Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

 Okamenjeni u jednoumlju

Kada su se devedesetih redale izborne pobjede i HDZ-a i predsjednika, ljevičari su (čim je rat završio) stali provlačiti kroz medije teoriju urote, razglabajući kako bi predsjednik Tuđman mogao i ne dopustiti izbore već nastaviti vladati diktatorski. Kako se još nisu oslobodili tereta zločina Titovih gulaga, tako nisu željeli Hrvatsku, nisu iskreno prihvatili demokraciju, nikada nisu stvarno prihvatili Europsku uniju i Hrvatsku u njoj, nisu željeli isporučiti pravdi Perkovića i Mustača, niti su htjeli Hrvatsku u NATO paktu. Njihova je svijest nasuprotna, oni su u 21. stoljeću pjevali „po šumama i gorama" i vjerojatno to još uvijek (pijano) pjevaju. Svijest im je u suprotnosti s vremenom - ona je Jugoslavija, komunizam, regija, jednoumlje i zato su u grču, bijesu i u gafovima. Od prošloga tjedna i u neviđenoj niskosti osvete. Uzaludno.

Samo rijetki portali prenose da je Milanović u izbornoj noći navodno udarao šakom po zidovima i vikao „Dosta mi je svega ovog LjevicaLjevica u Hrvatskoj još nije probavila izbore, a niti hoće. One višestranačke, prve, s kraja travnja i početka svibnja 1990. Šok je bio tektonski. Vrijedi se prisjetiti. Pobijedio je HDZ, a SKH-SDP dobio je upola manje glasova. Štoviše, Hrvatska demokratska zajednica osvojila je 55 mandata, a Koalicija narodnog sporazuma 3. Savez komunista Hrvatske - stranka demokratskih promjena (SKH-SDP) i Socijalistička stranka Hrvatske (SSH) zajedno - osvojile su samo 20 mandata. Srpska demokratska stranka (SDS) osvojila je cijeli jedan mandat, a Jugoslavenska samostalna demokratska stranka njihovu poznatu pozitivnu nulu.oko mene!" Zvuči logično, ako je točno, jer ništa oko njega nije ni Jugoslavija, ni komunizam, ni regija ni jednoumlje (u kojem bi on slobodno vladao bez opozicije i do svog biološkoga kraja). Dok je sasvim ishitreno i besmisleno zvučala tvrdnja kako bi predsjednik Tuđman, koji je vratio Hrvatsku u demokraciju, u svijet i Europu, želio ukinuti izbore i tako rušiti temelje države koju je stvorio - danas vidimo da upravo u ljevičarkom i jednoumnom svijetu, čuči i rušilačka i jednopartijska sprega. Da se ta misao i danas uklapa u partijsku svijest ideoloških novinara i političara najbolje dokazuje ovo postizborno vrijeme.

Ljevica u Hrvatskoj još nije probavila izbore, a niti hoće. One višestranačke, prve, s kraja travnja i početka svibnja 1990. Šok je bio tektonski. Vrijedi se prisjetiti. Pobijedio je HDZ, a SKH-SDP dobio je upola manje glasova. Štoviše, Hrvatska demokratska zajednica osvojila je 55 mandata, a Koalicija narodnog sporazuma 3. Savez komunista Hrvatske - stranka demokratskih promjena (SKH-SDP) i Socijalistička stranka Hrvatske (SSH) zajedno - osvojile su samo 20 mandata. Srpska demokratska stranka (SDS) osvojila je cijeli jedan mandat, a Jugoslavenska samostalna demokratska stranka njihovu poznatu pozitivnu nulu.

Neovisni su osvojili jedan mandat pa je tako rezultat svih zbrojenih oporbenih mandata jedva dosegao 25 naspram 55. Nakon svih ispiranja mozga narodu tijekom pune 72 godine! I taj progredirajući gastritis traje im od tada sve do danas, naslijeđen je s jednog nasljednog reda na drugi i gomila (putem) sve kiseline i frustracije. Ne znam tko je tada protjerivao, etnički čistio, ostvarivao zločinački poduhvat, prekomjerno granatirao, pljačkao Hrvatsku i bio prava multinacionalna kriminalna skupina s obzirom da je hrvatski narod tada hametice dao glas višestranačju i time žestoko potukao režim koji je olovom vladao od poraza fašizma, a zapravo, kroz modifikacije i diktature, još od 1918. Pobijeđeni su imali sve poluge vlasti u rukama.

