Crtice iz povijesti Hrvata u Americi

Osnovne škole hrvatskih župa u Americi
i časne sestre koje su ih vodile

Premda su prve katoličke škole u Americi počele nicati već u 17. stoljeću, naglo širenje katoličkih župnih škola otpočelo je polovicom devetnaestoga. Naime, kako je rastao broj katoličkih useljenika, rastao je i antikatolički osjećaj protestantske većine pa je nužnost katoličkih škola bila velika. Prvo, u velikim (milijunskim) brojevima pristizali su Irci, posebice zbog „Velike gladi” 1840-ih godina, a rastao je i broj njemačkih katolika. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća stigao je veliki val „novih emigranata”, to jest onih iz srednje i južne Europe, među kojima je većina bila katolička, uključujući i Hrvate. Protestantska većina htjela je da katolička djeca pohađaju javne škole da bi ih se što prije ne samo amerikaniziralo nego i „prosvijetlilo”, odnosno otuđilo od katoličke vjere i njihovih etničkih korijena.

U gore spomenutim prilikama, katolici, pod vodstvom crkvene hijerarhije, koja je zadugo bila irskoga podrijetla, okreću se otvaranju župnih osnovnih (8 razreda) škola. Srednje i visoko katoličke školstvo utemeljile su i vodile (vode) različite redovničke zajednice i/ili (nad)biskupije, a župe su se brinule za djecu nižih razreda. Naravno, i škole su bile (i ostale) pod jurisdikcijom lokalnih (nad)biskupa. Glavni oslonac župnih škola bile su časne sestre koje su u njima bile ne samo učiteljice nego i ravnateljice.

Za uzvrat, savezne države usvojile su ustavni amandman po kojem je zabranjeno dodjeljivati ikakvu državnu pomoć župnim (i drugim katoličkim) školama. Dakle, roditelji čija su djeca pohađala župne škole financirali su (uz pomoć ostalih župljana) školu koju pohađaju njihova djeca i istodobno plaćali (i plaćaju) porez za financiranje lokalnih državnih škola. Spremno su podnosili (i podnose) takvu nepravdu da bi svojoj djeci osigurali kvalitetnu naobrazbu i očuvanje vjerskoga i etničkoga identiteta.

Hrvatske župne škole

Hrvatski useljenici slijedili su uzore drugih katoličkih etničkih skupina u Americi, osnivali svoje župe, gradili crkve i, gdje je bilo moguće, otvarali škole u kojima se za dugo učio hrvatski jezik.

Suvremeni izvori iz godine 1930. svjedoče da je od tadašnjih trideset i tri hrvatske katoličke župe u Americi, njih 17 imalo župne škole. Ovdje donosimo mjesta u kojima su škole tada postojale, godine utemeljene (za onu u Millvaleu, Pa, nisam uspio pronaći godinu, ali bilo je to početkom 1900-ih), broj učenika, broj časnih sestara-učiteljica i kojoj su redovničkoj zajednici pripadale.

Dakle, u gore navedenoj godini (1930.), u hrvatskim župnim školama bilo je 4932 đaka i 98 časnih sestara-učiteljica. Neke od navedenih škola (Milwaukee, St. Louis i Youngstown, na primjer) bile su zatvorene negdje nakon Drugoga svjetskoga rata, a u West Allisu, Wis. i Pittsburghu bile su u poratnim godinama otvorene.

Čitanka za hrvatske katoličke škole u Americi, priređena i tiskana u Zagrebu 1926.

Vrhunac katoličkih župnih škola u Americi bio je polovicom 1960-ih godina, kad ih je bilo više od dvanaest tisuća. Društvene, gospodarske, demografske, ideološke, crkvene i druge promjene pridonijele su opadanju broja katoličkih župnih (i srednjih) škola. Naravno, ovo se odrazilo i na hrvatske župne škole, pa je većina zatvorena ili spojena sa školom neke susjedne župe. Koliko znamo, još su otvorene samo dvije hrvatske župne škole u Americi, u župi Srca Isusova na jugu Chicaga i župi sv. Jeronima nedaleko od centra toga velegrada. Ovih dana čitamo da će i škola župe sv. Jeronima biti zatvorena na kraju ove 2025./2026. školske godine.

Škola hrvatske župe Srca Isusova, Chicago (2026.)

Škola hrvatske župe svetoga Jeronima, Chicago (2026.)

Časne sestre u hrvatskim župnim školama

U hrvatskim župnim školama služile su sestre-učiteljice iz sljedećih redovničkih zajednica. Sestre Klanjateljice Krvi Kristove, Školske sestre franjevke Krista Kralja, uršulinke i (poslije) Kćeri Božje Ljubavi.

Prve hrvatske časne sestre koje su pristigle u Ameriku služiti tamošnje hrvatske iseljenike bile su Klanjateljice Krvi Kristove. Došle su 1906. godine iz njihove središnje kuće u Banjoj Luci, gdje su djelovale još od 1879. godine.

