Javor NovakJavor Noval karikatura

Moje kverulancije

 Što nakon protjerivanja ruskog diplomata iz RH?

Punih sedamdeset godina Hrvatska, nekada socijalistička republika, a danas navodno Javor NovakZahlađenjeRusija će dakako u protumjerama zaoštriti i svoja bankarska potraživanja iz afere Agrokor ali, uostalom, Rusija nam može što nam hoće - jako zagorčati (za početak) ekonomiju. Sjetimo se samo naših neretvanskih mandarina te plina i njemačkog popuštanja Rusiji dokle god je išlo. Ali proljeće navodno dolazi pa se i Njemačke plinske muke i ruske ucjene otapaju. I dok je zahlađenje odnosa s onodobnom Jugoslavijom, povlačenjem osoblja nekada predvodila Moskva, sada se, tim gore, kao nekakav inicijator zahlađenja po prvi put gura Zagreb. Hrvatska se spram Rusije igra velike zvjerke. Tragikomično, ali bit će nam bolno.suverena država, nije bila u toliko dubokom neprijateljstvu s majčicom Rusijom kao što je brzopletom reakcijom hrvatske vlasti to postigla jučer te danas. Jučer donesenom političkom odlukom o protjerivanju jednog (anonimnog) ruskog diplomata, a danas službenom šup-kartom jednom od trećih tajnika veleposlanstva RF uRepublici Hrvatskoj. I dok je nekada Hrvatska bila tek jedna od republika, a Beograd stvarna srž neprijateljstva s Rusijom, a nakon famozne Rezolucije Informbiroa, Hrvatska je danas gurnuta u poziciju da sama snosi velik teret: breme novog, ali predstojećeg, dugog neprijateljstva te sve posljedice po brojne hrvatske tvrtke koje godinama posluju u Rusiji i s Rusijom.

Rusija će dakako u protumjerama zaoštriti i svoja bankarska potraživanja iz afere Agrokor ali, uostalom, Rusija nam može što nam hoće - jako zagorčati (za početak) ekonomiju. Sjetimo se samo naših neretvanskih mandarina te plina i njemačkog popuštanja Rusiji dokle god je išlo. Ali proljeće navodno dolazi pa se i Njemačke plinske muke i ruske ucjene otapaju. I dok je zahlađenje odnosa s onodobnom Jugoslavijom, povlačenjem osoblja nekada Putinpredvodila Moskva, sada se, tim gore, kao nekakav inicijator zahlađenja po prvi put gura Zagreb. Hrvatska se spram Rusije igra velike zvjerke. Tragikomično, ali bit će nam bolno.

Jugoslavija je itekako gospodarski trpjela i vidi vraga odjednom bila prisiljena tražiti pomoć od tog prezrenog, propadajućeg i buržujskog Zapada, a iz čega danas, očito, nismo izvukli nijednu pouku. Hrvatska je sada meta i bit će osobno pogođena iako je u bloku. Pogođena kao kolonija, koja sluša vanjska naređenja i izlaže se unutar tuđih prepucavanja. Što je još gore, to dolazi samo nekoliko dana nakon srdačne čestitke predsjednice RH predsjedniku Putinu na opetovanom ustoličenju. Nakon početnog otopljenja. Samo nekoliko mjeseci prije nego li je Putin s gospodarsko-političkom delegacijom imao uzvratno sletjeti u Zračnu luku dr. Franjo Tuđman. To što od poziva, predsjednica ne odustaje, svi će protumačiti kao pokušaj sjedenja na dvije stolice. I već jesu. A poziv će bitiili odbijen ili pretrpan ruskim ucjenama.

Nepovoljan ishod

Već samim pozivanjem Putina ne ćemo se sviđati ni ovom najnovijem bloku, nama najbližih zemalja. U sve tri Rh Rusijakomponente međunarodnih odnosa, slijedi (nam) nepovoljan ishod. A što ćemo tek sa svim onim izjavama kako nam je Rusija zapravo i pomagala tijekom Domovinskog rata? Pa očito, trebamo čestitati ovoj (samo-zaplićućoj) hrvatskoj vlasti i njezinoj ad hoc i polivinil vanjsko-političkoj strategiji.

