Fra Joakim (Jaki) Gregov (1952. – 2024.)
domovinski i svjetski Hrvat

Uvodna napomena

Fra Joakim (zvani Jaki) Gregov – franjevac, svećenik i umjetnik – godinama je ne samo riječima Evanđelja osnaživao Hrvate u svijetu, nego ih je i svojim umjetničkim djelima obogatio. Živio je u Sjevernoj Americi, ali čim je „pukla prva puška” protiv samostalne države Hrvatske, pohrlio je na prvu crtu bojišnice. Bio je jedan od prvih vojnih kapelana (1991. – 1996.). Hrabrio je, opominjao, ublažavao duhovne i duševne boli branitelja i prognanika. Pokapao je poginule (kako sam reče, 185 sprovoda!), tješio i brisao suze najbližih...

Nakon rata postao je župnik, gvardijan, učitelj, ribar, kuhar i prijatelj svih ljudi. Uza sve to, bio je neumoran tvorac zavidnih umjetničkih djela. Fra Jaki – legenda – napustio je ovaj svijet rano, ali on će ostati nezaboravan, a njegova djela zauvijek će biti svjedokom njegovih umjetničkih talenata, neumornoga stvaralaštva, vjere i ljubavi.

Da bismo što bolje dokučili dubinu i širinu karaktera i umjetničkih dostignuća ovoga poniznoga fratra i umjetnika, zamolili smo profesoricu Andrianu Ciprić, koja je odrastala u brižnoj i ponosnoj hrvatskoj obitelji u Cambridgeu, Ontario, i dobro poznavala fra Joakima, da napiše prilog o njemu i njegovim umjetničkim djelima. Andriana je diplomirala povijest umjetnosti na Sveučilištu Waterloo i potom pohađala poslijediplomske studije na Sveučilištu Brock, St. Catharines, Ontario. Predaje umjetnost, povijest umjetnosti i dizajn u srednjoj školi u Cambridgeu. Osim što prenosi ljubav prema umjetnosti na mlađe, ona se i sama bavi umjetničkim stvaralaštvom.

Andriana je upoznala fra Joakima prije više desetljeća, dok je on živio i djelovao u Kanadi. Bila je zadivljena njegovom osobnošću i djelima. Pratila je njegov život i rad, s njim u dogovoru proučavala njegove umjetničke radove, koji su bili razasuti diljem svijeta, i objavila monografiju Fra Jaki Joakim Gregov Kiparski brevijar (Zagreb: Alfa, 2017., 665 str.). Ali tu nije stala. I dalje je skupljala „rasuto blago” i pripremila novu monografiju naslovljenu Fra Jaki Joakim Gregov Kiparski brevijar II (Zagreb: Alfa, 2025., 500 str.). Predstavljanje ove opsežne knjige bit će održano na Pašmanu 26. srpnja 2025. godine.

Andriana Ciprić, koju su oblikovali snažna katolička vjera i bogato hrvatsko nasljeđe, spremno se odazvala našoj zamolbi. Zahvaljujemo joj na odazivu i čestitamo na tek objavljenoj knjizi!

Ante Čuvalo

______________

Fra Jakijev dijalog sa stvaranjem

Nigdje kao u stvaralaštvu fra Joakima Jakija Gregova (1952. – 2024.) ne dolazi do tolikoga prožimanja mistike i stvarnosti, gdje duhovna dubina i vizualna snaga tvore jedinstveno umjetničko iskustvo. Od ovdje prisutnoga dijela može se vidjeti da je njegova umjetnost bogatstvo njegove beskrajne umjetničke izobrazbe u umu, duhu, srcu i homo faberu. Ova kombinacija postaje temeljna stvarnost, ali i življena stvarnost koja izvire vodu, teče i ulijeva u posudu koja skuplja i dijeli, nema pojam o vremenu i donosi svježu vodu i novi dah suhom i žednom duhu.

Rođen na otoku Pašmanu, u istoimenom mjestu, od roditelja Augustina Gregova i Petrice Gregov rođene Grgin. Jaki, kao maleno dijete, prvo iskustvo oblikovanja metala i stvaranja skulpture oživljuje u očevoj kovačnici. Ovi rani susreti sa savitljivim metalnim tijelom hodili su s njim tijekom života i postali su pokretačka snaga njegovoj urođenoj potrazi za stvaranjem i oblikovanjem.

