Ne želim biti ravnodušan (V.)

Dne 3. prosinca 2024. objavio sam članak „Hoće li ukrajinski predsjednik Zelenski doživjeti sudbinu nekadašnjeg čehoslovačkog predsjednika Emila Josefa Háche?“ s podnaslovom „Sudbina Emila Josefa Háche“. Navodim dijelove članka:

„Slušam vijesti iz Ukrajine, slušam izjave i mišljenja naših i europskih političkih faktotuma o mogućem završetku ruske agresije na Ukrajinu tako da se zadovolji agresora. Nisam paranoičan, jer vjerujem u slobodarski duh ukrajinskog naroda, ali sam i povjesničar koji je morao studirati Drugi svjetski rat i nešto naučio o tome kako su zapadni Saveznici Čehoslovačku ostavili, kako se kaže, na cjedilu, odnosno prepustili ju na milost agresoru. Želio bih upozoriti na sudbinu tadašnjeg čehoslovačkog predsjednika Emila Josefa Háche. Ništa ne prejudiciram, samo podsjećam na povijest, a ona je učiteljica života. Ne zaboravimo ponašanje zapadnih saveznika prema Hrvatskog tijekom Domovinskog rata, ne zaboravimo Plan Z4, ne zaboravimo da se prijetilo optuživanjem predsjednika Franje Tuđmana za ratne zločine i suđenju u Den Haagu!

U međunarodnoj politici vlada stara sintagma: “Ne postoje prijatelji i neprijatelji, postoje jedino državni interesi“, ali i narodna mudrost: JAČA RIBA GUTA SLABIJU.

Emil Dominik Josef Hácha (12. srpnja, 1872. - 27. lipnja 1945.) bio je češki odvjetnik, književni prevoditelj, pjesnik, te predsjednik Čehoslovačke od studenog 1938. do ožujka 1939. U ožujku 1939., nakon raspada Čehoslovačke, Hácha je bio nominalni predsjednik novo proglašenog njemačkog protektorata Češke i Moravske.

Predsjednik dr. Emil Hácha

Nakon politički nepromišljenog Münchenskog sporazuma zapadnih saveznika s Hitlerom, Hácha je imenovan za nasljednika Eduarda Beneša 30. studenog 1938. godine kao predsjednik Čehoslovačke. Kratko razdoblje njegova predsjedničkog mandata prije njemačke okupacije poznato je kao Druga Čehoslovačka Republika i obilježeno je prelaskom iz demokracije u autoritarnu državu s aktom koji je dao prethodno neobične ovlasti predsjedniku i vladi i ograničio ovlasti parlamenta.

Podsjećam: Münchenski sporazum je ugovor kojim je riješena Sudetska kriza. Ugovor je potpisan u Münchenu 29. rujna 1938. godine između Zapadnih sila i Njemačke.

Britanska vlada je držala da još nije u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da zajedno s njom 30. rujna 1938. godine sklopi Münchenski sporazum kojim je Njemačkoj priznato pravo na Sudete. Ostavljena na cjedilu, čehoslovačka vlada je podlegla njemačkom ultimatumu. Dok je dio svjetske javnosti ovim događajima bio šokiran i razočaran, veliki dio zapadne javnosti smatrao ih je ispravljanjem versajskih nepravdi te iskorištenom prilikom za postizanje trajnog mira u svijetu.

Čuvena povijesna fotografija: Neville Chamberlain 30. rujna 1938. ponosno pokazuje, nakon povratka iz Njemačke, sporazum s Hitlerom kojim je „sačuvan svjetski mir“

