Indija na pragu strateškoga svrstavanja

U središtu današnjega globalnoga preslagivanja nalazi se i Indija – država s više od milijardu i 400 milijuna stanovnika, ubrzano rastućim gospodarstvom i ambicijom da do sredine stoljeća postane respektabilnom silom. Upravo zato položaj Indije u novoj osovini Xi–Putin–Modi zaslužuje posebnu pozornost.

Indija je u prošlosti bila u zapadnoj sferi – kao „biser britanske krune“ stoljećima je činila najvažniji dio britanskoga kolonijalnog imperija. No nakon stjecanja neovisnosti 1947. godine krenula je putem vlastitoga razvoja. Iako je pod Nehruovim vodstvom bila jedan od osnivača Pokreta nesvrstanih, u praksi je od šezdesetih godina uspostavila vrlo bliske odnose sa Sovjetskim Savezom. Moskva je bila ključni dobavljač oružja i vojne tehnologije, gradila je industrijska postrojenja, pružala kredite i političku potporu, osobito tijekom ratova s Pakistanom. Vrhunac tog savezništva bilo je potpisivanje Ugovora o prijateljstvu i suradnji 1971. godine (što je izazvalo šok u SAD-u).

Do danas se New Delhi ponekad opisivao kao „balansirajući akter“. S jedne strane, Indija je članica Quad-a, sigurnosnoga okvira sa SAD-om, Japanom i Australijom usmjerenoga na suzbijanje kineske ekspanzije. S druge strane, Indija održava povijesno snažne veze s Rusijom – od obrambene industrije do energetike, a u zadnjih desetak godina produbljuje i ekonomske odnose s Kinom, premda između dviju država postoje ozbiljni teritorijalni sporovi.

Indija nije, dakle, bila u potpunosti u jednom bloku, nego je nastojala maksimizirati vlastite interese – od energetike i sigurnosti do gospodarskoga razvoja. U tu je svrhu koristila stratešku fleksibilnost kako bi mogla manevrirati između konkurentskih sila.

Vijest da su indijski vojnici sudjelovali u rusko-bjeloruskoj vježbi „Zapad 2025“ označuje potencijalni prijelomni trenutak. Time je Indija jasno pokazala da nije tek pasivni promatrač u euroazijskim integracijskim procesima, nego da je spremna uključiti se i u one formate koje Zapad percipira kao otvoreni izazov NATO-u. To je istodobno i poruka Washingtonu: New Delhi ne će dopustiti da ga se tretira kao puku „protu-kinesku karticu“, nego traži samostalnu ulogu u multipolarnome svijetu.

U toj samostalnosti krije se ključ razumijevanja indijske politike. Modi i njegova vlada svjesni su da Indija ne može dugoročno graditi poziciju svjetske sile ako se svrsta isključivo uz SAD. U globalnome trenutku kada Globalni jug jača, a Euroazija gradi paralelne strukture moći (BRICS, ŠOS, razvojne banke, energetski i tehnološki koridori), Indija želi biti subjekt, a ne objekt tih procesa. Upravo je i to indijsko repozicioniranje jedan od pokazatelja multipolarnoga svijeta, odnosno svijeta u kojemu više ne postoji jedan hegemon koji diktira pravila, nego u kojemu se centri moći raspršuju i oblikuju različite kombinacije savezništava. Za razliku od Kine ili Sjedinjenih Država, Indija za sada ne pokazuje nikakve težnje za svjetskom dominacijom, nego prije svega nastoji očuvati stratešku autonomiju i osigurati stabilan rast vlastitoga gospodarstva i društva.

Za Zapad je to ozbiljna glavobolja. SAD je godinama ulagao u približavanje Indije zapadnoj sferi, a sada se suočava s realnošću da New Delhi jednako ozbiljno surađuje s Moskvom i Pekingom. Trumpova nedavna izjava da su „Indija i Rusija izgubljene“ možda je prenaglašena, ali dobro oslikava zabrinutost u američkoj političkoj eliti.

Indija je, dakle, na pragu strateškoga svrstavanja, ali na vlastit način. Ona ne će postati „saveznik“ po zapadnome modelu, nego će graditi partnerstva prema potrebi, uvijek polazeći od vlastitih nacionalnih interesa. Upravo zato sudjelovanje indijskih vojnika u vježbi s Rusijom i Bjelorusijom ima šire značenje: pokazuje da se Indija sve više pozicionira kao treći pol moći – između, ali i iznad postojećih blokova.

Ako taj smjer održi, Indija bi mogla postati jezičac na vagi globalne geopolitike u 21. stoljeću. A to znači da svijet više ne će biti određen samo odnosom Washingtona, Pekinga i Moskve, nego će ključne odluke sve češće padati i u New Delhiju.

Ipak, postoje i procjene da Indija u globalnim pregovorima nerijetko ostaje na margini. Kako ističe George Friedman, u dogovorima između SAD-a i Kine Indija se pokazuje kao gubitnik: Washington na nju vrši pritiske u vezi s ruskom naftom i trgovinskim carinama, dok je Peking ignorira u bilateralnim dogovorima. Time se sugerira da Indija, uza sav potencijal, još uvijek nema težinu da ravnopravno oblikuje globalni poredak, pa je rizik da bude korištena kao sredstvo u igri većih sila i dalje realan.

Davor Dijanović