Tijekom njegove mladosti, more je bilo njegov poticaj i postalo je energičan poticaj za bojenje prirode, mrtvih riba i stvaranje skulptura brodova od drva. Završio je srednjoškolske studije u Franjevačkoj gimnaziji u Splitu gdje je nastavila cvjetati njegova želja za umjetničkim izrazom. Za svećenika franjevačkoga reda zaređen je 1980. godine i odlučio je da može služiti njegovu pozivu u zajedništvu s umjetnošću pa se upisao u Scuola della Arti Ornamentali u Rimu. Pod vodstvom velikoga pedagoga i umjetnika Bernarda Mario Ciaccija proveo je pet godina učenja, istraživanja, stvaranja i razvijanja njegovih vještina i talenata.

Od 1984. do 1991. fra Jaki prolazi razdoblje intenzivnoga putovanja i transformacije. Poput mnogih svećenika-misionara, odlazi u Sjevernu Ameriku – Joakim, svećenik-umjetnik, odaziva se dvostrukom pozivu: obnovi i oslikavanju crkava te pastoralnom djelovanju u hrvatskim katoličkim misijama kojima su svećenici bili prijeko potrebni. Oba je zadatka prihvatio s punom predanošću i žarom. Među njegovim najvećim ostvarenjima iz tog razdoblja izdvaja se izrada dvaju velikih drvenih reljefa (8 x 2 m) s prikazom Apokalipse. Potom je realizirao veliki projekt u crkvi sv. Nikole Tavelića u Montrealu: Put križa (četrnaest slika u temperi na drvu s pozlatom), drveni kip Sv. Nikola Tavelić visok četiri metra za svetište te poliptih s prikazom sedam prizora u temperi s pozlatom za polukružni zid prezbiterija. Izradio je i četrnaest drvenih reljefa za bočni luk i prednji zid.

Poliptih Bogorodica Marija i svetci, Montreal, 1986.

Vrijedi istaknuti da je fra Jaki bio i majstor vitraja. Njegovi prozori djeluju kao vizualne biblijske pripovijesti – bogati poučnom vrijednošću i duboko ukorijenjeni u katekizam. U svakom vitraju koji je stvorio, fra Jaki nadahnjuje, oduševljava i budi osjećaj čuđenja, vodeći promatrača prema dubljem doživljaju duhovne tajne. Njegova veličanstvena djela nalaze se u brojnim crkvama diljem svijeta, kao i u privatnim domovima. Među njegovim najistaknutijim ostvarenjima su vitraji u crkvi svetogs Leopolda Mandića u Londonu, Ontario, Kanada; crkvi svetoga Teodora u Milni na Hvaru; i u crkvi Gospe od Milosti u Franjevačkom samostanu u Hvaru. Njegova umjetnost krasi i biskupsku rezidenciju uz katedralu svetoga Stjepana u Hvaru. Ti vitraji unose novu dimenziju u unutarnji prostor. Kada ih dotakne sunčeva svjetlost, njihove obojene arabeske pretvaraju prirodnu svjetlost u sjajan spektakl, bacajući fantastične nijanse koje uzdižu duh. Prostor postaje prožet transcendentnim, nebeskim sjajem. Očarani tim svjetlosnim prikazom, otkrivamo kako smo i mi – zajedno s prostorom – preneseni u neko drugo stanje postojanja. U eterealnim Jakijevim prozorima otkrivaju se duhovne misli i vizije čovječanstva. Uzeo je materijalnost stakla i iskoristio je da odrazi nematerijalne dubine ljudske čežnje, pretvarajući prazninu u beskonačne izraze božanske milosti i blagoslova.

Zagrljaj križa, Kraj, otok Pašman, 1992.

Godine 1991. fra Jaki se vraća u Hrvatsku i postaje vojni kapelan Hrvatske vojske na bojišnici tijekom Domovinskoga rata. Kao svećenik se pastoralno skrbi za vojnike, izbjeglice, prognanike i ranjenike. Kao umjetnik legendarne energije i žara, modelira kompozicije, skulpture i portrete, kleše oltare za razorene crkve i stvara monumentalnu granitnu skulpturu Zagrljaj križa (1992) za svoj samostan u Kraju na Pašmanu. Godine 1999. napustio je samostan u Kraju kako bi nastavio svoju pastoralnu i umjetničku misiju na Hvaru. Stigavši u kasnu jesen, isprva je pomagao mjesnoj braći, a potom je imenovan gvardijanom Samostana Gospe od Milosti, kojemu je posvetio godine mukotrpne obnove. Upravo je ovdje fra Jaki proveo ostatak svog života, nastavljajući graditi umjetnički opus koji se proteže na više od pedeset godina.

Sv. Franjo u adoraciji, Hvar, 2007.

