Drame u izboru prof. dr. sc. Sanje Nikčević

Prijedlog za čitanje u božićnom vremenu: odlična drama o Kristovu rođenju Rajmunda Kuparea

Rajmund Kupareo priznat je u inozemstvu kao estetičar i znanstvenik, u Hrvatskoj kao pjesnik, ali je još nedovoljno poznat kao dramatičar što je doista šteta jer je napisao tri izvrsne drame za koje se nadam da će doći na scenu. To su tri prikazanja, dakle tri poznate, biblijske priče o rođenju, muci i uskrsnuću Isusa Krista, ali postavljene na suvremen način.Sanja Nikcevic3 Krist se ne pojavljuje na sceni, ali utječe na likove oko sebe (pastire, vojnike, farizeje, razbojnike, apostole, učenike i učenice...) koji moraju odlučiti tko je Krist za njih i kako će živjeti s tom odlukom. To nama (koji čitamo ili gledamo) pomaže da se poistovjetimo s likovima, da ih razumijemo, da s njima suosjećamo, strepimo, radujemo se… a na kraju pročistimo negativne i utvrdimo one pozitivne emocije. Dakle, doživimo katarzu! Uz to nam pomognu da riješimo i neke naše probleme i tako nas osnaže za daljnji život i borbu sa životnim problemima.  

Te su drame napisane tako umješno da ih se može igrati s tri-četiri glumca i naznačenim kostimima u učionici ili kao velike spektakle u HNK. A kad bi HNK (bilo koji, iako bi po snazi prvenstva trebao prvo onaj u Zagrebu!) postavio Porođenje u došašću, a Muku u korizmi, imali bi dvostrukoga dramskoga Orašara. S time da bi za te predstave redovi za karte bili duplo veći. Odgovorno tvrdim. Ali je snaga vladajućega kanona tako jaka, tako uska, toliko u strahu od afirmacije kršćanskih vrijednosti ili poruke da se čak ni intendanti ili ravnatelji koji idu u crkvu ne usude ni pomisliti da ga postave. Kao osoba koja ima nisku razinu straha (o čemu pišem u novoj knjizi Bitno o bitnome, mala knjiga duhovnih eseja, DHK, Zagreb, 2023.) mogu razumjeti da se ljudi boje, ali mi je žao. Žao mi je ne samo zbog njih nego zbog svih nas. I mene koja, iako ovisnik o kazalištu, više nemam što gledati u njemu. Zato čitam, istražujem i otkrivam izvrsne i kvalitetne drame izbačene iz kanona i u bunar bačene. Tri Kupareove drame izvučene su iz bunara knjigom Prebivao je među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju (Citadela libri, Zagreb, 2019.), najnovijim izdanjem koje je uređeno i iz kojega je uzeta drama koja slijedi.

Ako ju već kazališta ne igraju, predlažem obiteljima da ih zajedno čitaju. Na Badnju večer u očekivanju polnoćke, ovo je savršeno štivo za obitelj. Podijelite uloge i čitajte svatko svoj lik. Sigurna sam da će vam biti zanimljivo, ali ćete na kraju biti radosni i osnaženi, kao i svi koji su u tim djelima sudjelovali bilo kao glumci u predstavama, bilo da su čitali sami ili na radionicama koje sam držala po Hrvatskoj i izvan nje.

 Porođenje ili kad novorođeni Mesija ozdravi nedostojnoga (sadržaj)

Porođenje u pet dijelova govori o Isusovu rođenju, a zbiva se u dva prostora – u Betlehemu (u polju kod pastira) i u kući Izaka, predstojnika sinagoge kojemu zbog popisa stanovništva na noćenje dolazi Marcijal, rimski satnik. Izak je učen i pravovjeran čovjek koji u prvom dijelu s Marcijalom raspravlja o Mesiji kojega cijeli židovski narod očekuje i zato poštuje trudnice jer svaka ga može nositi. Marcijal u to ne vjeruje, a i ne voli trudnice, pa Izakova žena Sara mora otjerati jednu koju je primila da se odmori. Marcijal je prije toga tražio sluškinju za svoju ženu, a kad mu je Izak poslao svoju rođakinju Abigajilu, ona je s njim zatrudnjela. Marcijal ju je vratio Izaku, a ovaj sklonio kod pastira u pustinju jer bi ju inače, kao majku izvanbračnoga djeteta, morali kamenovati.

Hrvatsko kazaliste u Pecuhu Porodjenje 2015

Hrvatsko kazalište u Pečuhu, Porođenje, 2015.

U drugom smo dijelu u polju kod pastira koji se spremaju na počinak. Mole svojega mudroga i poluslijepoga glavara Abinadaba da im i te večeri vodi molitvu u kojoj prorok Izaija naviješta dolazak Mesije. Tu je i nesretna Abigajila s gluhonijemim sinom Jišmaelom kojega smatra kaznom za grijeh, dok ju prijateljica Estera tješi. U drugom se prizoru objavljuje anđeo i poziva ih da vide novorođenoga Mesiju, Krista i spasitelja

aminabad

Hrvatsko kazalište u Pečuhu, Porođenje, 2015.

U trećem dijelu pastiri se vraćaju puni dojmova o djetetu i neobičnom ponašanju ljudi (majka koja nakon poroda nije slaba), životinja (vol koji se ne želi maknuti od djeteta) i prirode (u pećini je toplo). Zatim dolazi i Abigajila te prepričava čudo koje se dogodilo njezinu djetetu. Budući da je grješnica, nije se usudila ući u pećinu nego je stajala vani, a onda je mlada žena izišla iz pećine i pozvala ju unutra. Uzela je Jišmaela i stavila ga u košaru k svojemu novorođenomu djetetu i Jišmael je progovorio! Svi slave Jahvu, a Abinadab se sprema otići Izaku, nadstojniku sinagoge da mu ispriča što se dogodilo, a zatim u Jeruzalem da se u hramu zahvali za čudo ozdravljenja. 

2 aminabad pastiri

Hrvatsko kazalište u Pečuhu, Porođenje, 2015.

U četvrtom dijelu Abinadab se vraća iz Betlehema i Jeruzalema i prepričava pastirima što se dogodilo. Izak mu nije povjerovao da se Mesija rodio u špilji, a još ga je više razljutila tvrdnja da je Mesija ozdravio dijete koje je plod grijeha. Uz prijetnje da je bolje da ne govore o tome jer bi mogli stradati, izbacio ga je iz kuće. Pastiri se ne brinu što Izak, kao rabin, ne vjeruje: neka rabini tumače svoje knjige kako ih volja, mi ćemo se držati onoga što smo vidjeli i čuli jer, ma kako učeni bili, oni su ljudi i mogu se i prevariti. Abinadab im govori i kako je u Jeruzalemu svjedočio dolasku mudraca u potrazi za novim židovskim kraljem. Kad pastiri odu, dolazi Marcijal, raspituje se za svojega sina, prihvaća da je ozdravio zbog neobičnoga djeteta koje se rodilo i to ga promijeni. Zato ih je i došao upozoriti da sklone djecu iz okolice Betlehema. Herod je ljut zbog navodnoga rođenja novoga židovskoga kralja, ubio je svoje sinove da sačuva prijestolje, pa kako neće tuđe

Kupareo Porodjenje Hrvatsko kazaliste Pecuh 2015

Hrvatsko kazalište u Pečuhu, Porođenje, 2015.

U petom dijelu Abinadab odluči da Abigajila s djetetom ode u planine te da upozore i mladu majku u pećini. Kad im Estera kaže da su svi otišli iz pećine, odluče još jednom otići tamo. Abigajila ponovo ispriča svoj doživljaj i stavi svojega sina u jaslice. Tada se pećina osvijetli, a Abinadab reče: Ne čudite se djeco! Ispuniše se riječi Hošee proroka: „Djeca Izraelova zvat će se sinovi Boga živoga.“ U svakom djetetu krije se Mesija. Zatim povede hvalu Jahvi koji svi prihvate (Pjevate Jahvi jer on stvori divote! Neka je to znano po cijeloj zemlji!). U njihovu pohvalu ulazi pjesma zbora Djetešce nam se rodilo kojom komad završava.

Tko može prihvatiti Krista kao Mesiju ili važno je otvoreno srce

Ako nam je sveta priča poznata, ozbiljno je pitanje što pisac radi u svetoj priči? Kad se malo bolje razmisli, sveta priča ima u sebi ono osnovno: tko, što (glavne likove i glavnu radnju priče), a nekad i zašto (motivaciju djelovanja lika). Međutim, to je napisano vrlo šturo, u osnovnim crtama. Evanđelja su poslanice, psima o onom najvažnijem, ne romani 19. stoljeća koji na deset stranica opisuju kvaku na vratima. Pisac u svetoj priči dodaje vrijeme i prostor, mirise, okuse, sporedne likove logične za priču, objašnjava odnose u tom vremenu (npr. zašto se Abigajila mogla skloniti kod pastira, zato što su oni kao nomadi zapravo izvan zakona). Druga važna stvar koju pisac radi jest da nam pojašnjava motivaciju, on nam daje kontekst onoga zašto lik nešto radi. Tako da cijelu priču osjetimo, proživimo, doživimo mnogo intenzivnije. Čini mi se da je pisac onaj tko nas vodi u ono što se zove biblijsko razmatranje, a u svakom slučaju, od antike preko kršćanstva do danas volimo da nam kazalište govori o svetim temama, o onome što je najvažnije na svijetu. Zanima nas umjetnost koja ne samo postavlja pitanja nego nam daje i odgovore: čemu čovjek na ovome svijetu, koja mu je svrha i kako treba živjeti, koga slijediti? I zašto?

