Arheološka nalazišta

Premda se naslanja na Prigorje i Zagreb Moslavina je prilično nepoznata hrvatska pokrajina. Razloge tome možemo tražiti u njezinome političkom, pa i crkvenom „razbijanju" na tri županije (Zagrebačka, Bjelovarsko-bilogorska i Požeško-slavonska) i tri biskupije (Sisačka, Bjelovarsko-križevačka i Požeška), ali i u zemljopisnim karakteristikama. A riječ je o kraju čije ime seže u rimsko doba.

Mos1

Rimljani su Moslavačku goru nazivali Mons Claudius – Klaudijeva gora, što se u srednjovjekovnoj građi prevodilo na hrvatski kao Gora Zaprta. Smatra se kako je od imenice mons, došao i toponim Moslavina (mađarski Monoszló). U srednjem vijeku ovdje je živjela čuvena hrvatska feudalna obitelj Čupor s pridjevom Moslavački, ili od Gore Zaprte. Nakon njih Moslavina je bila hrvatsko sijelo slavne obitelji Bakaczi de Erdody- kasnije Erdödy de Monyorókerék et Monoszló,

Moćni plemićki rod Čupor Moslavački (Monoszló) pod tim imenom javlja se u povijesnim izvorima u prvoj polovici 14. stoljeća. U historiografiji prevladava mišljenje da su odvjetak još starijega plemićkog roda Moslavačkih (De Monoszló), koji su posjedovali moslavačko vlastelinstvo od druge polovice 12. stoljeća, što potvrđuje i obrazac nasljeđivanja imena u oba roda, iako postoji i mišljenje da potječu od ugarskoga plemićkog roda Csupor.

Upravljali su Moslavinom do izumrća u muškoj lozi 1492. godine, a imali su posjede i u Zagrebačkoj i Križevačkoj, a neko vrijeme i u Vukovarskoj i Bačkoj županiji. Stjepan (*1256. – *1293.) s nadimkom „Čupor" (mađarski „ćup"?) rodonačelnik je grane Čupora Moslavačkih koja ponovno krajem 14. stoljeća doživljava uspon. Njezini su najistaknutiji članovi bili ban Toma (1217. – 1231.), Egidije (†1313), Pavao (†1415.), slavonski ban, poznat po sukobu s bosanskim vojvodom Hrvojem Vukčićem Hrvatinićem, o čemu postoji više anegdota, njegov sin Demetrije, kninski, zagrebački i jurski biskup (†1468.), te Nikola (†1473.), erdeljski vojvoda i istaknuti ratnik u vrijeme kralja Matijaša Korvina (1458. – 1490.).

Grb1

Grb zagrebačkog biskupa Demetrija Čupora Moslavačkog (1465.)

Grb2

Današnji grb grada Kutine preuzeo je heraldičke sadžaje grba biskupa Demerija Čupora Moslavačkog

Obitelj Erdödy de Monyorókerék et Monoszló, koja u svom pridjevku prezimena nosi ime Moslavine (Monoszló), stoljećima je vezana ne samo uz Moslavinu i druge posjede u Hrvatskoj, nego je i dio hrvatske povijesti i politike. Od 16. do kraja 19. st. članovi ove obitelji aktivni su sudionici društvenog života Hrvatske obnašajući istaknute političke, vojne i vjerske časti.

Ova je obitelj dala sedam hrvatskih banova: Petra II. (ban 1557.-67.), Tomu II. (ban 1584.-95,), Sigismunda (ban 1627.-39.), Nikolu I. († 1663.), Nikolu II. (banski namjesnik 1670.-80., ban 1680.-93.), Ivana III. (1724.-89.) i Ivana Nepomuka II. (ban 1790.-1806.). Od 1607. godine, počevši od Tome II. pa do 1845. obitelj Erdödy je dala 17 velikih župana Varaždinske županije. Bila je to čast koju su grofovi Erdödy obnašali po nasljednom pravu koje im je dodijelio kralj Rudolf II. u ime osobitih zasluga ove obitelji na vojnom planu, poglavito Petra II. i Tome II.

