Milanoviću je Čačić ono što je Račanu bio Budiša

Vratimo se na trenutak u vrijeme izbora 2000., odnosno još prije njih. Znamo kako su ti izbori prošli, i koliko su nam lošega donijeli. Tada je zapravo zaustavljen kotač stvaranja hrvatske države koji je od 1990., uz ponešto krivudanja, išao u dobrom smjeru. Tada je kotač pogurnut je u drugi smjer, na kojem je i danas. Kao što znamo, dva mandata nazovimo ga Sanaderovog HDZ-a samo su tom kotaču dodali brzine, smjer je ostao isti. Tada je, 2000. stvarnu vlast prigrabio SDP, usprkos tome što je pobijedila koalicija od 6 stranaka.

Ključni čovjek te pobjede bio je, međutim, Dražen Budiša, i to je Račan vrlo dobro znao. Budiša, s druge strane, valjda zaslijepljen uvjerenjem da će postati predsjednikom države, nije vidio što mu se sprema, pa je završio kako je završio, otprilike jednako kao i njegova, do 2000. po snazi treća stranka u Hrvatskoj, HSLS. Tada je Račan s figom u džepu podržavao Budišinu predjsedničku kamdidaturu, a za ministre je postavio ljude nad kojima Budiša nije imao apsolutno nikakvu kontrolu, mislimo prvenstveno na Goranka Fižulića, Gorana Granića i Jozu Radoša. Jednostavno, samim činom izbora 3. siječnja 2003. politička karijera Dražena Budiše (i HSLS-a) bila je zapečaćena. Račan je postao apsolutnim gospodarom tada vladajuće koalicije, a to je jedino okruženje u kojem ljudi Račanovog, ili danas Milanovićevog, dakle, partijskog kova mogu i uživaju djelovati.

Zoran Milanović pak ide Račanovim stopama. Shvatio je da SDP sam ne može doći na vlast, pa je davno prije izbora oformio koaliciju, u kojoj je uz njih zapravo samo HNS neka snaga. IDS postoji samo do Učke, a SHU, predvođena već godinama bivšim sindikalcem, a sada 53-godišnjim umirovljenikom Silvanom Hreljom tek jejedna od umirovljeničkih stranaka. Usput, baš je SDP prije izbora 2007. „pomogao“ osnovanju Stranke umirovljenika, što je umirovljenicima donijelo uspjeh na izborima jednk onome podijeljenih pravaških stranaka. Dakle, na putu do potpune kontrole nad koalicijom, tj. nad vlasti u Hrvatskoj, stoji samo HNS.

A HNS je pak stranka „jakih“ ljudi. Ideologija te stranke počinje i završava s Vesnom Pusić, koja je, postavši ministricom vanjskih poslova, ostvarila svoje nikad skrivane ambicije. Njeni vanjskopolitički pogledi identični su onima predsjednika Josipovića, dakle SDP-a. Ostatak te stranke priznaje smo jednu stranačku „politiku“, a to je da politika postoji samo zbog novca kojeg se može steći. Slika i prilika takve filozofije je Radimir Čačić, kojem je politika uvijek i jedino služila kao sredstvo ojačavanja svog privatnog financijskog Za svaki slučajNo, presuda protiv Coninga objavljena je tek nakon izbora. Razlog je sam po sebi jasan: prije izbora bi to moglo naštetiti Kukuriku koaliciji. Moglo bi i sada, osim ako veliki meštar koalicije Zoran Milanović već ne zna da su politički dani Radimira Čačića odbrojeni. Takvih će vijesti biti zasigurno još, osim u slučaju ako u pomoć ne pritekne mađarski sud i pospremi Čačića u zatvor. Tada će Zoran Milanović moći pilatovski oprati ruke, onda mu nikakvi dodatni vlastiti potezi ne će biti potrebncarstva. Sjetimo se samo više od 130 milijuna kuna koje su tvrtke pod njegovom kontrolom dobile od državnih poslova u razdoblju od 2000. do 2003.

Zoran Milanović dobro zna da će, dok je uz njega Čačić, uvijek biti u drugom planu. A Zoran Milanović ima jaki ego koji to ne će dugo trpjeti. Ne mislimo da bi Milanovića puno mučilo što bi Čačićeve tvrtke u slučaju duljeg Čačićevog obnašanja dužnosti ministra gospodarstva opet cvjetale na raču državnih poslova, ima on sličnih ljudi (Linić, primjerice) i u svojim redovima, kao i u IDS-u (Jakovčić, primjerice).

Milanović dobro zna da je HNS obavio svoju "povijesnu ulogu" za SDP, pomogao ga je dovesti na vlast, i zna vrlo dobro da ga do apsolutne kontrole Kukuriku koalicije dijeli samo uklanjanje iz te koaicije Radimira Čačića. I to je ono što slijedi. U koalicijama u kojima je sudjelovala partija, uvijek bi vrlo brzo zavladao samo jedan, „revolucija bi pojela svoju djecu“. Partija se nikada ne mijenja.

Nije tek tako u javnost, kroz glasilo SDP-a, Jutarnji list, dospjela vijest o ogromnim financijskim problemima Čačićevih tvrtki (zovemo ih tako, makar Čačić, naravno, nije njihov formalni vlasnik). Dalje, još je jesenas varaždinski sud presudio protiv Čačićeve tvrtke u parnici u svezi nikad dovršene Tehničke škole u Zadru, za što je Coning uzeo iz državne blagajne oko 40 milijuna kuna. No, to je objavljeno tek nakon izbora. Razlog je sam po sebi jasan: prije izbora bi to moglo naštetiti Kukuriku koaliciji. Moglo bi i sada, osim ako veliki meštar koalicije Zoran Milanović već ne zna da su politički dani Radimira Čačića odbrojeni. Takvih će vijesti biti zasigurno još, osim u slučaju ako u pomoć ne pritekne mađarski sud i pospremi Čačića u zatvor. Tada će Zoran Milanović moći pilatovski oprati ruke, onda mu nikakvi dodatni vlastiti potezi ne će biti potrebni.

D.J.L.