Upravo to radi Kupareo. On slijedi biblijsku priču i dodaje ono što joj nedostaje. U Porođenju imenuje likove koji postoje u priči – pastiri imaju svojega glavara kojega naziva Abinadab, voditelj sinagoge je Izak i žena mu Sara, rimski satnik je Marcijal... Ta imena i njihovi razgovori predočavaju nam likove kao žive ljude sa strahovima, brigama, problemima, ali i radosti i idealima. Sve je te likove Kupareo vrlo mudro povezao u situaciju koje u Bibliji nema, ali je logična i moguća. To je Abigajila i njezin izvanbračni sin koji je rođen nijem i gluh.

Porođenje govori o Isusovu rođenju, ali je napisano iz perspektive Staroga zavjeta i židovskoga iščekivanja Mesije, o čemu govore svi likovi. No kad se Mesija pojavi, ne mogu ga svi prihvatiti jer je potpuno drukčiji od očekivanoga. Rodio se u štalici i, prema židovskomu nauku, izliječio nedostojnoga. Svaka deformacija ili nenormalnost smatrala se u Židova Božjom kaznom zbog grijeha otaca. Zato nadstojnik sinagoge i obrazovani farizej Izak koji se drži tog zakona ne može prihvatiti Isusa kao Mesiju. On ne niječe da se čudo dogodilo, ali ne može prihvatiti da ga je izveo Mesija! Dijete kao Mesiju mogu prihvatiti siromašni pastiri zbog onoga što učeni ne razumiju – ne samo zbog čuda kojemu su svjedočili nego zbog iskazanoga milosrđa koje su srcem priželjkivali za Abigajilu i njezina sina Jišmaela. Naime, oni su ih poznavali i žalili njihovu sudbinu. Isus se tim činom jasno pokazuje kao netko tko je došao nadopuniti Zakon. Zato je Stari zavjet cijelo vrijeme prisutan u drami: likovi govore jezikom Staroga zavjeta, citiraju se proroci (Izaija i Mihej) i židovska povijest, pjevaju se hvale Jahvi. Pastiri na čudu zahvaljuju Jahvi, Bogu Ocu jer je on taj koji šalje Mesiju. 

A novorođeni Mesija ne čini samo čuda (kao starozavjetni proroci) nego drukčije djeluje na ljude: umjesto strahom od kazne mijenja ljude milosrđem i ljubavlju. Abigajila je iz špilje izišla lagana kao ptica, sretna ne samo zato što joj je dijete ozdravilo nego i zato što je to ozdravljenje značilo oprost njezina grijeha i dokidanje njezina prokletstva, oslobođenje njezina srca. Novorođeno dijete oslobodilo ju je silnoga tereta poklonivši joj milost umjesto kazne. Time je novorođeni Mesija dokinuo grijeh roditelja i dopustio svakomu vlastitu slobodu izbora koja je temelj kršćanskoga nauka i kršćanske poruke u djelu.

Ne treba zaboraviti da se kršćanska poruka sastoji od 4 elementa: svijetom vlada milosrdni Bog (za razliku od antike gdje su bogovi nemilosrdni ili modernizma gdje ih nema); postoji dobro i zlo (za razliku od modernizma gdje je samo zlo); junak ima slobodu izbora (za razliku od antike gdje nema izbora ako je u igri sudbina koja određuje lik ili modernizma u kojem nema izbora jer nema dobra) i ako izabere zlo, junak ima izlaz jer svijetom vlada milosrdni Bog. To je poruka koja se nalazi u temelju kršćanskoga nauka, ta je poruka djelatna na svijetu upravo od Isusova dolaska jer je on taj koji je donio sliku milosrdnoga Boga, tezu da su svi ljudi djeca Božja (i oni dobri i oni zli, bez obzira na to gdje su se rodili) kao i slobodu izbora svakoga pojedinca. On je taj koji razbija koncept odabranoga naroda (koji nisu imali samo Židovi nego i Grci). On je došao spasiti sve.

Zato u Porođenju Mesija ozdravljenjem djeteta djeluje ne samo na Židove nego i na pogane jer će čudo prihvatiti Marcijal, rimski satnik. Iako je on okrutno odbacio Abigajilu kad je zatrudnjela, znajući da ju je time osudio na smrt, kad vidi da je novorođeno dijete izliječilo njegova izvanbračnoga sina – ne samo da pomisli da je to taj novorođeni kralj kojega mudraci traže nego se i njemu promijeni srce. Zato i dođe upozoriti pastire da sklone svu djecu jer Herod planira pokolj ne bi li tako eliminirao sve moguće suparnike. Dramaturški logično, pričom o rimskom satniku i njegovu izvanbračnom djetetu sa Židovkom, Kupareo je već prilikom samoga Isusova rođenja najavio bit kršćanstva, njegovo širenje izvan židovske zajednice. Krist je došao zbog svih, a ne samo zbog Židova. I došao je oprostom i ljubavlju promijeniti svijet.

Kvaliteta djela ili promjena, kontrapunkt i emotivno zajedništvo

Često nam govore da su prikazanja dosadna crkvena propaganda bez ikakve kvalitete jer je priča unaprijed poznata, a likovi nepromjenjivi u shemi dobra i zla. Sve to nije točno, a ova Kupareova prikazanja to najbolje pokazuju. Prikazanja su izbačena iz kanona ne zbog nekvalitete nego zbog poruke. Ali poruka sama po sebi ne jamči kvalitetu. Ako prihvatimo da djelo smije imati kršćansku poruku i pogledamo Kuparea bez predrasude vladajućega kanona vidjet ćemo da je to izrazito kvalitetna drama.

Kupareo uzima kao podlogu poznatu priču o Isusu i zadani ishod, ali upravo zbog slabih likova kao nositelja radnje postigao je u svojim prikazanjima tri razine dramske napetosti.

Prva je jasno prikazan proces promjene likova na sceni, odnosno prikaz njihova odabira. Upravo zato što su na sceni slabi likovi (a ne Bog), oni se mogu mijenjati. Kupareo pokazuje njihovu promjenu i to ne kao intervenciju nadnaravnim djelovanjem ili zadanu nekom višom silom, nego prihvaćanjem i shvaćanjem Boga vlastitim snagama (vlastitim izborom!). Dramska napetost u putu je njihove promjene – od nerazumijevanja ili neprihvaćanja do prihvaćanja i shvaćanja. I to je nekad vrlo mukotrpno za likove: Abigajila koja polazi od silnoga osjećaja krivice i prokletstva nad svojom glavom, s ozdravljenjem djeteta se mijenja i prihvaća vlastiti život kao dar ili moćni Rimljanin koji prihvaća milost od novorođenoga Mesije jer je u njemu probuđena ljubav prema sinu.

Druga razina dramske napetosti je kontrapunkt. Kupareo prikazuje da neki likovi mogu, a neki ne mogu prihvatiti Krista unatoč čudima, dokazima, znanju, pameti, moći… Samo oni koji otvore srce mogu prihvatiti Krista koji je toliko drukčiji od svih dotadašnjih bogova i zakona da nije čudo što je zbunjivao ljude. Tako u Porođenju govori o ljubavi iz koje Isus ozdravlja nedostojno dijete, ali koje nemaju farizeji što se hladna srca drže zakona. Iz opozicije likova gdje jedan izabire dobro, a drugi zlo također proizlazi dramska napetost, ali se ujedno potvrđuje katolički nauk slobodne volje u izboru između jasno postavljenoga dobra i zla. 

Treća razina dramske napetosti je emotivno zajedništvo s nama u publici koji možemo suosjećati sa slabim likovima na sceni jer ih razumijemo. Upravo zato što su ti likovi obični ljudi (bez obzira na položaj u društvu) mi ih razumijemo, razumijemo njihove muke, sve te situacije u kojima su se zatekli jer ih i sami prolazimo u svojim životima. Nije lako prihvatiti novost koja ti mijenja život (Izak), nije lako živjeti obilježen grijehom (Abigajila) ili na rubu društva (pastiri) a nije lako ni služiti moćnomu caru koji gubi kompas (Marcijal). I kada likovi na kraju spoznaju i prihvate Božji naum (Abinadab koji govori da je svako dijete Božje), dolazi do katarze i pročišćenja i naših negativnih emocija. Našim suosjećanjem s tim likovima, upravo zato što smo i sami prošli neku od tih faza (Aristotel bi rekao: zato što ih prepoznajemo, možemo suosjećati), dolazi do pročišćenja ne samo straha za te likove nego i našega vlastitoga straha i naših vlastitih sumnji. Razumijevajući i opraštajući likovima na sceni njihovu pogrješku možemo oprostiti i samima sebi kao i ispraviti svoje pogrješke. Uz to, gledamo priču koju smo čuli toliko puta njihovim očima, očima onih koji to prvi put proživljavaju, što nam pomaže da ju i mi pogledamo kao da ju prvi put čujemo, da otkrijemo njezinu snagu i da ju možemo ponovno doživjeti u punini.

U ovim prikazanjima priča o božanskom postaje priča o ljudskom koje se mijenja pod utjecajem božanskoga djelovanja. Iako se to događa ljudima iz vremena Kristova života, prenosi se i na nas danas jer je riječ o ritualnim tekstovima koji su svevremenski. Za razliku od suvremenoga kanona koji samo postavlja pitanja i razara sliku svijeta, Kupareo svojim djelima tu sliku uspostavlja i daje nam vrlo jasne odgovore: što je u životu najvažnije (spas duše) i kako to postići pokazujući nam i dobre i loše primjere ponašanja, ali i zamke lošega izbora koje mi također prepoznajemo.

prof. dr. sc. Sanja Nikčević 

 

 _______________________

Rajmund Kupareo

Porođenje ili tko je dostojan milosti Kristove

Prema:
Evanđelje po Luki (2, 1-24), Evanđelje po Mateju (1, 18-25).

 

OSOBE

IZAK, predstojnik Sinagoge, vlasnik konačišta u Betlehemu

SARA, njegova žena

MARCIJAL, rimski satnik

ABINADAB, glavar pastirske zajednice

JOEL, pastir

AHAZ, pastir

ESTERA, pastirica

ABIGAJILA, pastirica

JIŠMAEL, njezino dijete

ANĐELOV GLAS

Pastiri i pastirice.