Opcija poražena devedesetih

Početkom veljače 1990., tadašnji Republički sekretarijat za upravu i pravosuđe SR Hrvatske izdao je rješenja o registraciji osmorim strankama. Znači stranke koje su svibanjskim izborima poražene, bile su (i još jesu) sučeljene s višestranačkom istinom, a izgubile su od stranke registrirane prije samo 90 dana. Identično današnjoj situaciji kada u kampanji, tada još nesuđena hrvatska predsjednica - nije imala pošten publicitet niti tih 90 dana. Pokazuje se da joj ga jednoumni - ne žele dati ni sutra.

Što je to objektivan medij kada govorimo o mreži medijskih interesa u Hrvatskoj - vanjskih i domaćih? Što je to etika i istina za ideološki opredijeljene pravobraniteljice i nevladine udruge koje sada skupno i po direktivi šute na uvrjede predsjednici, na ne priznavanje izbora, na dokidanje demokracije? Što je to nepristranost i stranačka neobojenost te makar privid korektnog izvještavanja ideoloških novinara?

Nekadašnjih i sadašnjih ideološko-političkih radnika? Što je to neformalna kampanja danas, kad pred parlamentarne izbore krajem 2015. (a najkasnije do 06. prosinca) imamo stalno medijski prisutnu upravo tu jednu opciju - poraženu i u devedesetima i nedavno? Zaspali ministri koji hvale sami sebe i predsjednik Vlade odjednom (valjda opet ugroženi) rade. Rade više u medijima nego na Markovu trgu. Imamo ih iz dana u dan prisutne u omjeru 3:1 naspram nacionalne koalicije. Uzaludno.

Iz stožera bivšeg predsjednika još u izbornoj noći javnosti je poručeno: IzboriIz stožera bivšeg predsjednika još u izbornoj noći javnosti je poručeno: „Izgubljena je bitka, ali ne i rat" i prkosno je stisnuta šaka visoko podignuta iznad glave. Ljevica nije niti hoće stvarno priznati izbore. Ni predsjedničke ni uoči parlamentarnih izbora, a niti poslije njih. Sve izbore će ignorirati jer su im imanentno strano tijelo, čim nije njihovo.„Izgubljena je bitka, ali ne i rat" i prkosno je stisnuta šaka visoko podignuta iznad glave. Ljevica nije niti hoće stvarno priznati izbore. Ni predsjedničke ni uoči parlamentarnih izbora, a niti poslije njih. Sve izbore će ignorirati jer su im imanentno strano tijelo, čim nije njihovo. Oni se vraćaju u stara snajperska gnijezda iz devedesetih i iz njih će sporadično, ali uporno i konstantno ispaljivati paintball jaja kakvima su blatili i hrvatskog predsjednika. Još nisu završili. Sad će to još bjesnije jer su se odavno predozirali mržnjom na Njega, a već ih je sustigao termin: Prva hrvatska predsjednica.

Varijacije su razne, iz arsenala podlih a učinak jednak: skrivati kriminal u svojim redovima, huškati naivan narod na podmetnute ciljeve, a osobno se cijelo vrijeme nesmetano bogatiti. Ljevičarski medijski svijet šuškava je arabeska škarama tako vijugavo izrezanog papira da se zaobiđu sve realne i važne teme koje njima ne odgovaraju. Njihova je slika današnjice prepuna rupa. Nedolična je, to svakako, nalik profesionalnoj, ali sigurno je eskivaža: komunističke tajkune ne dirati ali hrvatsku razoriti. Osiromašiti Titovim poučkom: od građana učiniti sirotinju, od seljaka učiniti radnike i proletere, od bogatih siromašne (ili ih pobiti ili ih raseliti). „I svi će odmah biti uz nas" - važeći je recept umrlih ali kloniranih komunističkih komesara, jahača i gospodara smrti. Danas se ubija ekonomski. Prvi udar je već učinjen, da li nam predstoji i politički?

