EU nakon europskih izbora

Izbore za Europski parlament obično obilježava niža izlaznost nego za parlamentarne izbore. Na izborima je u prosjeku u EU glasovalo oko 51 posto birača, a u Hrvatskoj samo 21,34 posto, što je manje i od izbora 2019. (29,85 posto). Velikim dijelom birači su se očito ispuhali na izborima za Hrvatski sabor u travnju. Osim toga, čini se da još uvijek ne postoji svijest o tome da oko 80 posto zakona Europskog parlamenta postaju i hrvatski zakoni koji utječu na život ljudi u Hrvatskoj.

Rezultati izbora u Hrvatskoj u uvjetima niske izlaznosti zapravo su očekivani. Najbolje su prošle one stranke koje imaju određenu terensku infrastrukturu. Poredak tri najjače stranke isti je kao i na parlamentarnim izborima, a od većih stranaka najveći je debakl doživio Most koji nije prešao prag.

Ista natpolovična većina kao 2019.

Europska pučka stranka (EPP) dobila je najveći broj mandata, nekoliko više nego 2019. Time je jedina velika stranka koja je narasla u odnosu na 2019. Socijalisti su zadržali drugi poziciju. Liberali bilježe pad (primarno zbog poraza Emmanula Macrona u Francuskoj), a najveći su gubitnici zelene stranke što možemo povezati sa sve većim otporima Europljana prema nerazumnim zelenim agendama.

Kao što se i očekivalo, najveći su rast ostvarile desne stranke. Po broju mandata rast bilježe i Europski konzervativci i reformisti (ECR) i Identitet i demokracija (ID). Desne će stranke imati gotovo četvrtinu zastupnika u Europskom parlamentu. Najveći je problem desnice što ne istupa jedinstveno. Primjerice, AfD je pred izbora izbačen iz grupacije Identitet i demokracija. Koliko će desnica u budućnosti jačati svoj utjecaj ovisit će o njezinoj sposobnosti da same stranke prevladaju vlastite razlike.

Krajnja ljevica će imati jedan mandat manje, a pao je i broj neovisnih zastupnika.

Govoreći o broju mandata, od 720 zastupnika najbrojnija grupacija ostaje Europska pučka stranka (EPP), grupacija tzv. desnog centra, koja je osvojila 184 mandata što je rast za osam zastupnika u odnosu na prije pet godina. Socijaldemokrati će imati 139 mjesta kao i u dosadašnjem mandatu, dok su liberali (Renew Europe) potonuli sa 102 na 80, a zeleni sa 71 na 52 zastupnika.

ECR će imati 73 zastupnika što je četiri više nego do sada, a ID 58 mjesta, odnosno devet više. U to se ne računa njemački AfD koji je, kako smo rekli, izbačen iz ID-a. Vidjet ćemo hoće li Orbanov Fides priključiti ECR-u, kako se to očekuje.

Pučani, socijalisti i liberali i dalje imaju uvjerljivu natpolovičnu većinu u Europskom parlamentu što i Ursuli von der Leyen vjerojatno osigurava novi mandat na čelu Europske komisije.

Najveći rast desnica bilježi u Francuskoj gdje je Nacionalno okupljanje Marine Le Pen, koja formalno nije bila kandidat na izborima, pomela opciju od Emmanuela Macrona. Macron je odmah raspisao prijevremene parlamentarne izbore. Uspjeh desnice u Francuskoj najavljuje vrlo neizvjesnu predsjedničke izbore za nekoliko godina. Macron se više ne može kandidirati, a očito je da Le Pen bilježi velik rast. Eventualna njezina pobjeda na predsjedničkim izborima noćna je mora bruxelleskih struktura slično kao i pobjeda Donalda Trumpa u SAD-u.

Na izborima u Njemačkoj očekivano je pobijedila Kršćansko-demokratska unija (CDU), a najveći su gubitnici stranke vladajuće koalicije - Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), Zeleni i Liberalno demokratska stranka (FDP). Desna Alternativa za Njemačku (AfD) postala je druga stranka po broju glasova, a na istoku Njemačke najjača politička snaga. Najveći uspjeh AfD ima kod mlađih birača.

