Josip Zdunić

(1897. – 1961.)

SVETA MISA

Orgulje bruje – ko mirisi krina
Mirišu i šapću molitve s visina –
Pjevači mali glasom violina
Mole i slave ljubav Božijeg Sina.

Misnik u ruhu zlatnom, što se blista,
Dariva dušu bijelu duši Krista –
A narod moli srca dobra i čista
Ko na oltaru lica svetih bista.

I nas smo dvoje bijednih sirotana
U tamnoj crkvi već od jutra rana,
I bijelom Kralju mi se klanjamo.

Slušamo pjesme, molitve i zvona,
I sretna su nam sretna srca bona,
Jer, dijete moje, slatko sanjamo.

(1917.)

Gašpar Bujas

(1906. – 1963.)

S PUTA GOSPODNJEG

Spravan sam, o Bože! Vrijedna me učini!
O, evo me k Tebi pripravna u svemu!
Na srce me primi, u zagrljaj vini!
Vjerno ću da služim u Tvojemu trijemu.

Ostavio sve sam … Ti me zoveš gore
K žrtvi Božjeg Janjca, na vrh brijega bijela.
Gospode, o kako grudi s čežnje gore:
Da u službi živim Tvoga svetog Tijela!

Al sam čovjek i ja … Svijet u punoj ruci
Pod grlo mi nosi svoje zrelo voće.
Sa livada cvatnih slatki mame zvuci,
A u tijelu ljudske nevolje, slaboće…

Molim Te, o Bože, Hljebom vječnog pira
Slabog me nahrani, za put dug osnaži!
Ne daj mi potonut usred svjetskog vira!
Daj mi živjet za Te, mrijet na Tvojoj straži!

(1938.)

Ivan Evanđelist Šarić

(1871. – 1960.)

KRISTE KRALJU

Kriste Kralju! Ti si Stožer. Sva Vasiona
Okreće se oko Tebe samo.
I Ti si Luka. Svi brodovi naši
U Tebi traže mir i pokoj svoj.
Jest, o Kriste Kralju, o Bože moj!

Kriste Kralju! Ti si Svjetionik. Ti nam divno sjaš
U tom danas mraku, u toj gluhoj noći.
I Ti si Zvijezda. Oči naše uprte su k Zvijezdi toj,
I bolna srca naša podižemo k njoj.
Jest, o Kriste Kralju, o Bože moj!

Kriste Kralju! Ti si Cilj. K njemu lete duše naše
Kao ptice lake k nebu pod oblake.
I Ti si Dah, Dah života Vječnoga,
Od njeg svi imamo duh i život svoj.
Jest, o Kriste Kralju, o Bože moj!

Kriste Kralju! Ti si sve Uzdanje slatko naše,
Bez Tebe nam sve čemerne čaše.
Ti si našoj pjesmi zelen gaj i duši našoj Lijepi Raj,
A smrt si gnjusnoj aveti i nemani toj.
Jest, o Kriste Kralju, o Bože moj!

Kriste Kralju! Ti si Put, Istina, Život,
Mi u Tebi dišemo i živimo,
Mi u Tebi mičemo se i jesmo.
Pa Tebi sve hvale naše i ljubavi naše milopoj!
Jest, o Kriste Kralju, o Bože moj!

(1932.)

Frano Alfirević

(1903. – 1956.)

SONET ISUSU

Kruni Krstiću

Ne može nitko spriječiti, da Te volim
ko najvećega, što će ikad biti
Blagosit Ti silnu moram uviek sniti
na ulicama punim, tako golim,

Jer malo ima srdca, manje duše
u strašnom svietu, koji slazi s uma.
Sve više volim zvieri divljih šuma.
Dani, ko mora, očajno nas guše.

Zaboraviše ljudi divni zakon
opraštanja i ljubavi, što diže.
Mržnja je prešla u luđački napon.

Tvoj plač mi srdce osjeća sve bliže,
jer znaš, da kad bi zemljom iš'o opet,
bio bi vješan sigurno, ne propet.

(1945.)

Hrvoje Ostojić

(1909. – 1989.)

MODERNI KRIST

Danas je čitavi dan padala kiša
Asfalt se blješti ko crni dijamant
Kišobrani su izgledali
Ko neke fantastične gljive
Neboderi stršili kao kažiprsti:
Prijete nebu.

Sve se boje salile
U neke nijanse
Nejasne i sive.
Danas je čitav dan sijevalo
Gromovi pucali.
Izgledalo je:
Svevišnji se rasrdio
Nad grijesima velikog grada.

Stao sam usred parka
I dok je kiša lijevala
I gromovi grmili
Osjetio sam poput Krista
Težinu naših grijeha.
Skinuo sam kapu
Upro pogled u nebo
I dok je kiša lijevala
Preko mog lica
U ime svih nas uzviknuo sam:
Oprosti Bože!

(KRIST u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana: antologija duhovne poezije; izabrao i priredio Vladimir Lončarević, Verbum, Split, 2007.)