Josip Botteri Dini, Noćna procesija, 2002.

Pere Ljubić

Svitla noć u kojoj presesjuni gredu

I.
Svakeg godišća kroz Noć od Muke
misec svitli
i presesjuni gredu po putima;
kandiliri zlâtni prid križima,
lsukarsti u čârnim velima.

Kako duše pargatorja,
sa svićami u rukami
i s molitvan i kantanjen,
presesjuni po škoju se čuju,
iza bardih se spušćaju,
iza docih se jâvjaju
cilu noć.

Kroz crikve, poja, mista
dica su, matere i oci svu noć hodili
za križen, sa svojin križima
kojih se na njima ne vidi,
kroz šest mist su pasali,
u crikve svitle ulizali,
prid Božjin grebima kječali.

II.
Stâri su judi skjučeno hodili
i digod pošpalangali,
a Bog je sigurno to vidi
kad su ga prizivali.

A kako i oni nikad,
prez bogojustva su išla dica,
gledali crikve, slišali kânte,
a nisu itili doma ostat.

A kako i oni nikad,
i sad su hodili dikmani
i čekali jedva kad će u crikvan se stat
i gledat prima divnjami.

I kako ni oni nikad
išli su ljudi od interesa
da ih Bog pomore,
i kako su stâri nikad,
i ovi gredu, dokle se more,
radi pokore.

III.
S krunicami u rukami
cilu noć su hodili,
kako su u ditinstvu činili
ča su od starih naučili.

I čuli su stâri ton ča plače
radi nevoj i teškeg života,
i od mirih i gomil se odvarće
i u uših cile noći darće.

A ton je tužan mukal ko da plače,
i svit je cili lišji, žalosniji,
i u duši judi skrušeniji,
a puti od miseca biliji.

IV.
Ova je noć lišja od Božića,
a puno je njih ovako molilo:
Isukarste prisveti,
i mi smo puno pritarpili
i cili život se lomili
na zemji, na gomili,
po vitrima i daržu,
po zimi i ledu,
po suncu kad sve,
i stinu, peče,
da neće čovika...

- Smilujte se nami!
I uvik su jačje molili
kad bi uz poja hodili
kraj trudnih svojih,
da Bog čuva boje
njihove nevoje.

V.
I lipote, i strahote i svemogujstvo Božje,
sve vodi kroz noć,
pod misecon,
presesjune
jedan put u godišću
pri nego će grožje
zavonjat u lišću.

I oni koji su prid svima
svu noć križe nosili,
kad ujutro dojdu u mista,
bušidu čaval
na nogâh Gospodina.
I u starosti se spominju
jedne svitle noći
kad su presesjuni hodili,
a oni križ nosili...
i kako je posli tega opet bilo isto:
maškinânje i kopânje.

________

Kroz cilu svitlu noć
presesjuni se jâvjali,
i nad zemjon i lozami
kânti su tužni pasali.

(Hrvatska uskrsna lirika od Kranjčevića do danas, antologija; Božidar Petrač, Naklada Jurčić d.o.o., Zagreb, 2001.)