Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Nastavak priče iz druge polovine devedesetih

Moglo bi se započeti u ovu dugu, mučnu i slojevitu temu i s povijesnom borbom za Trst na kraju 2. sv. rata: Titovom parolom „Trst je naš" i osvajanjima po Austriji a koja je sva (rado trgujući ozemljima država) morao napustiti. Od tada Italija ima sasvim neprirodan organ, pardon, izgledom koridor od Monfalconea do Trsta koji se širi i na svu njegovu južnu obalu (za svaki slučaj). Time je spriječen scenarij Savudrijske vale u kojemu jednu obalu ima Slovenija drugu Hrvatska. Problem je naravno što se oko hrvatskoga rta s najstarijim aktivnim svjetionikom na Jadranu, visokim 36 metara sagrađenim po narudžbi tršćanske gospodarske komore (rečeno današnjim jezikom) plovi prema Otrantu i Mediteranu a od njega na sjever jedino u Trst i ponekad u Koper. Odatle apetiti. No završnica 2. sv rata nema neke veze s današnjim sporenjem oko Savudrijske vale. Još manje s glasovitim svjetionikom. Tito je već bio dobrih trinaest godina mrtav kada se slovenska politika sjetila odličnih gladijatorskih predstava za neobrazovan puk, na koje neki tako rado još i dan danas nasjedaju. I Grci su imali predstave, da se narod iživljava, viče i 'odlučuje' a sve sa svrhom bacanja pijeska vlastodržaca puku u oči... a mi imamo Svetu Geru, Piranski zaljev i Pelješki most...

Moglo bi se odmotati priču s poviješću i legendama o tom sjajnom svjetioniku: projektirao ga je arhitekt Pietro Nobile po narudžbi tršćanske Deputazione di Borsa i pod pokroviteljstvom austrijskog cara Franje I. Građen je godine 1817. U travanjskoj noći 1818., nakon nešto više od godine dana, već je radio a paljenju je prisustvovao i sam car. Tršćanska Deputazione... (di borša, torba) imala je najveći interes da plovidba prema tršćanskoj luci postane sigurnijom: naime, savudrijski svjetionik vidi se s Opićine iznad Trsta. To je nekada bilo važno radi komunikacije - posebnim se zastavicama moglo najaviti koji će brodovi uploviti u luku, pa su na taj način upozorene lučke vlasti a posrednici su imali dovoljno vremena da okončaju pripreme za pristajanje brodova.

Savudrija je prvi svjetionik na svijetu koji je za rasvjetu trošio plin dobiven destilacijom ugljena. Sirovina je stizala iz rudnika kamenog ugljena na Labinšćini. U slučaju kvara na plinskoj instalaciji, za rasvjetu se moglo koristiti i ulje. Uvođenje alternativnog goriva, plina, za pogon svjetionika izazvalo je mnogo veće izdatke od predviđenih na početku, pa zato tada nije izgrađen i svjetionik na otoku Porer kraj rta Premantura nad Kvarnerom. U blizini svjetionika nekad se nalazila radio-antena visoka 60 metara. Puštena je u pogon 1934. po zapovijedi talijanske ratne mornarice. Razmontirana je 1949. i ponovno sklopljena iznad Portoroža. Iste je godine Radio Kopar započeo emitiranje upravo preko te antene. Legenda kaže da je svjetionik Savudrija-Salvore izgradio grof Meternich namijenivši ga lijepoj hrvatskoj plemkinji u koju se zaljubio na balu u Beču. Nažalost, zdanje u kojem su trebali zajedno živjeti nikad nije dočekalo svoje vlasnike. Plemenita Hrvatica umrla je tijekom posljednjih dana gradnje svjetionika, a austrijski grof ga više nikada nije posjetio. Možda je to to prokletstvo...

Trst a i b

- Slika 1. Nekadašnja zona A i zona B oko Trsta. Ova karta lijepo pokazuju gdje je u Zoni B bila rijeka Dragonja i gdje njezina delta (tada još znatnije pješčano neformirana) ali rijeka je tekla kraj Sečovlja. Danas je skrenuta jugozapadno (SW) i na ovoj karti ušće joj je najbliže slovu 'e' u nazivu svjetionika Savudrija/Salvore. I sada bi slovenska čitaj (veliko) Britanska politika htjela na tom neodrživom i nategnutom razgraničenju sagraditi Bosnu, razrovanu, željenu takvu, prenesenu u Hrvatsku.

hhi split

- Slika 2 (izdanje HHI Split s početka devedesetih) 

usce drafgonje

Slika 3: Što je prodao Račan? Čak nije uzeo niti novo, bitno pomaknuto ušće Dragonje na jug - već je uzeo državnu granicu na kopnu i tako tik uz hrvatsku obalu Savudrijske vale povukao crtu na otvoreno more!

