U prostorijama Društva hrvatskih književnika u Zagrebu u petak 8. travnja 2022. održan je tradicionalni susret „Lirika Velikog petka“, jedan od mnogih programa u sklopu svečanosti Pasionske baštine. Tijekom susreta čitala se poezija šest pjesnikinja nadahnutih Kristovom mukom: Enerike Bijač, Ive Čuvalo, Božice Jelušić, Dragice Vranjić-Golub, Ljiljane Matković-Vlašić i Tuge Tarle. Pjesme u izboru književnice Tuge Tarle prigodno objavljujemo u idućim danima. (hkv)

Josip Botteri Dini, Noćna procesija, 1990.

1/ ENERIKA BIJAČ

IZ ZBIRKE PJESAMA „ZA KRIŽEM: molitve za Luku“, 2015.

U MOLITVI

S neba sipi
na zemlju prah daljina
prilazi, i ti.
Pune su moje ruke
i misli
i molitve
za tebe se nižu.
Prisutnošću
blizine tvoje, u molitvi
pokrivam tlo
zrelim bojama,
slušam kako sipi
prah daljina.
Noć prilazi.
Umjesto tvojih riječi
prilazi noć - spušta se na
moj Križni put.

 
TEŠKO LI JE?

Plače li duša, ozbiljno je,
jako! Draga, premila,
teško li je
i Tebi u vapajima
mojim? Gospe Velika,
mogu li
želje moje, mogu li
Dobroto –
puna su krila Tvoja
i mojih jada, do neba
bola. Mogu li premila, suze
što ispiru, mogu li
kao jato ptica
uzdići se k Tebi - uzdigni
premila,
primi molitvu moju.
(Prolog, 15. 8. 2014.)

 
U SJENI

Od života i smrti
satkani, dan za danom
prolaze srcem
okovani trnjem.
Ova Golgota se uzdiže,
zagledana u Tvoju Muku
i drvo križa za kojim
idemo, pod kojim
idemo, padamo i
podižemo se: o muko
koja nas ljubiš,
podupri nas Ti
svojom krepošću i
snagom, idemo - kako
idemo, obitelj cijela
u sjeni žalosti.
Svemoćni –
Ti nas izvedi!

 
STAKLENI GLAS

Misao premeće
ugasle boje, obrnuti
red na livadi
život u otkosima, svijet
bez duše
što brazdi okrutno
bez tebe, glas moj
stakleno se
lomi u stihove sjeda.
Tražim riječi
i daha i maha dok
misli se premeću,
promiču, množe
stakleni glas
moj podupri Ti
koji možeš!

Povezano: Lirika Velikog petka u DHK-u