Zamjena stanovništva
Kad se je pred četiri godine donosio novi Zakon o strancima upozorili smo na to da će potpuno ukidanje kvota dovesti do nekontroliranih migracija u Hrvatsku. Četiri godine kasnije u Hrvatskoj imamo gotovo 200,000 stranih radnika. Useljavanje se provodi bez ikakve organizacije. Strani radnici očito ne prolaze sigurnosne i zdravstvene provjere, ne provjeravaju se njihove vozačke dozvole, a ne moraju znati osnove hrvatskog jezika niti kulture i običaja sredine u koju dolaze.
Demograf dr. sc. Tado Jurić upozorava da i na statističkom planu postoji nered. Tako, primjerice, prema hrvatskoj statistici u Hrvatskoj radi 23 tisuće Filipinaca, dok Big Data analize pokazuju da ih je čak tri puta više, odnosno 62 tisuće. Isto vrijedi i za druge azijske imigrantske skupine, poput radnika iz Bangladeša i Nepala.
Demograf dr. sc. Stjepan Šterc, govoreći o situaciji u Hrvatskoj, u siječnju je prošle godine istaknuo da je prema službenim statističkim podatcima u posljednje tri godine u našoj državi krenula „zamjena ili supstitucija stanovništva“. Ako se zamjena stanovništva intenzivira hrvatski bi gradovi mogli sličiti europskima, a pogotovo sličiti njihovim središtima, smatra Šterc i dodaje da zamjena stanovništva nije nikakav politički negativizam pri znanstvenim analizama i projekcijama, već realnost s kojom se depopulacijska Europa susreće već danas.
Ako domaći radnici ne žele raditi za mizeriju – ima tko hoće. Često i na crno. Tako su u nedavnoj izvanrednoj akciji Nadzor taksi vozila, koju su proveli policija i Državni inspektorat, utvrđeni brojni prekršaji. Čak trećina taksista su stranci koji su radili na crno. Nemile scene mogli smo pred koji tjedan vidjeti i u Dubravi gdje su se potukli vozači Wolta i Glova, listom stranci. Takve su scene svakodnevica europskih gradova.
Projekcije pak govore da ćemo do 2030., dakle u razdoblju od šest godina, u Hrvatskoj imati pola milijuna stranih radnika. To je više od 10 posto stanovništva. To je jednako broju iseljenih Hrvata u proteklih nešto više od desetak godina. Hrvatska postaje jedna od zemalja EU-a s najvećim udjelom stanovnika rođenih u inozemstvu.
Danas 3. listopada 2024. godine Vlada Republike Hrvatske podnijela je Hrvatskom saboru Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima.
Što donose zakonske promjene?
Institut za pravnu kulturu Ordo Iuris napravio je detaljnu analizu predloženih promjena.
Rad državljanima trećih zemalja, podsjećaju u analizi, dozvoljen je na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada. Takvu dozvolu izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP), odnosno nadležna policijska uprava. Prije izdavanja dozvole potrebno je provesti test tržišta rada kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), tj. poslodavac koji želi zaposliti stranog radnika mora provjeriti ima li mogućnost zaposliti domaćeg radnika, prije nego zatraži izdavanje dozvole za stranog radnika. Test tržišta rada nije potrebno provesti u slučajevima kao što su deficitarna zanimanja, produženje dozvole za istog poslodavca i stranog radnika, kod sezonskog zapošljavanja stranih radnika i zapošljavanja visokokvalificiranih radnika (EU plava karta).
Prema trenutno važećem uređenju dozvola vrijedi samo za one poslove i u odnosu na onog poslodavca s kojim je strani radnik sklopio ugovor o radu. U slučaju promjene zanimanja kod istog poslodavca ili promjene poslodavca, kao i za dodatni posao, potrebno je ishoditi novu dozvolu. Također, u slučaju prestanka radnog odnosa ukida se dozvola.
Predložene izmjene omogućile bi strancima da na temelju pozitivnog mišljenja HZZ-a promijene zanimanje kod istog poslodavca ako se radi o zapošljavanju u deficitarnom zanimanju ili promijene poslodavca u istom zanimanju za koje je izdana dozvola za boravak i rad, bez ishođenja nove dozvole. Prema tvrdnjama Vlade u najčešćem broju slučajeva pokazalo se da državljani trećih zemalja već imaju novog poslodavca, što zahtijeva provođenje novog postupka izdavanja dozvole. Osim toga, strani radnici će moći raditi i dodatni posao za drugog poslodavca.
Prijedlogom se predlaže produžavanje važenja dozvole za boravak i rad s jedne na tri godine, a dozvole za sezonski rad sa šest na devet mjeseci, dok bi se plava karta EU produljila s dvije na četiri godine i mogla bi se izdavati osobama koje nemaju diplomu kao dokaz kvalifikacije već imaju druge stručne vještine (npr. IT zanimanja) u skladu s Direktivom o plavoj karti EU.
Uvodi se obveza da će poslodavac morati u zadnjih godinu dana (dosad je bilo šest mjeseci) imati u kontinuitetu zaposlenog najmanje jednog radnika državljanina Republike Hrvatske, odnosno države članice Europskog gospodarskog prostora ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske.
Predviđeno je i da član obitelji, životni partner ili neformalni životni partner kojem je odobren privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji ili životnog partnerstva s nositeljem plave karte EU-a može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, a u dozvolu boravka unijet će se napomena „član obitelji nositelja plave karte EU-a“ odnosno „životno partnerstvo s nositeljem plave karte EU-a“ i „rad bez dozvole za boravak i rad“.
