O boji početnog polja na hrvatskoj šahovnici

HAZU je 11. lipnja 2025. obznanila „Deklaracija HAZU o hrvatskome povijesnom grbu“.Rezultat je to stručnog historiografskog i heraldičkog simpozija o povijesnom hrvatskom grbu s namjerom da se konačno prekine s politikantskim i zlonamjernim polemikama o boji početnog polja na hrvatskoj „šahovnici“.

Čitao sam brojne napise u kojima se tvrdilo kako je bijelo (srebrno) polje neprijateljsko jer se koristilo u grbu koji je bio službeni tijekom postojanja NDH. Nisu pomagali povijesni argumenti, heraldičke studije i govor razuma. Ideološki petrificirani umovi bili su neumoljivi. Da tragikomedija bude veća, naši su kroatofobi u to uvjerili svoje austrijske istomišljenike, nakon čega su ovi devastirali povijesni spomenik bleiburškim žrtvama tako što su razbili i odstranili hrvatski grb jer je imao kao početno bijelo polje. Uz njega su razbili i bošnjački nacionalni grb. Poslao sam jednome gradišćansko-hrvatskome glasilu fotografiju iz jugoslavenskog parlamenta u kojem je među ostalim, bio izložen kao službeni i grb tadašnje SR Hrvatske – s bijelim početnim polje. Nisam uočio bilo kakav odjek. Stoga ponavljam ovu obavijest, uz ispriku što se tiče i mene osobno.

Nakon što je konstituiran 30. svibnja 1990. godine Hrvatski sabor kao višestranački parlament, jedna od važnih odluka bila je razrješenje hrvatskih kadrova u institucijama savezne državne vlasti u Beogradu. Parlament SFRJ (Službeni naziv: Skupština Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije) imao je dva doma. Donji dom se zvao Vijeće naroda, a činilo ga je 30 narodnih poslanika iz svake republike i 20 poslanika iz svake pokrajine. Ovi su poslanici bili izabrani na listama Saveza komunista Jugoslavije ili SSRNJ. Nakon demokratskih promjena hrvatski su predstavnici izgubili bazu, a Sabor ih nije mogao smijeniti. Preostalo im je prema osobnom političkom stavu iskazati lojalnost novome Saboru u Zagrebu, ili djelovati nezavisno, što znači neutralno, ili neprijateljski.

Gornji dom Skupštine SFRJ zvao se Vijeće republika i pokrajina Skupštine SFRJ. Činile su ga delegacije. Svaka republika imenovala je 12 delegata, a pokrajine 8 delegata. Budući da je ovo Vijeće imenovao Sabor, naše je političko vodstvo hitno imenovalo nov sastav Vijeća iz redova saborskih zastupnika, u sastavu: Josip Buršić (pok), Branimir Glavaš, Drago Krpina, Anđelko Kružičević, dr. Ivan Lučev (pok.), Ivan Mikulić (pok.), Petar Šale (pok.), dr. Milan Tapalović (pok.), Ivan Tormaš, Đuro Vidmarović, mr. Janko Vasiljević (pok.) i Dražen Bobinac (pok.). Prvi šef hrvatske delegacije bio je pok. dr. sc. Ivan Lučev, a drugi Đuro Vidmarović.

Hrvatska delegacija u Vijeću republika i pokrajina SFRJ imala je veliku važnost za Republiku Hrvatsku, sve do prekida državnopravnih sveza sa SFRJ, jer je mogla zaustaviti donošenje zakona koji bi bili protivni našim državnim interesima. Te zakone izglasavao je „Donji dom“, odnosno Skupština SFRJ, natpolovičnom većinom, dakle nadglasavanjem, odnosno preglasavanjem. Prema Ustavu iz 1974. svaki prijedlog novoga zakona morao je dobiti podršku i „Gornjeg doma“, odnosno Vijeća republika i pokrajina. Podršku je mogao dobiti pod dvostrukim uvjetom: prvo, da je prijedlog zakona dobio natpolovičnu većinu nazočnih delegata i drugo, da sjednici nazoče sve delegacije, pa makar s jednim članom. To je značilo da ako jedna delegacija u cijelosti napusti vijećnicu tijekom glasovanja, zakon ne prolazi. Naša je delegacija često koristila ovu mogućnost i tu smo bili složni bez obzira na stranačku pripadnost. A zakonski prijedlozi su dolazili od savezne Vlade kojoj je bio na čelu Hrvat, ing. Ante Marković, a ministar vanjskih poslova Budo Lončar. Markovićeva i Budina opsesija bila je sačuvati Jugoslaviju po principu „jedan čovek, jedan glas“. Kada se SKJ raspao u siječnju 1990. godine, Marković se mogao osloniti samo na vlastitu popularnost i uspjeh svojih ekonomskih reformi. U srpnju 1990. godine osnovao je Savez reformskih snaga Jugoslavije, političku partiju koja ja podržavala njegove ekonomske reforme i zalagala se za evolutivnu reformu cjelokupnog društvenog i državnog uređenja SFRJ. Osnovao je i vlastitu TV stanicu pod nazivom JUTEL (Jugoslovenska televizija).
Ali vratimo se hrvatskome državnom grbu,

U službenoj vijećnici u kojoj je zasjedalo naše Vijeće, nalazio se iza leđa naše delegacije i grb tadašnje Socijalističke Republike Hrvatske. I gle čuda: prvo polje na šahovnici bilo je bijelo.

Prilažem kao dokaz fotografiju. Dakle, nije li ova činjenica dovoljan dokaz o nesuvislom tumačenju naših ljevičara o značenju bijelog i crvenog polja.

Nakon što smo preuzeli dužnost, našoj su delegaciji dodijeljene i službene prostorije. Naravno, odmah smo ih označili hrvatskom zastavom i grbom, te fotografijom predsjednika Tuđmana. Tada još nismo imali Zakon o grbu i zastavi, već smo koristili prijedlog izgleda grba, za koji smo vjerovali kako će uskoro dobiti i saborsku verifikaciju. Zbog čega se to izbjeglo druga je priča.

Prilažem fotografiju službene kancelarije Hrvatske delegacije u Vijeću republika i pokrajina Skupštine SFRJ.

S lijeva na desno: Ivan Mikulić, Janko Vasiljević, Đuro Vidmarović, Anđelko Kružićević, Branimir Glavaš, Milan Tapalović. Sjedi prvi predsjednik, dr. sc. Ivan Lučev. Nedostaju Drago Krpina, Petar Šale, Ivan Tormaš i Dražen Bobinac

Toliko o boji prvoga polja u hrvatskoj „šahovnici“. Pametnome dosta!

Đuro Vidmarović