U prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu u petak 8. travnja 2022. održan je tradicionalni susret „Lirika Velikog petka“, jedan od mnogih programa u sklopu svečanosti Pasionske baštine. Tijekom susreta čitala se poezija šest pjesnikinja nadahnutih Kristovom mukom: Enerike Bijač, Ive Čuvalo, Božice Jelušić, Dragice Vranjić-Golub, Ljiljane Matković-Vlašić i Tuge Tarle. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u idućim danima. (hkv)

Josip Botteri Dini, Mozartov Requiem, akril na platnu, 1991.

2/ IVA ČUVALO

NA VLASTITU RAMENU

I.
(Osuda)

Nije smrt
ono što me straši.
Bojim se
jedino
života.

II.
(Križ)

Križ sam
na vlastitu ramenu.

Od svega je najteže
podnositi
sebe.

III.
(Pad)

Podatna
Zemlja upija
krik
nemoći i bijesa.

IV.
(Majka)

Okreni lice!
Ne gledaj me.
Iz tvojih suza
na moje srce
sipi sol.

V.
(Cirenac)

Da nije vas,
prijatelji,
da nije vas
odavno me već ne bi
Zemlja zadržala.

VI.
(Veronika)

Vrijeme će isprati
otisak muke.
Vrijeme će isprati
mene.
Blagost tvoje ruke
vrijeme će ostaviti.

VII.
(Pad)

Što hoćeš od mene?
Udišem i izdišem
redovito
i pokušavam
hodati uspravno.

VIII.
(Utjeha)

Začuđujuće je
kako rado suosjećamo
a kako malo
milosrđa imamo
za one u svom domu. 

IX.
(Pad)

Kucati na Tvoja vrata
sasvim je uzaludno.
Tako mi se čini.

Ponekad.

X.
(Kocka)

Za ono mojega
što ostane
ne će se imati tko
otimati.

XI.
(Raspeće)

Ima li kraja
sječivima,
udarcima
koji razdiru.
Bože moj,
sazdao si me
od prekrhke gline!

XII.
(Smrt)

Oče,
napuštam Te
svakoga dana.
Ali Ti
mene
ne napusti
nikada.

XIII.
(Silazak)

Ne ostavljajte
moju pustoš
izvješenu.
Prekrijte me
sjećanjem.

XIV.
(Grob)

Sada me samo pustite
da upijem
tišinu.

XV.
(Uskrsnuće)

Ne znam
ni kada
ni kako
ali znadem:
Ti me uvijek vraćaš
u svoje naručje.

Povezano: Lirika Velikog petka u DHK-u