Komunističke podvale

U komunističkim, kineskim gulazima poznato je bilo sadističko ispunjavanje želja: zatvorenika su na ulasku pitali što voli jesti i onda bi mu tu želju ispunjali svaki dan. Pa makar to bila i pekinška patka, zatvorenici su umirali od gladi ne mogavši jesti patku iz tjedna u tjedan. U to se uklapa Milanovićeva - prije prijetnja nego poruka - upućena prvoj hrvatskoj predsjednici: „Pazi što želiš."

Službena odluka nije donesena, a niti službeni zahtjev nije upućen jer nijedno ne može ni biti još učinjeno. Inauguracija hrvatske predsjednice je pred nama a ne iza nas. Ali, medijski napisi odmah i već sada - unaprijed iskazuju punu netoleranciju, zluradi su, unfer i protiv dobrih običaja. Demokraciju ni ne poznaju. Jedni sikroni drugima - Vlada RH reagira tobože promptno. Kao za malu djecu: Milanoviću su puna usta suradnje, a Dragovanu izlazaka predsjednici ususret. Jedva su dočekali dan prve moguće podvale. Predsjednicu tuku i prije ulaska u ring i grade se legitimnim sportašima. Sva SDP-ova pera prave se blesava i nikad nisu čula za prvih sto dana medijske tišine. Ne poznaju niti interregnum ulaska na vlast. Uzalud.

Vade se tv-isječci, maše se predizbornim obećanjima, glumi se egzaktno i argumentirano novinarstvo a sve vrijeme uvjerljivost im izmiče kao pijesak: prva hrvatska predsjednica naime nije još ni položila zakletvu. Sa silnom željom da se protivnika unaprijed obori izgubili su i racio i smisao. Isječke Milanovićevih obećanja teško da ćete čuti, ono saborsko deranje Ingrid Antičević Marinović: „Maknite se, oslobodite prostor onima koji znaju!" također je papala maca. Zato trenutna Vlada sada postupa i po pukim neslužbenim izjavama, štoviše usmenima te čak temeljem jednostavnih i logičnih želja (kao nikada nijedna institucija do sada) temeljem želja: ostvariti prvu u nizu nužnih nam ušteda – smanjiti troškove odmah, na funkciji na kojoj se to odmah zaista i može.

Rezati gubitke od glave, a ne od repa, kao do sada, biti manje izoliran od naroda i biti prostorna cjelina sa svom vlašću u Hrvatskoj. Što od toga ima prirodnije? Zna li uopće Milanović za protokol? Dok ne pita ne zna, ali kad sazna nije ga u stanju primijeniti. Ne može od sebe. U prilici je koja je zoološki jača. I gdje će to rezanje prve predsjednice uopće završiti!?

Kako rušenje demokracije nažalost nije opcija s Hrvatskom u EU i NATO savezu, treba ju ignorirati i obezvrjeđivati gdje god se stigne. Što duže i što šire rušiti Hrvatsku, vraćati ju jedino i baš u istočnu regiju a negirati stostruko duže ostvarivanu, prirodnu, RušenjeKako rušenje demokracije nažalost nije opcija s Hrvatskom u EU i NATO savezu, treba ju ignorirati i obezvrjeđivati gdje god se stigne. Što duže i što šire rušiti Hrvatsku, vraćati ju jedino i baš u istočnu regiju a negirati stostruko duže ostvarivanu, prirodnu, sjevernu i zapadnu regiju. Predsjednicu pacificirati, po mogućnosti potpuno blokirati, kako ne bi provodila reforme koje može, kako ne bi utjecala posvuda jer utjecati hoće na cijeli državni aparat. To je vrlo sklisko po privilegirane.sjevernu i zapadnu regiju. Predsjednicu pacificirati, po mogućnosti potpuno blokirati, kako ne bi provodila reforme koje može, kako ne bi utjecala posvuda jer utjecati hoće na cijeli državni aparat. To je vrlo sklisko po privilegirane. Zato su unaprijed i optuživali za opasne namjere. Dakako, sve je to vrlo opasno - ali onima, koji su privilegije naslijedili kao i bogatstvo iz Titovih vremena. Koji se boje lustracije kao vrag tamjana, čak i kad ne će biti provedena. Treba paralizirati predsjednicu da se zaplete u mrežu demantiranog demantija.

