Prva inkunabula (prvotisak, knjiga tiskana između otkrića tiskarskog stroja 1455. i 1500.) tiskana na hrvatskom jeziku na latinici bio je Lekcionar Bernardina Splićanina, tiskan 1495. u Veneciji. Nema sumnje da je nastao na osnovi ranijih glagoljaških lekcionara. Glagoljaške knjige nisu se tiskale samo u (Kosinj , Senj , Rijeka ), već i u Veneciji, u kojoj su u to vrijeme bile dvije glagoljaške crkve, te u Rimu. Vrlo rana pojava tiska kod Hrvata još je značajnija kad se primijeti da su u to vrijeme (konac 15. stoljeća) počela nadiranja Otomanskog Carstva . Znamo da su Hrvati sudjelovali u pripremi čak 150 inkunabula u Hrvatskoj i Zapadnoj Europi u razdoblju između 1474. i 1500. (dakle knjiga tiskanih tijekom najranijeg razdoblja tiskarstva, 1455 - 1500).

Postoji ukupno 71 tiskana glagoljaška hrvatska knjiga u razdoblju 1483. i 1812. (takozvana stara tiskana glagoljaška izdanja, u koja nisu uključeni Parčićevo izdanje iz 1893. te nekoliko kasnijih izdanja, kako ih je nazvao [Kruming] – na ruskom: staropečatnie glagoličeskie knigi). Prema Krumingovoj klasifikaciji, postoji:

• 6 inkunabula (15. stoljeće ),

• 13 iz prve polovice 16. stoljeća,

• 16 iz druge polovice 16. stoljeća,

• 8 iz 17. stoljeća,

• 27 iz 18. stoljeća,

• 1 iz 19. stoljeća (1812.).

Kosinj

Prema mjestu gdje su tiskane, 71 tiskana hrvatska glagoljaška knjiga može se klasificirati ovako:

 • Kosinj, 1 (Kosinjski brevijar iz 1491.),

• Senj, 7 (1494.-1508.),

• Rijeka, 6 (1530.-31.),

• Bologna, 1 (1492., izgubljena inkunabula ), 1,

• Venecija, 12 (1493.-1561.),

• Rim (Vatikan), 29 (1628.-1812.)

• Tübingen, 13 (protestantska izdanja, 1561.-1565.),

• Nürenberg, 2 (protestantska izdanja, 1561.-1565.).

Ovdje su učinjene dvije promjene u klasifikaciji u odnosu Kruminga: prvo, glagoljaški brevijar iz 1491. (čiji se jedini poznati primjerak čuva u Marciani u Veneciji) pripisan je tiskari u Kosinju u Lici, a ne tiskari u Veneciji, i drugi, izgubljena Bolonjska inkunabula iz 1492. (Ispovid općena), koju je pripremio Matej Zadranin pripisana je Bologni na račun Venecije za koju Kruming navodi da je u njoj tiskano 14 glagoljaških izdanja. Prema Krumingovim riječima, njegova monografija (od 224 stranice) trebala je biti barem pet puta veća kako bi pružila zadovoljavajući prikaz tiskanih hrvatskih glagoljaških knjiga!

Croatianhistory.net
Preveo: D.J.L.

{mxc}