Dani Domovinskoga boja u Gradišću 

Franjo je poznat kao izuzetno dinamična i kreativna osoba. Rođen je u Koljnofu 1. studenoga, 1966. godine. Stomatološki studij završio je u Zagrebu. Cijeli je život posvetio čuvanju etničke samostalnosti gradišćanskih Hrvata, poglavito svojih sunarodnjaka u Koljnofu. Pokrenuo je nebrojeno mnogo inicijativa s tim ciljem, među kojima je jedna od njih djelovala neostvarivo, a zove se „Po putevima naših starih“. Zajedno s konjskom zapregom i starinskim kolima, kakvima su nekada putovali predci bježeći iz Hrvatske u zapadnu Ugarsku, uz pratnju skupne entuzijasta, poglavito mlađih, krenuli su povijesnom rutom u hrvatske prostore i vratili se nazad. O tome bi trebalo snimit film. Isto tako zaslužuje Franjina odluka kupiti nekoliko starinskih kuća u hrvatskome djelu Koljnofa i preurediti ih u etnografski muzej. Uz muzej je i gostinjac „Levanda“, dobro poznat mnogima u Hrvatskoj. I tako dalje. Njegova dinamika i njegove ideje toliko su zanimljive, ali i inovativne da ih i pisac ovih redaka teško može pratiti.

Franjo Pajrić posljednjih se godina javlja i kao pjesnik. Piše na govoru rodnoga sela Koljnofa, a to je jedan od gradišćansko-hrvatskih čakavskih varijeteta. Posljednji je pjesme na tom govoru pisao Mate Šinković (Sinkovics Mátyás /Koljnof, Mađarska, 27. travnja 1927. – Koljnof - Koljnof, 24. prosinca 1972.) i činilo se kako je njegovome smrću završio koljnofski govor kao pjesnički izričaj. Hvala Bogu, Franjo me je demantirao i još jednom pokazao kako na mlađima svijet ostaje. Njegove su pjesme pisane s nakanom čuvanja hrvatske materinske riječi i svih starih vrijednosti kao obilježja samobitnosti naroda kojem pripada. On baštini snažnu historijsku svijest, premda su gradišćanski Hrvati napustili staru Domovinu prije 500 godina, što se ne može kazati za mnoge naše sunarodnjake koji žive u etničkome rasuću, gdje se već u drugom ili trećem naraštaju prepuštaju asimilaciji. Predstavljam našim čitateljima i hrvatskoj javnosti Franjinu pjesmu posvećenu Domovinskome ratu, a njezinu pravu vrijednost, dramatičnost i pouku možemo dokučiti tek iz konteksta u kojem je nastala, iz nadahnuća autora koji živi daleko od Hrvatske, kao pripadnik hrvatske autohtone nacionalne manjine u Mađarskoj.

dr. Franjo Pajrić / Ferenc Payrits

Xxx

„Dragi prijatelji!

Ovih se dana prisjećamo na veličanstvenu i paklenu borbu Vukovara u jesen 1991. Neki od nas bili su kot i svakoga ljeta u Koloni sjećanja, da bi odali počast svim ljudima ki su dali svoje žitke za slobodnu Hrvatsku braneći grad heroj Vukovar. Dojdite u sve većem broju i ovoga ljeta petak i subotu u Nardu i Koljnof da se skupa družimo s ljudi, ki su bili sudioniki boja u tim teškim danima i pogledamo film Pobjeda nad pobjedama od Jakova Sedlara ki je titliran i na mađarski da i naši Mađari doznaju već o tim herojskim danima i teškoj povijesti Hrvatske.
Preštite si kratku pjesmu nastalu nadahnutu tim vremenom.

Dani Domovinskoga boja u Gradišću

Kada velim Vukovar svaki zna o čemu govorim
To nij samo jedan varoš to je tijelo koje volim
Zemlja mojih pradidova zemlja moja Panonija
Sveti Kvirin mučenik ju brani svima je najmilija

Zač se moralo sve to pred očima našim dogoditi
Krv nedužna krv naših junaka nemilice proliti
Kada mislim na taj grad tuga me opsjeda teška
Ali znam da za nju se bila bitka sjajna viteška

Ko jedna duša jedna krv i zajedništvo branili ga
Tu cijelu jesen svim snagama do temelja rušili ga
Duh ratnika još i danas kada lipim ulicama hodam
O slobodi zbori ča od mene nikom oduzeti ne dam

Vijori stijeg gizdavo na tornju ki ko ratnik stoji
I u boju i u miru o nadi nam pjeva prijatelji moji
O ufanju ko nikad izgubilo se nije jer uz sve rane
Ke je primio na sebe podsjeća na te slavne dane

I kad je pao ponižen i izrugan od pobjednika vele
Gordo je ostao stati na braniku Hrvatske nam cijele
Tu večer se i mi ponizno prignemo moleć očenaše
Odajući počast da je stao na braniku Lijepe Naše

Svi ki su te dane mislili da su za vsenek poraženi
Hrvatski duh i ratnička duša ostali su prevareni
Aš se veliki duh ratnika tih dana opet probudio
Da bi u Oluji svojoj Hrvatskoj slobodu ponudio
Majku na sve vijeke od dušmana oslobodio...........“

Franjo Pajrić

Đuro Vidmarović