(Geo)političke teme i mete

 

 

Ekonomska kriza započela krajem prošle godine u Sjedinjenim Američkim Državama (iako je de facto započela i znatno ranije!), širi se nesmiljenom brzinom. Svakodnevno nas izvještavaju o recesiji, padu izvoza, otpušanju radnika, sve većem broju nezaposlenih, padu proizvodnje i potrošnje, padu vrijednosti nekretnina kakav nije zabilježen od velike depresije iz predratnoga doba... (D.Dijanović)

 

 

Henry Kissinger, uz Brzezinskog (čiji je kućni prijatelj), najeminentniji je američki geostrateg i centralna ličnost američke vanjske politike. U intervjuu za CNBC’s (6. siječnja 2009.) izjavio je da su globalna previranja i financijska kriza sjajna prilika da se uspostavi "Novi svjetski poredak" (it's a great opportunity, it isn't just a crisis”). Nadalje, tumači kako ćemo krajem Busheve i početkom Obamine administracije moći posvjedočiti stvaranju Novog svjetskog poretka i kako će se tome, parafraziram, morati prikloniti i islamske zemlje. Dalje hvali (jedan republikanac!) Obaminu administraciju [1]. U nedavnom intervjuu za Hrvatski list, William Engdahl, autor knjiga Stoljeće rata I i II i Sjeme uništenja, apostrofirao je kako je Obama projekt "najmoćnijih američkih umova". Simptomatično je također Kissingerovo spominjanje islamskih zemalja i toga kako će se i one morati prikloniti Novom svjetskom poretku. Svakom barem poluupućenom u geopolitička zbivanja na velikoj šahovskoj ploči zvanoj Euroazija, jasno je da je Iran trenutno jedina zemlja u islamskom svijetu koja može pružiti kakav-takav otpor angloameričkoj težnji za globalnom dominacijom tj. postizanjem dominacije punoga spektra. Iz toga proizlazi da je sljedeća američka meta (što je već poduže vrijeme javna tajna, sjetimo se MacCainove "bomb Iran") - Iran.(D.Dijanović)