Daniel Načinović

(1952.)

NA BOŽIĆ

Danas je Božić,
čuje se u zraku;
sa zvjezdanih staza
            sipi inje bijelo.
Moj anđeo čeka, šuti pokraj puta;
životinje sapom griju Božje tijelo.

Božić je danas!
Koraci u noći.
Ni u tuđem oku
            isti više nismo.
Otišla je mladost: sjećanja su gosti:
naranča na stolu i majčino pismo.

1996.

Ljiljana Domić

(1952.)

BOŽIĆ NA GRADECU

Trnove krunice na božikovini
probadaju meglu pred gradečkim zidom
i svaki je listak spomen svetkovini
dolazećeg svjetla u korak sa žitom.

U zrnu je skriven bljesak ljetnog dana
najsjajnija zraka doseže do zime.
Odmaknut će vizir s puta osunčana.
Božić Mladom ljetu podaruje ime.

U tvrđavi doma sjecištu vedrina,
najskromnije izbe, najsjajnijih dvora,
posustaje tama. Uz kolijevku sina

javit će se zvonce. Sjaji zlato stelje.
Obećanjem ruji najkraća od zora,
kad će zlatna kiša naći put do zemlje.

1994.

Jakša Fiamengo

(1946. – 2018.)

BOŽIĆ NA MORU

Rodio se Isus na brodu sred mora,
među prosti svijet se spusti Božje dijete,
otočki mudraci odmah ga posvete,
a puk ga darova grančicama bora.

I sve zimsko more, i sve morske soli,
sve su to uz jasle posložili ljudi.
I razgovor sjetni, pun bolesti, studi,
i košaru s grožđem za sina u školi.

Rodio se Isus na putničkom brodu
što redovnom prugom otok s kopnom veže;
da mu nije uvijek dosadno i isto

dobio je na dar udicu i mreže
da ulovi zemlju, vatru, zrak i vodu
(sve što Otac s neba da ljudima čisto)

s anđelima zvijezde dok trepte na svodu.

Dražen Panjkota

(1924. – 1943.)

BOŽIĆ U MOJOJ UVALI

Po uvali mojoj maloj bio je prostrt raskošni sag
kad je u nju božanski Dječak sišao,
jer sam na srebrnoj prašini ugledao bosonogi trag
kad sam jutrom k uvali mirnoj prišao.

Bijeli me galeb pozdravio svojim drhtavim krikom,
a nježnim glasićem crkveni zvon.
Sve je bilo zadivljeno njegovim svetačkim likom,
svime je radost udijelio On.

Probuđena ushićenjem tim u meni radost bljesnu
i ja suspregnuh dah, da srce sluša,
kako more svojim mističnim šumom sklada pjesmu,
pjesmu zbliženja ljudskih duša.

1940.

Luko Paljetak

(1943. – 2024.)

BOŽIĆ U GRADU

na način od kolende

Radost i veselje vlada
     ulicama cijelog Grada,
raduje se svaka duša,
     anđeosku pjesmu sluša:
„Slava Bogu na visini,
ljudima na zemlji mir!“

Božić! Božić! – zvona bruje,
     radosna vijest svud se čuje:
Rođen Spas je cijelog svijeta!
     Noć je tiha, noć je sveta,
zvjezdica se svaka čini
na nebu ko zlatni žir.

Na slamici Isus mali
     u malenoj leži štali,
začuđeni mu pastiri
     klanjaju se, glas se širi:
Radujte se, dobri ljudi,
u blaženi ovaj čas!

Kolendari pjesmu svoju
     ulicama Grada poju:
„Dobra večer, ođe, ođe,
     nazdravlje vam Badnjak dođe!“
Rogača im svatko nudi,
da im bude jači glas!

Svaki bor je pun baluna,
     pjeva mlados' sa Straduna
staru pjesmu: „U se vrijeme…“,
     duše u visinu streme,
srce kuca u tišini,
sa zvijezdama slavi pir.

Božić! Božić! Za sve ljude
sretan Božić neka bude!

1997.

(Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas, antologija; Božidar Petrač, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb, 2000.)