Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet...

Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši... njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.

Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.

Mirko Seljan (1871. – 1913.) i Stjepan Seljan (1876. – 1936.)
istraživači

Ovdje ću vas upoznati s dvojicom braće Seljan, Mirkom i Stjepanom, koji su bili željni cijeli svijet vidjeti, istraživati, proučavati i mijenjati ga. Htjeli su zadovoljiti svoje znatiželje i reći drugima što su naučili na svojim putovanjima.

Braća su rodom iz Karlovca. Mirko je rođen 1871. a Stjepan/Stevo 1876. godine. Mirko je pošao iz rodnog grada na odsluženje vojnog roka 1889. i više se nije smirivao. U vojsci se počeo baviti mjerenjem zemlje i crtanjem karata. Taj ga je posao kasnije odveo u Budimpeštu, Beč i Sankt-Peterburg. A godine 1898. za njegovo ime dozna cijeli svijet: iz Sankt-Peterburga je stigao pješice u Pariz za samo 110 dana. Bio je to samo početak – njegov hod nastavio se do kraja života.

Godinu dana kasnije (1889.), Mirko i brat mu Stjepan kreću na put oko svijeta i stižu u Etiopiju. Tu su bili u službi cara Menelika II. Mirko postaje čak guverner jedne provincije, a brat mu zamjenik. Ali nije njima bilo do vlasti i moći, nego do proučavanja zemlje, klime i tamošnje kulture. I jedno naselje dobilo je po njima ime – Seljanville.

Godine 1903. braća su nakratko došla doma i zatim pošla u Južnu Ameriku. Svoja znanstvena istraživanja, pod imenom “Hrvatska znanstvena misija”, otpočeli su u Brazilu i obišli su gotovo sve zemlje Južne i Centralne Amerike, žedni novih spoznaja o zemljopisu i kulturama cijelog kontinenta. Njih je sve zanimalo, sve su proučavali, sve zapisivali i objavljivali na raznim jezicima. Dolazili su i u hrvatske naseobine u Južnoj i Sjevernoj Americi, i svojim sunarodnjacima držali su predavanja, izložbe i glazbene koncerte. Svuda su bili svečano i rado dočekani. Hrvati grada St. Louisa u SAD-u, na primjer, tiskali su im 1912. knjigu Kroz prašume i pustinju. Gdje bi god došli, lokalne američke novine donosile su izvješća o njihovu posjetu. Braća su objavila mnoga izvješća o svojim istraživanjima, a najpoznatija im je knjiga El salto del Guayrá (ime slapa na rijeci Paraná) tiskana u Buenos Airesu 1905. godine. Izvorno je napisana na hrvatskom, a prevedena je na više jezika. Svoju etnografsku zbirku iz Afrike i Južne Amerike darovali su Etnografskom muzeju u Zagrebu.

Braća Seljan spadaju među najpoznatije Hrvate koji su prošli svijetom, proučavali ga i dijelili svoja spoznaje sa svima koji su bili žedni znanja i avantura, a nisu imali priliku ili hrabrosti krenuti u nepoznato.

Mirko je 1913. poginuo u nepoznatim okolnostima tijekom jedne od mnogih istraživačkih ekspedicija u državi Peru. Poslije njegove smrti mlađi brat Stjepan nastavio je lutati i istraživati po bespućima Južne Amerike dok se nije smirio 1917. u mjestu Ouro Preto, Brazil, gdje se oženio, dobio djecu i 1936. umro.

dr. Ante Čuvalo