U godinama velikih i presudnih bojeva s Turcima, osobito tijekom 16. stoljeća, Erdödyji su postali znani po svom junaštvu širom Europe. Slavna pobjeda hrvatske vojske na čelu s banom Tomom II. Erdödyjem kod Siska 1593. g. nad tada moćnom turskom vojnom silom, značila je prekretnicu u ratovima s Turcima. Turski su povjesničari tu godinu nazvali "godinom propasti" što se uskoro i pokazalo točnim jer su od tada Turci sve češće u ulozi branitelja, a mnogo manje u ulozi napadača.

Erdödy su podrijetlom mađarska obitelj, koja je u srednjem vijeku živjela u Županiji Szatmár (danas Szabolcs-Szatmár, na istoku Mađarske) na posjedu Erdöd čiji je vlasnik bila obitelj Draghfy de Beltek. Sinovi Franje Bakoča (Bakocs; u Hrvatskoj se udomaćio naziv Bakač), seljaka kolara na posjedu Erdöd, dobili su 1459. g. plemstvo. Franjini sinovi Nikola I. i Toma I. uzdigli su obitelj Erdödy: Nikolin sin Petar I. praotac je hrvatske grane obitelji, a kardinal Toma I Bakač stekao je brojne posjede koje je naslijedio Petar I. Plemstvo iz 1459. potvrdio je 1489. kralj Matija Korvin Tomi I. i njegovoj braći, a Petar I. dobiva 1511. godine naslov baruna.

Grofovi Erdödy

Od tada obitelj mijenja prezime Bakocs u Erdödy kao sjećanje na posjed Erdöd odakle su potekli. Nasljednu grofovsku titulu dobio je Petrov sin, ban Petar II. 11. listopada 1565. od kralja Maksimilijana II. Kralj Rudolf II. potvrdio je grofovsku titulu 26. veljače 1580. za Tomu II. i brata mu Petra III. Od Petra III. potječe hrvatska grana obitelji (poznato vlastelinstvu Jastrebarsko) koja je izumrla 1703. godine.

Od Krste, sina Tome II., potječe mađarska grana koja je naslijedila sva hrvatska imanja i neka od njih posjedovala do 1945. g. U 18. stoljeću obiteljska se loza ponovo dijeli u dvije grane: od Ladislava potječe starija, a od brata mu Ludovika mlađa loza. Ladislavova loza dijeli se u dvije grane: jedna je posve mađarska koja posjeduje vlastelinstva Galgócz, Pöstyén, Vép, Szöllös i dr. te hrvatska grana počevši od Antuna (1797.-1864). Mlađa (Ludovikova) loza došla je s Karlom (1816.-64.) ponovo u Hrvatsku stekavši vlastelinstva Novi Marof, Jastrebarsko i Vidovec. Ladislavova loza obitelji grofova Erdödy očuvala je opstojnost do danas.

Obitelj Erdödy posjedovala je brojna vlastelinstva u Hrvatskoj. Njihov je broj bio osobito velik u 16. st. kada su bili vlasnici slijedećih većih imanja u Hrvatskoj: Cesargrad (Novi Dvori klanečki), Desinić, Dijanovec, Draganić, Dubrovčak, Gračenica, Jastrebarsko, Jelengrad, Karlovac, Kerestinec, Klanjec, Kravarsko, Kutina, Lipovec, Moslavina, Metlika, Oborovo, Okić, Plodin, Samobor, Stubica, Stupnik, Trgovišće, Tuhelj, Varaždin (Stari grad), Vrbovec, Zelina i dr.

