Razumne želje samo su sanak pusti

Kukuriku koalicija zaista se temeljito pripremila za preuzimanje vlasti u Hrvatskoj. Pripreme su trajale ne mjesecima nego godinama. Zaista vjerujemo tim čelnicima kad kažu da su iz svojih stranaka izabrali najbolje ljude koji će voditi Hrvatsku. Napisali su i svoju četveroljetku, Plan 21, u kojoj, kako sami kažu, sve piše.

Uvjerljivo su pobijedili na izborima, natpolovičnom većinom, iako im je za to bilo dovoljno rekordno malo glasova hrvatskih državljana., tako da mogu u Saboru donositi odluke i bez glasova oporbe, makar među tom oporbom ima zastupnika koji će ih uvijek podržati. I predsjednik države je njihov, tako da ni s te strane ne će biti prigovora vlasti Kukuriku koalicije.

Željo moja prva, uzaludna

 Kao zasigurno i mnogi drugi, poželjesmo Kukuriku koaliciji dvije stvari. Kao i svakoj vlasti koja vlada Lijepom Našom, poželjesmo joj da to čini tako da Hrvatska napreduje, jer je boljitak Hrvatske i hrvatskog naroda za velik dio tog naroda ispred svake stranke i politike. No, ta želja je, naravno, tek sanak pusti, i nismo imali niti jednog trenutka, ikakvih iluzija da će biti bolje, naprotiv.

I da pretpostavimo da ne znamo ništa o ljudima koji danas vode Hrvatsku, da su, opet pretpostavimo nemoguće, kvalificirani za posao koji obavljaju, da o njima sudimo samo na temelju njihovog pojavljivanja u medijima, njihovih izjava i istupa, opet bismo mislili i osjećali isto, da ne će biti dobro. Zašto? Zbog toga što, bez obzira što govorili, u svim njihovim istupima nismo osjetili žar, nismo osjetili da vole Domovinu bar onoliko koliko bi ju trebali voljeti oni koji će njome upravljati. Osjetili smo samo hladnoću i želju za vladanjem. Istim bi «žarom», primjerice, oni vodili Makedoniju, Istočni Timor ili Sjevernu Koreju, samo da im netko to ponudi. Stručnost i dobronamjernost se može, bar neko vrijeme, glumiti, ljubav ne. Oni niti ne pokušavaju.

Stoga je točnije reći da novoizabranoj hrvatskoj vlasti od srca želimo da nam svima, našoj Hrvatskoj, učini što manje štete.

Može li se više u nepunih tjedan dana?

A kako su krenuli? Svojom drugom odlukom novoizabrana je Vlada poništila svoju prvu odluku, onu u svezi ovršnog zakona (Stvarno su se temeljito pripremili, kako oni kažu «snimili situaciju».). Ministar zdravstva bi mijenjao naziv ministarstva u Start "iz snova"A kako su krenuli? Svojom drugom odlukom novoizabrana je Vlada poništila svoju prvu odluku, onu u svezi ovršnog zakona. Stvarno su se temeljito pripremili, kako oni kažu «snimili situaciju»Ministarstvo zdravlja, valjda stoga da se uskladi s odgovarajućim ministarstvima u Srbiji i Republici Srpskoj (A zasigurno ima i svoje ljude koji će promijeniti tj. ponovno izraditi tisuće ploča, kao i stotine drugih stvari koje će se time mijenjati). Ministar gospodarstva i potpredsjednik Vlade toliko je nervozan da psuje Boga novinarki (Valjda je nestrpljiv da uvali poslove svom Coningu ili u što je već preimenovan, s kojim, naravno, nema ništa, kako bi ga izvukao iz znate već čega, u što zapadne kadgod presuše poslovi koje plaća država, budući da se privatni investitori baš i ne otimaju (čitaj: već bježe i od pomisli) da im Coning gradi i nadzire gradnju). Najavljeno povećanje PDV-a na 25% i uvođenje poreza na imovinu, što Milanović, Čačić i Linić najavljuju kao ključne poteze jedan od vodećih ljudi vladajuće koalicije, Damir Kajin okarakterizirao je «čistim promašajem».

Ima toga još, ali i ovo je sasvim dovoljno, i previše, za nepunih tjedan dana vladanja. A još su tijekom božićnih blagdana, po vlastitim riječima, radili kod kuće. Odgovor na pitanje iz podnaslova samo se nameće: "Nažalost, da".