Kao što su za Josipovićem hodali s tv-kamerama ne bi li ga cjelodnevno glorificirali, tako će sada za predsjednicom hodati s mikroskopom ne bi li napokon pronašli mrlju koje nema u biografiji. Kako uopće može postojati osoba bez mrlje u biografiji? Svemoćni dosjeii govore da ne može. Pa ipak, i njihov je domet ograničen, osim što je neljudski. Prva hrvatska predsjednica je vjernica bez partijskoga staža. Zato su joj novinari ideologije stalno za petama. Treba stvoriti mrlje koje nisu zapisane i proizvesti vijest kad je već nema. Možda se zato Manolić sada posljedično ipak predaje, priznaje penziju i izdaje nezaboravne memoare?

Sva ova medijska halabuka oko preseljenja orkestrirana je priprema za konačnu odluku Vlade: oduzeti prvoj hrvatskoj predsjednici sve osim rezidencije u Visokoj. Konačno, SKH-SDP ima dugu tradiciju oduzimanja imovine. U tu su se korito i stranku upravo vratili (ako su iz njega ikada i izašli).

Orkestrirana procedura

Da je riječ o običnoj orkestriranoj proceduri i staroj komunističkoj praksi te o manevru koji nema veze s urotom ili teorijom zavjere, govori proziran postupak partijskih mladonovinara: prvo dugo burkanje medijima oko preseljenja, zatim Milanovićev tobože as servis s Vladinom odlukom i zatim na kraju opet medijske pohvale Milanoviću. Indikativno, a uzaludno. Kao prijeki sud: „odluka stupa Visoka ulicana snagu danom donošenja."

Portal Jutarnjeg ni u četvrtak niti u petak, a niti do danas (nedjelja) još nije donio vijest da se Vlada isprsila s SKH-SDP odlukom o nacionalizaciji nekretnina. Portal Večernjeg je odluku Vlade od četvrtka 29. siječnja znakovito prenio tek u subotu 31. siječnja i to u 19,45! S više nego dva dana kašnjenja i u večernjem terminu, kada je poznato da praćenje portala opada zbog praćenja elektronskih dnevnika. A zatim su vijesti o hrvatskoj predsjednici na oba portala sinkrono gurnuta u zapećak. Posao obavljen. Nakon tjedana zakuhavanja, odjednom se prikriva Vladin otkos, umjesto da ga se bombastično poprati. To bi bilo očekivano ako je naklada kriterij, no politički je glas jači. Odjednom, nije više važno što je riječ o srpolikoj osveti, cilj je postignut - posao obavljen.

Zato ne čudi što se nakon ovog udara na predsjednicu, udara sličnog pripremi državnog udara, posvuda komentira o sramoti i „sramotnoj podvali mentalnih komunista", što se komentira sa: „Normalan čovjek ne može vjerovati kako nisko može pasti Milanović", s „Moj Milanoviću, nije dobro, osobito za tebe", i sa „Preseljenje Josipovića u Visoku bio bi zadnji čavao u lijes SDP-a..." Međutim, kad se krene tražiti krivca izvan sebe, tad se osveta proširuje na sve oko sebe, ne samo na svoje protivnike.

Sumnjiv igrač Josipović, unatoč sramnom kršenju izborne šutnje na sam dan glasovanja te upozorenju DIP-a o nezakonitosti, nakon gubitka izbora ipak FrakcijaSumnjiv igrač Josipović, unatoč sramnom kršenju izborne šutnje na sam dan glasovanja te upozorenju DIP-a o nezakonitosti, nakon gubitka izbora ipak je dao nekoliko pomirljivih i logičnih izjava, ali one žestoko odskaču od SKH-SDP linije. One su štoviše i mrske i protivničke. Zato se treba što prije obračunati s tom frakcijom, kazniti ga poniženjem i na kraju mandata po potrebi - iseliti. Tek u sklopu manevra br. 2 izvelo bi se probiranje, otuđenje i uništenje predsjednikove dokumentacije, kao što su se palile dokumentacije diljem gradova i općina Socijalističke Republike Hrvatske godine 1989., kada su obavještajni podatci već najavljivali veliku vjerojatnost pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima.je dao nekoliko pomirljivih i logičnih izjava, ali one žestoko odskaču od SKH-SDP linije. One su štoviše i mrske i protivničke. Zato se treba što prije obračunati s tom frakcijom, kazniti ga poniženjem i na kraju mandata po potrebi - iseliti. Tek u sklopu manevra br. 2 izvelo bi se probiranje, otuđenje i uništenje predsjednikove dokumentacije, kao što su se palile dokumentacije diljem gradova i općina Socijalističke Republike Hrvatske godine 1989., kada su obavještajni podatci već najavljivali veliku vjerojatnost pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima.

