Nervoza Tužiteljstva

Nakon Podneska Haaškom sudu vrlo uglednih zapadnih vojnih i pravnih stručnjaka od 13. siječnja ove godine, a o kojem smo već opširno pisali, oglasilo se i Tužilaštvo svojim Odgovorom od 23. siječnja. U njemu traže od Žalbenoga vijeća odbijanje Podneska, što naravno nije iznenađenje, i što se i očekivalo. Ono što je u Odgovoru Tužilaštva zanimljivo, ali naravno ne i iznenađujuće, razlozi su kojim potkrepljuju svoj zahtjev.

Tužilaštvo tvrdi da predloženi Podnesak Prijatelja suda «ne može pomoći Žalbenom vijeću pri razmatranju predmeta žalbe», navodeći da je veliki dio Podneska «irelevantan», a da u ostatku Podneska Prijatelji suda «govore o činjenicama za koje nisu u položaju da ih razmatraju». Podnesku se nadalje spočitava da se «temelji na pogrješnom razumijevanju značenja i sadržaja presude», a po Tužiteljstvu je upitna i objektivnost nekih od sastavljača Podneska.

Tužilaštvo traži da se Podnesak Zločinački pothvatObrazlažući svoju tvrdnju da su sastavljači Podneska pogrješno razumjeli Presudu, Tužitelji tvrde da je «Operacija Oluja bila sastavni dio zajedničkog zločinačkog pothvata s ciljem da se zauvijek ukloni srpsko stanovništvo iz Krajine silom ili prijetnjom sile»odbije i zbog toga što je po njima uvođenje novih ekspertnih mišljenja «u suštini nepošteno», istovremeno prigovarajući da se u Podnesku «nedopustivo duplicira, podržava i raspravlja o sadržaju novih ekspertnih izvještaja».

Po Tužilaštvo: "Duga vojna karijera ne kvalificira nekoga za Prijatelja suda"

Vrlo je zanimljiva tvrdnja Tužilaštva da "duga vojna karijera većine sastavljača Podneska ne kvalificira iste da donose svjedočenja nakon suđenja Žalbenom vijeću, krijući se kao Prijatelji suda", navodeći i da se radi o mišljenjima "iz druge ruke", "koja prejudiciraju, budući da ih je nemoguće testirati na uobičajeni način, unakrsnim ispitivanjem".

Obrazlažući svoju tvrdnju da su sastavljači Podneska pogrješno razumjeli Presudu, PitanjeMože se postaviti haaškom Tužiteljstvu i protupitanje: tko uopće može na osnovu dokaza razumjeti prvostupanjsku presudu? Odgovor je nitko, jer je za to  neophodno i nužno ući politički kontekstTužitelji tvrde da je «Operacija Oluja bila sastavni dio zajedničkog zločinačkog pothvata s ciljem da se zauvijek ukloni srpsko stanovništvo iz Krajine silom ili prijetnjom sile». Svoju tvrdnju podupiru Presudom.

U završnom dijelu svog Odgovora, Tužiteljstvo dovodi u pitanje objektivnost sastavljača Podneska na temelju toga što je jedan od sastavljača bio traženi svjedok obrane u procesu.

Uglavnom, čitajući Podnesak i Odgovor nameće se nedvosmislen zaključak, da u procesu protiv Ante Gotovine i Mladena Markača činjenice uopće nisu važne, bar je tako bilo do sada. Jedna strana procesa je politička, Tužiteljstvo, što se vidi po tome da ono ne osporava, niti pokušava osporiti niti jednu jedinu činjenicu iz Podneska, već osporava legitimitet samog Podneska i njegovih autora. Ono polazi od političke ocjene da je Oluja bila zločinački pothvat, i iz ovog se odgovora vidi kako «očekuju» da se obrana bavi tom političkom ocjenom i da pobija Presudu na toj osnovi. Jasno je da bilo kakve činjenice prema Tužilaštvu trebaju samo ukrasiti donesenu političku presudu.

Što iz Odgovora na Podnesak mogu zaključiti ljudi kojima pravo nije struka?

Iako su Odgovor pisali pravni stručnjaci, iz samog rječnika očita je nervoza koju osjeća Tužilaštvo. Odgovor je pun fraza i riječi poput «Žalbeno vijeće mora», «nedopustivo», «upitna objektivnost», itd. A takav jedino i može biti, nervozan i krut, kad se bavi Podneskom koji predstavlja jasno i logično zaključivanje na temelju činjenica koje je lako provjeriti, i koje su, uostalom, sve do jedne sastavni dio spisa u procesu.

A što se temelja Odgovora tiče, da su autori Podneska pogrješno razumjeli Presudu, to je izjava koja najbolje pokazuje nervozu Tužiteljstva i njihovo vrlo dobro razumijevanje situacije, budući da vrlo dobro znaju da u slučaju da se Žalbeno vijeće pozabavi činjenicama iz dokaznog materijala, da Presuda nema šanse održati se. Kako inače protumačiti da se za ljude koji se cijeli život bave Međunarodnih humanitarnim pravom i vojnim pravom može tvrditi da su pogrješno shvatili Presudu? Posve je jasno da je jedino pitanje da li će na kraju pobijediti politika koja stoji iza Tužiteljstva ili činjenice koje stoje iza Obrane. Da u Žalbenom vijeću sjede, primjerice, Marsovci koji ne znaju ništa o politici, već jedino razmatraju dostupne činjenice, uopće ne bismo brinuli o konačnom sudskom pravorijeku. Haaškom se Tužiteljstvu zapravo treba postaviti protupitanje: tko uopće može na osnovu dokaza razumjeti prvostupanjsku presudu? Odgovor je nitko, jer za to je neophodno i nužno ući politički kontekst. Zato nam trenutno ostaje samo strepiti i potajno se nadati.

D. J. L.