Nizak stupanj izvornosti, autentičnosti i vjerodostojnosti djela Marxa i Engelsa

Nedavno je na Portalu Hrvatskoga kulturnog vijeća objavljena opširna i zanimljiva reportaža o predstavljanju knjige „Titov Jasenovac" povjesničara Mladena Ivezića. Riječ je o knjizi koja je nastavak prethodno objavljene knjige „Jasenovac brojke" (Samizdat, 2003.) koja problematizira pitanje broja jasenovačkih žrtava. Pored ovih knjiga Ivezić je objavio i knjige „Hrvatski kalendari", „Genocid zapovijeda Tito", „Titova umjetnost mržnje" i „Profiterna. Marx i Engels".

Iako je riječ o povjesničaru koji svakoj temi pristupa izuzetno minuciozno (bibliografija u Ivezićevim knjigama redovito je više nego impresivna), te su knjige uglavnom prešućene u historiografskim krugovima. Razlog tome može se dijelom tražiti u činjenici da su sve objavljene u privatnoj nakladi, no mišljenja sam kako se tu prije svega radi o političko-ideološkim razlozima. Naime, Ivezićeve knjige obrađuju vrlo delikatna područja povijesti, prvenstveno viktimološke teme vezane uz razdoblje Drugoga svjetskog rata, tako da su od strane suvremene misaone policije – koja u Hrvatskoj dobrim dijelom baštini jugokomunističko nasljeđe - stavljene na hrvatski Index Librorum Prohibitorum.

Pionirsko istraživanje

Jedna od takvih knjiga, koju moderni misaoni policajci svrstavaju o područje „povijesnog revizionizma" – ne navodeći KnjigeIvezićeve knjige obrađuju vrlo delikatna područja povijesti, prvenstveno viktimološke teme vezane uz razdoblje Drugoga svjetskog rata, tako da su od strane suvremene misaone policije – koja u Hrvatskoj dobrim dijelom baštini jugokomunističko nasljeđe - stavljene na hrvatski Index Librorum Prohibitorum.pritom suvislo objašnjenje kakva bi to povijest uopće bila znanost kad ne bi išla za revizijom pogrješaka i zabluda – je i već spomenuta „Profiterna". Riječ je o knjizi koja, među ostalim, tematizira pitanje autentičnosti Marxovih i Engelsovih djela i – uz navođenje brojnih izvora - dovodi u pitanje mnoga dosadašnja gledišta i navodne „općepoznate" činjenice.

O istoj je temi Ivezić 2005. u časopisu „Društvena istraživanja" (nakladnik Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) objavio znanstveni rad pod naslovom „Problem izvornosti, autentičnosti i vjerodostojnosti djela Karla Marxa i Friedricha Englesa".

Taj znanstveni rad – koji je, uzgred budi rečeno, pisan konciznije od knjige „Profiterna" – vrijedi pročitati jer predstavlja pionirsko istraživanje o ovoj temi na području historiografije. I antikomunistima/antimarksistima i samim pristašama marksizma/komunizma (čije se znanje o toj ideologiji obično svodi na nekoliko pročitanih internetskih pamfleta) ovaj Ivezićev znanstveni rad može poslužiti kao dragocjeno vrelo novih spoznaja i podataka.

U prilogu donosimo zaključni dio rada. Cijeli rad može se preuzeti na sljedećoj poveznici.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Mr. sc. Mladen Ivezić: „Problem izvornosti, autentičnosti i vjerodostojnosti djela Karla Marxa i Friedricha Englesa" – ZAKLJUČAK

Prema istraživanju koje je provedeno u ovom radu, Marxova i Engelsova djela mogu se problematizirati i s drugačije sistematiziranih motrišta. Ponajprije, riječ je o objektivnim okolnostima koje su omogućile manipulacije izvornošću, autentičnošću, vjerodostojnošću i istinitošću objavljenih djela Marxa i Engelsa ili djela pripisanih njima. Tisuće su osobnih pisama Marxa i Engelsa objavljene bez mogućnosti nadzora nad njihovom izvornošću i autentičnošću. Stotine su nestale. Rijetko su objavljena respondentska pisma, pa nema objektivna uvida u kontekst.