S obzirom da se i tada kao i danas rukovodilo logikom: kao što bismo se mi obračunali s neprijateljem, tako će se i oni obračunati s nama (a i nečista savjest im je konstanta) – palili su svu kompromitirajuću dokumentaciju. Onu predsjednika Tuđmana, istom logikom dezavuiranja i prokazivanja neprijatelja – razdijelili su svima koji su žarko željeli djelovati protuhrvatski, svima koji su mogli difamirati, optužiti i rušiti Tuđmanovu Hrvatsku. I tu su poštivali želje a rado preskakali i zakon i protokol. Notorno je kako druge države ratne predsjedničke arhive čuvaju zatvorenima i po 70 godina. I tu se uklapa Milanovićeva logika: "Ili mi ili oni." No, da ne vjeruješ, ako Vlada odlukom koja „stupa na snagu danom donošenja" ispunjava želje, čudi me da Milanović nije ispunio onu prvu izraženu želju tada još kandidatkinje Grabar Kitarović: a prvo je tražila ostavku Vlade. Čudi me kod ispunjavanja želja da Milanović nije započeo s time, a Dragovan toj želji ususret.

Ovo prizivanje državnoga udara, sudeći po orkestraciji oko preseljenja, ima svoj začetak u Savskoj 66. Sa samim početkom prosvjeda hrvatskih junaka tražio se način kako ih poduhvatiti. Prvo su bili ekspozitura HDZ-a; pa je Josipović izjavljivao da je to nepotreban štrajk jer „mnogi su među njima dobrostojeći"; pa su to bili branitelji koji ne predstavljaju branitelje jer su se pismima podrške mnogi obratili Predragu Matiću ministru bez branitelja; pa se predsjednika Udruge specijalne policije RH Josipa Klemm-a pokušalo kriminalizirati optužujući ga da je i glavni krivac i financijer prosvjednika u šatoru; pa su branitelje teretili da žele veće mirovine; pa su uslijedile odvratne optužbe i insinuacije o invalidima, kolicima, klerofašizmu, pa se pokušalo pakirati predsjedniku Đuri Glogoškom onom sramnom školskom pločom ministra neministra Matića i izračunom mirovine stopostotnog invalida Domovinskog rata i toj se mirovini pribrajalo sve što se ostvaruje temeljem iskaznice ratnog vojnog invalida prve skupine. Najviše skupine.

Hajka na branitelje

Hajka na branitelje tako je radikalizirana i akcelerirana iako traje još od trećeg siječnja 2000. Ministar Matić tako ne dijeli mirovinu od dodataka koji se ne isplaćuju na ruke, ali propušta navesti svoju HajkaOd 2000. traju priče o lažnim braniteljima i oboljenjima, visokim mirovinama, lažnome PTSP-u, kriminalcima i samoubojicama, o obiteljskim nasilnicima, o ogromnom trošku za hrvatsko društvo. Milanović se „samo" nastavio obračunavati kroz propali registar branitelja. Registar koji je kriminalizirao sve branitelje a posebno one najzaslužnije iz borbenog sastava i omogućio Srbiji da u aps i u svoje tamnice strpa koga hoće i kad hoće od hrvatskih branitelja. Takve on poteze vuče. Ali eto, ideološki novinari još uvijek „ne znaju" zašto branitelji prosvjeduju. A onda je nakon pet godina povlačenja po sudovima podignuta optužnica protiv trostruko ranjavanog generala Željka Sačića, sudionika i junaka u svim najvećim akcijama Hrvatske vojske!plaću od 18.000 kuna nizašto jer branitelji ga ne priznaju, traže smjenu ne samo njega nego cijelog njegovog kabineta. „Zaboravom" svoju plaću mjeri, tuđu u novcu mjeri što se životom, ljubavlju, junaštvom i ponosom jedino mjeri. Odakle dakle obraz primati plaću od 18.000 a ponovo istim metodama zamjene teza za ono za što bi moralnu odgovornost trebao snositi ministar (visina njegove plaće) optuživati stopostotne invalide (za njihove prihode).

