Novac, scena i identitet: priča o Žeri i hrvatskoj estradi

Čitam na jednom od naših T-portala: „Nije mogao Žera ne komentirati i prašinu koja se digla oko koncerta Tonyja Cetinskog u Novom Sadu, u dvorani Spens, koji je otkazao. Upravo će u toj dvorani Crvena jabuka nastupiti u travnju.

'Ja, kao čovjek koji je proveo tri i pol godine u Sarajevu u ratu, imam stav da ne treba nikoga mrziti, ali otkazati koncert na isti dan kad je koncert trebao biti – mislim da je Tony znao zašto je to napravio, a pjevao je već 3-4 puta u toj dvorani. Čudno mi je što se sad odjednom o tome priča.'" (vidi: Žeri ne pada na pamet otkazati koncert u Novom Sadu: Opleo po estradi pa se dotakao i Cetinskog

Odlaskom u državu čije vodstvo vodi protuhrvatsku politiku na svim razinama i priprema ofenzivno oružje, naši estradnjaci pokazuju svoju političku nepismenost, halapljivost za novcem, ali i odsustvo patriotizma. Žera je iz BiH i Bošnjak je – svaka čast, ali primanjem hrvatskog državljanstva obvezatan je gajiti i hrvatski patriotizam. Rodoljublje je drugo, kao i konfesionalna pripadnost, ali oni ga ne oslobađaju obveze i časti hrvatskog patriotizma. Neka su svima kao uzor Oliver Dragojević i Mišo Kovač.

Mirko Cetinski postupio je ispravno, a ružno (indikativno) je reagiranje Žere i njemu sličnih.

Prilažem ponašanje naših zvijezda koje zbog halapljivosti i penežljivosti ližu tabane srbijanskim menadžerima.

Radeći jedan esej susreo sam se sa srbijanskom estradnom zvijezdom Vladimirom Kneževićem. Prilažem fotografiju navedenog Kneževića i vodeće srpske četničke zvijezde Mirka Pajčina, poznatog kao Mali Baja Knindža. Toliko je ružnih, šovinističkih i prema Hrvatima neprijateljskih pjesama napisao i izvodio!

Mali Baja Knindža i Vladimir Knežević: „9. lipnja 2020., Subotica, Vojvodina, Srbija, na lokaciji Vinski salaš Čuvardić“. Fotografije otkrivaju oduševljenje i entuzijazam.

Ali iznenađenju nema kraja. Evo Vladimira Kneževića u zagrljaju s popularnim hrvatskim pjevačem i liderom sastava „Crvena jabuka“, Draženom Žerićem – Žerom. Doduše, snimka je iz 2016. g. A tu je i popularna hrvatska pjevačica Indira Vladić.

                          29. lipnja 2016. Knežević i „naš“ Žera u zagrljaju Vladimira Kneževića

Dražen Žerić – Žera (Mostar, 20. srpnja 1964.) hrvatski je glazbenik rođen u BiH, klavijaturist i frontmen sarajevskog pop-rock sastava „Crvena jabuka“. U Sarajevu je završio glazbenu školu, odsjek klavir. Godine 1985. dobio je poziv od svog prijatelja Dražena Ričla da prijeđe u tek nastalu grupu „Crvena jabuka“. U originalnoj postavi svirao je klavijature. Godine 1987., nakon pogibije dijela sastava u prometnoj nesreći, preuzima ulogu vokalista Crvene jabuke, čiji je i danas pjevač. Mnogi ne znaju, ali roditelji su mu bili ugledni Hrvati muslimanske vjere, Nedžbib i Šemsa Žerić. Otac je bio istaknuti intelektualac i pisac udžbenika iz matematike. Zbog opsade Sarajeva od strane velikosrpskih oružanih skupina i JNA, Dražen se 1994. preselio u Hrvatsku.

Navodim jednu pjevačevu izjavu: "Nisam više mogao izdržati pa sam se preselio u Hrvatsku", kaže, iz ove pozicije uopće ne žaleći, jer je tim prelaskom iz jedne u drugu državu za Žeru počelo „zlatno doba“. Prije svega drugi glazbeni procvat, a nakon toga i upoznavanje supruge Barbare te rođenje njegovih djevojčica.

Žera je, bez obzira na ratna stradanja u Sarajevu i bijeg u Hrvatsku, uspostavio uspješnu suradnju sa srbijanskim kolegama, uključujući sve njihove opcije. „Surfajući“ po internetu, ugledao sam vijest od 11. ožujka 2021. godine: VIS „Crvena jabuka“ nastupio je u Beogradu bez obzira na epidemiološke mjere i zaradio kaznu. Nastup je dobio i političku razinu jer ga je komentirala i srbijanska premijerka Ana Brnabić.