Sudeći po ovoj karti Slovensko je more time površinom uvećao za više od 20% a hrvatsko more u zaljevu (ali i izvan njega!) prodao je ne samo Slovencima već je ono imalo postati svačije! Taj su politički kancerogeni akt stručnjaci ipak uspjeli spriječiti jer je po hrvatske interese poguban. Sporazum nije potpisan s hrvatske strane već je „samo" parafiran. Novac je navodno već isplaćen. Taj Račanov koristoljubiv potez leglo je svih kasnijih problema sa zaljevom Dragonje a koje ćemo trpjeti koliko i stanje sa Svetom Gerom. Kad hrvatski političar, saborski zastupnik, slobodan intelektualac i sveučilišni profesor Slaven Letica višegodišnjim zalaganjima na najvišoj razini nije ništa uspio pomaknuti, tko će?

Pitanje je spekulacije je li Račanovim trženjem nedaleko Tržića uprihođeno upravo onoliko kapitala koliko je bilo potrebno za Mesićevu kampanju, Josipovićevu kampanju, Milanovićevu kampanju? Rasuđujući odvažno: je li prodaja Savudrijske vale bila značajan kolač kapitala koji je Hrvatsku vratio u krilo iz kojega je pobjegla u nemoguće i nenarodno – natražno i staro komunističko - lijevo. U ruke trojcu kojemu je hrvatsko ozemlje tek pitanje vlastite izborne pobjede ili poraza.

Situacija koju je Tito za stolom izgubio, odnosno teritorij prodao, trampio, tržio - dragocjena nam je danas jer se njegove i savezničke famozne zone A i zone B koje već vrlo dugo ne postoje tiču i ovoj temi dodirnoga teritorija, a to je dio zone B u kojoj se lijepo vide ucrtane dvije rijeke: radikalu i fašistu Zmagi Jelinčiću sporna je Mirna (sanja granicu kod Novigrada) a ostalima iz slovenske političke vrhuške sporna je Dragonja. Točnije današnje ušće njima nije sporno, baš kao da i nije promijenjeno. Naime i malo dijete vidi da je ušće Dragonje u zaljev bilo mnogo sjevernije nego što je ono danas. Tako se lijepo vidi da su melioracijom, mijenjanjem toka rijeke, nasipavanjem i ostalim legitimnim radnjama Slovenci iskorištavali obalni močvarni i nizak i plitak dio obale na najbolji mogući način. Način, kako to jedan dobar gospodar uvijek i radi. No problem je što je ušće Dragonje u moru polazna točka za državno razgraničenje ekvidistancom (jednakim udaljenostima od obala zaljeva) linijom središnjicom zaljeva a to ima slabe veze s dobrim gospodarenjem.

Ona je naime, međunarodno pravna činjenica koju bi slovensko vodstvo evo već 23 godine šetalo od nekadašnjeg ušća do današnjega. Naravno Sloveniji na korist a Hrvatskoj na štetu jer se od te točke određuje površina zaljeva koja će pripasti sjevernom i južnom susjedu. Ako točku Sečovje spustimo na karti na jug pa uz južnu obalu zaljeva nastavljamo šetati tu točku ušća doći ćemo do slova 'e' od talijanskog imena za Savudriju - Salvore - na karti i ispast će da je gotovo cijela Savudrijska vala slovensko more. Upravo to imamo danas s međunarodnom arbitražom koja se obrukala na najgori mogući način. Da stvar bude gora spor se vodi, koplja se lome, bome se medijski dugotrajno već i ratuje, a oko kojeg mora, oko čega? Riječ je o zaljevu između rta Madona na sjeveru i rta Savudrija na jugu (ili precizno) NE i SW rtova zaljeva.