 

VRIJEME DOGAĐANJA: rođenje Isusa Krista.

MJESTO DOGAĐANJA: Betlehem i njegova okolica.

 

NAPOMENA:

  • Naziv originala: Porođenje, misterij u pet dijelova (1984.)
  • Objavljeno:

◊ Marulić (Zagreb) 6/1984., str. 633-644., posebni otisak.

Prebivao je među nama, tri drame-misterija, Dominikanski provincijalat, Zagreb, 1985., str. 7-35. Objavljene drame: Porođenje, Muka Kristova, Uskrsnuće.

Prebivao je među nama. Tri suvremena prikazanja o jednom davnom događaju, Citadela libri, Zagreb, 2019., str. 81-106. Objavljene drame: Porođenje ili tko je dostojan milosti Kristove, Muka Kristova ili za koga je pravednik raspet, Uskrsnuće ili što nas doista može uvjeriti.

Ovdje se objavljuje inačica koja slijedi original, ali su ispravljeni previdi i dodane fusnote jer se željelo omogućiti i onima koji manje znaju o povijesti da bolje shvate vrijeme i mjesto događaja koje se opisuje.

  • Izvedbe:

◊ Župa Jelsa na Hvaru, režija: župnik Božidar Medvid i vjeroučiteljica sestra Marija Goreti, 29. 12. 1985.

Glumili: Ivo Đani Gamulin (pastir), Tihomir Vicković (pastir), Margarita Carić (Jišmael), Ana Kordić Galić (Abigajila), Magda Tomić (Estera), Ivica Ćović (Abinadab) i drugi.

◊ Hrvatsko kazalište Pečuh, režija: Stjepan Filaković, scenografija, kostomografija: Péter Fenyő, izbor glazbe: Vjekoslav Filaković; 5. 12. 2015. (Pečuh, Crkva sv. Elizabete, a kasnije još dvadesetak izvedbi).

Glumili: Goran Smoljanović (Abinadab), Renata Balatinac (Abigajila), Dejan Fajfer (Marcijal), Rafael Arčon (Izak), Eva Polgar (Sara), Anita Mandić (Estera), Zoltán Gátai (pastir Joel), Ákos Kollár (pastir Ahaz), mr.sc. Vesna Haluga (glas anđela), Lara Đurković (glas djeteta), Pjevački zbor August Šenoa.

https://www.pecsihorvatszinhaz.hu/hr/galeria/136/rajmund-kupareo-porodenje/

 

I. DIO

ZBOR (pjeva):

Beata viscera Mariae Virginis

quae portaverunt aeterni Patris Filium.[1]

1. prizor 

Konačište u Betlehemu.[2] Sara i Izak, vlasnici konačišta razgovaraju.

IZAK: Ti se čudiš, Saro, da je Betlehem pun stranaca. Znaj da on nije neki nepoznati gradić. O njemu je davno prorokovao Mihej: “A ti, Betleheme Efrato, najmanji medu kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izići onaj koji će vladati Izraelom. Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.”[3] K njemu ovih dana prilaze putnici sa svih strana zemlje da ispune naredbu cara Augusta.[4] Taj silnik želi znati koliko stanovnika ima u njegovu carstvu i koliko poreza može udariti na zemljišta i blago. Ovo je Davidov grad.[5] Tu je Samuel[6] izabrao i pomazao Davida za kralja. U njemu je danas više pridošlica nego stanovnika. Šteta da mi nikoga ne smijemo primiti na konak jer su nam kuću i dvorište odredili za rimske časnike i vojnike koji će nadzirati popis da ne bi došlo do pobune.

SARA: A ja sam pustila u dvorište jednu mladu, trudnu ženu i njezina muža da se odmore i okrijepe. Ona je veoma mlada i lijepa. Čudim se da ju je njezin muž nagovorio na ovako dalek put. Zamisli, došli su čak iz Galileje[7] da ispune carev nalog.

IZAK: Rekao sam ti da ne puštaš nikoga u kuću, Saro! Ne želim imati neugodnosti s rimskim časnicima.

SARA: Već sam morala otjerati jadnu Abigajilu da spasim tvoj ugled, a sad i ovu siroticu. Reci mi, Izače, zašto su Rimljani odredili baš našu kuću za svoje konačište? Zar nema udobnijih kuća i većih dvorišta u Betlehemu?

IZAK: To je tražio satnik Marcijal. On zna da sam ja predstojnik mjesne sinagoge[8] i da poznajem proročke knjige, koje on rado uspoređuje s proročanstvima neke Sibile[9] o kojima govore njihovi pjesnici. Zato često navraća u našu kuću. Neobično je da jedan vojnik zna napamet toliko pjesama svojih sunarodnjaka.

SARA: A možda i nije vojnik. Možda je prihvatio to zvanje da može lutati po svijetu i upoznati razne krajeve i narode.

Netko lupa na vratima.

2. prizor

Isti. Dolazi satnik Marcijal.

MARCIJAL (ulazi u kuću, ne čekajući da se netko odazove na njegovu lupu, i pozdravlja Izaka): Salve, fortunate senex![10] Doveo sam dvadesetak časnika i stotinjak vojnika da ih razmjestite po kući i stajama. Nadam se da ne dolazimo nenajavljeni i da nikoga niste primili na konak.

IZAK: Na konak nismo, ali je Sara bila milostiva srca pa je pustila da se odmori neka trudna, mlada žena i njezin muž. Po našem običaju, ili bolje zakonu, ne smijemo putnike odbiti. Oni su naša braća po krvi. Došli su ispuniti naredbu cara Augusta jer su iz roda Davidova, a Betlehem je, kako znaš, Davidov grad.

MARCIJAL (oštro): Moje se upute moraju izvršavati, starče! (Smijući se.) Da je Sara pustila u kuću neku mladu ženu, ne bih imao ništa protiv. Ali ta je žena trudna, a ja ne mogu gledati trudne žene. Kad mi koja ropkinja zatrudni, ja je otpustim ili prodam pa kupim još mlađu.

SARA: Marcijale, zar se kod vas žene prodaju kao životinje?

MARCIJAL: Ne žene, nego ropkinje.

SARA: Nisam toliko pametna da uvidim razliku; ta i ropkinja je žena.

IZAK: Mi svaku ženu častimo, napose trudnicu, jer nikad ne znamo koga ona nosi u utrobi. Možda budućeg Mesiju, o kojemu sam ti mnogo puta govorio. AIi ti se svemu rugaš jer ne možeš zamisliti da bi netko mogao biti jači i veći od cara Augusta. Poslušaj što kaže prorok: “Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel, Bog s nama.”[11]

MARCIJAL (posprdno): Mi Augusta već častimo kao boga pa nam ne treba neki Emanuel. Uostalom, taj tvoj prorok ne govori ni više ni bolje od našeg pjesnika Vergilija[12], koji u svojoj četvrtoj eklogi govori da je već blizu početak novog, zlatnog doba čovječanstva, kakvo je nekad bilo na zemlji kad je vladao bog Saturn[13]. “Aurea aetas”,[14] moj prijatelju, to je važnije od nekog Emanuela. I Vergilije pjeva o dječaku s kojim će započeti zlatno doba “kad će koze s punim vimenima same dolaziti kući, a stoku neće biti strah od jakih lavova. Čak će nestati i zmija i prevarljivih otrovnih trava.”

IZAK: Poslušaj, Marcijale, što kaže prorok o Emanuelu: “U njegovo vrijeme vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, a djetešce će ih voditi. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a njihova će mladunčad skupa ležati. Lav će jesti slamu kao govedo.”[15]

Sve je to, doduše, rečeno u slikama, ali mi vjerujemo da će Emanuel doći i s nama ostati; tad se vašeg Augusta više nitko neće ni sjećati, niti ga spominjati.

MARCIJAL (prekida ga): Dosta, dosta tvog nabrajanja! Nisi zaludu izabran za predstojnika sinagoge i naučio toliko gluposti.

IZAK: Ne vrijeđaj, Marcijale!

MARCIJAL: Gluposti, bez vrijeđanja! Ti zaboravljaš što govoriš. Rekao si: “Djevica će začeti.” Kako može žena sama od sebe začeti? Valjda ne misliš da je ta mlada žena, koju je Sara pustila u kuću, začela sama od sebe? Ne budi smiješan, starče! Vi Židovi u svakoj trudnoj ženi gledate majku nekog budućeg Mesije, a mi u svakoj ženi gledamo najprije ženku, razumiješ li?

IZAK: Dobro si primijetio da su nama žene prije svega majke, iako se i među njima nađe pokoja bludnica. Takve nemilosrdno kažnjavamo.

MARCIJAL: Možeš misliti što hoćeš, ali ja ovdje zapovijedam u ime cara. Izbaci tu trudnu ženu i njezina muža iz kuće!

SARA: Ali kamo će jadna žena u onakvom stanju? Svaki čas može roditi.

MARCIJAL: To nije moja briga. Ja nisam nikakva primalja. Dosta je pojata i špilja u okolici ovog gradića. Nek potraže jednu od njih i požure ispuniti carevu naredbu!

IZAK: Poslušaj, Saro! Ne želim imati neprilika s rimskim vojnicima. Daj putnicima nešto hrane i vode! Nek odmah ostave našu kuću!

SARA: Sve sam im to već nudila, ali oni kažu da sve najnužnije nose sa sobom. (Marcijalu) Izvršit ću tvoju naredbu, satniče! (Gleda ga dugotrajno i oštro.) Kad ugledaš svoje dijete, drukčije ćeš misliti i postupiti.

MARCIJAL: Na što smjeraš, Sara?

SARA: Ti to znaš bolje od mene. Da nismo poslali k pastirima trudnu Abigajilu, bila bi kamenovana.

MARCIJAL: Ti valjda misliš na onu djevojku koja je neko vrijeme bila u službi moje žene Venilije? Što ja znam s kime se ona spetljala.

