Sedmi predivan dan, popodne

Predivan dan.

Dvojicu pripadnika Ruske kopnene vojske mamurluk je držao cijeli dan. Sva sreća pa su se sinoć napili svi, a ne samo njih dvojica, pa se to nije toliko primjećivalo.

Uto k njima dođe Ćato, brigadni evidentičar, antialkoholičar. Svježe obrijan, uredno ošišan, ispeglan, u uniformu utegnut, svi gumbi uredno zakopčani, kao da je ispao s plakata za privlačenje novaka u Rusku armiju.

„Pripremio sam izvještaj za Stožer Divizije i donio sam ga Zapovjedniku Brigade na potpis.“

Njih dvojica ga pogledaju kao da je upravo pao s Marsa i pomisle: „Samo si nam još ti falio.“

Oni to, u tom trenutku, još nisu znali, ali Ćato je bio najvažniji čovjek u Brigadi, zadužen za rješavanje svih problema. On je to savršeno obavljao.

Kao dijete radio je probleme tetama u vrtiću i nikad nisu znale kad govori istinu, a kad laže. Tu je praksu nastavio i u osnovnoj školi, usavršio u srednjoj, ali pravoga sebe pronašao je tek na fakultetu, kad je upisao Komunikologiju.

Pod strogim nadzorom stručnih profesora upijao je znanje kao spužva. Ne samo da ga je upijao, nego ga je i u praksi primjenjivao, i njegovi uspjesi još za vrijeme studija bili su poznati u cijeloj branši. Završetkom studija, najbolji student fakulteta odmah je postao i jedan od najmoćnijih PR stručnjaka Ruske Federacije. Njegova karijera bila je u strjelovitom usponu. Postao je pravi macan i oko njega je uvijek bilo frke i mijaukanja. Pravi spin doktor. Bilo je slatko dok je trajalo, a trajalo je, dok je trajalo. Napravio je katastrofalnu pogrješku i sve se srušilo kao kula od karata.

Visokopozicionirani ruski političar koristio se njegovim uslugama i bezbroj puta Ćato ga je spasio, ali ga je u jednom trenutku političar zatekao u klinču sa svojom ljubavnicom. To bi Ćato nekako i izgladio da taj političar nije bio i KGB-ovac. Ovako je ljubavnica ostala ljubavnica, a Ćato je završio na ukrajinskom bojištu. Opet je počeo iz početka i dogurao do brigadnoga evidentičara, gdje ga je u daljnjem napredovanju zaustavio jučer preminuli posesivni Brigadir.

Pojavom novoga Brigadira kod Ćate se javila nova nada i odlučio je učiniti sve da mu pomogne u njegovoj karijeri.

„Što piše u izvještaju?“, upita Brigadir.

Ćato odgovori: „Evo, izvještaj je u potpunosti pripremljen i možete ga pročitati, ili mi učinite čast i dopustite meni, da ga ja pročitam.“

„Čitaj.“

„Brigada bla bla bla, Diviziji bla bla bla.

Izvještaj o ratnim djelovanjima Brigade u razdoblju od bla bla bla.

Brigada je sudjelovala u višednevnoj bitci protiv fašističke Ukrajinske vojske koja je, potpomognuta od strane imperijalističkih zapadnih sila imala znatnu premoć u tehnici i ljudstvu, ali je, unatoč tomu, herojskom borbom svojih pripadnika, Brigada ostvarila znatan uspjeh bla bla bla…“

„Stani, stani malo! Kakva višednevna bitka kad su nas razvalili za sat vremena?!“

„Zapovjedniče, sada zapovijedate Brigadom. To nije mala postrojba i u vrijeme bitke mora se uračunati i pripremno-završno vrijeme. Pripremno vrijeme bilo je punjenje vojno-materijalnih sredstava municijom i ljudstvom. Pa, naša vojna policija dva je dana skupljala pijance po šikari i trpala ih u transportere! To se razdoblje mora uzeti u obzir, a isto tako i ovo skupljanje ranjenika i uništenih sredstava koja se još mogu popraviti spada u trajanje bitke.“

„No, dobro, ali otkud ti ovo da je neprijatelj imao znatnu premoć, kad neprijatelja nismo ni vidjeli?“

„Otkud Vama da nije imao premoć, kad ga niste ni vidjeli?“

„No, dobro, čitaj dalje.“

„Brigada je u bitci uništila znatan broj neprijateljskih protutenkovskih mina, kamikaza dronova, topničkih granata i čak dvije ATACMS rakete koje je fašističkomu neprijatelju isporučio njegov zapadni saveznik bla bla bla…“

„Stani, stani malo. Kakve neprijateljske protutenkovske mine, kad smo se zaglavili u ruskom minskom polju? Nemoj meni to pričati. Prošao sam taj teren pješice i znam da je njihovo minsko polje tamo gdje smo se zaglavili ja i Mutavac. A Trećega smo izvadili iz našega minskoga polja.“