U trideset godina buljenja u jadranske nautičke karte i jedriličarske plovidbe od talijanskog Monfalconea, kratke slovenske obale (pod uzgajalištima školjaka nadomak Tršćanskoj luci!) pa od Savudrije do dubrovačke Orsole, reklo bi se da sam praktičar u Jadranskome moru i među malobrojnima koji o sporu reže, pišu, komentiraju ili o njem krčme koji ga poznaje. Nekoliko sam puta njime, u više kurseva, baš kao i brojni drugi nautičari – plovio, ali uvijek kao skipper. Također sam zahvaljujući maru i dobroti tadašnje djelatnice Jadranskog zavoda HAZU-a u Opatičkoj 18 ostvario kontakt s akademikom Vladimirom Iblerom u njegovoj sobi u Ćirilometodskoj, koji tada u drugoj polovini devedesetih, nije baš bio medijima oduševljen pa i nije davao interviewe. Smatrao je da je već velika medijska šteta bila počinjena jer se nije u dovoljnoj mjeri slušalo stručna, prva imena hrvatskog međunarodnog i pomorskoga prava.

Ostvario sam taj razgovor za Hrvatski radio a prije toga sam 'u filmskom motu' napisao tekst za Hrvatsko slovo u kojem sam igre oko Piranskog zaljeva usporedio s Letom iznad kukavičjeg gnijezda što je tadašnji stariji kolega i filmski znalac danas pok. Mladen Hanzlowsky prišapnuo cijenjenom akademiku šaleći se s pitanjem: A tko je tu onda Jack Nickolson? Tako sam imao čast i priliku da mi jedan od najvećih svjetskih autoriteta objašnjava zamke razgraničenja, počinjenu štetu i nužnu hrvatsku strategiju želi li se doći do čvrstog i utemeljenog pravnog rješenja koje će zadovoljiti obje zemlje. Odnos politike na žalost bio je drugačiji: ako se stručnjake i sasluša, sve pro et contra, onda se prespava pa se oportunistički i pro domo sua nastoji riješiti problem i kapitalizirati za sebe ili svoju političku stranku. Maksimalno. To je stari problem s političarima - slušaju samo do točke dok ne vide „koliko meni". Neki su tako i Domovinskom ratu. Daa, samo neki.

Tako se moglo dogoditi da isto tako pokojni Račan iznenada crtu razgraničenja kopno - more izvan zaljeva s početne pozicije točka A (ušće Dragonje) točka B (more izvan zaljeva) a što je spojnica SE – NW u smijeru Italije „spušta" na gotovo vodoravnu spojnicu E – W čime Slovenija dobiva 2/3 zaljeva! U brojnim kasnijim istupima akademik Ibler, najveći autoritet i nestor pomorske struke upozoravao je političare od Račana do Sanadera da se ne igraju političkih igara na sjeveru jer će im se to debelo osvetiti na jugu. Dalje mi nije želio reći, ali Pelješki most još nije sagrađen!

Mnoštvo je termina koji su se zatim, čak i stvarali na pitanju Savudrijske vale, Zaljeva Dragonje ili Piranskoga zaljeva. Bilo bi pogrješno barem taksativno ih ne navesti da se vidi koliko je toga zamutilo more jedne od triju najvećih istočno-jadranskih vala sjeverno od Kvarnera. Evo samo crtica događaja i pojmova koje ne ću razrađivati:

- politika je 'izraubala' mnoga prva imena struke kada je pomorsko pravo u pitanju,
- saslušali ih jesu ali su onda donosili svoje političke odluke,
- pok. Račan Slovencima je dao najviše pa je taj potez i najsumnjiviji, ljudi otvoreno pitaju: koliko je provizije za taj trgovački posao 'pospremio',
- akademika Rudolfa grubo su 'mimoišli' u odlučnome trenu, izgleda da je smetao obavljanju trgovačkog posla, nije jedini tako prošao,
- i Slovenci su 'mijenjali' - čitaj čistili svoj tim od kooperativnih strukovnjaka zbog kojih je sporazum mogao biti moguć i postojala je (svojevremeno) zdrava nada,
- postoji i teorija o rudnom bogatstvu Savudrijske vale i hrvatskoga mora oko rt Savudrija,
- kontinetalni i epikontinentalni pojas, gospodarski, ZERP, teritorijalno more,
- stupac mora iznad dna i dno, ribarenje, kočarenje,
- pravo neškodljivog prolaza (plovidbe),
- koridor, dimnik, junction (engl. spoj, čvor, dodir),
- otvoreno more, međunarodne vode,
- crta središnjice vale, ekvidistanca,
- Badinterova komisija, priznavanje republičkih granica propale SFRJ na dan odcjepljenja Slovenije i Hrvatske od šugoslavije,
- Slovenija prihvaća postojeće republičke granice,
- očevidnici Lučkih kapetanija, patroliranje, prijave, vođenja pomorskih prekršaja i drugih postupaka,
- ribarenje, sukob slo i hr policije koji se srećom izbjegavao,
- i na kraju, zašto je sve tako savršeno zapetljano – tvrdim zato što postoji sasvim konkretan politički imperijalan interes – Britanski.

