Bez redefiniranja vrijednosnih polazišta Europa ne može naprijed

Sjedinjene Američke Države i Ruska Federacija u Rijadu će pregovarati o završetku rata u Ukrajini. Pritom u pregovorima ne će sudjelovati niti Ukrajina niti predstavnici Europske unije. Očigledno, radit će se o širem dogovoru Washingtona i Moskve koji bi trebao dovesti do određene šire rekalibracije njihovih odnosa.

To će vjerojatno uključivati ne samo dogovor o Ukrajini, nego i o podjeli interesnih zona diljem svijeta. Relaksacija odnosa s Rusijom Donaldu Trumpu nužna je za strateško natjecanje s Kinom. Nije poznato što će SAD ponuditi Rusiji, no većina u Europu strahuje da će se raditi o teritorijalnim koncesijama.

Čelnici EU-a tuže se jer su isključeni iz procesa pregovara, no činjenica je da EU nije ponudila niti jedan suvisli mirovni sporazum u posljednje tri godine. S druge strane, u pregovorima u Parizu sudjelovali su samo čelnici većih i moćnijih EU zemalja dok je većina zemalja članica bila isključena. Podijeljena EU ne zna kako se postaviti prema Donaldu Trumpu jer ovaj nije birokratsko-kabinetski tip političara na kakve su se u Bruxellesu navikli.

U svojim lutanjima dio struktura u EU sada spominje i mogućnost saveza s Kinom. Čini se da su im se svidjele kineske metode u vremenu korona-krize, a i oni navikli biti ovisni o drugima razmišljaju o svemu samo ne o vlastitoj autonomiji.

Na raskrižju

Hladan tuš europski su birokrati doživjeli na sigurnosnoj konferenciji u Muenchenu prošloga vikenda. Potpredsjednik SAD-a J. D. Vance poručio im je da najveća opasnost za EU nije Rusija, nego su problemi u bruxelleskom komesarijatu. To što J. D. Vance govori zna svaki prosječni seljak (nije bez razloga izraz zdravoseljački!) u Hrvatskoj i Europi. Međutim, većini imponira jer to dolazi iz tako visoke razine.

Načelno nije baš prihvatljivo da netko iz SAD-a dolazi držati lekcije u Europu, no većina Vanceove kritike stoji. S druge strane, pojave koje Vance kritizira smo do pred koji mjesec imali u samoj Americi. Nema neke razlike između bruxelleskog komesarijata i politike koju je vodila Bidenova administracija.

Europa se nalazi pred velikim raskrižjem: dosadašnje politike dovele su ju od centra svijeta do treće lige međunarodne politike, s tendencijom pada u četvrtu. Europa više nije geopolitički teškaš, zaostaje u području visokih tehnologija, prijeti joj demografska katastrofa, a uništavanje proizvodnje dovest će ju i u ekonomske probleme. Europi prijeti da se pretvori u muzej u kojemu će živjeti neki drugi narodi, a ne oni europski.

Ili će se Europa odmaknuti od nakaznih ideologija iz arsenala kulture smrti (genderizam, abortizam, zeleni fundamentalizam itd.) ili joj prijeti propast. Bez redefiniranja vrijednosnih polazišta Europa jednostavno ne može naprijed, nego samo dalje u provaliju.

Davor Dijanović