„Zapovjedniče, ne pričam ja to Vama, nego Stožeru Divizije. Svaka mina koja eksplodira pod gusjenicama našega transportera je neprijateljska, bez obzira na to tko ju je postavio. Što mina zna čija je.“

„No, dobro, čitaj dalje.“

„Uz uništenje neprijateljskih tehničkih sredstava Brigada je oslobodila određena područja okupirana od strane fašističkoga neprijatelja bla bla bla…“

„Stani, stani malo. Koja smo mi to područja oslobodili?“

„Svako područje na kojem je eksplodirala protutenkovska mina sada je oslobođeno područje i ne ćemo ga ponovno morati oslobađati. Pa to je bar jasno.“

„No, dobro, čitaj dalje.“

„Brigada je, nažalost, pretrpjela i određene ljudske gubitke u vojničkom i zapovjednom kadru pa vas ovim putem molimo da potvrdite imenovanja heroja koji su u ključnim trenutcima bitke na sebe preuzeli odgovornost i izvojevali ovu veličanstvenu pobjedu. Popis novopostavljenih zapovjednika vodova, četa, bataljuna i brigade: bla bla bla bla bla.

Molimo vas i da posmrtno odlikujete ordenom Sovjetskoga Saveza našu tovarišicu Rosu koja je pokazala iznimnu hrabrost i svojim prsima zaustavila neprijateljski kamikaza dron, te na taj način spriječila uništenje ruskoga oklopnoga transportera.“

„Stani, stani malo. Kakva Rosa? Koja Rosa? Kakav orden Sovjetskoga Saveza?“

„Zapovjedniče, Rosa je bila naša KGB-ovka. Svaka brigada ima svoga KGB-ovca. To svi znaju i to je jednostavno tako. Ali Rosa je, osim što je stalno slala izvještaje u centralu, i cijelo vrijeme nešto kokodakala, pa smo mi odlučili da bi bilo najbolje da oni nama pošalju novoga KGB-ovca. Stoga smo ju dok je njuškala po transporteru jednostavno zaključali unutra. Transporter je naletio na minu i vrata su se automatski otvorila. Rosa je uspjela pobjeći iz njega i dok je trčala kroz kukuruz sustigao ju je kamikaza dron i pogodio u leđa. Kako su leđa zapravo samo stražnji dio prsa, u izvještaju nema neistine. Da nije dron pogodio nju, moguće bi pogodio transporter, pa je i to točno.

Posmrtno tražite orden zato što KGB-ovci vole da iz baze stigne preporuka za njihove poginule, i to je mudar politički potez u ime buduće suradnje. Orden Sovjetskoga Saveza zato što je ona više od svega voljela Sovjetski Savez. Nas ništa ne košta, pa neka joj bude.“

„No, dobro, čitaj dalje.“

„Također vas molimo da Brigadu, poslije teške bitke, povučete na rezervni položaj i osigurate joj popunu ljudstvom i materijalno-tehničkim sredstvima. Također vas molimo da novoga Brigadira, koji je nakon bitke osigurao rad Prijekoga suda, zbog toga nagradite slobodnim vikendom.“

„Stani, stani malo. Ja osigurao rad Prijekoga suda?“

„A tko drugi? Zapovjedniče, oni jako vole kad se poslije bitke organizira Prijeki sud. Smatraju da je to dobro za vojničku disciplinu. Dam se kladiti da ćete dobiti slobodno, bar tri dana.“

„No, dobro, gdje treba potpisati?“

„Evo, ovdje.“

„Nego, vidim da se ti razumiješ u te stvari, što misliš, hoćemo li morati u Stožer Divizije na raport?“

„Nema šanse“, reče Ćato i osmjehne se.

On je taj dio posla odradio još sinoć.

Pustio je tri glasine.

Danas nitko ne vjeruje službenim objavama, ali zato svi vjeruju glasinama.

Pogotovo ako su puštene na pravom mjestu.

A Ćato je znao prava mjesta.

Prva glasina bila je da se u Ruskoj armiji pojavio zapovjednik koji svojim vojnicima ne naređuje: „Naprijed“, nego: „Za mnom“, i ta je glasina razgalila srca svih ruskih vojnika.

Druga glasina bila je da se u Ruskoj armiji pojavio vojnik koji sve zapovjednike koji šalju vojnike u minsko polje ubija metkom posred čela, i ta je glasina izazvala užas svih ruskih oficira.

Treća glasina bila je da njih dvojica putuju zajedno.

Prošle noći, a i tijekom cijeloga dana, glasine su se poput požara širile ruskim stepama i kroz tundru.

Stožeru Divizije ni na kraj pameti nije padalo tu dvojicu pozvati k sebi.

Jura Luzer