Liberalizacija na štetu domaćih radnika
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u 2023. u Hrvatsku se iz inozemstva se doselilo 15,6% hrvatskih državljana i 84,4% stranaca, a odselilo se 64,8% hrvatskih državljana i 35,2% stranaca. U ukupnom broju doseljenih i odseljenih osoba znatan je udio stranaca u okviru izdanih dozvola za boravak i rad.
Privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) – podsjeća se u analizi Ordo Iurisa – pokazuju da je u prvih osam mjeseci 2024. godine rođeno svega 21.035 djece što znači da će ove godine broj rođenih pasti ispod 32.000, a 2023. je Hrvatska imala 32.170 rođenih što je bio najmanji broj rođene djece u Hrvatskoj ikad. Prema podacima Školskog e-Rudnika Ministarstva znanosti i obrazovanja Hrvatska na početku ove školske godine ima 448.445 učenika odnosno njih 60.762 manje (12%) nego 2013./2014. školske godine.
Prema podacima Eurostata prosječna cijena sata rada u Hrvatskoj u 2023. godini iznosila je 14,4 euro, u Europskoj uniji 31,8 eura, dok je u eurozoni iznosila 35,6 eura. Ovakvim negativnim trendovima svakako su doprinijele izmjene i dopune Zakona o strancima iz 2021. godine.
U tri godine, koliko je prošlo od zadnjih izmjena i dopuna Zakona o strancima, pokazalo se kako je upravo ukidanje kvota bilo presudno. Liberalizacija uvoza radne snage dogodila se na štetu domaćih radnika, osobito u nedeficitarnim zanimanjima (vozači i dostavljači), a poslodavci su putem uvoza stranih radnika snizili cijenu rada.
Kao dobar primjer zakonodavnog uređenja pitanja strane radne snage Ordo Iuris ističe Mađarsku. U Mađarskoj se strani radnici mogu zaposliti samo u deficitarnim zanimanjima u kojima više nema domaće radne snage.
Prema mađarskom zakonu o useljavanju koji je stupio na snagu 1. siječnja 2024., izdavanje boravišnih dozvola za strane radnike ograničeno je na pojedince zaposlene kod određenih poslodavaca, iz određenih zemalja (15 zemalja) i u određenim profesijama. Uostalom, za 2024. mađarska vlada je odredila kvotu od 65.000 stranih radnika. Radne dozvole mogu se produžiti samo do tri godine, nakon toga potrebna je nova prijava. Strani radnici nemaju pravo na stalni boravak niti na spajanje obitelji.
Prijedlozi Ordo Iurisa
Što se tiče Hrvatske, Ordo Iuris smatra da Prijedlog ne bi trebao biti prihvaćen u obliku u kojem je podnesen Hrvatskom saboru (izuzev odredaba o hrvatskom useljeništvu), nego je potrebo napraviti detaljnu reviziju i korekciju Prijedloga u smjeru ponovnog uvođenja kvota, popisa točno određenih zemalja iz kojih se može uvesti strana radna snaga i popisa točno određenih (deficitarnih) zanimanja u kojima se strani radnici mogu zaposliti. Što se tiče zemalja iz kojih bi se uvozila radna snaga, to bi trebale biti zemlje koje po svom kulturnom, pravno-političkom i gospodarskom uređenju što više odgovaraju interesima Republike Hrvatske.
Što se tiče zanimanja, a uzimajući u obzir dosadašnje iskustvo i pokazatelje vrlo oskudnog poznavanja hrvatskog jezika i neodgovarajućih kvalifikacija, strani radnici ne bi smjeli raditi u zanimanjima kao što su graditeljstvo ili cestovni prijevoz gdje mogu ugroziti sigurnost i život drugih ljudi.
Nacionalna strategija trebala bi biti usmjerena ne samo na povratak hrvatskih iseljenika nego i njihovih ostanak u Hrvatskoj, jer prema posljednjim podacima koje je s javnošću podijelio MUP, Hrvatska je od početka 2020. do kraja kolovoza 2024. godine dodijelila državljanstvo ukupno 11.054 državljana južnoameričkih zemalja hrvatskog porijekla. No njih samo 342 koji su dobili hrvatsko državljanstvo prijavilo je prebivalište u Hrvatskoj.
Nužno je za povratnike u Hrvatsku osigurati određene beneficije kako bi ih se zadržalo, to mogu biti porezne olakšice glede poslovnih investicija ili subvencioniranje kupnje prve stambene nekretnine. Važno je zadržati i domaće mlado radnosposobno stanovništvo atraktivnijim plaćama i atraktivnijim novčanim poticajima/poreznim olakšicama za ulazak u brak i zasnivanje obitelji te kupnje prve nekretnine te aktivirati ono neaktivno radnosposobno stanovništvo koje je ostalo i kojeg prema procjenama stručnjaka ima preko 47% u Hrvatskoj10 .
Kao moguće mjere Ordo Iuris predlaže: - porezna rasterećenja za majke i očeve s četvero ili više djece; - povoljniji najam/atraktivnije subvencije za kupnju prve nekretnine za mlade i mlade obitelji (do 40 godina); - veće rodiljne i roditeljske potpore; - atraktivniji poticaji za ulaganje stranog kapitala uz zaštitu dobara od nacionalnog interesa; - atraktivniji poticaji i porezne olakšice za domaće poduzetnike; - oslobađanje od poreza na dobit u investicijama hrvatskih useljenika i dr.
Posve je jasno da nastavak dosadašnjih politika i potpuna liberalizacija Zakona o strancima vode u zamjenu stanovništva i identitetsku katastrofu hrvatskog naroda. Nije normalno da se iz Hrvatske iseli pola milijuna ljudi, a da se onda uveze toliko stranaca. Takve su politike protivne zdravom razumu i ne mogu se baš ničime opravdati.
Davor Dijanović
Hrvatski tjednik