Poznato je da je u srednjem vijeku postojao Hrvatski glagoljaški misal pisan latinicom, vidjeti [Runje , Staroslavenski misal pisan latinicom]. Naime, dokument iz Zadarske pismohrane pisan 1473. spominje zadarskog svećenika Ivana Krizmanova koji je darovao svoj misal pisan latinicom na hrvatskom jeziku svom učeniku Simunu Nesgorovichu. Dokazano je i da su vrlo rane sustavne redakcije Hrvatske crkvenoslavenske Biblije postojale već u 12. stoljeću, vidjeti [J. Rienhart ].

Hrvatski glagoljaški dominikanski svećenik Beniamin de Croatia, rođen vjerojatno u Splitu, sudjelovao je u pripremi Genadijeve Biblije, najstarije ruske Biblije (završena 1499.). Bio je glavni suradnik nadbiskupa Novgoroda Genadija, i u Novgorodu, koji je u to vrijeme bio glavni grad Rusije, proveo je oko 20 godina (~1490.-1510). Beniamin je preveo velike dijelove latinskog teksta Vulgate na ruski jezik (primjerice Makabejsku knjigu, Ezrine propovjedi). Nije stoga iznenađenje da se neki tragovi hrvatskog jezika mogu naći u najstarijoj ruskoj Bibliji. Benjamin je prevodio i druge zapadne knjige na ruski. Do njegovog dolaska Rusija je bila u vezi gotovo isključivo s bizantskom kulturom. Vidjeti [Gregory Peroche ], str.69.

[Zahvaljujemo akademiku Eduardu Hercigonji koji je upozorio na Benjamina. [Horvat, str. 17], te članak akademika Žarka Dadića]

croatianhistory.net
preveo:D.J.L.

{mxc}