Tri kraka ideologije „Velikog reseta“

Ne bi nikoga trebalo začuditi to što predsjednik Svjetskoga ekonomskog foruma Klaus Schwab hvali komunističku Kinu. Kineski sustav društvenog kredita, koji vrši nadzor građana i mjerenje njihove moralno-političke podobnosti putem sustava umjetne inteligencije, potpuno je u skladu s idejom tzv. Velikog reseta koja proklamira „sustavnu transformaciju svijeta“.

Veliki reset podrazumijeva spajanje kapitalizma i komunizma. Riječ je o hibridu koji amalgamira određene aspekte oba sustava. Od vremena vladavine Deng Xiaopinga sličan model imamo baš u Kini. Za zapadne globaliste demokracija je potrošen model pa u kineskom modelu društveno-političkih odnosa dio političkih i intelektualnih krugova na Zapadu crpi svoje uzore.

Schwabovi krvavi uzori

Klaus Schwab u svome uredu drži bistu Vladimira Iljiča Lenjina, utemeljitelja SSSR-a. Ovaj krvavi diktator očito je uzor čovjeka koji bi danas želio transformirati cijeli svijet. Ako bi se držali Lenjinovih metoda, kao bi ta transformacija trebala izgledati?

Ovako: „Diktatura proletarijata je uporna borba, krvava i nekrvava, nasilna i mirna, vojna i ekonomska, pedagoška i administrativna protiv snaga i tradicija starog društva“, rekao je svojedobno drug Lenjin.

Planiraju li Schwab i globalni drugovi ovakvu vrstu transformacije? I ideja „Velikog reseta“ bori se protiv „snaga i tradicija staroga društva“. Svim totalitarnim ideologijama cilj je potpuna promjena postojećega društva i stvaranje, novi kalendar i stvaranje „novoga čovjeka“.

„Partija koja je pobijedila mora održavati svoju vladavinu pomoću straha koji reakcionarima ulijeva njeno oružje“, rekao je također Lenjin. Menadžment straha od vremena početka korona-kriza postaje najmoćnije sredstvo globalističke kontrole.

Krakovi ideologije „Velikog reseta“

Ideologija Velikog reseta provodi se na više načina. Nekoliko je krakova ove ideologije koja svoje ishodište ima u kulturi smrti.

Prvi krak odnosi se na genderističku ideologiju koja negira sve antropološke datosti, tj. razlike između muškarca i žene. Ideal-tip „novoga čovjeka“ koji bi ova ideologija trebala proizvesti je transrodni androgin bez spola i ikakva identiteta. Da bi se genderistička ideologija mogla provesti treba lišiti ikakvog utjecaja „bijele heteroseksualne muškarce na poziciji moći“.

U novoj revoluciji proletere su zamijenile sve vrste „ugnjetenih“ manjina, a eksploatator kapitalist danas je „bijeli heteroseksualni muškarac na poziciji moći“ kao reinkarnacija ontološkog zla protiv kojega se treba boriti svim sredstvima. Revolucija i dalje teče, samo se pojavila u novome obliku. Kao što reče Augusto Del Noce: komunizam je propao na Istoku, zato što su se njegovi ciljevi (a jedan od njih je udar na obitelj) mnogo bolje ostvarili na Zapadu.

Drugi krak odnosi se na klimatski fundamentalizam. Za klimatske radikale svako novo dijete je nova tona ugljičnog dioksida. Neomaltuzijanski kult u klimatskome fundamentalizmu doživljava svoj vrhunac. Nakon što je prosvjetiteljstvo izvršilo promjenu od teocentrične prema antropocentričnoj viziji svijeta, danas ni čovjek više nije dovoljno dobar, nego predstavlja u vrstu nametnika kojega treba eliminirati.

I tako dolazimo do trećega kraka, a to je transhumanizam. Claus Schwab nije bez razloga izjavio da će četvrta industrijska revolucija dovesti do spajanja našeg fizičkog, našeg digitalnog i našeg biološkog identiteta. Kultura smrti u konačnici završava u transhumanizmu i u vremenu kad će se proizvoditi ljudi prema potrebama naručitelja, kao što je to najavio savjetnik Svjetskoga ekonomskog foruma Yuval Harari. Eugenika je ranije imala negativni prizvuk, no danas se rebrendirala u obliku transhumanizma.

Tko ima oči neka vidi…

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.