Prije njihova dolaska poznati župnik u Kansas Cityju, Martin Davorin Krmpotić, koji je otvorio (1902.) prvu hrvatsku župnu školu u Americi, molio je časne sestre u Zagrebu da dođu i budu učiteljice u njegovoj župnoj školi, ali njegovi pokušaji nisu donijeli ploda.

Približno u isto vrijeme, župnik hrvatske župe u Millvaleu, Pennsylvania (Slovenac, Mihael Tušek), zamolio je sestre Klanjateljice u Banjoj Luci da pošalju nekoliko sestara u Ameriku i otvaraju hrvatske katoličke škole. Ohrabrile su ih i američke sestre toga reda. Nakon potrebnih crkvenih i američkih odobrenja, u New York je iz Bosne stiglo 16 sestara Klanjateljica u kolovozu 1906. godine. Ali, župnik Tušek, koji ih je pozivao, nije više bio u Millvaleu. Život im se zakomplicirao i s američkim sestrama zbog nepoznavanja engleskoga jezika, pa su pridošle sestre bile na velikim mukama. Ipak, zahvaljujući hrabrosti i sposobnosti časne majke Marije Pauline Schneeberger (1863. – 1941.), sestre su uspjele postaviti čvrste temelje i osigurati budućnost svojoj zajednici u Americi.

Župnik Krmpotić doznao je za dolazak sestara Klanjateljica i jedva dočekao da ih može pozvati u svoju župnu školu. Tako je otpočela njihova misija i među Hrvatima u Americi i zadugo su bile učiteljice u više hrvatskih župnih škola.

Vlč. Davorin Krmpotić odigrao je važnu ulogu u dolasku u Ameriku Školskih sestara franjevki Krista Kralja. Naime, na njegov poziv, četiri sestre iz te družbe došle su u listopadu 1909. iz Maribora u Kansas City. Bile su to Bonaventura Kunst (1876. – 1949.), Klotilda Sternad, Aurelija Plankar i Pulherija Zovko. One su od tada vodile hrvatsku župnu školu u Kansas Cityju. Broj sestara se povećavao i sestre iz ove družbe postale su učiteljice u više hrvatskih i slovenskih škola u Americi. Među njima je bio lijep broj sestara iz hrvatskih američkih župa.

Sestre Družba svete Uršule ili uršulinke bile su učiteljice u dvije hrvatske župne škole (Omaha i Youngstown). Nisam uspio pronaći jesu li bile iz Hrvatske ili Amerikanke (možda i hrvatskoga podrijetla). Sestre uršulinke potječu još iz 16. stoljeća i bile su vrlo utjecajne u povijesti američkoga katoličkoga školstva, posebice za naobrazbu i odgoj djevojaka. Među ostalim, u New Orleansu su utemeljile (1729.) veoma poznatu Katoličku uršulinsku akademiju za žensku mladež.

Na poziv vlč. Bosiljka Bekavca (starijega) u hrvatsku župu u mjestu Rankin, Pennsylvania, stigle su iz Sarajeva u rujnu 1926. godine četiri sestre Kćeri Božje Ljubavi. Kako se broj sestara povećavao, tako su one širile svoju misiju djelovanja među hrvatskim iseljenicima. U početku podučavale su vjeronauk, vodile crkveno pjevanje, brinule se za nezbrinute, uređivale crkvu... a s vremenom su postale i učiteljice u nekoliko hrvatskih župnih škola, Farrell-Sharon, Pennsylvania; Milwaukee i West Allis, Wisconsin, na primjer.

Na sjevernoamerički kontinent pristigle su s vremenom i sestre iz sljedećih zajednica: Školske sestre franjevke iz Bijeloga Polja, sestre sv. Vinka Paulskoga (milosrdnice), Služavke Maloga Isusa, dominikanke, franjevke Kćeri Milosrđa i franjevke od Bezgrešnog Začeća. (Ako koja družba sestara nije navedena, ispričavam se. Nije namjerno!)

Sestre koje su pridošle posljednjih desetljeća prošloga stoljeća uglavnom su podučavale vjeronauk, vodile crkveno pjevanje, pripremale mlade za svete sakramente, brinule se za uređivanje crkava i liturgijske potrebe, radile na humanitarnom i kulturnom polju... Svojom prisutnošću, molitvom i radom bile su i ostale važan čimbenik u životu hrvatskih iseljeničkih zajednica u Americi i svijetu.

Zaključno

Kao što nije dovoljno istražen rad i uloga hrvatskih ženskih (gospojinskih) društava u povijesti Hrvata u Americi (i drugdje), slično tomu, ostaje na mlađim povjesničarima sagledati i javnosti predstaviti važnost postojanja i djelovanje hrvatskih župnih škola u Americi i nesebičan rad časnih sestara, koje su desetljećima s ljubavlju podučavale i odgajale djecu hrvatskih doseljenika u više hrvatskih naseobina diljem Amerike.

dr. Ante Čuvalo