Sredinom 18. stoljeća na imanjima grofova Erdödy bilo je više od 4000 seljačkih obitelji. Broj imanja u 18. stoljeću je povećan. Ladislav grof Erdödy dobio je od kralja Karla VI., a kraljica Marija Terezija je 1742. potvrdila, imanja Bela, Ivanec, Cerje i Jurketinec u Hrvatskom zagorju. Za svoje posjede su tada imali zajedničku upravu, odvojenu za imanja u Hrvatskoj od onih u Ugarskoj Tijekom vremena posjedi su se prodavali, zamjenjivali i davali u miraz ženskim članovima obitelji pa su se i smanjivali, ali oni najveći su ostajali.

Na početku 19. stoljeća posjedovali su Erdödy u Hrvatskoj vlastelinstva: Bajnske Dvore, Belu i Cerje (do 1817. g.), Cesargrad, Glogovac, Ivanec (do 1817.), Jastrebarsko, Jurketinec (do 1817.), Kuzminec, Luka, Moslavina, Negovec, Novi Dvori zaprešićki, Novi Marof, Oborovo, Štakorovec, Varaždin (Stari grad), Želin i dr. Neke od tih posjeda Erdödyji su zadržali i nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije: Jastrebarsko do 1922., Novi Marof do 1923. i Stari grad Varaždin do 1924. godine.

Obitelj grofova Erdödy posjedovala je sve do 1945. godine nekoliko velikih imanja u Mađarskoj (Vép, Somlovár i dr.) i Slovačkoj (Galgócz kod Pištijana-Bathory), a u Austriji i danas posjeduje stari obiteljski dvorac Monyorókerék te dvorce Kohfidisch i Luising.

Grb3

Grb obitelji Erdödy de Monyorókerék et Monoszló

Portret

Portret Tome Erdödya u molitvi. U pozadini se odvija Bitka kod Siska, a na nebu je natpis s geslom "In Deo vici"

Moslavini je zemljopisno središte Moslavačka gora koja nije omogućavala stvaranje prirodnog administrativnog, kulturnog i gospodarskog gradskog središta. Umjesto toga razvila su se četiri grada: Kutina, Garešnica, Čazma i Ivanić grad, Tek je 2013. naselje Popovača, koje se nalazi u sredini Moslavine dobilo status grada, ali ono nema kapacitete centripetalne snage oko kojega bi se „homogenizirala" cijela pokrajina.

Zbog političke razdrobljenosti i bez političkog središta pokrajina je postala zemljopisni naziv kojemu malo tko znade prirodne granice,ostala je do danas bez sinteza o vlastitoj povijesti, kulturnoj baštini, jezičnim osobitostima, ekonomskim potencijalima, prirodnim bogatstvima i t. d. Postojeća županijska administrativna središta ne osjećaju potrebu za takvim pristupom, a na terenu, u samoj Moslavini, djeluje samo „Lokalna akcijska grupa 'Moslavina" s integrativnima nakanama.

Ostvariti takve nakane biti će teško, jer to pretpostavlja da se oko pojedinih projekata slože sve tri županije, svi gradovi i općine koje se smatraju moslavačkima. Za sada od kulturno-znanstvenih ustanova na moslavačkoj pokrajinskoj razini, imamo jedino „Muzej Moslavine u Kutini". Muzej objedinjujuću pokrajinsku funkciju obavlja u danim uvjetima, time što mu je zadaća pokriti i južni dio zapadne Slavonije (grad Novska i općine Jasenovac i Lipovljani) koji se nalazi u sastavu Sisačko-moslavačke županije.

U ovom kratkom prikazu želio bih upozoriti nekoliko knjiga i brošura koje nam otkrivaju arheološko bogatstvo Moslavine.

Ana Bobovec: Vodič; Muzej Moslavine – arheološka zbirka – izložbeni postav, Kutina, 2003.

Svima koji bi željeli saznati nešto više o arheološkim lokalitetima na području Moslavine preporučam ukusno opremljen i pregledan „Vodić" kroz izložbeni postav arheološke zbirke Muzeja Moslavine. Izloženi artefakti svjedoče o životu ljudi u ovim krajevima još u pretpovijesno vrijeme. Lokalitet Mikleuška, Gradina Marić sadrži artefakte iz neolitika, brončanog i starijeg željeznog doba.