SARA: Znaš ti to sasvim dobro, Marcijale! Tražio si povjerljivu osobu za svoju ženu, a mi smo ti preporučili Abigajilu. Ona nije nikakva ropkinja koju bi mogao prodati ili zamijeniti s nekom još mlađom. Ona je naš dalji rod.

MARCIJAL: Ako je rodila sina, on je rimski podanik, a to je ipak velika čast. (Smije se.)

SARA: A za nas velika sramota. (Odlazi.)

MARCIJAL (Izaku): A ti šutiš, starče?

IZAK: „U šutnji i pouzdanju bit će vaša snaga“, davno je rekao prorok.[16]

 

II. D I O

ZBOR (pjeva):

Quem vidistis, pastores? Dicite!

Annuntiate nobis in terris quis apparuit?[17]

1. prizor

Polje u okolici Betlehema. Pastiri i pastirice uz vatru. S njima je Abinadab, glavar pastirske zajednice. U prvom planu Abigajila zibajući u košari svoje dijete. Uz nju je njezina prijateljica Estera.

JOEL: Oče Abinadabe, svaku večer nešto od tebe naučimo, ali večeras želimo da nam ponoviš molitvu koju te je naučio predstojnik sinagoge Izak. Uskoro ćemo na počinak. Želimo s tobom slaviti Gospodina.

PASTIRI: Tako je, tako je!

ABINADAB: Ti divni zazivi koje je izrekao prorok Izaija, misleći na budućeg Mesiju. Tu smo molitvu već mnogo puta zajedno izgovorili, ali ne znam jeste li ju zapamtili.

AHAZ: Naučili smo samo početak. Nastavak je dug i samo ga ti znaš. Moli, moli s nama, oče Abinadabe!

ABINADAB: Onda počnite vi prvi!

PASTIRl (klečeći uzdignutih ruku): „Gospodine, pogledaj s nebesa i počuj nas iz prebivališta svoga svetog i slavnog!“[18]

ABINADAB (stojeći uzdignutih ruku): „O da razdreš nebesa i siđeš, da ime svoje objaviš neprijateljima!“[19]

PASTIRI: Gospodine, pogledaj s nebesa!

ABINADAB: „Pred licem tvojim tresla bi se brda, pred tobom bi drhtali narodi kao kad oganj suho granje zapali i vatra vodu zakuha“.[20]

PASTIRI: Gospodine, pogledaj s nebesa!

ABINADAB: „Čineći djela strahotna, neočekivana, silazio si, i brda su se tresla pred tobom.“[21]

PASTIRI: Gospodine, pogledaj s nebesa!

ABINADAB: „Naš si otac, o Jahve![22] Mi smo glina, a ti si naš lončar. Svi smo djelo ruku tvojih.“[23]

PASTIRI: Gospodine, pogledaj s nebesa!

ABINADAB: „Ne srdi se, Jahve, odveć žestoko, ne spominji se bez prestanka naše krivice! De pogledaj: ta svi smo mi narod tvoj!“[24]

PASTIRI: Gospodine, pogledaj s nebesa i počuj nas iz prebivališta svoga svetog i slavnog!

ABINADAB: A sada, djeco, na počinak! Noć je duga. Joele, i ti Ahaze, obiđite torove da se uvjerite jesu li ovce na okupu i zaštićene od grabežljivaca.

Joel i Ahaz odlaze.

ABIGAJILA (još potiho moli): Ne srdi se na mene, Gospodine, i ne spominji se bez prestanka moje krivice! Ne kazni ni onoga koji me je izrabio!

ESTERA: Dosta je već plača i uzdisaja, prijateljice!

ABIGAJILA: Zašto se baš moje dijete, moj Jišmael, morao gluhonijem roditi? On ne čuje ni glas svoje majke. Velik je moj grijeh, Estero! (Zaplače i nagne se nad košaru u kojoj leži dijete.)

ESTERA: Mnogo je gluhonijeme djece u Izraelu. Ne znači da ih je Jahve kaznio zbog nečijeg grijeha. Takve je djece i u Betlehemu. To smo vidjeli kad smo tamo bili da se upišemo u careve knjige.

ABIGAJILA: Svi osim mene. Moram se skrivati zbog ovog djeteta. Velik je moj grijeh, Estero!

ESTERA: Opet ti o grijehu. Zar nije bio veći grijeh kralja Davida kad je izrabio Bat-Šebu, ženu Urije Hetita?[25] I sve mu je Jahve oprostio jer se David kajao kao što se kaješ ti.

ABIGAJILA: Ali njihovo je dijete umrlo.[26] Nije trpjelo kao što će moje cijeli život trpjeti. Da je barem i moje odmah umrlo!

ESTERA: Nemoj tako, Abigajilo! Bog je Davidu oprostio a Bat-Šeba mu je kasnije rodila sina Salomona, najpametnijeg i najmoćnijeg kralja u Izraelu. Ti si još mlada i zdrava. Tko zna koliko ćeš još djece roditi.

ABIGAJILA: Ne govori mi o tome! Meni je dosta Jišmael. Kad odraste, nastojat ću da bude dobar zanatlija. Sreća da nije slijep jer sljepoća je najgore prokletstvo.

ESTERA: Odmori se, prijateljice! Tvoje dijete već spava. 

Abigajila se nadvije nad košaru i prekrije je vunenim gunjem.

ABINADAB (koji se već približio ženama): Sve sam čuo što ste govorile, kćeri moje! Ne zaboravite da je Jahve silan, da on i mrtve može uskrisiti. Sjetite se one Šunamke[27] kojoj je prorok Elizej oživio mrtva sina: položio je svoja usta na njegova usta, svoje oči na njegove oči, svoje ruke na njegove ruke dahnuvši u njega. Tada je dijete otvorilo oči, a prorok ga je predao živa i zdrava njegovoj majci.[28] Abigajilo, imaj vjeru one Šunamke, pa se ne boj za svoje dijete! Svi smo mi djelo Jahvinih ruku. Čula si da je on lončar, a mi njegova glina. Tko zna što je on odredio za tvoga Jišmaela.

ABIGAJILA: Utješio si me, oče! Hvala ti!

ABINADAB: A sada zašutite i nastojte zaspati.

JOEL I AHAZ (ulaze i potiho govore Abinadabu): Sve je u redu, oče! Možeš mirno spavati.

ABINADAB: A i vi, djeco moja! Jahve vas blagoslovio. (Odlazi na svoje mjesto i spusti se na gunj da spava.) 

2. prizor

Tiha zvjezdana noć. Svi spavaju. Najednom neobičan sjaj obasja okolicu kao da je sunce u zenitu. Pastiri taru oči, začuđeno gledaju jedan drugoga. Ustaju i spremaju se na bijeg.

ANĐELOV GLAS: Ne bojte se jer vam, evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu, rodio Spasitelj, Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi za znak: Djetešce povijeno u pelene gdje leži u jaslama! 

Netom anđeo prestane govoriti, začuje se pjev: “Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima dobre volje.”[29] Svjetlost i pjev polako se udaljuju prema desnoj strani pozornice.

PASTIRI (Abinadabu): Oče, odakle ta svjetlost? Tko to pjeva?

ABINADAB: Mnogo me pitate, djeco! I sami ste čuli. Taj pjev nije ovozemaljski. A ni svjetlost nije sunčeva.

JOEL: Možda smo sanjali, oče?

ABINADAB: Patrijarh Jakov[30] jednom je spavao i vidio anđele gdje uzlaze i silaze na ljestvama koje su dopirale do neba.[31] Ali ovdje je nebo već sišlo na zemlju. Svi smo mi budni kako vidite. Kad bi to i bio san, ljepšega sna nikad čovjek ne bi poželio. Jahve se, doduše, služio anđelima da patrijarsima i prorocima u snu očituje svoju poruku. Ali mi smo već bili budni kad se začula poruka. Ne sumnjam da je to bio anđelov glas.

AHAZ: Imaš pravo, oče! Nas je najprije svjetlost probudila, a kad smo već htjeli bježati, začuli smo onaj neobični glas i poruku.

ABINADAB (sav razdragan): Svjetlost, svjetlost! Naši su praoci prešli i more i pustinju slijedeći Božju svjetlost. I mi moramo slijediti ovu svjetlost koja se pomiče prema podnožju Betlehema. Ona nas vodi k Mesiji.

JOEL (uz odobravanje sviju): Hajdemo do Betlehema i vidimo ovaj događaj s kojim nas upozna Gospodin!

ABINADAB: Hajdemo, djeco! Ispunile se riječi proroka Izaije: „Svjetlost Izraelova bit će poput ognja; Svetac njegov kao plamen.“[32] Pođimo za svjetlom! Ono nas vodi prema špiljama.

Svi krenu na put. Abigajila se nećka, ali kad vidi da će ostati sama, uzme košaru s djetetom i požuri za ostalima. 

 

III. D I O

ZBOR (pjeva):

O magnum mysterium et admirabile sacramentum

ut animalia viderent Dominum natum, jacentem in praesepio.[33]

1. prizor 

Polje u okolici Betlehema. Pastiri se vraćaju razdragani i pričajući jedan drugome što su vidjeli u betlehemskoj špilji; njihov se žamor čuje iza pozornice.

PASTIRI (dolazeći): Divno je ono dijete! Smješka se kao da sve razumije. Zašto su se sklonili u špilju kao da nema kuća u Betlehemu? (Ulaze na pozornicu.)

ESTERA: Nikada nisam vidjela ljepšeg djeteta! Majka mu je mlada, mlađa od mene. Od radosti se smješkala, ali ni riječi nije progovorila. Od sreće je zanijemjela. Hoda po staji, ali svog pogleda ne odvraća od sina. Prvi put vidim kako neka žena ne treba počinka poslije poroda. Čudnovato! Zaista čudnovato!

PRVI PASTIR: U špilji nije hladno. Odakle toplina? Valjda nije od ono malo vatre na koju djetetov otac od vremena do vremena nabaci tanko, suho granje. Ondje su, doduše, dvije mršave životinje, ali što je njihov dah za onoliku špilju?