Jakijev je život bio posvećen služenju narodu na slavu Božju i stvaranju umjetnosti u Njegovo ime. Njegov opus – koji obuhvaća više od 500 umjetničkih djela – snažno svjedoči o njegovu umjetničkom majstorstvu i nepokolebljivoj predanosti izražavanju Božje ljubavi kroz stvaralaštvo. Osim što je kipar, fra Joakim je i pjesnik, vojnik, ribar, fratar, svećenik, restaurator i konzervator. U tom golemom i neiscrpnom stvaralačkom opusu on ujedinjuje formu, boju i oblik, krećući se slobodno između slavlja i tihe žalosti, uvijek vođen dubokom duhovnom vizijom.

Fra Jakijeva brončana vrata – u hvarskoj katedrali; crkvama na Braču i u Milni, Hrvatska; crkvi u Oakvilleu, Ontario, Kanada; te u privatnoj rezidenciji Mire Petrića u Posušju – utjelovljuju postojanu, stiliziranu snagu koja odzvanja u mirnoj buci. Potrebno je približiti se kako bi se čuo jezik linija i osjetila sigurnost u oblikovanim teksturama. Svjetlo i sjena otkrivaju se kroz slavljenje grafičkih prikaza, pojačavajući naglašene dijelove i produbljujući sjene. Umjetnik razumije da su grafiti ranih kršćana – urezani unutar katakombi – bili svete poruke upućene svetcima, ispisane uz njihova zemaljska počivališta. Uz te figure pojavljuju se slike ili natpisi, a Jaki je sve stvorio s mjerom – no to je više nego dovoljno.

Brončana vrata

Monumentalna skulpturan Našim materama u spomen (2021.), djelo je koje je fra Joakim Gregov inicirao i ostvario. Njegovu je ideju s oduševljenjem prihvatila Općina Pašman te su zajedno uspješno realizirali projekt. Smješten na Pašmanskoj rivi, spomenik odaje počast svim majkama – svakoj dostojnoj da joj se podigne kip. Prikazana su tri generacije majki i njihova djeca uz kraljicu Jelenu, okupljeni u krugu oko križa – vječnog simbola kršćanstva.

Našim materama u spomen, Pašman, otok Pašman, 2021.

Sin Čovječji (2023.), kolosalna skulptura smještena na Pašmanu, svjedočanstvo je Jakijeve nepokolebljive vjere u Božju ljubav i duboku ljudsku žeđ za njom. Skulptura se veličanstveno nadvija nad rivu u središtu mjesta. Ljudsko tijelo isprano od dodatnih volumena, svedeno na luk i nešto više događanja oko samog lika. Lakoća s kojom spaja more i kopno, zapanjujuća je! Isusovo se tijelo grči u obliku upitnika. Sam lik ne progovara, nego sluša govor tijela i gleda zemlju, tražeći od gledatelja da odgovori na pitanje: „Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?”

Sin Čovječji (velika verzija), Pašman, otok Pašman, 2023.

U njegovim je brončanim skulpturama prisutan melankolični misticizam. Tamo kompaktni oblik izlazi iz svojega unutarnjega materijala i u određenom trenutku svjetlucava u oku poput zrake svjetlosti koju oko ne apsorbira, ali unutarnja svjetlost zrači iz dubina tog kompaktnog materijala koji traži put do slobode. Duhovna sila, intenzitet rezonira i eho na dubine vašeg bića i prosvjetljuje i stvara put razumijevanja.

Postoje različiti pristupi u njegovim kamenim oblicima. Snaga kamenja sastavni je dio njezine spremnosti da se oblikuje. Kamen je materijal koji zadrži svoju specifičnost, ali i dalje dopušta primanje i davanje. Kamen preuzima na sebe oblik koji ne trpi improvizaciju. Svaki udarac dlijeta strogo je podložan unutarnjim zakonima i ne prihvaća nikakvu drugu intervenciju. Kamen se odupire brutalnosti, ali umjesto toga prihvaća nježan i siguran dodir.

Kamen ima duh koji se osjeća u drugoj dimenziji. Kamen daje svoj duh i ujedinjuje se s dušom kipara. To je misticizam stvaranja u kamenu – kamen prihvaća ljudski kreativni duh kao što je to učinio od Božje kreativne ruke kada je stvorio svijet. To su mistični događaji! Ovaj segment ljepote i dobrote, misticizma i mira, kada dlijeto utišava i kamen govori, prisutan je u djelima fra Joakima Jakija Gregova.

Fra Jakijeva djela bacaju svjetlost i stvaraju sjenu, otkrivaju teksturu i izlažu materijal koji ne samo da podiže materiju, nego i duh. Mi smo pozvani da se duboko ukorijenimo u misticizam stvaranja te prepustimo traženju i razumijevanju same biti života.

Andriana Ciprić