Fidesz Viktora Orbana očekivano je pobjednik izbora u Mađarskoj. U Italiji je, također očekivano, pobijedila desničarska premijerka Giorgia Meloni i njezina stranka Fratelli d'Italia (Braća Italije). Građanska koalicija Donalda Tuska pobjednik je u Poljskoj, no razlika u odnosu na Pravo i pravu manja je od jedan posto. Treća je desno orijentirana Konfederacija. Desna Slobodarska stranka (FPÖ) s 25,5 posto glasova birača pobjednik je izbora u Austriji ispred Narodne stranke. Konzervativci su pobjednici izbora u Španjolskoj i Grčkoj. I u mnogim drugim zemljama EU-a desnica bilježi rast.

Rast desnice – ključno obilježje izbora

Rast desnice zapravo je ključno obilježje ovih izbora. Očito je propala politika „sanitarnog kordona“ prema desnici. Desnica za sada ne može imati odlučujući utjecaj u EU, no nema sumnje da će njezin snaga rasti što će i tzv. mainstream natjerati, ako imaju zrno soli u glavi, da uvaže određene desne politike. Vidjet ćemo hoće li Europski konzervativci i reformisti biti pozvani u novu većinu. To bi bio znak da u tzv. mainstreamu znaju što je dugoročno promišljanje.

Glavni poticaj za rast desnice su lijevo-liberalne politike u Europi koje se provode na nizu područja, a nerijetko ih provode i navodno konzervativne stranke. Ovdje govorimo o tzv. Zelenom planu, koji diže cijene energenata i uništava europsku poljoprivredu, o masovnim migracijama prema Europi, o promicanju tzv. LGBT vrijednosti kao temeljnih vrijednosti Europske unije, ali i tome kako će EU biti organizirana u budućnosti.

Predložene reforme EU-a vode prema daljnjoj centralizaciji i, u konačnici, prema izgradnji europske superdržave. Borba protiv takve agende jedna je od ključnih u budećem djelovanju desnih i suverenističkih opcija u Europskom parlamentu. Zadaća je ovih opcija vratiti zdrav razum u europske politike. Europa se mora suprotstaviti ideologiji zamjene stanovništva i krenuti putem demografske obnove. U protivnom joj prijeti da u samo nekoliko desetljeća – bez pretjerivanja - bude sigurnosno i identitetski uništena.

Ako srednjostrujaške opcije nastave s dosadašnjim politikama to će dovesti do daljnjeg rasta desnih opcija koji će kad-tad uroditi i presudnim utjecajem na europskoj razini.

Iako je Domovinski pokret ušao u Europski parlament, i time potvrdio poziciju treće po snazi opcije u Hrvatskoj, Hrvatska na ovim izborima nije doživjela zaokret u desno kakav vidimo u drugim EU zemljama. I u prošla dva saziva Hrvatska je imala jednoga desnog europarlamentarca (Ruža Tomašić/Ladislav Ilčić). Da je ostvarena šira suradnja na desnom spektru bez problema su u Europski parlament mogla ući dva desna zastupnika. Ovako Hrvatska ostaje ispod desnih trendova u EU.

I EU potrebna je snažnija suradnja desnih opcija. ECR i ID će imati oko 130 parlamentaraca, otprilike kao i 2019.. Kada bi došlo do spajanja ove dvije grupacije to bi bila druga najveća grupacija u Europskom parlamentu što bi joj omogućilo važne funkcije u predsjedavajućim odborima i pozicijama izvjestitelja. Vidjet ćemo hoće li međusobne razlike (npr. odnos prema Rusiji gdje ECR s prevladavajućim poljskim utjecajem zagovara tvrđi stav) biti te koje će spriječiti ujedinjenje.

Kako bilo, prema zakonu akcije i reakcije, desnica sve više jača u Europi. To nije prijetnja, kako se to trude dokazati lijevo-liberalni mediji, nego naznaka povratka zdravorazumskim politikama. Oni koji konstantno mantraju o „opasnosti krajnje ljevice“ zapravo su najplodniji humus za rast desnih i suverenističkih opcija. Ne može se baš sve ljude varati cijelo vrijeme, a zdrav razum ipak i dalje postoji kod značajnog dijela Europljana. Rast desnih opcija to potvrđuje.

Davor Dijanović
Hrvatski tjednik