I drugačiji pogled: eto zašto velike sile inače idu silom: jer međunarodno pravo šepa, na pitanju Zaljeva Dragonje pada, a na arbitraži se i teško sramoti, posebice zahtjevom i postupanjem kao da se ništa nije dogodilo! Idemo dalje...

Engleska kraljica nadalje, posjetila je Sloveniju u listopadu 2008-me. To je najviše rangiran posjet Sloveniji od osamostaljenja. Posjetila sa suprugom princom Filipom. Posjetila na dva dana. Njezino veličanstvo ne posjećuje minorne zemlje veličinom i djelom u koje spada nažalost i Hrvatska, bez razloga. Tamo gdje se ona pojavi tu je (veliko) Britanski vrlo značajan interes! A njemu smeta germanski prodor na Jadran, baš kao i Rusiji. Sada nije trenutak da se pojavi nitko iz Londona, ali zato rado uskaču Rusi koji sve više (s Putinom) mute po regioonu (gdje god mogu na štetu Njemačke).

Antipatično je zatim, što je slovenska politika (ne samo ridikul Zmago ili drugi cvrčak Jelinčić) započela dizati tenzije u slovenskome društvu kroz dirigirane medije u vrijeme kada je Hrvatska bila najžešće okupirana, godine 1993. nakon krvi tekle krajem 1991. od pokolja u Škabrnji i sravnjivanja Vukovara sa zemljom te njegovoga pada, nakon paljenja Dubrovnika i nakon što je UNPROF-or stao na granice okupiranog dijela hrvatskog ozemlja dajući agresoru predah, kupujući mu vrijeme za pripremu i nastavak zločinačke okupacije i napada na Bosnu – Bosnu kao kompenzaciju za neostvarene apetite u Hrvatskoj.

Kad je postajalo jasno da žuđena linija Vivovitica-Kavlovac-Kavlobag ne će moći biti ostvarena, a niti će se Šešelj „ušetati na taj njihov Jelačic plac" posegnulo se žešće nego ikada za Bosnom i Hercegovinom i bome ju se raskolilo na pola! Uvijek se nasmijem kad čujem za floskule o Tuđmanovoj salveti ili velikoj Hrvatskoj, o Manolić-Mesićevu „razlazu" s Predsjednikom „na pitanju podjele Bosne" (a dobili su običnu šup kartu iz obavještajne zajednice na samome početku lustracije u RH). Velike su sile podijelile Bosnu. One upravo žele i stvaraju ovakvu Bosnu kakva je sada, razorena, destabilizirana, okrenuta Beogradu. Tu sudbinu namijenili su i provode ju i u Hrvatskoj. Odatle ljubljenje s Beogradom od Beograda do kazališnih i filmskih predstava u Puli. Hja, kad uvijek postoji neki autoritet baš u Beogradu, inače bi uzelo nekoga drugog...

Velike sile su izvršile agresiju na Bosnu a ne kako bi im se htjela dodvoriti Pusićeva pa obrće teze i optužuje domovinu konta radi odnosno akonto (veliko) Britanije. Misli da je skontala recept, ma su je se odrekli. Odatle, samo što već nije postala i tuđmanovka.

U uvjetima kad se Hrvatska pod vodstvom dr Franje Tuđmana, pokušavala i za dlaku uspjela nemoguće – ozbiljnije se naoružati i pripremiti prve bljeskovite, masliničke i olujne oslobodilačke akcije, slovenski je politički vrh svjestan ili ne (ostavimo nagađanja) u stvari započeo udar s leđa. Da to uopće nije pretjeran izraz dovoljno se sjetiti župe Raskrižje, pitanja Brežica, granice na Dravi, i najbolnije (osim Zaljeva Dragonje) – pitanja Svete Gere (proplanak dug 300 m i visok 1.180 m). Najvišega vrha srednje Hrvatske i strateške točke za obavještajni, elektronski, repetitorski (mediji) i drugi rad jer se s nje pruža nesmetan radarski pogled do madžarskoga Balatona, do središnjih bosanskih planina i do Jadrana i Italije (dok se Velebit dični ne uzdigne južno od Senja na više od 1.750 m - Vaganski vrh, ponad Starigrada Paklenice ). Sva su ta slovenska pitanja odjednom stvorena i otvorena a prije nisu ni postojala! Sva su nikla tri godine nakon što je Slovenija potpisala međunarodne dokumente kojima priznaje odcjepljenje od SFRJ u republičkim granicama.

