Michael J. Novosel (1922. – 2006.)
američki Hrvat, časnik, zrakoplovac, nositelj najvećega američkoga vojnoga odličja – Medalje časti

Ponekad se čuje upit: Jesu li američki (i drugi) nacionalni junaci ili uspješni pojedinci koji su hrvatskoga podrijetla također i hrvatski junaci i slavljenici? Po starim hrvatskim navadama, na ovo pitanje ne ćemo dobiti jedinstven odgovor, premda je jasno da bi se domovinska Hrvatska trebala njima ponositi kao što su oni bili ponosni na svoje hrvatsko nasljeđe. Oni, odnosno njihovi junački pothvati ili uspjesi na raznim poljima, nisu nastali u vakuumu. I oni su mladice staroga stabla i vjekovne hrvatske tradicije. U ovom slučaju ratničke.

Među dobitnicima najvećega američkoga vojnoga odličja, Medalje časti (Medal of Honor), nalaze se petorica Hrvata. Ako se uzme u obzir koliko je Amerikanaca hrvatskoga podrijetla, pet nositelja Medalje časti zasigurno je impresivan broj. To su bili: Louis (Vjekoslav) Čukela (1888. – 1956.) – (dvije Medalje časti), Petar Herceg-Tonić (1893. – 1941.), John J. Tominac (1922. – 1998.), Paul W. Bucha (1943. – 2024.) i Michael J. Novosel, s kojim vas ovdje želim malo pobliže upoznati. Premda se na međumrežju može o njemu pronaći više priloga, biti će poučno upozoriti čitatelje na ovoga američkoga junaka hrvatskih korijena; koji je naučio engleski tek kad je pošao u školu.

Zrakoplovac od mladih dana

Michael Novosel rođen je 3. rujna 1922. u gradiću Etna, nedaleko od Pittsburgha. Roditelji su mu bili Mike, vjerojatno Mirko (1876. – 1945.), i Kata (1888. – 1987.). Otac je bio iz Ribnika, a majka iz Bosiljeva. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća Pittsburgh i okolni gradići bili su u punom industrijskom razvoju i privukli su tisuće hrvatskih radnika. Išlo se tamo gdje su bile velike tvornice i rudnici. U tom imigrantskom valu pristigli su i roditelji Michaela Novosela. 

Usput, još jedan u Americi poznati Hrvat iz Etne, Jim Laslavic (r. 1951.), podrijetlom je iz sela Laslavići, općina Bosiljevo. Bio je nekoć poznati igrač američkoga nogometa, a potom športski voditelj i izvjestitelj. Nagrađivan je s nekoliko Emmyja za svoj rad na športskom polju. 

Michael Novosel pohađao je školu u rodnom mjestu i odmah nakon završene srednje škole postao kadet vojnoga zrakoplovstva. Bio je niska rasta, ali svojom sposobnošću, hrabrošću i karakterom dignuo se „nebu pod oblake”! Letenje mu je bio životni poziv. 

Zanimljiva je notica u njegovoj autobiografiji (Dustoff: The Memoir of an Army Aviator, objavljena 1999.) u kojoj kaže: „Evo, bio sam zapovjednik zrakoplova B-29 – zapovjednik eskadrile. Vozio sam pet različitih školskih zrakoplova, tri za potjere, četiri transportna i četiri bombardera. Ali nisam znao voziti jednostavan automobil.“ Tek u poraću, na Okinawi, položio je vozački ispit!

U ratnim vrtlozima

Nakon japanskoga napada na Pearl Harbor (7. prosinca 1941.) mladi Novosel prvo je poslan za instruktora novih pilota B-24 Liberatora na jednom vojnom uzletištu u Teksasu, potom se pridružio programu B-29 Superfortress u Alabami, a pred kraj rata upućen je u ratne operacije na Pacifiku. I nakon rata ostao je na Dalekom Istoku leteći u različitim vojnim misijama.

Godine 1949. Novosel je postao pilot u civilnom zrakoplovstvu, ali uskoro je otpočeo Korejski rat pa je pozvan (1951.) na tamošnju bojišnicu. Po završetku rata bio je u pričuvnom sastavu vojnoga zrakoplovstva u činu potpukovnika (lieutenant colonel) i ponovno se vratio civilnomu zrakoplovstvu.

