U petak 11. travnja 2025. održan je u Društvu hrvatskih književnika u Zagrebu, u okviru 34. svečanosti Pasionske baštine, tradicionalni susret Lirika Velikog petka tijekom kojega su čitane izabrane pjesme dvanaestero pjesnika – Antona Tamaruta, Alke Pintarić, Tomislava Marijana Bilosnića, Ante Stamaća, Zvane Črnje, Ljerke Mikić, Adrijana Vuksanovića, Sonje Zubović, Mirka Ivanjeka, Tuge Tarle, Stanka Jerčića i Nikole Đuretića – sve nadahnute Kristovom mukom. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u Velikom tjednu. (hkv)
10/12 LJERKA MIKIĆ
PUT U NEBO
Suze u srcu i duši, na licu:
plačem muku Gospodinovu.
Jecaji i riječi u Tišini.
Glasna je ljubav Gospodnja.
Moja ljubav ranjava Gospodina.
Susrećem Gospodinov milostivi pogled,
drhtim i osjećam mir jer vidim da ima Nade,
da me Isus ljubi unatoč svemu.
A svesrdno radih protiv sebe i Tebe,
moj Gospodine!
Bijah slijepa kraj zdravih očiju.
Danas su mi oči pune suza pokajnica
i u zjenicama Tvoj lik – moj napaćeni
i Uskrsnuli Isuse!
Put do Uskrsa je Put križa – Veliki petak.
U Tvojim Ranama moje rane.
Moja grešnost na Tvojim leđima.
Padamo zbog mojih grijeha,
a ustajemo zbog Tvoje ljubavi,
zbog nas, jer treba naprijed.
Iscrpljen, prezren, Čovjek boli
sa svakim je čovjekom na postajama
križnog puta na Putu u Nebo
koje s majkom zemljom
pati s mučenim Isusom.
Muka je teška, preteška,
Smrt neizbježna, a nagrada uskrsnuće.
Gospodine Bože!
Hvala Ti što nas toliko ljubiš!
11/12 ZVANE ČRNJA
NA VIELI PIETAK
Sakreštan je Boga
va greb
ponesa
a pop ga je pokri.
Pak nad grobuon oba su molili
Ko bi Buoh
Puku
grieh prosti.
Pokle su prišli
Ljudi
I nad Buojžen grobuon so kantali
Miserere.
Z dubini srca
oni so
vapeli
za pomoć
puni prečiste vere.
I sa narod je plaka,
zemljo cielo triesa je
glas
puka.
Sakemu prevemu človeku
Se je smilila Buožja muka.
Samo puku našem nijedn se smilovat nieće.
Prez suz
uon jaram krvav nosi na raspieće
I samo zemlja naša s poton oblivena
Čuje kanat tužan:
Oja
Nina
Ninena.
12/12 NIKOLA ĐURETIĆ
ZA KRIŽEM
***
II. poglavlje
MUKA
Bičem ranjen,
trnjem okrunjen
u sunčano jutro.
Izrečen je sud:
razapet će Nevinog!
– Isus nosi križ.
Pod križem –
prva postaja na
putu patnje.
Daruj mi milost
da svoj križ hrabro primim
i nosim.
Pod teškim križem
dug je put do Golgote,
Gospodine moj.
Brišući krv
sina svojeg jedinog,
majka prosuzi.
Ljubav Tvoje majke
neka bude mi putokaz,
Nevini.
I Ti si pao,
Kralju Izraelov,
kako ne ću ja!?
Poput Šimuna,
ispuni me radost spoznaje
kome pomažem.
Oče moj, daj mi
sućutno Veronikino
srce, molim Te!
S Tobom padoh
i drugi put pod teškim
svojim križem.
Ne nada mnom,
plačite nad djecom svojom
– reče ženama.
I pred stratištem
ljubav Tvoja sveta
vječna je.
Kad zadnje rite
skinuli su Ti, osta tek
tijelo i duh.
S Tobom pribili
na križ su i moju bol…
ne i nadu!
Bože moj, zašto!?
U tome je vapaju
sve moje ufanje!
I razbojnik,
progleda li, s Tobom će
u raj.
Božansko sjeme
posadiše u grob
da pobijedi smrt.
Sine Čovječji
daj da uvijek budem
svjestan nepravde!
Kao Šimun Tebi,
Ti pomažeš meni
nositi moj križ.
III. poglavlje
SMRT
Žeđ Tvoju predsmrtu
jetkim octom tažili su
bešćutnici.
Vi koji ga izdaste
ne sudite one
koji ga razapehu.
Oh, Bože,
zašto si ostavio
sina svojega?!
Bože, podari mi
Marijinu ustrajnost…
da vjerujem Tebi više no sebi.
I moj je vrisak
u Njegovu kriku –
sva moja muka!
Daj mi da ćutim
ljubav Tvoju i kad se čini
da je nema…
Majčina tuga…
sin u njenim rukama,
i ljubav vječna.
Hvala ti, majko,
jer spoznah tvoju bol
i Njegovu muku!
Tišina groba –
položiše ga nježno
da mirno počiva.
Dovršeno je
djelo spasenja i
otkupljenja.
IV. poglavlje
USKRSNUĆE
Anđeo Božji
potrese zemlju i
otvori grob.
Prvi uđe Šimun
i vidje i povjerova
– Živ je!
Njegov grob je
otvoren i prazan…
Isus uskrsnu.
Zvjezdano nebo
sad Ti je dom,
sine Božji!
Mrak duše moje
svjetlost Tvoja jarka
obasjala je.
S novim ufanjem
ušao si mi u san,
Jaganjče Božji.
Samo sam jedan
od onih što slijedili
su Te, Gospodine.
Ti koji znaš sve,
osvjetljavaš mrklinu,
pokazuješ put!
Tvojim putem
kročim smjelo,
Gospodine.
Uzdižem srce
Tebi, uzdanice moja,
oče moj.
_____________
Povezano - Lirika Velikog petka uz stihove dvanaestero pjesnika