Od 1993., odjednom kao gljive niču otvorena pitanja koja, vidi vraga, sva do jednog idu na ruku Sloveniji ali idu bome i agresoru Srbiji i Crnoj Gori te tzv. JNA i paravojnim koljačima. Naravno, u ovih 22-23 godine otkako se Slovenija sjetila da bi mogla kompenzirati svoje pomorske hendikepe na račun Hrvatske, razbuktala se politici toliko željena javna, narodska kampanja, koja nije bila samo nerviranje i blebetanje po gostionicama već i medijski potpuhivani žar. Ljudi gotovo nisu mogli ne imati svoj stav i pustiti da nam razgrabe Hrvatsku što ni u ratu nisu uspjeli. Evo jednog ovakvog izdvojenog i utemeljenog a ilustrativnog mišljenja s portala:

komentar portal

Slika 4: komentar iz među svemira – jedinog hrvatskog šireg prostora slobode – portali su gorjeli... međumrežjem.

Baia pirano

Slika 5: I Talijani crtaju crtu središnjice po starom ušću rijeke Dragonje, kako je i po zakonu i po Bogu.

tal fas

Slika 6: DC se svojevremeno solidno pripremio za raspravu i objasnio širem pučanstvu što je hrvatski interes a što slovensko presizanje (u rukavicama) za razliku od Šešelju dopuštenog otvorenog fašizma i ratnog zločinaštva (sa šmajserom diljem Slavonije).

tzv slo more

Slika 7: Moglo bi se tendenciozno reći: afera pukla između starijeg muškarca i mlađe žene, ali patologija je mnogo dublja i ukorjenjenija. Ovdje se lijepo vidi kako je Račan povećao tzv. Slovensko more za valjda 35 a ne 20 %.

steta slo

Slika 8: Šteta što na poklonjenom dijelu (lijevo) nema četvornih kilometara da se točno utvrdi koliki je to dobitak za „Slovensko" more... veliko čak 180 četvornih kilometara.

kam zelj

Slika 9: Način kako je slovenska vlast umotvorinom došla do kamenog željeza – oksimoron se zove: „Pa Hrvati poklonite nam, pa vi ionako imate previše. Uzet ćemo si sami ucjenama - ulaskom u EU i drugačijima". To je kao da Vam netko kaže: pa vi imate četvero djece dajte jedno meni, koji ih ne mogu imati...

granice talijani

Slika 10: Iz jedne gluposti u još veću: stvaranje koridora, dimnika, Sanaderova junctiona (čvora, gordijskog?) i zapadno od njega stvaranje međunarodno pravnog pomorskog „subjekta" – 'otoka' trokuta mora - pojma i kombinacije koja nigdje u svijetu ne postoji! E da bi se tobože smanjila površina mora kojeg Hrvatska poklanja Sloveniji. Mudro. Do boli.

dimnjak slo

Slika 11: Druga inačica iste gluposti. Zna se čije i po kojoj tarifi i s kojim dugoročnim posljedicama po RH.

portoroz

Slika 12: Manira dobrog gospodara: iz močvarnog tla Slovenci još 1962. izdižu športsko uzletište Portorož, a na ovoj se slici vidi do kojeg je proširenja ta uzletno sletna staza razvijena. To je jedan od tri nova momenta u promišljanjima spora o Savudrijskoj vali.