DRUGI PASTIR: U volu sam prepoznao Šaronju našeg susjeda Mišaela, koji ga je tražio po svim poljima. Javit ću mu gdje je njegova životinja. A magarac mora da pripada djetetovu ocu. Valjda su došli iz daleka pa je čovjek svoju trudnu ženu posadio na magarca kako ne bi morala pješačiti.

TREĆI PASTIR: Zar niste opazili da vol i magarac samo gledaju u dijete; kao da su očarani? Pokušao sam magarca povući za uho, ali on ni da se makne.

DRUGI PASTIR: A ja sam Šaronju vukao za rogove, želeći ga izvući iz špilje, no on kao da je od olova. Ni on se nije htio pomaknuti.

ESTERA: Sve je čudnovato i zagonetno u špilji. Nismo im donijeli nikakve darove, ali to moramo učiniti što prije. Opazila sam da imaju tek najnužnije. No, gdje je naša Abigajila? Nisam je vidjela u špilji. Možda se preplašila i pobjegla s djetetom do svoje rođakinje Sare.

2. prizor

Isti. Dolazi Abigajila.

ABIGAJILA (viče iz daljine): Ljudi, ljudi, čudo se dogodilo! Čudo, čudo! 

Estera požuri k njoj i dovede je na pozornicu. Abigajila nosi u desnoj ruci dječaka od 1-2 godine, a u lijevoj praznu košaru. Dječak grli majku i tepa: “Mama, mama!”

ESTERA (zove dječaka): Jišmaele, dođi k meni!

Dječak se rado odazove njezinu pozivu i iz majčinih ruku prelazi u Esterine.

Ona ga zagrli.

ABINADAB: Što se dogodilo, Abigajila? Recider!

ABIGAJILA: Ah, oče! Tko to može izreći? Nisam se smatrala dostojnom poslušati nebesku poruku i poći s vama. Ipak sam se odlučila. Zakasnila sam i čekala da svi iziđete iz špilje. Nisam se usudila ući, ta ja sam javna grešnica. A bojala sam se preplašiti rodiIju svojim gluhonijemim dječakom. Sjela sam uz ulaz i čekala da se netko od vas vrati i riješi moju nedoumicu. Nisam dugo čekala jer je jedna mlada žena izišla iz špilje s vrčem u ruci da negdje potraži vodu. Kao da je pogodila moje misli i zebnje, spustila je vrč, uzela iz košare Jišmaela i ponijela ga u špilju. “Dođi”, zvala me je, “dođi da vidiš moga dječaka!” Ušla sam. Mlada je žena približila Jišmaela svome novorođenčetu tako da su im se lica gotovo dodirivala. Novorođenče je ručicama doticalo mog Jišmaela, a on se počeo smijati i igrati s njim kao da su braća. Jišmael mu je nešto gukao, a onda me zazvao: “Mama, mama!” Mlada ga je žena trgnula od jasala, kojih se čvrsto držao, i predala ga nasmijana meni. Od sreće nisam znala što da radim. Potrčala sam do izlaza iz špilje i uzela košaru da je darujem ženi. No ona je ljubazno odbila, uvjeravajući me da joj ne treba jer da već ima jednu. Na veliko moje traženje primila je gunj kojim je bio pokriven Jišmael i odmah njime pokrila svoje novorođenče. Ostavila sam špilju lagana kao ptica i s dječakom dotrčala do vas.

ABINADAB: Djeco! Bog je uslišao Abigajilinu prošnju. Zahvalimo Jahvi za ovu milost jer Jišmael znači: Bog je čuo, Bog uslišio! Ponovite sa mnom riječi prorokove: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo.”[34]

SVI (prekriženih ruku na prsima): Ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo.

ABINADAB: “Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo čudesni naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran.”[35]

SVI: Ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo.

ABINADAB: “Jahve, ti si utočište nevoljnom, utočište ubogom u nevolji. Ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon.”[36]

SVI: Ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo.

ABINADAB: Joele i Ahaze!

JOEL i AHAZ: Tu smo, oče!

ABINADAB: Ja idem do Izaka da mu ispričam sve što se dogodilo, a vi bdijte nad zajednicom dok se ne vratim. Ne zaboravite ni onu malu obitelj u špilji!

JOEL: Oče! Kaniš li se duže zadržati u Betlehemu?

ABINADAB: Ne znam, sine! Morat ću i do Jeruzalema[37] da se pomolim u hramu, prinesem prilog za se i za sve vas i da zahvalim Jahvi za sve što smo čuli i vidjeli, a napose za čudo, koje svi motrite.

(Odlazi, pogledavši Jišmaela.)

 

IV. DIO

ZBOR (pjeva):

Magi veniunt ab oriente Jerusolimam

quaerentes et dicentes:

Ubi est qui natus est cuius steliam vidimus,

et venimus adorarare Dominum.[38]

1. prizor 

Polje u okolici Betlehema. Abinadab umoran od puta sjeda na kamen, odlaže štap i govori sam sa sobom.

ABINADAB: Čudnih li vremena! Izak ne vjeruje mojim riječima. Kad sam mu ispričao što se dogodilo one nezaboravne noći i kako smo po anđelovim riječima pronašli Mesiju, počeo je vikati kao da sam ga strašno uvrijedio: “Ne budi glup, Abinadabe! Kako bi se jedan Mesija mogao roditi u špilji? I to naš Mesija, izbavitelj Izraela! Šuti, molim te, jer ako to doznadu Rimljani, smijat će nam se, i to s potpunim pravom. Vi pastiri imate bujnu maštu. Za vas priče i bajke nisu samo neka zabava ili pouka nego stvarnost koju onda prepričavate po okolnim zaseocima i tako zaglupljujete pobožni svijet. Ako to dočuje satnik Marcijal, poslat će vojnike da vas rastjeraju i zaplijene blago vaših ovčara. Ti ga barem poznaješ. Mnogo puta si ga susreo u mojoj kući. On priznaje samo jednog mesiju, svog cara Augusta. Te vaše zgode pričajte kad ste sami i gdje vas nitko ne čuje! Vi ste neuki ljudi, živite od priča. Nastojao sam da bar tebe poučim kakva je naša povijest, običaji i zakoni kako bi ti mogao poučiti druge. Vidim da je sve bilo uzalud. Ti si još zatucaniji od ostalih. Možda zbog starosti, a možda jer se praviš važnim. To je sklonost svih staraca.” Kad sam mu kazao da je Abigajilino dijete ozdravilo u dodiru s Mesijom, još se više razbjesnio. “Ti znaš”, vikao je, “da je njezino dijete plod grijeha. Koji je to Mesija koji ne bi kažnjavao javne grijehe? Ne bulazni, Abinadabe! Dijete se rodilo gluhonijemo, i takvim će ostati. Može izustiti neke nejasne šumove ako ga netko udari, ali to ne znači da je progovorilo.” Kad sam mu rekao da ću mu donijeti Jišmaela da ga vidi i da se uvjeri, postao je još grlatiji: “Meni ne treba dokaza za nešto što je po sebi jasno!” I istjerao me iz kuće. (Stanka.) A kad sam došao u Jeruzalem da se pomolim u hramu, nikoga ne nađoh. I svećenici i narod potrčali na ulice da vide nekakve zvjezdoznance, koji, kako kažu, traže novorođenog židovskog kralja. I ja se spustih do trga. Tamo se zgranulo mnoštvo životinja, napose deva, bogato obučenih slugu i tri odličnika koji su razgovarali sa svećenicima preko tumača. Svećenici su im savjetovali da najprije pođu i poklone se kralju Herodu, koji najbolje zna je li se u rimskom kraljevstvu pojavio netko tko se naziva židovskim kraljem. Njihovo je pregovaranje trajalo dugo vremena, sve dok se nije pojavio satnik Marcijal, koji ih je, u pratnji vojnika, odveo do Herodove palače. (Ušuti načas, a onda nastavi.) Čemu me je satnik onako mrko gledao kad su nam se susreli pogledi? Kao da me je htio nešto pitati. Možda ja to krivo tumačim. Možda je bio srdit na djecu koja su se skupljala oko deva i dražila ih. Možda. Nadam se da se neće ispuniti Izakova prijetnja. Pa nismo mi krivi što se Jeruzalem uznemirio zbog dolaska uglednih stranaca... (Malo glasnije.) „Izbavi me, Bože Izraelov, od svih mojih tjeskoba”[39]

2. prizor 

Aminadab. Ulaze Joel i Ahaz.

JOEL: Čuli smo, oče, tvoju molitvu. Koje su to tvoje tjeskobe? Blagoslovljen Bog koji te je doveo do naših predjela! Već smo bili uznemireni i strahovali za tebe. Već je treći dan da te nema, a rekao si nam da ćeš poći samo načas posjetiti rabina[40] Izaka, i da ćeš zatim uzići u Jeruzalem da se pomoliš.

 AHAZ: Predugo je trajala tvoja molitva, oče! Zacijelo nisi ni jeo. Slabo izgledaš. Evo, mi imamo nešto ovčjeg mesa i kruha. Okrijepi se, oče! (Vadi iz torbe hranu i stavlja je do starca.)

ABINADAB: Nisam baš gladan, djeco, ali mi je glava puna čudnih misli, slutnja i straha.

JOEL: Što se dogodilo, oče?

ABINADAB: Najprije me je zbunio Izak jer ne želi ni čuti o nekoj poruci koju smo čuli u noći, a još manje da bi ono siromašno dijete u špilji bio Mesija.

AHAZ: A jesi li mu rekao da je mali Jišmael ozdravio?

ABINADAB: Ni to neće da prihvati. Kaže da bi to bila uvreda Jahvi.

JOEL: Ne brini se, oče! Glavno da je dijete ozdravilo. Mi smo svjedoci.

Ti si nas učio da Jahve može usmrtiti i uskrisiti. Zašto ne bi mogao i ozdravljati? Uvijek si nam govorio da je Jahve svemoguć. Neka rabini tumače svete knjige kako ih je volja, mi ćemo se držati onoga što smo vidjeli i čuli.

