Drame u izboru prof. dr. sc. Sanje Nikčević

„Vesela novost“ Stjepana Škvorca ili tko ima pravo roditi dijete?

Stjepan Škvorc začetnik je procvata dramskog pisma u Međimurju osamdesetih godina prošlog stoljeća, a do danas je najizvođeniji i najnagrađivaniji međimurski pisac vrlo originalnoga dramskoga izraza. Najčešće piše suvremene pučke drame koje opisuju seoski život, a uglavnom se temelje na istinitim događajima koje vidi oko sebe živeći u međimurskom selu Belica.

Tako je i drama „Vesela novost“ napisana prema istinitom događaju, a u njoj se autor bavi originalnom i rijetkom temom: trudnoćom starije žene. Sanja Nikcevic3Osim „Kate Kapuralice“ Vlahe Stullija, dubrovačkoga dramatičara iz 19 st. u dramskom kanonu nema hrvatske drame o trudnoći starije žene. Ta je tema rijetka možda i zato što ju je teško opisati a da se ne upadne s jedne strane u patetiku a s druge u okrutnost i bezobzirnost u koju je upala „Kate Kapuralica“. Napisana 1800., govori o siromašnim i okrutnim ljudima pa je zato i ušla u kanon tek šezdesetih godina jer se uklopila u dominantnu sliku razaranja obitelji, ljubavi, majčinstva i ostalih vrijednosti...

Međutim, „Vesela novost“ Stjepana Škvorca ne samo da ima rijetku temu – trudnoća starije žene – nego ju osvjetljava iz sasvim drugog kuta. To je vrlo hrabro jer se i danas u glavnoj struji nosi isključivo rušenje obitelji, prikazi disfunkcionalnih obitelji koje ne mogu riješiti probleme jer u njima nema ni jedne dobre osobe, ni malo dobra ili svjetla, pa tako ni rješenja ili izlaza. Time se šalje poruka da je svijet besmislen i strašan, a obitelj mjesto uništavanja pojedinca, ono što mu stvara traume za cijeli život i daje izgovor za sva zla koja kasnije čini.

Stjepan Škvorc prikazuje jedan drukčiji svijet i šalje drugu poruku. Ne zaboravimo da govori o realnom i ozbiljnom problemu i to prema istinitom događaju.

U ovoj drami Bara (majka dviju odraslih kćeri i baka troje unuka) zatrudni, ali, za razliku od Kate Kapuralice, odlučna je da će roditi dijete. Cijela drama pokazuje kako se ona „za dijete koje raste pod njezinim srcem“ mora jako boriti.

Tema je vrlo aktualna. Cijela zemlja (i europski kulturni krug) već godinama raspravlja o pobačaju, ali u medijima dominira afirmacija prava žene da učini pobačaj. I u književnosti se također govori o likovima žena koje žele pobaciti ili su pobacile i najčešće se radi o mladim ženama. Američke komične serije pak vrve starijim ženama koje se ne mogu odlučiti da rode ili kombiniraju najrazličitije načine kako dobiti dijete, uglavnom bez braka i bez obitelji. Toliko sam na to već i ja naviknuta da mi je bilo pravo iznenađenje pročitati dramu „Vesela novost“, koja nudi sasvim drugu vizuru te priče: problem prava starije žene da RODI dijete i pritiske kojima je izložena da to ne učini. Iznenađujuće u pozitivnom smislu. Evo zašto.

Drama kreće od Barina srama i straha kako tu „veselu novost“ priopćiti obitelji jer, iako su u sretnom braku i nemaju ni materijalnih ni zdravstvenih problema, roditi u poznim godinama je „sramota“. Muž je u šoku jer nitko u tim godinama u selu nije imao malo dijete, svi će mu se smijati, „kako će pred pajdaše“. Zato muž predlaže da se ode „očistiti“, a kad muž popusti pred Barinim argumentima („zar ćemo ubiti dijete naše ljubavi“), nastupa svekrva kao glavni antagonist. Ucjenjuje snahu da se toga mora „riješiti“ ili „nek ide iz kuće“, vrijeđa sina da je glup što je to „napravio“, pokušava ih sve zavaditi i zbuniti (da dijete nije sinovo, da će biti manje nasljedstva koje će se dijeliti...). Baru podrži suprug, a onda i kći i novo se dijete prihvaća.