Naime, Slovenci su pomorsku politiku strategizirali ovako: u Kopru teretna luka koja će konkurirati Rijeci i Trstu, Trstu malo teže... Zbog toga nikako poprečne auto ceste kroz Sloveniju nego samo one istok - zapad. Zato smo toliko čekali na ZG – Ljubljana, a o ZG - Mariboru da i ne govorim. Pred koparskom i pred tršćanskom lukom miljama se šire dugačka uzgajališta školjaka (!!) a posebni planovi namijenjeni su za Piranski zaljev. Ne znam što je bilo prije vjerojatno hotelski kompleksi, pa kockarnice pa marina Portorož. U marini Portorož kupio sam 27. studenoga 1983. nedovršenu jedrilicu građenu u samo-gradnji. Morali smo u Izolu radi prijenosa papira. Bila je vezana u marini Portorož. Ta je marina mogla biti predloškom. Uzorom čak, za izumitelja hrvatskih marina, za našeg tadašnjeg baarbu Barbieria, maagaa hrvatskoga ACY-ja, nestora hrvatskog nautičkog turizma (pa i šire) ili po nekima (nemilosrdno): kukca, betonskog balegara jadranske obale. Naime, spavao sam nekoliko noći na brodu u toj marini. Ona je tada, krajem 1983., već imala čuvara s psima, lake montažne objekte i pasarele, pa i oružje, pa i reflektore, pa i žičane koridore kroz koje se nadgledalo brodove cijele noći. Ukratko: zapadni model, operativan u Sloveniji godinama prije našeg izumitelja tople vode. Nakon sređenih papira, akademik Tonko Šoljan pomogao nam je preploviti do Raba, na nama tada ogromnom brodu od jedva 8,1 m. Isplovili smo po mraku i po dubinomjeru jer je more u marini i na izlazu iz nje te neko vrijeme i u samome zaljevu – dubine manje od dva metra! Rt Savudrija prošli smo u zoru i tek se kod Rovinja dohvatili nekog vjetra te zajedrili...

Kad se uz more grade ogromne betonjare od hotela, kad imate prošireno uzletište, kad je tu razvijena marina pa što vi zapravo hoćete od zaljeva? Hoćete turizam s kockarnicama a la Los Vegas, s Talijanima koji se lijepe kao muhe na dolare i s marinom u kojoj svi bogati mogu šetati svoje pudlice ili (oni mlađi) zabranjene (ženske) komade: hostesice, eskortice, sponzoruše u nastajanju i one malo tvrđe i tako dalje i tome slično. Kokolo-okolo Portoroža buket je krasnih restorana prema tome sve je tu! Samo mora nema, sramota jedna. Eee, zato su tu Hrvati da im se otme ribolovno područje, školjkarsko područje u čistom a ne lučkom moru i da se pokušava konkurirati barem onoj sjevernoj (turističkoj) Istri. Odatle takav nastup sivonje koji kad zagriza na 23 godine i ne ispušta tu jadnu valu iz zubi (kao onaj vučjak čuvarski u marini).

Kad pogledate smještaj uzletišta (uz samu hrvatsku meju) jasno vam je zašto su se mijenjala ušća ali ne ćete moći shvatiti zašto bi izmjena locusa estuarija morala za sobom povlačiti i izmjenu granične crte na moru?? To ni sami Slovenci ne znaju objasniti, baš kao što je i sam predsjednik Kučan svojevremeno javno i deklarirano kazao „Ne vem za kaj je slovenska armada na Trdinovu vrhu?! Kaj tam pak delajo?" No na Svetoj su Geri do dana današnjega, iako bi bio dovoljan dvojac hrvatskih specijalaca da razjuri cijeli vod Slovenske vojske. Jednom zanavek...

nova crta

Slika 13: Apsurd na djelu: nova crta razgraničenja vučena je iz novog ušća - iz kanala Sv. Odorika umjesto iz nanesenog pijeska delte - bliže naselju Lucija i bliže Portorožu.

Zaključak: Za malu Sloveniju prepunu radinih ljudi i onih koji nikada ne će nasjesti na mržnje iz Piranskoga zaljeva i s državnoga i medijskoga vrha, pomorsko je pitanje rak rana. S tri zaljeva teško je imati Slovensko more, a još teže pomorstvo pa i pomorski turizam. Opasno je dakle kad se traži što ti Bog nije dao i ne može to uroditi normalnim plodom. To može biti samo metastaza i na žalost - plod podsmjeha. Najteže je kad se čovjek ne zna nasmijati sam sebi. Zato se svi drugi smiju, pa je i moj posljednji slikovni prilog u istome smijeru.

tst s

Slika 14: Trst kao 'point on a coral reef', Ljubljana i Maribor kao atoli u nepreglednom Sloceanu. Kad bi se barem ovo pitanje (kao neka druga) dalo riješiti razornim humorom... na obostrano zadovoljstvo.

Znači, ne „Slovensko more" već „Slovenski ocean". Ako mi Slovenci, zatim slovenski skipperi, regatjeri i nautičari, jedriličari teško zamjeraju ovaj članak - neka mi nađu točku razgraničenja s pameću i neka me svom silom udare po njoj. No, prste (veliko) Britanije (pa Rusije) u cijeloj priči, nitko više nije sposoban ni skriti a još manje pobiti.

Javor Novak

Čet, 1-10-2020, 14:17:50

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.