Sedamdeset godina toplo-hladnih odnosa s Rusijom i najnovije jačanje neprijateljstva, kako to sam veleposlanik Anvar Azimov označava, budi neugodna sjećanja na giljotine za Informbira. Taj savjetodavni organ komunističkih partija, utemeljen je 1947. sa sjedištem u Beogradu i objedinjavao je komunističke partije Italije, Francuske, Bugarske, Rumunjske, SSSR-a, Poljske, Mađarske, Jugoslavije i tada postojeće Čehoslovačke. Zadaća mu je bila jedinstven nastup u svijetu, širenje stajališta komunističkih partija te rješavanje tekućih problema svake od njih. Upravo na tom pitanju Staljinova miješanja u unutarnje stvari država, a što je do tada bilo nešto najprirodnije, došlo je do sukoba između Moskve i Beograda. Početak je bio u ožujku 1948. kada Staljin povlači vojne i civilne „stručnjake“ iz Jugoslavije. Takav snažan, a sličan politički potez protjerivanja iz RH te pripadajućeg povlačenja dijela osoblja iz Ruske Federacije, sada će po prvi puta pokušati StaljinDo jučer je Staljin bio veliki brat i jedini uzor koji je na svim zidovima službenih prostorija Jugoslavije imao počasno mjesto. Jedno vrijeme on je bio i jedan jedini, a tek na drugom mjestu (kasnije) ustobočio se Tito. No, tada je obnoć, u prevratu, nestao dragi druže Staljin, a ostao je visjeti samo Tito. U lipnju 1948. stanje se preokrenulo naglo i jednom zauvijek, baš kao što su to toliki, zauvijek platili glavom.odigrati i mala Hrvatska i pri tom se sasvim pogrješno nasloniti na Ujedinjeno Kraljevstvo umjesto na odluke SAD-a i EU.

Informbiro i Titove čišćenje palube

Kasnije mnogo slavljeni Informbiro, kao žestok sukob dvaju bratskih komunizama odmah nakon II. sv. rata, Titonastavljen je nakon ruskog povlačenja iz Jugoslavije i vodio je do potpunog i povijesnog razlaza Sovjetskog Saveza i Tita jer je Staljinova Rezolucija Informbiroa od 28. lipnja 1948. glasila: „Jugoslavenska kompartija u rukama špijuna i ubojica“. Iako to uopće nije bilo daleko od istine, štoviše, Tito je nakon desetljeća velikog prijateljstva i stvaranja države prema obrascu i uzoru na SSSR, taj naputak Sovjetskog Saveza dočekao na nož. Formalno, sporna je bila Titova velika podrška grčkim komunistima za Grčkog građanskog rata, a što je značilo otvoreno protivljenje Staljinovoj uputi. Raskol između Staljina i Tita nije bio ni jednoznačan ni jednostavan mada se raspleo preko noći: već sutradan, lipnja te 1948. vrhovni organ, Centralni komitet Komunističke partije Jugoslavije, upućuje Odgovor na Rezoluciju Informbiroa, u kojem se natječe u komunističkoj pravovjernosti... KPJ tada izlazi iz tog zajedničkog komunističkog tijela od devet zemalja, a sjedište Informbiroa premješteno je u Bukurešt.

Zapadne zemlje, zbog tog su poteza, Tita doživotno kovale u zvijezde, što se Hrvatskoj sutra ni teoretski ne će Staljn TItodogoditi, međutim razlog, točnije razlozi i uzroci sukoba su brojni. Prvo, Tito je želio biti glavni i jedini gazda ne samo od Ljubljane do Skopja, već od Graza i Trsta do Atene. Jagma za vlašću urodila mu je neostvarenom željom da u svoje jugo-carstvo utrpa i Rumunjsku i Bugarsku i Grčku. Drugo, želio se osloboditi Staljinova tutorstva. Treće, kao i svaki diktator Tito je volio čistke, ako može ne samo političke već i krvave. To je, uostalom, učio (i) od Staljina. A upravo mu je Informbiro bio velika prilika da počisti palubu, smjeni, progna i pobije na Golom otoku na desetine tisuća ljudi. Da se pokazno riješi svih onih neodlučnih ili onih koji se nisu snašli. Do jučer je Staljin bio veliki brat i jedini uzor koji je na svim zidovima službenih prostorija Jugoslavije imao počasno mjesto. Jedno vrijeme on je bio i jedan jedini, a tek na drugom mjestu (kasnije) ustobočio se Tito. No, tada je obnoć, u prevratu, nestao dragi druže Staljin, a ostao je visjeti samo Tito. U lipnju 1948. stanje se preokrenulo naglo i jednom zauvijek, baš kao što su to toliki, zauvijek platili glavom.

