Hrvatska u povoljnijem političkom rasporedu

Hrvatska se trenutačno nalazi u povoljnijem političkom rasporedu u srednjoj i jugoistočnoj Europi nego proteklih godina. Dosadašnji raspored snaga, u kojem su se isticali Viktor Orbán, Giorgia Meloni i krug oko Milorada Dodika, za Zagreb je stvarao nepovoljan regionalni okvir. Taj se okvir sada počeo mijenjati. Orbánov poraz u Mađarskoj slabi važan oslonac politike koja je godinama povezivala Budimpeštu, Beograd i Banju Luku, dok zahlađenje odnosa između Donalda Trumpa i Meloni smanjuje mogućnost da Italija postane jedna od ključnih kanala američkoga geopolitičkog utjecaja u Europi.

Orbán je imao važnu ulogu u oblikovanju europske suverenističke i protuimigrantske politike, što mu treba priznati. Ipak, njegov sustav vlasti prerastao je u model snažne kontrole institucija, pogodovanja lojalnim krugovima i povezivanja politike s ekonomskim interesima. Za Hrvatsku je posebno problematična bila njegova bliska suradnja s Aleksandrom Vučićem i Miloradom Dodikom. Njegov odlazak zato smanjuje političku težinu toga trokuta i otvara mogućnost drukčijih odnosa u regiji.

Nova mađarska vlast Pétera Magyara vjerojatno će i dalje održavati odnose sa Srbijom, osobito zbog mađarske manjine u Vojvodini. Ipak, takvi odnosi mogli bi biti više pragmatični nego partnerski. Ako Budimpešta želi proeuropski smjer, kako najavljuje, morat će snažnije surađivati s članicama EU-a i NATO-a, a tu se otvara prostor za bolji odnos s Hrvatskom. Pritom Zagreb treba pratiti moguće iredentističke tonove u mađarskoj politici, ali ukupna promjena ipak mu ide donekle u korist.

Giorgia Meloni dolazi iz desnoga političkog kruga opterećenog postfašističkim i iredentističkim nasljeđem, što iz hrvatske perspektive uvijek traži oprez. Njezin sukob s Trumpom nakon njegovih napada na papu Lava XIV. i odbijanja Rima da slijedi novu liniju zaoštravanja oslabio je drugi mogući stup američkog oslanjanja u Europi. Za Hrvatsku je korisno svako smanjenje prostora za snažnije geopolitičko djelovanje države koja i danas nosi teritorijalne pretenzije prema hrvatskom prostoru.

Republika Srpska ostaje trajan izvor nestabilnosti. Dolazak Donalda Trumpa Jr. u Banju Luku pokazao je da Dodikov krug i dalje traži međunarodnu legitimaciju i veze s američkim konzervativnim strukturama. Takvi signali za Hrvatsku imaju ozbiljnu težinu jer jačaju aktera koji destabilizira Bosnu i Hercegovinu.

Još važniji razvoj odnosi se na Južnu interkonekciju. Odluka Federacije BiH da otvori put američkom investitoru i poveže BiH s hrvatskom plinskom mrežom i LNG terminalom na Krku strateški je dobitak za Hrvatsku. Taj projekt smanjuje ovisnost BiH o ruskom plinu, širi zapadni utjecaj u regiji i pretvara hrvatsku energetsku infrastrukturu u ozbiljnu geopolitičku polugu.

Krk je danas energetsko postrojenje i važan instrument hrvatskoga geopolitičkog pozicioniranja. Ako se BiH snažnije veže uz hrvatski plinski pravac, Zagreb dobiva dodatnu pregovaračku težinu prema Sarajevu i Banjoj Luci, osobito u raspravama o položaju Hrvata u BiH. Uključivanje američkog kapitala cijelom projektu daje i sigurnosnu dimenziju, jer ga uvodi u širi interes Washingtona.

Nedavni summit Inicijative triju mora u Dubrovniku dodatno potvrđuje taj smjer. Hrvatska se sve jasnije pozicionira kao važno čvorište američkog kapitala, energetike i infrastrukture na prostoru između Baltika, Jadrana i Crnog mora. Najave američkih ulaganja u plin, prometne koridore, digitalnu infrastrukturu i napredne tehnologije uklapaju se u širi strateški obrazac jačanja srednjoeuropskog i jugoistočnoeuropskog prostora te smanjivanja ruskog utjecaja. Za Zagreb je to posebno važno jer američki kapital u takvim projektima donosi veću političku zaštitu, snažniju pregovaračku poziciju i potvrdu da hrvatska infrastruktura dobiva šire geopolitičko značenje.

U Sloveniji bi važan razvoj mogao biti mogući povratak Janeza Janše. Među relevantnim slovenskim političarima Janša se može smatrati najmanje nesklonim Hrvatskoj, što bi Zagrebu otvorilo prostor za pragmatičniju suradnju. Problem bi moglo predstavljati koaliranje sa Zoranom Stevanovićem, čiji proruski i prosrpski profil stvara sigurnosnu i političku nelagodu za hrvatske interese.

Sve ove promjene zajedno stvaraju povoljniji regionalni okvir. Slabi mreža aktera koja je Hrvatskoj otežavala položaj, dok Južna interkonekcija, Inicijativa triju mora i najavljeni ulazak američkog kapitala povećavaju hrvatski utjecaj prema BiH i jugoistočnoj Europi. Oprez prema Budimpešti, Rimu, Banjoj Luci i mogućim proruskim kombinacijama u Sloveniji ostaje potreban, ali ukupni smjer za Hrvatsku trenutačno izgleda znatno bolji nego prije.

Davor Dijanović