpuno drugačiju sliku od dosadašnjih spoznaja. One nakon tog filma, izgledaju kao podvale. Naravno, hrvatska država ne iskazuje nikakav interes za njegov rad. Ta istraživanja trebala bi organizirati i voditi država, uključiti brojne stručnjake povjesničare, arhivare, forenzičare i arheologe i napokon istražiti istinu svoje povijesti. Umjesto toga država diže zid šutnje o Leljakovim djelima i ometa ga u radu. Velika posjećenost njegovih izlaganja jedina mu je satisfakcija. Svoja istraživanja financira sam, prodajom knjiga, umjesto da se to plaća iz državnog proračuna. Ja ga zovem glasnikom istine.

Mi Hrvati spremni smo se suočiti s istinom o zločinima... ali želimo njihovu objektivizaciju a ne manipulaciju

Jesu li hrvatska javnost pa zatim i obrazovanje spremni suočiti se s istinom o partizanskim zločinima? S istinom o Jasenovcu kao radnom logoru? S Jasenovcem kao stratištem koje su punili i Titovi partizani?

Istina o Jasenovcu mora se otkriti jer se na lažima o tom stratištu pokorava hrvatski narod desetljećima. Povijesne Jasenovaclaži postale su zacementirane u nastavnim programima, medijima, nastupima rigidnih retrogradnih ljevičara. U vrhu hrvatskih vlasti, svih ovih godina, prevladavaju oni koji se boje istine i otkrića da je Jasenovac mjesto gdje je političke neprijatelje likvidirao i zločinac Broz. Mi Hrvati spremni smo se suočiti s istinom o zločinima, koji su se tamo dogodili tijekom II. svjetskog rata, ali želimo njihovu objektivizaciju, a ne manipulaciju. Normalna država, u čijem vodstvu ne bi sjedili oni koji joj ne žele dobro, već bi davno osnovala međunarodno stručno povjerenstvo za istraživanje istine o Jasenovcu. Uostalom, takav prijedlog izrekla je i hrvatska predsjednica gospođa Kolinda Grabar Kitarović. Nadam se da ne će posustati zbog orkestriranog napada onih, kojima istina ne odgovara. To će se morati jednom dogoditi, jer istina nema alternative.

Jesmo li mi zrelo demokratsko društvo koje osuđuje sve zločine ali koje energično odbacuje mitove i laži? Ili su društvene silnice još stubokom jednoumne a drugovi borci NOB-a trajno su u paničnome strahu od prirodne i znanstvene revizije povijesti?

Na žalost, daleko smo od zrelog demokratskog društva. Korijeni jugo-komunističkih kadrova urasli su i u tkivo nove RHHrvatske. Proželi su sve njezine resore. Namučili bi se da vas zamolim nabrojiti hrvatske premijere, predsjednike, čelnike sudova, vođe stranaka, vlasnike novih poduzeća, direktore hrvatskih banaka, urednike u medijima i čelnike policije i obavještajne zajednice koji nisu bili članovi komunističke partije ili obiteljski nasljednici! S druge strane, zanemariv broj ne komunista našao se na tim pozicijama. To je slika današnje Hrvatske. Stare nelustrirane strukture, uvučene u sve pore života, odrađuju svoj zadatak zaštite interesa svoje grupacije. U pravilu to su ljudi koji su bili u vlasti i tada, izbjegli su služenje Domovini u ratu ili su bili na sigurnom. I ne samo to, oni prelaze u protu-napade, pišu knjige, predaju sudske tužbe... Evo za primjer ja trenutno imam protiv sebe kaznene tužbe od Josipa Manolića, Gorana Radmana, Milana Kujundžića i Dragana Primorca, koji s tim tužbama žele oprati dijelove svoje starije ili novije prošlosti i još nešto zaraditi na umirovljeniku. Sa zadovoljstvom im na ročištima podastirem dokumente koji ih bole. Umjesto da odgovaraju (prva dvojica za udbašku prošlost, a druga dvojica zbog napuštanja Hrvatske tijekom srpsko-crnogorske agresije, a što je liječnicima zakonom bilo zabranjeno) oni tuže i ulaze u hrvatske Vlade! Jedan proces, onaj protiv bivšeg ministra Dragana Primorca, pravomoćno sam dobio a za istinu u preostalima se još borim. To je slika Hrvatske.

narod bez izvora objektivne informacije je poput anestezirana čovjeka... dok vrijeme i događaji prolaze kraj njega

Za mene nema demokracije ako ne mogu kupiti jedne dnevne novine desne političke orijentacije, jer ih nema, ili ako ni nakon tri desetljeća hrvatske države ne postoji jedan TV kanal desne domoljubne orijentacije s nacionalnom koncesijom. Bez toga naši ljudi su informirani jednostrano, a to usmjerava čitavo društvo u nedemokratskom smjeru. Narod bez izvora objektivne informacije je poput anestezirana čovjeka koji spava dok vrijeme i događaji prolaze kraj njega. Krajnje je vrijeme za buđenje.

razgovor vodio i priredio: Javor Novak

 

HKV.hr - tri slova koja čine razlikuAgencija za elektroničke medijePrilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

Sri, 14-11-2018, 15:26:39

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).