Igramo se velike zvjerke

Hrvatska se danas, opet spram Rusije, igra velike zvjerke. Hrvatska je opet gurnuta u poziciju da snosi teret i veliko breme novog (nepotrebnog) neprijateljstva. To što su SAD, Kanada, Ukrajina, Njemačka, Francuska, Poljska, Litva, SkripaljČeška, Italija, Nizozemska, Danska, Švedska, Latvija, Estonija, Finska i Rumunjska protjerivanjima diplomata Ruske Federacije odlučile Putinu pokazati zube, ponovno je junačenje na leđima malih, prvenstveno bivših ruskih satelita. Od četrnaest zemalja Europe plus Ukrajina ovime su stvarno i najviše izložene zemlje bivše istočne Europe. Njih čak osam. Jesmo li baš morali biti u tom društvu? Jesmo li što naučili od ostavljene u razaranju - Ukrajine?

Postavlja se i pitanje hrvatskog protjerivanja tajnika RF u kontekstu iskazane nam pomoći, a za trajanja Domovinskoga rata. Kako to da sedamnaest zemalja protjeruje (zbog pojedinačnog ubojstva trovanjem) ruske veleposlanike u svojim državama i u tome sujedna Kanada, Kako toKako to da sedamnaest zemalja protjeruje (zbog pojedinačnog ubojstva trovanjem) ruske veleposlanike u svojim državama i u tome sujedna Kanada, Nizozemska, Švedska, Danska i Francuska... upravo one države koje su nam naročito nametale žurnu i obligatornu uspostavu hrvatsko-srbskog povjerenja, uspostavu političkih i gospodarskih i punih diplomatskih, svih odnosa, a nakon srpske agresije na Hrvatsku? Gdje je tu poštovanje svake smrti? Ili je to logika puke trgovine, kojom međunarodna zajednica ovako lako (preko naših leđa) operira među državama po potrebi. Prvenstveno svojoj. Zar zločini i njihovo nepriznavanje od strane Srbije ne zahtijevaju hrvatski višegodišnji prekid svih odnosa, tako dugo dok se Srbija ne privede osnovnim uljudbenim zakonima?Nizozemska, Švedska, Danska i Francuska... upravo one države koje su nam naročito nametale žurnu i obligatornu uspostavu hrvatsko-srbskog povjerenja, uspostavu političkih i gospodarskih i punih diplomatskih, svih odnosa, a nakon srpske agresije na Hrvatsku? Gdje je tu poštovanje svake smrti? Ili je to logika puke trgovine, kojom međunarodna zajednica ovako lako (preko naših leđa) operira među državama po potrebi. Prvenstveno svojoj. Zar zločini i njihovo nepriznavanje od strane Srbije ne zahtijevaju hrvatski višegodišnji prekid svih odnosa, tako dugo dok se Srbija ne privede osnovnim uljudbenim zakonima?

Tko je protjerivao srpske diplomate?

Svi se imamo zgražati nad trovanjem bivšeg ruskog i dvostrukog agenta Skripala u Britaniji, jednog ljudskog života, a prešućivati je trebalo... i zaboravljati još treba i dan danas, sve žrtve Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika... Sarajeva, Srebrenice... Tko je za vrijeme srpskih klanja (u tri države!) protjerivao srpske diplomate iz svojih država? Jesu li to učinile Francuska,Velika Britanija i još šire Ujedinjeno Kraljevstvo? Jesu li to učinile vele-hvaljene Ujedinjene Nacije? Svijet nam zapravo stalno šalje otvorene poruke: mi smo mi, a vi ste mali vi. Tu ste da nas slušate i krvarite za nas. UpitnikKako nekad tako i danas. Kako bi Hrvatska uopće mogla uživati potpuniji kolonijalni status od sadašnjega kad već punih osamnaest godina nema vlast koja bi mogla braniti hrvatski suverenitet?