Sklapanje Münchenskog sporazuma dalo je do znanja čehoslovačkoj vladi da ne će dobiti nikakvu ozbiljnu pomoć od Francuske i Velike Britanije na koju je računala te su Sudeti prepušteni Njemačkoj. Potom je Mađarska zatražila reviziju svojih teritorijalnih gubitaka iz Trianonskog ugovora iz 1920. godine pa je, pod njemačkim pritiskom i uz sudjelovanje Italije, 2. studenog 1939. godine sklopljen Prvi bečki dogovor kojim je Čehoslovačka morala Mađarskoj prepustiti 14.106 km2 svojega teritorija s 1,34 milijuna stanovnika. Tijekom tih pregovora, već je u listopadu 1939. godine vrh Čehoslovačke pod pritiskom nezadovoljnih Slovaka i Ukrajinaca pristao na uspostavu autonomija u Slovačkoj i Karpatskoj Ukrajini. Ubrzo je došlo do spora s novoformiranim slovačkim vodstvom te je središnja vlada Emila Háche u ožujku smijenila Jozefa Tisu, šefa vlade slovačke autonomije. Međutim, Hitler je 13. ožujka 1938. godine podržao Tisa, te je slovački parlament 14. ožujka 1938. godine proglasio nezavisnost Slovačke Republike. Istog dana je Hitler pozvao Emila Háchu u Berlin i najavio mu sutrašnji ulazak njemačkih trupa u Češku.

Nakon odcjepljenja Slovačke i Rutenije (oblast u kojoj su živjeli Rusini) u ožujku 1939., britanski veleposlanik u Čehoslovačkoj Basil Newton „savjetovao“ je predsjednika Háchu da se sastane s Hitlerom. Ako znate koliko je Newton bio pronjemački nastrojen, nije lagano predstaviti ton i sadržaj savjeta koje je davao predsjedniku, ali ni vertikalu koja mu je poslala naređenje da to učini. Čehoslovačkom predsjedniku nije ostavljena mogućnost izbora. Kada je Hácha prvi put stigao u Berlin, prvo se susreo s njemačkim ministrom vanjskih poslova, Joachimom von Ribbentropom prije sastanka s Hitlerom. Uvečer 14. ožujka 1939. Hitler je pozvao predsjednika Háchu u kancelariju Reicha u Berlinu. Međutim, namjerno ga je toliko ponizio da ga je pustio čekati satima pred vratima, dok je on, Hitler, gledao film.

Wilhelm Keitel u svojim se memoarima prisjetio kako je Hitler, kada je Hácha stigao, rekao da će "pustiti starog gospodina neka se odmori i oporavi dva sata", što je Keitelu bilo neshvatljivo. Konačno, u 1:30 ujutro, dakle u sitne noćne sate, kako je običavao i Staljin, Hitler je 15. ožujka 1939., primio čehoslovačkog predsjednika. Kako svjedoče njegovi suradnici, Hitler je tom prilikom rekao Háchi kako se, dok oni razgovaraju, njemačka vojska sprema napasti Čehoslovačku. Hitler je tada dao češkom predsjedniku dvije mogućnosti: surađivati s Njemačkom, u kojem slučaju bi se "ulazak njemačkih trupa dogodio na podnošljiv način" i "dopustiti Čehoslovačkoj velikodušan vlastiti život, autonomiju i određeni stupanj nacionalne slobode, ili se suočiti sa scenarijem u kojem bi "otpor bio slomljen silom oružja, svim sredstvima.“ Stjeran u kut, Hácha prisiljen potpisuje dokument i stvara se protektorat Češke i Moravske.

Sastanak Háche, Hitlera i Göringa u Berlinu, ožujak 1939.

Predsjednik bio je konsterniran, preplašen i slomljen. Na pomoć zapadnih Saveznika nije mogao računati. Ostavljen je na cjedilu. Što mu je preostalo? Čehoslovačka nije imala vojne kapacitete kojima bi se mogla suočiti s Hitlerovom armadom. A tu je bio i pokret Slovaka za odcjepljenjem. U zapisniku razgovora zabilježeno je da je za Háchu ovo bila najteža odluka u njegovom životu, ali je imajući pred sobom cjelokupnu političku situaciju u Europi, naivno vjerovao da će za samo nekoliko godina ta odluka biti shvatljiva, a za 50 godina vjerojatno smatrana blagoslovom. Prema Joachimu Festu, dr. Hácha doživio je srčani udar, nakon što mu je Göring otvoreno zaprijetio da će bombardirati čehoslovačku prijestolnicu. Ova prijetnja slomila je predsjednika. Uspostavio je kontakt sa suradnicima u Pragu, pod bolovima od srčanog udara i do četiri sata ujutro potpisao kapitulaciju, "prepustivši Čehoslovačku Njemačkoj“. Göring je priznao da je dr. Hahi prijetio i novi britanski veleposlanik u Njemačkoj, Nevil Henderson, ali je rekao da je prijetnja došla kao upozorenje jer češka Vlada, nakon što je već pristala na njemačku okupaciju, nije mogla jamčiti da češka vojska ne će pucati na Nijemce koji su napredovali. Göring, međutim, ne spominje da je Hácha doživio srčani udar zbog svoje prijetnje.