ABINADAB: Nemojte tako, djeco! Oni su učeni ljudi.

AHAZ: Baš zato jer su ljudi mogu se i prevariti.

ABINADAB: Ali ima još nešto što me uznemiruje, djeco!

JOEL I AHAZ: Što, oče? Reci nam!

ABINADAB: U Jeruzalem su stigli neki ugledni stranci. Tako lijepo ukrašenih deva nisam nikada vidio. A i njihova je pratnja velika i bogata. Bilo mi je čudno kad je sav narod počeo buljiti u nebo. Propitao sam se za razlog. Kazaše mi da su stranci motrili nebo i ugledali neku novu zvijezdu, koja ih je dovela do Jeruzalema. I ja sam s narodom gledao u nebo, ali ništa nisam opazio, kao ni ostali. Možda zato jer sam već napola slijep.

JOEL: Mora da su to neki učeni zvjezdoznanci. Oni vjeruju da im se ukazala zvijezda, a mi ne bismo smjeli, po Izakovu tumačenju, vjerovati da smo čuli poruku i vidjeli Pomazanika Božjeg. Zar je itko zabranio tim strancima da govore što su vidjeli? Tko može to nama zabraniti?

ABINADAB: Najčudnovatije je što ti stranci kažu kako je ta zvijezda vjesnik nekog novog kralja koji se morao roditi u Izraelu jer je zvijezda iščezla netom su stupili u Jeruzalem.

AHAZ: Kako oni znaju da ih je zvijezda vodila k tom novorođenom kralju?

ABINADAB: U tomu i jest zagonetka. Možda im je to otkrio anđeo. Za mene to ne bi bila nikakva nemogućnost, jer je i prorok Bileam rekao da će zvijezda izaći iz Jakova i ustati žezlo iz Izraela.[41]

JOEL: Barem to neće zanijekati rabin Izak.

ABINADAB: Tko zna! Rabini uvijek nađu izlaz iz teškoća. Tako su i ovaj put pronašli način da sa sebe dignu svaku odgovornost. Jednostavno su savjetovali zvjezdoznancima da pođu Herodu[42] i ispričaju mu sve o čudnovatoj zvijezdi.

AHAZ: Alaj će se krvolok zabrinuti kad čuje vijest o novorođenom kralju!

ABINADAB: U tomu i jest moj strah i muka. Herod ubija sve, pa i svoje najbliže, na koje posumnja da bi mu mogli i oteti prijestolje. Kako se onda ne bi mogao osvetiti nama koji tvrdimo da smo čuli nebesku poruku i vidjeli Mesiju? Najbolje je o svemu šutjeti. Vratite se k našima, ali nikome ni riječi o svemu što sam vam rekao. Da se ne uznemire!

JOEL: Dođi i ti s nama, oče! Pitat će nas za tebe. I oni su zabrinuti za tebe jer si slab i u godinama.

Joel hvata uz Ahazovu pomoć Abinadaba za ruke da ga pridigne, ali on se snažno opire.

ABINADAB: Recite našima da sam dobro i da mi se ništa nije dogodilo. Doći ću odmah poslije vas. A sada me pustite da gledam ovo divno plavo nebo. Možda i ja ugledam zvijezdu novorođenog kralja.

Pastiri odlaze, a starac uzima štap da se osloni na nj i zagleda se u nebo.

3. prizor 

Abinadab. Dolazi Marcijal, gleda neko vrijeme Abinadaba koji nečujno moli očiju uprtih u nebo, a onda mu se približi.

MARCIJAL: Starče, ne želim te uznemiravati. Ne boj se. Nikakve zle nakane nemam. Čekao sam da se udalje ta tvoja dva mlada prijatelja, žeIim s tobom nasamo razgovarati. Netom sam te spazio u Jeruzalemu, naložio sam jednom vojniku da te prati i da mi javi gdje se nalaziš. Mislio sam da ćeš otići do rabina Izaka, ali ti si krenuo drugim pravcem. A to je i bolje za mene jer ovako možemo mirnije razgovarati.

ABINADAB: Sjedi tu pokraj mene ako sam toga dostojan, satniče! Zašto si me onako mrko pogledao kad smo se sreli u Jeruzalemu?

MARCIJAL (sjedajući): Nisam bio srdit na tebe, starče, nego na sebe i na sve oko sebe, na zvjezdoznance, na rulju, na Heroda, ukratko: na sve. Naređeno mi je da zvjezdoznance vodim do Heroda kao da sam ja podređen jednom židovskom tiraninu, a ne caru Augustu. Kao da to nisu mogli učiniti sluge velikog svećenika ili grupa znatiželjnih farizeja.[43] Ponizili su me. Morao sam dugo čekati u dvorištu dok se Herod raspitivao o strancima i njihovoj zvijezdi i dok ih po savjetu pismoznanaca nije poslao u Betlehem jer se ondje ima roditi budući Mesija. Nije njemu stalo ni do zvjezdoznanaca, ni do zvijezda, a ni do Mesije. Htio je znati u kojoj se kući nalazi dijete koje stranci traže da bi ga mogao zaklati kao što je učinio i sa svojim sinovima Aleksandrom i Aristobulom;[44] bojao se da mu ne otmu teško stečeno prijestolje.

ABINADAB: Onda si ih ipak otpratio do Betlehema i doznao gdje se nalazi to neobično dijete. Baš bi me zanimalo kakvo je to dijete i tko su njegovi roditelji. Poznam gotovo cijeli Betlehem, ali nikada nisam čuo da bi tu živjelo neko neobično dijete, koga čak strani zvjezdoznanci traže da mu se poklone. Reci mi iskreno jesi li što doznao?

MARCIJAL: Ništa nisam doznao. Netom smo zvjezdoznance izveli iz Jeruzalema, oni nam, preko tumača, dadoše razumjeti da im više nismo potrebni i da se možemo vratiti jer da im se ponovo ukazala zvijezda, koja je bila nestala kad su ušli u Jeruzalem. Kazali su da će ih zvijezda dovesti do novorođenog kralja. Svi smo gledali u nebo, ali te čudnovate zvijezde nismo opazili. Oni su pak bili presretni i s pratnjom požurili prema Betlehemu.

ABINADAB: Znači da nisi vidio ni dijete, ni njegovu majku. A to me najviše zanima. (Zašuti i zamisli se.)

MARCIJAL: Što si se zamislio, starče?

ABINADAB: Ništa, ništa! Reci ti meni što je rekao Herod kad ste se vratili neobavljena posla. Niste pronašli ni kuću, ni dijete. Što sad?

MARCIJAL: Herod je bio bijesan. Šetao je po palači i vikao na sve koji bi mu se približili. Naredio nam je da se odmah vratimo u Betlehem i propitamo za kuću u koju su zašli zvjezdoznanci. To smo i učinili, pošli od kuće do kuće, ali nitko ništa nije znao. A ni zvjezdoznanaca više nije bilo. Kao da je cijeli gradić začaran nekom magijom. Razumije se da je Herod postao još bjesniji jer se osjećao prevarenim: stranci su mu bili obećali da će se k njemu opet svratiti i obavijestiti ga o svom posjetu tom zagonetnom djetetu. Vikao je: “Nitko me ne može prevariti! Znam dobro što ću uraditi! Nitko mi ne može oteti prijestolje! Nitko!”

ABINADAB: On zacijelo nešto kuje. Osvetit će se Betlehemcima. Sreća da smo mi daleko od grada.

MARCIJAL: Ne budi naivan, starče! Herodova mržnja obuhvaća sve što ima ikakve veze s Betlehemom. Zato sam te tražio. Želio sam vas na poljanama nagovoriti da se ne vraćate u Betlehem. A Sara mi je rekla da je Abigajila rodila sina.

ABINADAB: A, to te zanima, satniče? Jest, rodila je lijepog dječaka, ali gluhonijemog.

MARCIJAL (razočaran): Mi takvu djecu izlažemo da što prije nestanu.[45] Čemu da živi takva nakaza? Nek i Abigajila učini to što prije! Još je mlada. Može roditi zdravu i sretnu djecu. (Sprema se da ode.)

ABINADAB: Čekaj, satniče! Nisam još sve rekao o djetetu. Više nije gluhonijemo. Jedne smo noći čuIi poruku da pohitimo do nekog novorođenog djeteta, koje je ležalo u špilji, u jaslama, između vola i magarca. Abigajila je došla poslije nas i predala svoje dijete mladoj majci. Ova ga je stavila uza svoje čedo i ono je svojim dodirom ozdravilo Abigajilina dječaka.

MARCIJAL: Ne varaj me, starče! Dosta mi je zvjezdoznanaca i njihove prijevare, a sad opet neko novo dijete i nova prijevara.

ABINADAB: Kunem ti se, satniče! Ne radi se ni o kakvoj prijevari. Ako ne vjeruješ, siđi sa mnom do naših poljana da se o svemu sam uvjeriš.

MARCIJAL: Ne mogu sada. Moram se odmah vratiti u Jeruzalem. Čekaju me nove naredbe. Ako je tako, kako ti kažeš, nastoj da Abigajila i njezin sin, a isto tako i ta mlada žena sa svojim djetetom odmah (Naglašava.), odmah pobjegnu nekamo daleko od Betlehema, na primjer u judejske gore ili u Galileju. Ja ću biti u vezi s tobom, starče! Ti ćeš mi kazati gdje su se skrili. Bojim se osvete Herodove. On je pobio svoje sinove, pa kako ne bi tuđe. Želim vidjeti svoga sina. (Odlazi.)

ABINADAB (viče za njim): Obećavam, satniče!

 

V. D I O

ZBOR (pjeva):

Hodie nobis de coelo pax vera descendit.

Hodie per totum mundum meliflui factisunt coeli.[46]

1. prizor 

Kasna vedra večer na polju pored Betlehema. Pastiri i pastirice (Estera, Abigajila i njezin sin Jišmael) okupljeni oko Abinadaba.

