Ne želim biti ravnodušan (VII.)

Pax Americana pokazao se kao promašaj u svim dosadašnjim oblicima. U Vijetnamu je donio poraz demokratskih snaga, pobjedu komunista i stvaranje njihove totalitarne jednopartijske države i veliki izbjeglički val očajnih ljudi. U Kambodži su Amerikanci srušili kralja Norodoma Sihanuka i instalirali svoju marionetu, generala Lon Nola. Rezultat: Crveni Kmeri pobjeđuju, uspostavljaju krvoločnu diktaturu uz pomoć Kine, istrebljuju polovicu vlastite populacije, a Amerikanci peru ruke. U Afganistanu nakon višegodišnje intervencije, američke se snage povlače, a narod kojemu su obećavali slobodu i demokraciju ostavljaju na milost i nemilost krvoločnim muslimanskim fanaticima. U Iraku nakon bombastične propagande o predsjedniku Huseinu koji proizvodi atomsko oružje, uslijedila je Pustinjska oluja, krvavo obračunavanje s domaćim pučanstvom, vjerske podjele, unutarnji rat i na kraju rasplamsavanje muslimanskog ekstremističkog i krvoločnog pokreta „Islamska država“!

Ogromne ljudske žrtve, ogromna ljudska patnja, ogromno uništavanje kulturne baštine čovječanstva. U Libiji su srušili Gadafija i njegovu stabilnu državu, izazvali unutarnji građanski rat i ponovno cijepanje nacije po plemenskome ključu. Danas Libija postoji kao anarhija u kojoj teče krv. U Egiptu je srušen koliko-toliko demokratski režim generala Mubaraka, izazvan unutarnji kaos, pobjeda stranke „Muslimanska braća“, zatim vojni udar i stvaranje vojne diktature maršala el Sisija. U Jemenu je izazvan unutarnji građanski rat i danas ova država postoji samo formalno. Intervencija u Somaliji dovela je do produbljivanja plemenskih sukoba, vjerskog rata i dominacije muslimanskih ekstremista. U Siriju su intervenirali kako bi zaustavili rusku dominaciju, a onda se povukli i vjerne Kurde ostavili na cjedilu. Intervencije SAD-a u zemljama srednje i Južne Amerike posebno su ružna priča, od Čilea, preko Argentine, Brazila, Venezuele, do Granade 1983. i Nikaragve 1979. godine.

Na sreću, premijer Ujedinjenog Kraljevstva, Keir Starmer i predsjednik Republike Francuske, Enmmanuel Macron, ne žele kapitulirati pred Putinom, te odbijaju preuzeti uloge svojih prethodnika iz Münchena 1938. godine.

Za krvavu i za Europu sramotnu budućnost Ukrajine u Moskvi su pripremljeni scenariji i prateće političke karte u kojima se jasno crta komadanje ove suverene i velike europske zemlje i istrebljenje, odnosno etničko čišćenje njezinog pučanstva koje će odbiti prihvaćanje ruske okupacije, zabranu vlastitog etnonima i lingvonima, zabranu isticanja vlastite povijesti, kulturne baštine i narodnosne samobitnosti.

Planovi za komadanje Ukrajine. Na istoku su osvojene pokrajine i Krim koji su proglašeni integralnim dijelom Rusije, u središtu bi bila kvislinška nezavisna Ukrajina po uzoru na Bjelorusiju, dok bi zapadna Ukrajina, koju nazivaju „sporni teritorij“ bila ponuđena na okupaciju Mađarskoj, Rumunjskoj i Poljskoj, odnosno stvaranju posebne kvislinške rusinske države

Dijelovi Ukrajine koji bi „prema povijesnom ključu“ mogli pripasti Mađarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj

Nisam optimist. Povelja OUN-a je obesnažena. KESS je izgubio značenje. Osuda genocida više nema važnost. Ukrajini se ne piše dobro. Putin i Trump će naći rješenje koje odgovara njihovim bilateralnim odnosima, na štetu Ukrajine. Europska unija ne postoji kao vojna snaga, a ekonomska blokada Rusije, poglavito uvoza ruske nafte, ne poštuje se. Vojna pomoć ukrajinskim oslobodilačkim i obrambenim vojnim snagama šalje se „na kapaljku“, uglavnom se šalje oružje koje je slabije od ruskog. Tri godine Ukrajinci iskazuju bezgraničnu hrabrost, vojničko umijeće, imaginaciju u taktici i tehnici, kako bi sačuvali preostali dio svoje plemenite zemlje. Ne želim biti „zloguka ptica“, ali uvid u situaciju i intuicija mi govore kako se Ukrajini namjenjuje sudbina nekadašnje Čehoslovačke. Povijesne ličnosti ravne Hitleru, Chamberlaineu i Daladieru već se naziru. U današnje vrijeme to će biti slično sudbini nekadašnje Republike Cipar. Male su nade kako će razum pobijediti jer je situacija iracionalna. Agresora se može zaustaviti jedino silom. Oni koji su toga svjesni gurnuti su u drugi plan. Putin nije mirotvorac, već osvajač koji si umišlja kako je novi ruski car Petar Veliki. Ponavljam često, kao i mnogi analitičari u svijetu, kako će kapitulacijom Ukrajine vrlo brzo na red doći Rusiji susjedne europske zemlje: MOLDOVA (prodor na razini agenture i provokatora koji rade na rušenju moldovske predsjednice i preuzimanju vlasti ruske pete kolone traje); BALTIČKE REPUBLIKE: ESTONIJA, LITVA I LATVIJA (Medvedev bi rekao: pojest ćemo ih za večeru); FINSKA (Medvedev: „Koja Finska? Pa to je ruska gubernija!“); ŠVEDSKA „jednom smo ju pobijedili“, ali bi mogla biti za Putina prevelik zalogaj; MAĐARSKA (saveznica će biti nagrađena mogućom okupacijom ukrajinskih pokrajina u kojima živi mađarska manjina); SLOVAČKA (peta kolona već marljivo osvaja teren), BUGARSKA (tamo djeluju snažne proruske snage, ali i pravoslavna Crkva); RUMUNJSKA (unutarnje pro-rusko raspoloženje je snažno, a Putin ovamo šalje eskadrile dronova); SRBIJA (vjerni saveznik preko SPC koja od Putina traži miješanje u unutarnje poslove Srbije, ali i susjednih zemalja); CRNA GORA („zrela kruška“, Milu Đukanovića su započeli rušiti ruski agenti ubačeni u zemlju); CIPAR (riznica u koju sklanjaju novac ruski tajkuni, financijski podređena ruskom kapitalu); GRČKA (važna proruska uloga Grčke pravoslavne crkve). Na braniku slobode ostaje POLJSKA sa svojim strašnim ruskim okupacijskim iskustvom. Bez vlastitog atomskog oružja bila bi nemoćna, a američke snage i tamošnjim bazama ostale bi neutralne zbog sporazuma Putin-Trump. Azerbajdžan i Turska imaju važnu ulogu, ali izvan su ukrajinskog konteksta.

Nisam fatalist, već slijedim riječi Vladimira Putina koji je ne jednom napomenuo kako ga zanima Sporazum iz Jalte, odnosno kako Rusiji pripadaju kao zona utjecaja, ili okupacije, sve zemlje koje je 1945. zauzela sovjetska Crvena Armija.

U ovom trenutku SAD jedini može zaustaviti Putinovo porobljavanje Europe i prisiliti ga na poštivanje Povelje OUN-a. Trump to može, da hoće, i na Bliskom Istoku. Samo jednim telefonskim razgovorom.

Trump to nije učinio!

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.