Ministru uz to ništa ne fali, na toplom je, „izliječen je od PTSP-a" čim mu se ukazala plaća savjetnika predsjednika. On nije invalid, nije ni u kolicima, ne smrzava se u Savskoj i ne želi reći do kojeg iznosa štete mu je ograničena ministarska kartica. Gdje joj je njoj plafon? Na 30, 50 ili 100 tisuća? Kolika je (njegovom logikom) onda njegova plaća – 48, 68 ili 118.000 kuna?! Čime je on to zaslužio? Biti tako privilegiran, (pre)plaćen i iznad svih hrvatskih branitelja?

Opasno poigravanje junacima Domovinskog rata i izborima, samim temeljima hrvatske državnosti, pokazalo je svu bezočnost obračuna, izazivanje kaosa i potpunu neodgovornost Vlade Zorana Milanovića prema svojim neprijateljima. Jer on ih takvima vidi. Takva su mu djela: „Rat je prošao!" Je li to poruka da su branitelji suvišni? Slično je pitao i ministar Matić: „Koga oni zapravo brane?" To su njihova djela, ponovno svjetski unikatna.

Od 2000. traju priče o lažnim braniteljima i oboljenjima, visokim mirovinama, lažnome PTSP-u, kriminalcima i samoubojicama, o obiteljskim nasilnicima, o ogromnom trošku za hrvatsko društvo. Milanović se „samo" nastavio obračunavati kroz propali registar branitelja. Registar koji je kriminalizirao sve branitelje a posebno one najzaslužnije iz borbenog sastava i omogućio Srbiji da u aps i u svoje tamnice strpa koga hoće i kad hoće od hrvatskih branitelja. Takve on poteze vuče. Ali eto, ideološki novinari još uvijek „ne znaju" zašto branitelji prosvjeduju. A onda je nakon pet godina povlačenja po sudovima podignuta optužnica protiv trostruko ranjavanog generala Željka Sačića, sudionika i junaka u svim najvećim akcijama Hrvatske vojske!

Prizivanje državnog udara

Prizivanje državnog udara zatim je prebačeno na nepriznavanje državnih izbora, kroz Milanovićevu izjavu: „Ne znam što znači čestitati. Ne želim čestitati nekome kome nisam htio." Ili koga nisam htio? Zatim se još radikaliziralo s poigravanjem: policija ide na branitelje, šator je nelegalan, specijalci će intervenirati... Pa se nastavilo manipulacijom s uredom prve hrvatske predsjednice... i primitivnim nastojanjem da joj se osveti za pobjedu, da ju se svim sredstvima ponizi. To omalovažavanje i obezvređivanje predsjednice Milanović je zaokružio tvrdnjom: „Prihvaćamo predsjednicu i to je tako (...) Svaki predsjednik je dobrodošao i rado ćemo se s njim konzultirati." Ideološki novinari, ne pozivaju se na tu izjavu, arabeska šara škarama - brižljivo liže oko toga a ističe jedino ono što je kazala (tada još) predsjednička kandidatkinja.

To je naravno poigravanje i s hrvatskim biračima te opipavanje narodnoga bila. Kalkuliranje s državnim udarom: koliko još treba medijskoga orkestriranja, radikaliziranja i manipuliranja? Državne udare nisu izvodili samo rigidni i radikalni vlastodršci nego i oni neodgovorni, huliganski nabusiti, zalutali i iracionalni, koji ruše sve oko sebe. Koji svjesno ili nesvjesno dovode u pitanje organizaciju demokratskoga društva koju prihvaćaju, zatim srdito ne priznaju i valjaju se u kontradikcijama.

Ova vlast zna da bez obzira što se sada dogodilo s uredom predsjednice i gdje će on biti, ovim su si postupkom zakucali i posljednji čavao u kovčeg poraza na parlamentarnim izborima. Sramotan će se i opasan postupak oko branitelja i predsjednice - obiti od glavu cijeloj Vladi. Nakon svih promašaja, nisu smjeli još i mučno improvizirati i ideološki divljati te takvim postupcima podjarivati hrvatsku javnost, komentiraju ljudi nepristrano i poručuju Milanoviću: „S nama se nitko ne kažnjen ne će poigravati."

Javor Novak

Pon, 26-10-2020, 02:42:38

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

1 klik na Facebooku za hkv.hr

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.