Francuski veleposlanik Robert Coulondre izvijestio je da je, prema neimenovanom izvoru kojeg Coulondre smatra pouzdanim, do pola četiri Hácha bio "u stanju potpunog kolapsa i održavao se samo uz pomoć injekcija". Coulondre je opisao scenu u kancelariji Reicha:

"Njemački ministri [Göring i Ribbentrop] bili su nemilosrdni. Doslovno su lovili dr. Háchu i M. Chvalkovskog oko stola na kojem su ležali dokumenti, neprestano ih gurajući pred njih, gurajući im olovke u ruke, bez prestanka ponavljajući da ako nastave u njihovom odbijanju, pola Praga ležalo bi u ruševinama od bombardiranja u roku od dva sata, i da bi to bio samo početak. Bombarderi su čekali naredbu za polijetanje, a tu bi naredbu dobili u šest ujutro da nisu stigli potpisi.”

Razvoj događaja pokazuje kako je predsjednik Hácha doživio i nervni rasap. Postao je drugi čovjek, izgubio samopouzdanje, jednostavno se predao. Možemo sada razglabati zbog čega nije podnio ostavku na sve političke dužnosti, ili izvršio samoubojstvo? Ostavku nije podnio zbog straha da Nijemci ne razore Prag. Saveznici ih u tome ne će spriječiti. Taj strah mu je paralizirao svaki otpor. Samoubojstvo nije izvršio jer kao katolik to nije smjeo učiniti. Samoubojstvo je smrtni grijeh. Stoga je prihvatio neshvatljiva poniženja koja su mu činili nacisti.

Nakon okupacije ostataka Čehoslovačke 16. ožujka, dr. Hácha je prihvatio zadržati nominalnu dužnost predsjednika, ali je bio prisiljen položiti prisegu Hitleru, koji je imenovao Konstantina von Neuratha zaštitnikom Češke i Moravske, dakle nadređenog nominalnom predsjedniku. Emil Josef Hácha je time postao Hitlerova marioneta.

Nakon atentata na Heydricha novi zamjenik protektora postaje Kurt Daluege. Hitler je prvotno planirao ubiti 10.000 Čeha kao odmazdu za ubojstvo Heydricha. Dakle, za jednog Nijemca trebalo je ubiti 1000 Čeha. Osim toga, upozorio je Háchu da, ako se dogodi još jedan takav incident, "trebamo razmotriti deportaciju cijele češke populacije". Dr. Hácha se u depresiji prepustio sudbini. Sigurno je bio svjestan što će mu učiniti ruski vojnici nakon zauzimanja grada. Tako se i zbilo. Dana 9. svibnja 1945. Prag je zauzela Crvena Armija tijekom praške ofenzive. Dr Hácha je brutalno mučen od agenata NKVD-a 13. svibnja i odmah onako izmrcvaren i polumrtav prebačen u zatvor Pankrac. Umro je u zatvoru 27. lipnja 1945. godine pod misterioznim okolnostima. Prema sudu poslijeratnih povjesničara okarakteriziran je kao najtragičniji, najrazočaravajući lik češke povijesti. Postoje oni koji smatraju da je bio državnik koji je pokušao pomoći svom narodu u strašnim vremenima, žrtvujući svoje ljudsko dostojanstvo, ali nije uspio zbog vremena u kojem je živio i slabog zdravlja. Nakon smrti, najprije je pokopan u neobilježenom grobu na groblju Vinohrady (iako sada na njegovom grobu postoji obilježje).

Molim Gospodina da predsjednika Zelenskog poštedi ovakve strašne sudbine. Molim predsjednika Trumpa isto. Zelenski se hrabro bori za svoj narod i zaslužuje veliko poštovanje. Kada bi ga Rusi zarobili, postupali bi s njime najprije kao nacisti s dr. Dr Háchom, zatim bi ga podvrgli martiriju i eliminirali.

Đuro Vidmarović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.