Bobovec

Posebno bih istaknuo keramiku iz vremena Vučedolske kulture, prepoznatljivo po ukrasima koji svjedoče o visokoj kulturnoj razioni ove populacije, ali i njihovome svjetonazoru. Solarni sadržaji na ovoj keramici još čekaju ispravnu interpretaciju u skladu s onom s kojom je profesor Durman detektirao prvi kalendar u povijesti europskih naroda.

kult1

Vučedolska kultura - ORION najstariji indoeuropski kalendar koji je detektirao prof. dr. Alesandar Durman

kult2

Keramika iz vremena Vučedolske kulture u Muzeju Moslavine

Na fotografijama je uočljivo da ukrasi na ovim posudama nije tek obična dekoracija. Čekaju odgonetavanje.

Za one koji vole arheologiju iz povijesnog razdoblja u Muzeju Moslavine naći će vrlo poticajnih artefakata iz rimskog razdoblja, ali iz hrvatskoga srednjovjekovlja. Uz podatke o izloženim artefaktima, nalaze se i obavijesti o lokalitetima. Autorica vodiča je arheolog prof. Ana Bobovec koja već nekoliko desetljeća, koliko to financijske mogućnosti dozvoljavaju, istražuje arheološku baštinu Moslavine i o tome obavještava javnost svojim stručnim prilozima.

Ana Bobovec: Rimski kompleks Ciglenice u Osekovu (Otkrivene tajne zlatnog doba Moslavine), Muzej Moslavine, Kutina, 2008.

Osekovo je lijepo selo u općini Popovača. Nedaleko sela, na lokalitetu Ciglenice, otkriven je rimski kompleks i jednim dijelom istražen i konzerviran. Ana Bobovec je u ovoj knjizi na hrvatskom i engleskom jeziku predstavila na vrlo pregledan način, s odličnim povijesnim kartama i foto-dokumentarnim prilozima javnosti predočila i približila ovaj lokalitet, na kome je otkrivena impozantna rimska vila rustica u čiji je standard ulazilo i centralno grijanje.

bob2

Osekovo nije daleko od Zagreba i bez većih se problema može posjetiti i na licu mjesta pogledati cijelo nalazište. Pronađeni artefakti pohranjeni su u Muzeju Moslavine u Kutini, a Ana Bobovec je većinu njih pokazala u ovoj knjizi kao foto-dokumentarne priloge. Knjiga je ukusno opremljena na kvalitetnom materijalu i predstavlja primjer kako se treba popularizirati arheološka građa i njegov lokalitet.

Ana Bobovec: Arheološko nalazište Kutinska lipa (Kutina prije Kutine), Muzej Moslavine, Kutina, 2012.

U Kutini se nalazi rimski arheološki lokalitet „Crkvište" i „Fratrica" za koji se pretpostavlja da je bio nekadašnje rimsko naselje Varianis, navedeno u nekoliko itinerera iz toga vremena. Ana Bobovec i njezini suradnici pošli su od teze koju je iznio Ivan Kukuljević Sakcinski 1873. U svome djelu „Panonija rimska". Lokalitet je 1892. prvi istraživao domaći sin Despot Teodorčević, zatim sve do 1956. nitko. Te godine Kutinskoj je Lipi pažnju posvetio Ante Glavičić.

bob3

Nakon što je 1962. osnovan Muzej Moslavine, uz pomoć grad i Ministarstva kulture došlo je do ozbiljnih iskapanja i proučavanja ovoga vrlo zanimljivog rimskog lokaliteta. Ana Bobovec započela je sa iskapanjem i znanstvenim proučavanjem, lokaliteta 2005. godine.O tome svjedoči i ova hrvatsko-engleska knjižica, ispunjena kvalitetnim foto-dokumentarnim materijalom. Je li se na lokalitetu Kutinska Lipa doista nalazilo rimsko naselje Varianis, ili se nalazilo na nekome drugome mjesto, posljednju riječ trebaju dati povjesničari, zbog toga što se među nalazima u Kutini ne nalazi niti jedan s pisanom obaviješću.