Čitam: „Stigle i kazne: Evo koliko će Crvena jabuka morati platiti zbog koncerta u Beogradu…Autor: N. Sa. Objavljeno  11. 3. 2021. u 19:41

Čak dva koncerta održala je Crvena jabuka u beogradskoj Kombank areni, zbog čega je reagirala i tamošnja premijerka Ana Brnabić, a nakon svega stigle su i novčane kazne zbog nepoštivanja epidemioloških mjera. Iako je, prema pisanju srbijanskih medija, na ulazu posjetiteljima mjerena temperatura, kapaciteti su bili smanjeni te je publika držala distancu koliko je to bilo moguće.

Predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić izjavila je da je za „svaku osudu“ održavanje koncerta grupe Crvena jabuka u Kombank dvorani u Beogradu. „Ja sam sinoć reagirala, imala brzi sastanak da vidim o čemu se radi. Meni je nejasno da to netko uradi u današnjem trenutku. Nevjerojatno, bez teksta sam“, rekla je premijerka.

Moćna političarka se čudi, ali nastup gospodina Žere nije zabranila.

Ovaj sam podatak iznio ne zbog brige za „Crvenu jabuku“ (punoljetni su i znaju što rade!), već kako bih pokazao da se estrada ne može odvojiti od politike. Štoviše, u nju su uključene i razne obavještajne i kontraobavještajne zajednice. U Srbiji to dobro znaju. Samo napominjem: ondje su zbog političko-obavještajnih razloga eutanazirali 90-ih godina dvije megapopularne zvijezde s međunarodnom reputacijom: Oliveru Katarinu (Petrović, Vučo, Šakić… ne znam kako se sada preziva!) i Lolu Novaković.

Vladimir Knežević sa Zdravkom Čolićem 3. ožujka 2020. „Čovek koji voli da se druži…“

Čolić se u Hrvatskoj tretira kao nacionalno „neutralna“, nacionalno prihvatljiva estradna zvijezda.

Vladimir Knežević i hrvatska zvijezda Indira (tada) Vladić 12. prosinca 2015. „Ponosna Indira i zadovoljan Vladimir“

Indira Vladić rođena je 15. 9. 1973. godine u Županji, srednja je kći Franje i Ismete Vladić. Otac joj je dao ime po indijskoj premijerki Indiri Gandhi. Ima stariju sestru Emiliju i mlađu Sanelu. Radila je kao daktilografkinja u Županji. Godine 1995., na poziv Borisa i Tomislava Jelića, radijskih voditelja i producenata, postaje vokal sastava „Colonia“. Zanimljivo je da ju je današnji kolega Boris Jelić zapazio upravo dok je svirala u orkestru limene glazbe na jednom sprovodu. Iako su krenuli kao grupa bez imena, ali velikih snova i ambicija, albumom „Vatra i led“ 1997. godine zasjedaju na vrh hrvatske dance scene. Prvi joj je muž bio uvučen u kriminal i brak se raspao. Iz moje osobne perspektive, odnosno uočavanja i blizine, vrlo je pristojna i lijepa dama. Ne mogu ju zamisliti kako pjeva na koncertu zajedno sa srbijanskim turbo-folk zvijezdama, ali ona sama odlučuje o svojim gostovanjima.

Nisam protiv kulturne suradnje sa Srbijom, ali ne s pozicija kolonije i Srbiji podređene zemlje. Mora se poštivati vanjska politika RH, dignitet hrvatskog naroda iz kojega pjevač dolazi, politički motivi menadžera, uključujući i dvorane u kojima nastupaju, predstavljanje, konferansa – sve kako bi se izbjegle manipulacije. U Srbiji vodeći krugovi u kulturi štite se politikom „tko nas, bre, zavadi? Mogli smo i MOŽEMO lepo i zajedno živeti“. Evo, taj i taj pjevač iz Hrvatske živi je svjedok, a našu Lepu Brenu dočekuju u Zagrebu kao ministricu! Nije li to pokazatelj evidentnog zbližavanja „u regionu“?

U Hrvatskoj je došlo do ogorčenja zbog gostovanja u Srbiji, nakon niza godina u kojima je tvrdila kako to ne dolazi u obzir, jer je i ona žrtva velikosrpske agresije i četničkog razaranja. Kada je ipak održala koncerte pod nazivom „Prijatelji stari, gdje ste!“, došlo je do ogorčenja, a potom do Terezinog ogorčenja zbog toga jer je očekivala pohvale za prinos kulturnoj suradnji dvaju naroda. Njoj je trebao novac, a Srbima njezino ime. S vremenom joj je sve oprošteno. Ali Žera i slične „žeravice“ druga su priča. Tu je ipak riječ o dezavuiranju domoljublja.

Mladi i anonimni Jakov Jozinović, koji je angažiran u Srbiji kada i Cetinski, karijeru je očito shvatio kao penežljivost. Daj „lovu“, a za Domovinu tko te pita! Vrlo loše. Vjerojatno nema nikoga bliskoga tko bi ga poučio. Ali žal za Titovom Jugoslavijom javno je iskazao i jedan stari rok-pjevač koji je 1990. godine morao bježati iz Beograda kako bi sačuvao vlastitu kožu. I ništa iz toga nije naučio! Kako se onda ljutiti na mladoga Jakova? Može mu ovaj lik postati uzor.

Đuro Vidmarović