Odlično napisana kao realistična, a snažna, emotivna i potresna drama po klasičnoj formuli jasnog sukoba protagonista (Bara) i antagonista (svekrva) uz odmagače (muž koji u početku ne razumije ženu) i pomagače (kći koja razumije majku da želi roditi i nudi joj pomoć). Priča je napeta do samoga kraja jer ne znamo kako će se razriješiti i hoće li Bara imati snage i izdržati pritisak okoline. Koliko god Bara bila snažna i odlučna, potpora okoline uvijek je važna.

Vesela NovostKud Seljacka sloga Donja Dubrava KAM Prelog 2017

Stjepan Škvorc, Vesela novost, KUD „Seljačka sloga“ Donja Dubrava, KAM, Prelog, 2017.

Osim pobačaja, drama otvara i neke druge važne teme našeg društva. Tema ljubavi i seksualnosti starijih ljudi u našem društvu ima status tabua, a ovdje je dio života. Između dvoje supružnika vlada iskrena ljubav, ali i vrlo jaka fizička privlačnost unatoč tolikim godinama braka. Odluka da će biti prvi u selu s djetetom u poznim godinama, afirmira hrabrost likova na vlastitost i potvrđuje važnost slobode individualne odluke. Na kraju, drama tematizira i kako kršćanstvo (kao i svako drugo uvjerenje) može biti iskreno i licemjerno, odnosno služiti u afirmativne ili destruktivne svrhe. Kod Bare vjera je iskrena i prihvaćanjem Krista prihvaća i njegove zakone pa govori da „zašto idu u crkvu ako mogu tako lako počiniti smrtni grijeh“. Sasvim je drugi odnos prema vjeri kod svekrve koju ne zanima status grijeha nego samo sramota u očima drugih. Tako jedna slijedi Božji zakon, drugo se želi dopasti onima na zemlji.

Drama prikazuje ozbiljan problem, ima u sebi snažnu dramsku napetost, ali se autor usudio napisati tzv. afirmativnu dramu pa zato ozbiljan problem ima sretno razrješenje. Dok nam kanonska djela stalno pokazuju neku destrukciju ili grijeh za koju se likovi bore kao za svoje pravo i za svoju slobodu ovdje se likovi bore za dobro. I to dobro pobjeđuje, likovi imaju pravo spoznati pogrešku i promijeniti mišljenje (muž), a oni koji se nisu promijenili, dobivaju otvorena vrata u budućnosti (kada na kraju sin kaže ženi za svekrvu, odnosno svoju majku: „Nemoj majci zamjeriti što je bila gruba prema tebi i ružno ti govorila. Ona je starija žena, ali vidjet ćeš da će ju ljutnja sigurno proći i da će, kako je Verica rekla, to dijete biti njezina najveća maza.“)

To je zato što se odluke likova na kraju donose iz temeljne i najvažnije ljudske emocije – iz ljubavi: ljubavi bračnog para međusobno kao i prema (još) nerođenom djetetu, ili roditelja prema djeci i obratno.

Time je ova drama doista važna u korpusu hrvatske drame općenito, a posebice pučke drame koja govori o stanovnicima sela koji i danas žive u specifičnim životnim okolnostima. Naime, malo mjesto ima svoja pravila ponašanja (u koje se ne uklapa trudnoća starije žene) ali njeguje i temeljne, kršćanske vrijednosti (koje se ne uklapaju u vladajući umjetnički kanon).

Budući da Stjepan Škvorc živi u takvom selu i realističan je pisac, on u svojim djelima šalje poruku koju živi i vidi oko sebe, a to je kršćanska poruka. Ona pak ima 4 elementa: 1. svijet ima smisla jer njime vlada milosrdni Bog; 2. postoji dobro i zlo i svatko zna što je dobro, a što zlo; 3. svaki junak ima pravo na izbor; i 4. ako izabere pogrješno, može se promijeniti jer svijetom vlada milosrdni Bog. Zanimljivo je vidjeti kako ovdje junaci donose izbore, opravdavaju ih, ali i promijene jer u tom svijetu postoji mogućnost oproštenja ne samo kao 4. element poruke gdje nam oprašta Bog nego i kod ljudi.  

Danas glavna struja kazališta (umjetnički kanon) takve likove smatra „nerealističnima“ ili „nekvalitetnima“ jer su elementi kršćanske poruke izbačeni iz kanona tako temeljito da, kako sam gore rekla, u kanonskim djelima nema ni malo svjetla ili dobra, nema izlaza iz tog mraka pa nema ni izbora junaka jer je sve samo crno. No to nije kvaliteta, kako se danas često čuje, nego je izbor jedne drukčije poruke, one koja negira sva četiri elementa ove kršćanske.