Željo moja druga, isto tako uzaludna

 Sve navedeno dovodi nas do druge želje, koja je logična posljedica prve, a ta je da novoizabrana vlast vlada što kraće. Kao i ona prva želja, o što manjoj šteti, izjalovit će se i ova druga. Iako se po portalima, kao i u mnogim razgovorima mogu pročitati i čuti ocjene da će sadašnja vlast izdržati možda godinu i pol, dvije, mislimo da se, kao i kod mnogo drugih stvari, radi o samozavaravanju i optimizmu bez imalo pokrića. Prvo, Hrvatska već dugo nije imala tako monolitnu vlast kao danas: Sabor, Vlada, DORH, Predsjednik, dakle, zakonodavna, izvršna i pravosudna vlast čvrsto su u rukama Kukuriku koalicije, zapravo jedne stranke koalicije, SDP-a. A SDP, koje li tužne hrvatske zbilje, ne bi usprkos svemu nabrojenom vladao da je na izbore izašao sam. Hrvatskom vlada stranka koja zasigurno nema podršku ni 20% hrvatskih birača! To je činjenica nad kojom se treba zamisliti, i iz koje treba učiti! Dodajmo nabrojenome i sve velike hrvatske medije, vlast Kukuriku koalicije je potpuna. Jasno je da će vladati grubom silom, do zadnjeg dana.

SDP je u koaliciju okupio one za koje zna da će ga podržavati do zadnje kapi krvi, bolje reći do zadnje kune. HNS ionako čine dvije osobe, ministrica vanjskih poslova, koja se ionako u svemu slaže s vanjskom politikom SDP-a i Josipovića, tj. dijele istu ljubav za regiju, i koja o položaju kojeg zauzima sanja godinama, te ministar gospodarstva kojem je vlast potrebna za spas i jačanje svog poslovnog carstva. Oni su bez SDP-a ništa. IDS je tako i onako strogo regionalna stranka, koja je uz SDP isključivo zbog političkih razloga, njima nikada Hrvatska nije bila draga kao Jugoslavija. A HSU služi u koaliciji samo kao sredstvo za smirivanje umirovljenika kad će im smanjiti mirovine, kao da umirovljenike treba smirivati.

Ne zavaravajmo se, darova ne će biti

Radi se o apsolutno pragmatičnoj koaliciji, koja traje od kraja devedesetih, i koja se zasigurno ne će raspasti, budući da je svaka od članica koalicije sama za sebe vrlo malo ili ništa. A to što ne će dobro vladati, što će bisera poput gore navedenihVremena za rad imaVremena ima, ako će se raditi s tolerancijom, bez isključivosti, s ljubavi za Hrvatsku, a ne, poput Narcisa, za sebe. Vremena ima četiri godine, a ne dvije ili još manje od toga. Dvije godine su do prvog testa tog rada, lokalnih izbora. biti na pretek, to vladajuće ne će zbuniti. Prije će to zbuniti naivne koji misle da će siće s vlasti sami od sebe prije 2015. Osim toga, već čujem pojedince iz najjače oporbe u državi, HDZ-a (Zašto nam se ukazuje Šeks?), koji su protiv neophodnih velikih promjena u toj najvećoj hrvatskoj stranci, kako govore: «Zašto bismo se mijenjali? Pa, ovi pojma nemaju, četiri godine će brzo proći, opet ćemo mi na vlast kao i 2003., tko bi drugi?»

Kako onda, teorijski gledano, vlast može «pasti» za «godinu i pol, najviše dvije godine»? Tko će ju «srušiti»? Nezadovoljstvo naroda? Ponajprije narodu treba reći da mu je tako loše da bi trebalo promijeniti vlast, a zatim im treba dokazati da postoji politička snaga koja je u stanju povesti državu. Ovo prvo još i može doći samo po sebi (Iako ni tu ne bi smjelo biti zavaravanja, velik dio hrvatskog naroda živi sasvim solidno), ovo drugo zasigurno ne. Ovo drugo zahtijeva čvrst, usklađen i uporan profesionalan rad, koji uključuje i sagledavanje sadašnjeg lošeg stanja i razumijevanje i prihvaćanje katastrofe doživljene na nedavnim izborima.

Vremena ima, ako će se raditi s tolerancijom, bez isključivosti, s ljubavi za Hrvatsku, a ne, poput Narcisa, za sebe. Vremena ima četiri godine, a ne dvije ili još manje od toga. Dvije godine su do prvog testa tog rada, lokalnih izbora.

D.J.L.