Od onoga što su za života objavili Marx i Engels, približno dvije trećine novinski su članci. Oni su u izvorniku bili često nepotpisani ili krivo potpisani. U "Delima" su veoma česte uredničke napomene da su ti članci bili prepravljani od uredništava onovremenih novina. I samo uredništvo "Dela" izravno je priznavalo svoje intervencije u tekstove i namjerno izostavljanje nekih.

I Engels je izravno svjedočio o svojoj intervenciji i intervenciji drugih osoba u Marxova posmrtno objavljena djela. Od 1895. u baštinu obojice posredovali su razni, politički hipermotivirane i drugačije motivirane osobe i urednici, pa je u velikom dijelu nemoguće utvrditi što su doista djela Marxa i Engelsa. Isto tako, nije u marksističkim izdanjima obrađen objektivni uvid u kontekst pisama i novinskih članaka.

Zatim, u radu je naveden niz primjera koji svjedoče o manipulaciji koju su Marx i Engels namjerno vršili atribucijama i autentinošć u svojih djela. Marx i Engels često su se čitateljstvu krivo predstavljali; od pisanja pod pseudonimima do potpisa kojima su se predstavljali kao vatreni pristše svjetonazora koji su zapravo odbacivali.

Približno tisuću članaka njima je naknadno pripisano, iako su članci objavljeni neauktorizirano (u "New York Daily Tribune", "Pall Mall Gazette" itd.). Dio tih članaka vjerojatno pripada njima.

Izvjesno je da su Marx i Engels namjerno uništili ili skrili svoja pisma iz vremena Pariške komune, kako bi zatajili njihovu potpunu promašenost. Treba znati da se Komuna događala u vrijeme vrhunca Marxove jetrene bolesti (1870.--1877.), kada je i sam naznačivao utjecaj bolesti na na čin svojega pisanja. Vjerojatno je nestao i znatan dio pisama koje su Marx i Engels primali kao odgovor na svoje dopise trećim osobama.

Engels je poslije Marxove smrti znatan dio Marxove baštine preuredio prema svom nahođenju i objavio kao Marxova djela. Isto tako, Marx i Engels su zbog različitih razloga i u različite svrhe namjerno manipulirali temama i jezicima na kojima su svoja djela objavljivali. Na engleskom su se tiskale samo teme neopasne za Britaniju i Ameriku, dok su na kontinentalnim europskim jezicima, prije svega njemačkom, objavljivane studije i promidžbeni članci s revolucionarnim nabojem.

Pritom je posebno znakovito što su Marx i Engels dok su živjeli u Engleskoj povremeno kritizirali i položaj engleskoga radništva, ali na njemačkom jeziku, a zatim su to prevodili na niz kontinentalnih jezika tako dugo dok je ta kritika mogla podjarivati revolucije u Europi, a tek znatno kasnije kada se stanje u Engleskoj bitno popravilo, nastajali su i prijevodi na engleski jezik.

Prema tome, malen postotak onoga što je do sada objavljeno kao djelo Marxa ili Engelsa ima potpunu izvornost, autentičnost i vjerodostojnost. Unutarnja konstrukcija njihovih djela sadržajno i drugačije prerađivana je i dorađivana prema potrebama i mogućnostima raznih silnica tzv. radničkoga pokreta i cionizma. Zainteresirane su skupine na poruku djela Marxa ili Engelsa utjecale i nakladničkim izborom, obradbama djela, stupnjem čestosti prezentacije itd., ali to nije predmet ovoga rada.

No i istraživanje provedeno u ovom radu pokazuje kako su se poruke djelâ Marxa ili Engelsa kao cjelína pretvorile u velik broj posve neprovjerljivih teorija zbog veoma niska stupnja njihove izvornosti, autentičnosti i vjerodostojnosti.