ABINADAB: Eto, djeco! Svi smo na okupu. Nadam se da su vam Joel i Ahaz ispričali što sam doživio u Jeruzalemu. Nikada nisam vidio bogatijih stranaca u životu. Sav se Jeruzalem uskomešao i želio doznati tko su i odakle su. I ja sam se htio raspitati, ta znate da su stari radoznali, ali se povukoh netom mi se pogled sreo sa satnikovim. Susreo sam ga više puta u Izakovoj kući. Uvijek je bio nasmijan, čak i duhovit, ali ovog puta kao da je bio srdit što sam baš ja među tim mnoštvom. Odlučio sam se vratiti. Ovdje sam mirniji i sigurniji.

ABIGAJILA (privinuvši čvrsto Jišmaela uza se): Znaš li, oče, kako se zove taj satnik?

ABINADAB: Pa kako ne bih znao, kćeri! Rekao sam vam da sam ga više puta sreo u Izakovoj kući. Zove se Marcijal.

ABIGAJILA (radoznalo): A njegova žena Venilija?

ABINADAB: Mnogo me pitaš, kćeri. Pričekaj da sve ispričam! Joel i Ahaz su me našli izmorena gdje sjedim na kamenu. Htjeli su da se s njima odmah vratim k vama, ali ja sam ostao sjediti na kamenu. Najednom mi se približi onaj isti satnik. Pomislio sam da me uhodi jer sam mu već u Jeruzalemu postao sumnjiv, ali on je sjeo mirno do mene kao da traži zaštitu i razumijevanje. Nije to više bio onaj prkosni i oholi rimski satnik. Izgledao je kao jedan od nas. Ispričao mi je kako je zvjezdoznance otpratio po Herodovoj naredbi do Betlehema i kako su oni ugledali za njega nevidljivu zvijezdu, koja ih je imala dovesti do novorođenog kralja. Više im stoga nije bila potrebna satnikova pomoć. Kad se pak ponovno, po Herodovoj želji, vratio u Betlehem da se propita u koju su kuću zašli zvjezdoznanci, nitko mu nije znao ništa reći. Nestalo djeteta, nestali zvjezdoznanci. On se boji Herodove osvete pa mi je rekao da kažem Abigajili neka sa svojim djetetom pobjegne u judejske gore ili u Galileju.

ABIGAJILA (srdito): Što se on brine za mene i za moje dijete! Mogao je to učiniti prije, a ne sada kad je moje dijete ozdravilo.

ABINADAB: Smiri se, kćeri! Sve sam mu ispričao. On želi ispraviti svoj propust. Želi spasiti tebe i dijete, a i onu mladu ženu i njezino dijete. Dobro on pozna Herodove nakane.

ABIGAJILA: Što bi Herodu moglo smetati moje dijete? Ili dijete one mlade žene u špilji?

ABINADAB (mirno): Nek iz tebe ne govori mržnja, kćeri! Svatko može pogriješiti. Ti ne znaš da su nejaka djeca kadikad najveća opasnost vlastodršcima. Sjeti se naše povijesti. Da je faraon znao koga donosi u košari njegova kći, bio bi odmah Mojsija zadavio. A to nejako stvorenje izvelo je Izraelce iz Egipta i potopilo silnu faraonovu vojsku u Crveno more. Tko je mogao slutiti što će biti od malog Samuela, Davida, Salomona i drugih? Kako vidiš, djeca su velika opasnost za sve koji se drže vlasti i sile. Ili ih treba od malih nogu odgajati da budu podložni vlasti ili ih treba odstraniti. Njih i njihove tvrdoglave majke. Razumiješ li me, kćeri?

ABIGAJILA: Da se nije taj satnik htio našaliti s tobom i s nama? Kako on može znati Herodove nakane?

ABINADAB: Ti mu ne vjeruješ, Abigajilo, i ja te shvaćam. Mislim ipak da te on ne vara. Ako je Herod mogao ubiti osamdesetgodišnjeg djeda Hirkana[47] i smaknuti svoju ženu Marijamnu,[48] a i svoja dva sina,[49] kako ne bi mogao zaklati nekoliko nejake djece i njihove majke? On bi sve učinio da sačuva svoje prijestolje. Ništa ne gubiš ako satnika poslušaš.

ABIGAJILA: Tko će me pratiti do judejskih gora? Puta ne znam, a ni poznatih tamo nemam. Ona mlada žena ima barem muža, koji će je pratiti, ali ja nemam nikoga.

ABINADAB: Ne boj se, kćeri! Joel i Ahaz su jaki momci. Oni će te pratiti i pronaći najbrži put do judejskih gora. I tamo se nađe dobrih ljudi, koji će se pobrinuti za tebe i za dijete. Moramo još obavijestiti onu mladu ženu i njezina muža da odmah krenu na put.

ESTERA: Nema više nikoga u špilji, oče! Neki dan sam bila tamo da im odnesem sira, kruha, mlijeka i nešto suhog mesa, ali nikoga ne nađoh. Ni živina više nije bilo. Potpuno prazna špilja.

ABINADAB (podiže ruke): Blagoslovljen Bog Izraelov koji ih je nadahnuo da pobjegnu i tako izbjegnu Herodovoj osveti!

JOEL (AbigajiIi): Onda, sestro, ideš li s nama? Jišmaela ćemo nositi na ramenima naizmjence ja i Ahaz. Ti si još mlada pa ćeš izdržati to putovanje. Imam i ja neke prijatelje tamo. Zajedno smo išli u lov. Primit će te kao da si im sestra. Ne strahuj!

ABIGAJILA (Esteri): Kažeš da više nema nikoga u špilji? A ja bih se ipak željela uvjeriti i obnoviti najljepše časove svoga života.

ABINADAB: Imaš pravo, kćeri! I ja bih rado s tobom do špilje.

SVI: Idemo i mi s vama.

Dižu se i veselo koračaju prema izlazu. Abigajila nosi na rukama Jišmaela.

2. prizor 

U špilji porođenja. Ulaze pastiri i pastirice, razgledavaju špilju. Posljednji stiže Abinadab.

JOEL: Estera ima pravo, nikoga nema u špilji. Kad smo prvi put ovdje bili, sve je bilo puno svjetla i topline. Sad je polutama i hladno.

ESTERA (pokazuje): Jasle su ostale netaknute. Eto, tu je ležalo dijete, tu uz njega stajala njegova majka. a tamo podalje njezin je muž palio vatru. Eto, tu su stajali vol i magarac. Sad je sve tužno i prazno. Zašto su pobjegli?

ABINADAB: Ionako bi morali bježati sada. Ovako su već stigli na sigurno mjesto, daleko od Herodove ruke. Nek je blagoslovljen Jahve! (Obraćajući se Abigajili): Hajde, Abigajilo, ispričaj nam točno gdje i kako se zbio tvoj susret s djetetom i njegovom majkom!

ABIGAJILA (držeći u rukama Jišmaela): Ona mlada žena izišla je na taj otvor tamo, uzela mi iz ruku Jišmaela i opet ušla u špilju. A ja za njom. “Ne boj se”, rekla mi je. ,,I ja imam dijete. Znam držati u naručju djecu. Želim da ga vidi moj sin.” Prišla je k jaslama i nagnula Jišmaela nad svoga sina. Ovaj ga je ručicama dodirnuo kao da ga želi pogladiti, a Jišmael se glasno smijao i viknuo: “Mama, mama!” Pridigla sam Jišmaela iz jasala. Dijete u jaslama počelo je plakati, kao svako dijete kad mu digneš igračku. Majka ga je uzela u naručaj i smirila. Nisam znala što da radim. Bila sam potpuno zbunjena. Mlada žena mi reče: “Vrati se, sestro! Tvoje je dijete ozdravilo. Nek ti duša blagoslivlja Gospodina!” A sad su jasle prazne, bez onog divnog djeteta koje je ležalo u njima. Ležalo raširenih ručica. Kao sada moj Jišmael.

Stavlja Jišmaela u jasle, a one se najednom jako rasvijetle. Svi su preneraženi. Zanijemješe od čuđenja.

ABINADAB (svečano): Ne čudite se, djeco! Ispuniše se riječi Hošeje proroka: “Djeca Izraelova zvat će se sinovi Boga živoga.”[50] U svakom djetetu krije se Mesija. Dajmo hvalu Gospodinu! (On počinje prvi): “Pjevajmo Jahvi jer on stvori divote! Nek je to znano po svoj zemlji!”[51]

SVI: Pjevajmo Jahvi jer on stvori divote!

ABINADAB: „Evo, Bog je spasenje moje. Uzdam se, ne bojim se više jer je Jahve moja snaga i pjesma. On je moje spasenje.“[52]

SVI: Pjevajmo Jahvi jer on stvori divote!

ABINADAB: „Hvalite Jahvu! Prizivajte ime njegovo! Objavite narodima djela njegova! Razglašujte uzvišenost imena njegova!“[53]

SVI (s Abinadabom opetuju): Pjevajte Jahvi jer on stvori divote! Nek je to znano po svoj zemlji!

Dok govore: “Pjevajmo Jahvi”, zbor potiho, a onda sve jače, pjeva pučku božićnu popijevku: “Djetešce nam se rodilo“.

_____________ 

[1] (lat.) „Blažena utroba Marije Djevice koja je nosila Sina vječnoga Oca“. Stari časoslov na Božić.

[2] Betlehem, grad u Judeji u neposrednoj blizini glavnoga grada Jeruzalema.

[3] Mihej (5, 1).

[4] Oktavijan August (27. pr. Kr. - 14. g.), prvi rimski car.

[5] David, drugi kralj ujedinjenog kraljevstva Izraela i Judeje. Naslijedio je Šaula. Kao dječak porazio Golijata.

[6] Prva knjiga o Samuelu (16, 13).

[7] Galileja, sjeverni dio današnjeg Izraela u kojem se nalazi grad Nazaret koji je od Betlehema udaljen tri dana hoda.