Tek će se pokazati koje su sve posljedice po Hrvatsku od protjerivanja jednog trećeg tajnika RF. Ruska Federacija do danas je imala tri treća tajnika i jednu treću tajnicu u RH: gg. Stepanova, Fedorova i Smolenkova te gđu. Maltsevu. Ime nepoželjne osobe saznat ćemo nakon što ona napusti RH. Što će protjerivanje jednog trećeg tajnika iz Hrvatske u stvari značiti u konačnici, ovisi o (obostranoj) medijskoj buci. Mi dokazujemo solidarnost i kolonijalnu vjernost koja će odjeknuti vrlo nepovoljno po nas, a istovremeno što i tko nam ostaje? Ostaje veleposlanik Ruske Federacije u RH. U tzv. misiji ostaje umrežen još 21 ruskisavjetnik, tajnik i ataše, a tu je i tajnica. Ostaje Ured vojnog izaslanika u Republici Hrvatskoj s vojnim izaslanikom obrane i u toj misiji još su dva pomoćnika. Ostaje i osoblje Konzulata RF u Puli i Konzulata u Splitu. No kad je iz veleposlanstva netko istjeran i to ni kriv ni dužan već tek nekakvim reciprocitetom, nekakvom političkom solidarizirajućom odlukom s drugim zemljama ahrvatskim nalogom protjeran, uzalud ćemo se pravdati s onima koji su ostali u RH.

Neprijateljstvo na kojemu će profitirati Srbija

Hrvatska je gurnuta u poziciju da snosi velik teret i breme novog neprijateljstva na kojemu će profitirati Srbija. Ona će iz ovoga izaći kao jedini dokazani, pravovjerni i trajni ruski saveznik u regioonu. Najavljeno hrvatsko protjerivanje još će više osnažiti, ali i opravdati srbijanski zaborav ne samo zagrebačkog sastanka i iz njega proizišlih pustih obećanja već i samu krivnju i odgovornost za tisuće pogubljenja samo u okupiranoj Hrvatskoj. Svjetski cirkus oko trovanja bivšeg Sovjetskog, ali i dvostrukog špijuna Sergeja Skripalau (Londonu jugozapadnome) Salisburyju, Srbijagradiću s jedva 65.000 stanovnika, nastavlja se. Gradić tek malo veći od Karlovca, bit će tako globalno poznat još godinama. No, jedino je pozitivno iz toga, što ovakvo svrstavanje Hrvatske, ali prvenstveno EU-a, može dodatno udaljiti Srbiju od europskih integracija. No, srpska će diplomacija itekako sada,kao i prije, znati iskoristiti, ojačati i „opredmetiti“ svoju vječnu ljubav spram Rusije. Majke svih slavenskih majki.

Hrvatska već dugo ne kupuje vojne zrakoplove, ona kupuje savezništvo. Kupovali smo ga i prodajom Savudrijske vale arbitražom i rasprodajom najvećih tvrtki i obilatim financiranjem Pupovčeva statusa i novo-feralovih Novostii primanjem Vučića u goste i srbijanskim dernekom u Lisinskom i stalnim guranjem Hrvatske u regioon ipoklanjanjem vila stranim veleposlanicima na Jadranu i još brojnim manje ili više medijski razvučenim ustupcima. Otelekomunikacijama i koncesijama da i ne govorim. Miskupo kupujemo ono apstraktno prodajući jeftino ono sasvim konkretno: hrvatsko omni-generacijsko obiteljsko zlato. Pitanje je samo koliko ćemo dugo, razna savezništva, još morati kupovati. S ovakvom vlašću, čini se da ćemo zauvijek. Pa čovjeku dođe da gotovo poželi nemoguće: napokon praznu obiteljsku riznicu.

Javor Novak

Pet, 20-04-2018, 20:09:48

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Lijepa Naša

0052_Rijeka_Lika.jpg
Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).