Zadnji stadij progresističkog ludila?
U posljednjem tekstu dotaknuli smo se pojedinih modernih ideja i ideologija koje bez ikakve dileme možemo smatrati uvredom zdravome razumu. Među njima prednjače genderizam i klimatski fundamentalizam. Ipak, možda i najopasnija ideologija današnjice skrive se pod imenom transhumanizma. Radikalni predstavnici ove ideologije otvoreno govore o zamjeni čovjeka.
Istraživač robotike Hans Moravec u poznatom djelu The Future of Robot and Human Intelligence još pred više od trideset godina najavio je razdoblje posthumanizma: „Što nam predstoji jest budućnost koja bi se s našega sadašnjeg gledišta najbolje mogla opisati riječima postbiološka ili čak natprirodna. To je svijet u kojem će ljudska vrsta biti pogođena kulturnom promjenom pod-činjenom umjetnoj sudbini (…) U sljedećem stoljeću strojevi će mutirati u entitete toliko složene kao što smo i mi sami i možda u nešto što nadilazi sve što smo dosad znali…“.
Je li Moravec bio u pravu?
Proizvodnja ljudi?
Kako bismo ocrtali bitne ideje ideologije transhumanizma - pri čemu treba jasno reći da postoje i dobre strane razvoja umjetne inteligencije - poslužit ćemo se radom Yuvala Hararija, izraelskog filozofa i povjesničara koji vrlo otvoreno iznosi na svjetlo dana opskurne planove globalističkih elita. Harari tako ističe da će uspon umjetne inteligencije i biotehnike u 21. stoljeću promijeniti svijet. Ljudi će proizvoditi ne samo životinje i biljke, nego i nove ljude prema svojim željama, pri čemu će kiborzi, kao spoj čovjeka i računala, postati nešto „novo normalno“.
U knjizi Homo deus: kratka povijest sutrašnjice Harari daje sljedeće upozorenje: „Na početku dvadeset prvog stoljeća vlak napretka ponovno polazi s kolodvora – i vjerojatno će biti posljednji vlak koji će ikad napustiti postaju zvanu Homo sapiens. Oni koji ga propuste nažalost neće dobiti novu priliku. Kako biste osigurali mjesto u tom vlaku, morate dobro razumjeti tehnologiju dvadeset prvog stoljeća, posebice moć biotehnologije i računalnih algoritama. Te su sile mnogo moćnije od pare i telegrafa i neće se upotrebljavati samo za proizvodnju hrane, tkanina, vozila i oružja. Glavni proizvodi u dvadeset prvom stoljeću bit će tijela, mozgovi i umovi, a jaz između onih kojih znaju projektirati tijela i mozgove te onih koji to ne znaju bit će mnogo veći od jaza između Dickensonove Britanije i Mahdijeva Sudana. Zapravo će biti veći jaz nego između sapiensa i neandertalaca. U dvadeset prvom stoljeću oni koji se ukrcaju na vlak napretka steći će božanske sposobnosti stvaranja i razaranja, a oni koji će ostati iza suočit će se s izumiranjem“.
Slijedom navedenoga Harari predviđa porast društvenih nejednakosti kao posljedicu monopola na informacije. Oni kojima će biti dostupne tehnologije i izumi koji jamče poboljšane tjelesne i duhovne sposobnosti bit će „jednakiji“ od onih koji neće imati te mogućnosti, što bi moglo dovesti do radikalnih društvenih lomova. Orwell konačno u potpunosti dolazi na svoje…
Zamjena ljudi?
U nedavnom razgovoru za medijsku grupaciju TED Harari je izjavio da svijet ne „treba veliku većinu” sadašnjeg stanovništva zbog tehnološkog napretka. Za razliku od 20. stoljeća, kada su „veliki heroji” prevladavajućih narativa političkih sustava uvijek bili „obični ljudi”, sada u 21. stoljeću ljudi „više nisu dio priče o budućnosti“. Umjesto toga zamijenjeni su umjetnom inteligencijom (AI) i istisnuti ekonomijom visoke tehnologije.
Harari smatra da jednostavno više ne trebamo veliku većinu stanovništva „jer je budućnost u razvoju sve više i više sofisticirane tehnologije, kao što je umjetna inteligencija [i] bioinženjering”. Harari dodaje da će ove tehnologije sve više činiti suvišnim što god ljudi još rade, a što je korisno te će tako „omogućiti zamjenu ljudi”.
Nije potrebno posebno naglašavati kako su ideje o „zamjeni ljudi“ direktno suprotstavljene Božjem stvarateljskom naumu u kojemu ljudska bića imaju jedinstveno mjesto. Globalisti ne samo da žele poništiti razliku muškarca i žene (genderizam), ne samo da žele čovjeka podložiti prirodi i okolišu (klimatski fundamentalizam), ne samo da žele smanjiti broj ljudi na zemlji (neomaltuzijanski kult koji oživljava u modernim zelenim politikama koje smatraju da je svako novo dijete nova tona ugljičnog dioksida), nego očito sebi žele dati nadljudske ovlasti kako bi superiorno mogli vladati „starim ljudima“. Pitanje je samo vremena kada će posredstvom medijskog ispiranja mozga i ovakve ideje postati „novo normalno“.
Dok se Hrvatska i dalje valja u blatu podjela iz Drugoga svjetskog rata transhumanizam se nameće kao zadnji stadij globalnog progresističko-utopističkog ludila i prijeti samome opstanku ljudske vrste.
Davor Dijanović
Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.