Ali Amerika je ušla i u treći rat, onaj u Vijetnamu. Novosel je uvidio da bi mogao biti od velike pomoći svojoj domovini pa se pridružio Vojnomu zrakoplovstvu (1964.) i bio pilot „medivaca” (helikoptera za medicinske evakuacije). Služio je na više mjesta, uključujući i dvije ture u Južnom Vijetnamu. Postao je prepoznatljiv po neustrašivim letovima helikopterom tipa Bell UH-1 Huey da bi s bojišnice izvukao one koji su bili u smrtnoj opasnosti. Letio je u više od 2500 spasilačkih misija, prebacivši više od 5600 ozlijeđenih osoba. Uz velik broj rizičnih misija, on i njegova posada u Vijetnamu su izveli 15 iznimno opasnih izvlačenja ranjenika iz smrtonosnih okolnosti. U jednoj misiji i on je bio ranjen, ali je uspio izvući ranjenika, posadu i sebe iz opasne neprijateljske vatre.

I njegov sin, Michael mlađi (1949. – 2009.), pošao je očevim putem, postao vojni pilot i bio poslan u Vijetnam. Rijedak je, ako ne i jedinstven slučaj da su otac i sin služili u istoj postrojbi. Jednom je otac spašavao sina i njegove drugove, a tjedan dana poslije toga otac je bio oboren i spašavao ga je sin Michael.

Doba mira

Svaki rat završi, pa tako i Vijetnamski. Nakon rata, Michael Novosel poslan je u poznatu vojnu bazu Fort Bragg, Sjeverna Karolina. Služio je kao zrakoplovni časnik za demonstracijski tim „Zlatni vitezovi” (Army's demonstration team, the Golden Knights). Tijekom te službe, sin mu je iz Vijetnama pisao da je (otac) preporučen za Medalju časti, koju je poslije i dobio.

Prije umirovljenja, Novosel je bio i predavač na Visokoj vojnoj školi, na odjelu za međunarodne odnose. Proveo je i godinu dana (1976. – 1977.) na vojnom zadatku u Južnoj Koreji. Potom je bio časnik za sigurnost u vojnoj bazi Fort Rucker, Alabama, koja je 2023. godine preimenovana u Fort Novosel, u čast Michaela J. Novosela.

Za razne junačke pothvate Novoselu starijemu dodijeljena su sljedeća odličja:

– Križ za istaknutu službu (Distinguished Service Cross)

– Medalja za istaknutu službu (Distinguished Service Medal)

– Istaknuti leteći križ s dva grozda hrastova lišća (Distinguished Flying Cross with two Oak Leaf Clusters)

– Brončana zvijezda s grozdom hrastova lišća (Bronze Star with Oak Leaf Cluster)

– Ljubičasto srce (Purple Heart)

– 1971. godine predsjednik Richard Nixon dodijelio mu je Medalju časti (Medal of Honor), najveću nacionalnu nagradu za hrabrost u borbi

– 1975. uvršten je u Kuću slavnih vojnoga zrakoplovstva

– Dobio je rijetku čast za živućega junaka kada je glavna ulica u Fort Ruckeru, Alabama, preimenovana u Novosel Street.

Michael J. Novosel bio je oženjen s Etherl M. Graham (1923. – 1992.). U obitelji se rodilo četvero djece, dvojica sinova i dvije kćeri. Ovaj američki junak, sin hrvatskih doseljenika, napustio je ovaj svijet 2. travnja 2006., a njegovi zemni ostatci leže na nacionalnom groblju Arlington, Virginija, nedaleko od Washingtona.

Usputna natuknica (ili dvije)

Bilo je to u prvoj polovici 1980-ih. Ronald Reagan bio je predsjednik, šef CIA-e William Casey, a naš Karol Wojtyła papa Ivan Pavao II. Zapuhali su drugi vjetrovi i u američkoj vanjskoj politici. Casey je postao predsjedniku jedan od glavnih savjetnika i na tom polju. State Department išao je stazama „koegzistencije”, a Reagan i Casey prema urušavanju komunističkoga totalitarizma. U tim prilikama, na dva neformalna, „usputna”, sastanka s Caseyom, na kojima se govorilo i o tadašnjoj jugo-tvorevini, bio je Michael Novosel i jedna meni bliska osoba. Hoću reći, Novosela je itekako zanimala sudbina hrvatskoga naroda iz kojega je potekao.

Drugo, dok pišem o odličjima koja je naš Novosel u Americi zasluženo dobio i počastima koja su mu iskazana, prisjećam se hrvatskih „novosela” – onih koji su se žrtvovali da bi spasili živote drugih i obranili domovinu. Ali tko za njih zna!? Istinski hrvatski junaci ne samo da nisu primili priznanja i počasti, nego su gurnuti u zaborav, pa i gore. Ta već odavno su smetnja „vrlim” političarima i novo-totalitarističkim piranjama koje grizu blagodati države koju su im hrvatski junaci osigurali. I žele nas uvjeriti da je ovo normalno!

dr. Ante Čuvalo