[8] Sinagoga, isprva okupljanje, kasnije zajednica vjernika, a nakon razaranja Salomonova hrama naziv za židovsku bogomolju.

[9] Sibila, grčki naziv za proročicu.

[10] (lat.) Pozdravljam te, sretni starče.

[11] Izaija (7, 14).

[12] Publije Vergilije Maron (70 pr. Kr. - 19. g.), rimski pjesnik, djela: Eneida, Ekloge (Bukolike), Georgike.

[13] Saturn (grčki Kron), rimski vrhovni bog kojeg je s vlasti svrgnuo njegov sin Jupiter (grčki Zeus).

[14] (lat.) zlatno doba, prema Vergiliju (Ekloge IV,6) doba kad je Saturn civilizirao ljudski rod te ih naučio vještinama i kulturi.

[15] Izaija (11, 6; 11, 7).

[16] Izaija (30, 15).

[17] (lat.) Koga ste vidjeli, pastiri? Recite! Navijestite nam tko se na zemlji pojavio?“ Stari časoslov na Božić.

[18] Izaija (63, 15).

[19] Izaija (63, 19).

[20] Izaija (63, 19; 64, 1).

[21] Izaija (64, 2).

[22] Jahve, Bog Izraela i njegovog naroda.

[23] Izaija (64, 7).

[24] Izaija (64, 8).

[25] Druga knjiga o Samuelu (11, 1-26). Bat-Šeba, žena Urije Hetita, kasnije žena kralja Davida i majka kralja Salomona. David je vidio Bat-Šebu kako se kupa i poželio ju za sebe te je poslao njezina muža u rat protiv Amonaca kako bi poginuo.

[26] Druga knjiga o Samuelu (12, 16-19). Prvo dijete Davida i Bat-Šebe je umrlo što je bila Jahvina kazna Davidu za Urijinu smrt. Kasnije je Bat-Šeba Davidu rodila Salomona.

[27] Šunam, mjesto u Izraelu.

[28] Druga knjiga o Kraljevima (4, 8-37).

[29] Evanđelje po Luki (2, 8-24).

[30] Jakov, zvan i Izrael, sin Izakov, unuk Abrahamov, otac 12 sinova koji su rodonačelnici 12 izraelskih plemena.

[31] Knjiga postanka (28, 12-15).

[32] Izaija (10, 17).

[33] (lat.) Velikog li otajstva i divne li tajne, da su životinje gledale novorođenog Gospodina gdje leži u jaslama.“ Stari časoslov na Božić.

[34] Izaija (25, 9).

[35] Izaija (25, 1).

[36] Izaija (25, 4).

[37] Jeruzalem, najveći i glavni grad kraljevstva Judeje, države pod vladavinom kralja Heroda koji je u njemu stolovao. Betlehem je od Jeruzalema udaljen sat i pol hoda.

[38] (lat.) „Mudraci s istoka dolaze u Jeruzalem tražeći i pitajući: Gdje je onaj koji se rodio, čiju smo zvijezdu vidjeli i došli da se poklonimo Gospodinu“ Stari časoslov na Bogojavljenje.

[39] Psalam 25 (17-22).

[40] Rabin (od rabbi, heb. moj učitelj) židovski vjerski učitelj, poznavatelj svetih spisa.

[41] Knjiga brojeva (24, 1-3).

[42] Herod, zvan i Herod Veliki, kralj Judeje (oko 37. g. pr. Kr. – oko 4. g.) pod rimskim protektoratom. U zamjenu za plaćanje danka rimskom caru imao određenu unutarnju autonomiju. Nakon njegove smrti Rimljani su podijelili Judeju na četiri dijela i dali na upravljanje njegovim sinovima. Njegovi sinovi i rođaci su činili jezgru stranke Saduceja.

[43] Farizeji (hebr. odvojeni) tradicionalni i rigorozni židovski laici koji su se strogo pridržavali Mojsijevih zakona, vjerovali u Toru, ali i prihvaćali predaju pa su tako vjerovali u uskrsnuće i anđele. Odbijali su suradnju s Rimom zbog čega su bili u sukobu sa saducejima koji su vodili hram i surađivali s Rimom. Nakon razaranja hrama postali glavni obnovitelji vjere i vodeća snaga u društvu pa nisu više koristili taj naziv. Oni su Isusa iskušavali u znanju Tore i Zakona. Danas sinonim za licemjerje jer im je Isus zamjerao pridržavanje forme, a nerazumijevanje sadržaja i biti vjere.

[44] Herod Veliki je ubio svoju suprugu Mariamnu i tri sina. Aleksandra i Aristobula je zadavio 7. g. pr. Kr. Car Oktavijan August je to komentirao: „Radije bih bio Herodova svinja nego njegov sin“ aludirajući na vjersku zabranu jedenja svinjetine Židovima.

[45] Najstariji rimski zakon, Zakonik 12 ploča (Leges duodecim tabularum) ovlastio je oca obitelji da „dječaka sa znakom nakaznosti ubije“. Budući da je bilo zabranjeno prolijevati svoju krv, najčešće bi takvu djecu „izlagali“, odnosno odveli u divljinu. Takav je običaj bio i u Grčkoj.

[46] (lat.) „Danas nam je pravi mir sišao s neba. Danas su cijelom svijetu nebesa postala slatka kao med.“ Stari časoslov na Božić.

[47] Hirkan je bio veliki svećenik Judeje prije Heroda. U strahu od njegova utjecaja Herod ga je pogubio 30. g. pr. Kr.

[48] Marijamna, druga Herodova supruga, majka Aleksandra i Aristobula. Herod ju je smaknuo 27. g. pr. Kr. bojeći se njezina utjecaja. Bila je princeza Hašmoneja, dinastije koju je Herod svrgnuo kako bi došao na vlast.

[49] Vidi fusnotu 44.

[50] Hošea (2, 1).

[51] Izaija (12, 5).

[52] Izaija (12, 2).

[53] Izaija (12, 5).

KRAJ     

_______________________

Rajmund Kupareo ili duša piše na hrvatskom

Rajmund Kupareo rođen je na Hvaru 1914., a umro u Zagrebu 1996. Skromni dominikanac imao je doista zapaženu karijeru estetičara, sveučilišnoga profesora i znanstvenika u Čileu gdje je živio dvadeset godina (bio je prodekan, osnovao Institut za estetiku, postao član njihove akademije znanosti i umjetnosti!).Rajmund Kupareo Da su ga doista cijenili, najbolje dokazuje to što ga nisu zaboravili ni kad se, zbog moždanoga udara, vratio u Hrvatsku 1971. Njegovo ga je sveučilište izabralo za profesora emeritusa, nagradili su ga nagradama, čak i posmrtnim, nazivali po njemu institucije i postavili mu bistu.

Zanimljivo je da je svoje znanstvene radove pisao na španjolskom, ali je svoj zapaženi književni opus pisao na hrvatskom. Dakle, ono što je stvarao mozak mogao je pisati na bilo kojem jeziku, ali ono što je izlazilo iz duše, bilo je samo na rođenom jeziku. Pisao je pjesme, kratke priče (najčešće o životu naših iseljenika), eseje, rasprave, romane i drame. Kad je kao dvadesetogodišnjak prebolio tuberkulozu, napisao je roman o tom iskustvu, a zatim i drugi roman pod naslovom Baraban, roman s otoka Hvara. On je objavljen 1943. u danas nedostižnoj nakladi od 12.000 primjeraka i smatra se najboljim romanom objavljenim za II. svjetskoga rata. Rasprodana naklada u tom trenutku, kad je zemlja bila iscrpljena od rata, suženoga tržišta, u vremenu za koje nam se govori da su ljudi bili nepismeni i neobrazovani – samo dokazuje da je važna kvaliteta djela kao i da ovo što se danas smatra kvalitetom to zapravo – nije.

Kupareov roman govori o hvarskoj priči Romea i Julije gdje je Romeo blizak komunistima pa Julijin tata brani bilo kakvu vezu svoje kćeri s njim. No mladić će te godine nositi križ u procesiji na Hvaru jer je to zavjet njegova oca. Osim činjenice da mora sudjelovati u tome, ima još jedan veliki problem jer nitko ne želi pjevati uz njega. Njegovi komunisti ne žele sudjelovati u religioznoj stvari, a ostali ne će jer preziru komuniste. I onda, djevojčin otac, iz prijateljstva prema mladićevu ocu pristane pjevati s njim. Za vrijeme puta nošenja križa događaju se najrazličitije stvari koje na jedan način postaju odsjaj Kristove muke u životima tih ljudi i za to vrijeme njih se dvojica doista upoznaju i zbliže. Roman se čita u dahu. I valjalo bi ga opet objaviti jer je nedostupan.

Iako se nikada nije politički angažirao, nakon povratka u Hrvatsku prati ga etiketa „emigranta“ pa se njegov rad ozbiljnije vrjednuje tek nakon uspostave hrvatske države. Za sada je afirmiran kao pjesnik, a njegove dvije najpoznatije pjesme koje predstavljaju njegove najdraže teme su Balada o Gospinim pčelama (lirska slika koja toplo povezuje Gospu, pčele i plamičke svijeća) i Jeremijina tužaljka (o patnjama hrvatskoga naroda).

Uvjerena sam da će se afirmirati i kao dramatičar jer odgovorno tvrdim da su Kupareove drame: užitak za čitanje – napete radnje s likovima koje prepoznajemo i razumijemo; dobitak za kazalište – mogu se igrati i kao veliki spektakl i u skromnijoj izvedbi; radost za dušu – pročišćavaju naše negativne emocije i daju odgovore na mnoga životno važna pitanja. Provjerite za Porođenje ovdje na Portalu HKV-a, a posegnite i za ostalima.

Svima koje zanima više o Kupareu, njegovu djelu i dramama preporučujem izdanje Prebivao je među nama (Citadela libri, Zagreb, 2018.)

Pon, 15-07-2024, 02:09:37

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.