Hrvati i njihovi potomci rasuti su po svijetu kao zvijezde po nebeskom svodu. Neki od njih vidljiviji su od drugih, kao i zvijezde, barem za neko vrijeme. Za vas sam prikupio crtice iz života onih koje sam tako rekavši „u hodu“ zapazio i o njima iz raznih izvora ponešto zabilježio. Poneke sam od njih i poznavao. A ovdje ih vi možete sve upoznati i vidjeti da u tom našem rodu i narodu ima stvarno nadarenih, radišnih i uspješnih pojedinaca diljem kugle zemaljske. Lijepo je (do)znati tko su ti naši sunarodnjaci i biti ponosan na njih. Svatko je od njih na svoj način obogatio svijet...

Među ovim kratkim životopisima pročitat ćete o ljudima vrlo različitih zvanja i iz raznih krajeva svijeta. Ali sve ih povezuju hrvatski korijeni. Svi su bili ponosni na ono što su ponijeli iz domovine ili naslijedili od svojih roditelja, djedova i baka – od domaćih jela i obiteljskih tradicija do hrvatske kulture općenito. Ali ima i još nešto što oni imaju zajedničko: prepoznali su svoje talente i imali životne ciljeve, te bili radišni, strpljivi i uporni u njihovu ostvarenju. Znali su da prirodna nadarenost nije dovoljna za velika postignuća. To je samo temelj na kojemu treba graditi, ustrajno radeći, ono što želimo u životu postići. Bili oni znanstvenici, glumci, pjevači, športaši... njihova je zvijezda zasjala i postala vidljiva jer su „brusili“ sami sebe, i to uz velike napore i žrtve.

Ante Čuvalo, Hrvati u svijetu – 101 životopis za školarce (i roditelje), CroLibertas Publishers, 2017.

Stjepan Poljak (1889. – 1955.)
znanstvenik

Postati znanstvenik svjetskog glasa nije lako, treba puno volje, rada, spremnosti na odricanje i, naravno, Božjeg dara. Iz brojčano malog hrvatskog naroda bilo je puno onih koji su obogatili znanost i svijet, a i danas ih ima lijep broj rasutih širom kugle zemaljske. Jedan od njih bio je i Stjepan Poljak čija su djela dala monumentalan doprinos medicini i znanju o vidnim putovima, navlastito mrežnice.

Stjepan je rođen 13. prosinca 1889. u Đurđevcu. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Zagrebu. Godine 1909. počeo je studirati medicinu u Grazu, ali je prekinuo nauke da bi prvo pošao na služenje šestomjesečnog vojnog roka i potom kao vojnik u Prvi svjetski rat. Rusi su ga zarobili već 1914. Kao zarobljenik, služio je u njihovim vojnim bolnicama. Godine 1917. prebacio se brodom do Grčke i 1918. pridružio srpskim vojnim snagama na takozvanom Solunskom frontu.

Zanimljivo je da je Poljak dobio diplomu doktora medicine (1916.) na Novom ruskom sveučilištu u Odesi, dok je još bio u zarobljeništvu, a zatim je ponovno diplomirao na zagrebačkom sveučilištu 1920. U Zagrebu je otpočelo (1920. – 1928.) njegovo znanstveno istraživanje u neurologiji, a ljubav prema znanosti odvela ga je u tada najpoznatija svjetska središta neurološkog istraživanja: Beč, London, Madrid i Chicago.

U Ameriku se za stalno preselio 1928. i bio je profesor neurologije prvo na University of California (1929. – 1930.), zatim na University of Chicago, gdje je i ostao sve do svoje prerane smrti. Po dolasku u Ameriku promijenio je pisanje prezimena u Polyak radi lakšeg izgovora. U to vrijeme bio je najpoznatiji živući autoritet anatomije ljudskog vizualnog sustava, posebice je pridonio znanju o mrežnici.

Uz mnoge objavljene radove, njegove dvije knjige, The Retina / Mrežnica (1941.) i The Vertebrate Visual System / Vizualni sustav kralježnice (1957. – poslije njegove smrti) bile su glavni izvori podataka mlađim generacijama stručnjaka iz tog područja medicine. Bio je jedan od najvećih anatoma dvadesetog stoljeća.

Stjepan Lucijan Poljak umro je u Chicagu 9. ožujka 1955., zaljubljen u znanost kojoj je posvetio cijeli život.

dr. Ante Čuvalo