Stela Kos & Silvija Pisk: Moslavačke srednjovjekovne utvrde kroz povijest i legende, Povijesna udruga Moslavina (nije navedeno mjesto objavljivanja), PUM, 2013.

Knjižica „Moslavačke srednjovjekovne utvrde kroz povijest i legende" autorice su namijenile učenicima koje zanima povijest Moslavine. Stoga svoj rad pisale kao svojevrsnu povijesnu čitanku, s pitanjima za čitatelje i didaktički oblikovanim foto-prilozima. U knjižici možemo dobiti potrebne obavijesti o slijedećim srednjovjekovnim utvrdama i legendama: Garić-grad je najpoznatija i najbolje očuvana moslavačka srednjovjekovna utvrda.

utvrd

Spominje se prvi puta 1163. U jednoj kraljevskoj darovnici, pa postoji mogućnost da potječe iz vremena hrvatskih narodnih kraljeva. Veći dio svoje povijesti bio je u posjedu Zagrebačke biskupije. Godine 1295. Ovdje je podignut veliki pavlinski samostan.Godine 1544. Osmanlije su osvojili i razorili Garić te samostan sa crkvom sv. Marije.

ostaci

Ostatci Garić-grada

prikaz

 

Idealni prikaz Garić-grada

Jelen-grad, podignut u 13. stoljeću, bio je sijelo slavne obitelji Čupora Moslavačkih. Od 16. stoljeća utvrda je zaboravljena i prepuštena propadanju.

jeleng

Ostatci Jelen-grada

Košut(a)-grad (s podgrađemVaralja) prvi se puta spominje 1334. Ovdje je Juraj Čupor sagradio franjevački samostan 1460 kao obiteljsku zadužbinu. Sredinom 16. stoljeća i utvrdu i podgrađe osvajaju Osmanlije, ruše ih i od tada počinje njihovo propadanje.

kosut

Ostatci Košuta-grada

Grad Bršljan(ov)ac podignut je u 14. stoljeću. 1540. Utvrdu osvajaju Osmanlije, a nakon njihovog istjerivanja ona se više ne obnavlja i izložena je propadanju.

brsljan

Ostatci grada Bršljanca

Moslavina-grad je, kako se smatra, podignuta krajem, 13. stoljeća na imanju obitelji Čupora Moslavačkih. Naklon izumiranja ove obitelji 1493. Postaje vlasništvo obitelji Erdedi. Sredinom 16. st. utvrdu okupiraju Osmanlije i drže do 1591. Nakon toga vraćena je Erdedijima, no oni ju ruše kako bi u neposrednoj blizini sagradili novi dvorac u kojem se danas nalazi neuropsihijatrijska bolnica „Dr. Ivan Barbot".

psih

Legenda: „Pukli kamen"; „Ružica Garićgradska"; „Smrt Pavla Čupora Moslavačkog";" Kaluđerov grob"; „Joco Udmanić" i "Tihomir, košutin sin".

Na žalost, istraživanje arheološke baštine u Moslavini ne odvija se kontinuirano, već kako pristižu sredstva. Zbog toga je mnogo toga ostalo za istražiti, a neki važni srednjovjekovni lokaliteti, doduše izvan Moslavine, ali pod „jurisdikcijom" Muzeja Moslavine u Kutini, još su netaknuti. To su prije svih Kraljeva Velika, Ustilonja i Međurić, a ukoliko uzmemo u obzir ovaj dio Sisačko-moslavačke županije, tada moramo upozoriti na neistražene lokalitete Subotski grad, Novska i Jasenovac.

Đuro Vidmarović

 

Sri, 17-07-2024, 13:16:25

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.