To vlada neupitno, pisci se trude udovoljiti i kanonu i trendovima pa mi je zato bilo pozitivno iznenađenje pročitati jednu ovako dobru dramu koja šalje drukčiju poruku! U životu u svakoj obitelji „vesela novost“ može postati i tragedija i prava vesela novost. Ovisi o odluci i žene i onih oko nje. U ovoj drami pisac je pokazao drugu mogućnost. Ali to prema, kako sam rekla, istinitoj priči. Drama završava prihvaćanjem Barine trudnoće, suprugovom isprikom, ali i Barinim oprostom: „Sve je u redu, dragi moj. Dao Bog da nam se ovo naše dijete živo i zdravo rodi. Tko zna, možda će nam baš to dijete biti najveća pomoć u starosti i dohraniti nas. Miško moj, ne znam kako bi ti dokazala da te iskreno volim, ali znam da će ovo dijete donijeti sreću ovoj kući.“

Pisac, Stjepan Škvorc, svjedoči da je to dijete doista donijelo blagoslov i sreću toj kući i da je bilo „najveća maza“ upravo svekrve (odnosno bake). Tako je bilo u životu. I neka mi netko kaže da je to „nerealno“ i nedostojno scene! Dapače!

prof. dr. sc. Sanja Nikčević 

 _______________________

 Stjepan Škvorc

Vesela novost

Napomena:
Drama je napisana 2017. i te ju je godine KUD „Seljačka sloga“ Donja Dubrava izveo na festivalu KAM u Prelogu kada je dobila Nagradu za novi dramski međimurski tekst. Na kajkavskom je objavljena na portalu kazaliste.hr u sklopu feljtona „Pučka drama na kajkavskom“ (v. ovdje: 4. nastavak). 
Drama je originalno napisana na kajkavskom (međimurskom). Na Portalu prvo zbog šire recepcije donosimo inačicu na štokavskom koju je priredila dr. sc. Sanja Nikčević, a potom i originalni dramski tekst na kajkavskom.

©
Autor dopušta objavu na Portalu HKV-a.
Sva su prava za ostala objavljivanja ili izvođenja pridržana. Ni jedan dio teksta ne smije se kratiti, nadopunjavati, umnožavati, ni u cijelosti ni djelomično reproducirati i izvoditi na pozornici kao ni objaviti drugdje (elektronički ili tiskano) bez prethodnoga autorova dopuštenja.
Drama je originalno napisana na kajkavskom međimurskom dijalektu. Na Portalu zbog šire recepcije donosimo tekst jezično prilagođen hrvatskomu standardnomu jeziku, koji je priredila dr. sc. Sanja Nikčević, a potom i originalni dramski tekst na kajkavskom međimurskom dijalektu.
Autorov kontakt: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

_______________________

(inačica na hrvatskom standardnom jeziku)

OSOBE

MIJO

BARBARA, Mijina supruga

KATA, Mijina majka

VERA, Mijina i Barbarina kći

IVAN, Verin suprug

 

VRIJEME DOGAĐANJA: sadašnje

MJESTO DOGAĐANJA: kuhinja u obiteljskoj kući na selu

 

Radnja se zbiva u kuhinji gdje Barbara priprema ručak. Stavlja tanjure na stol i glasno razmišlja.

BARBARA: Jao meni, stalno mi je zlo i povraća mi se. I tako već dva mjeseca. Sigurno je ono što mislim. Kako nam se to dogodilo, a pazili smo? Bože moj dragi, zašto se to meni dogodilo? Kako ću to reći svojima: mužu, kćeri, zetu, svekrvi? Ne mogu to više skrivati pred njima. Reći ću im sad, kad dođu na ručak. Sve me je strah kako će reagirati. (Digne pogled.) Bože moj dragi i presveti, molim te pomozi mi da sve prođe dobro.

Ulazi Mijo.

MIJO: Bog, Barice.

BARBARA: Bog, Miško.

MIJO: Je l' ti to sama sa sobom razgovaraš?

BARBARA: Miško, sjedni, moram ti nešto važno reći.

MIJO: Barek, sad će podne, a ručak nije na stolu.

BARBARA (primi ga za ruku i posjedne): Molim te, Miško, sjedni. Moraš ovo znati prije nego što dođu mama i djeca.

MIJO (sjedne, sa smiješkom): Možemo razgovarati navečer na postelji.

BARBARA: Ne mogu čekati do večeri. Odmah ću ti to reći, da i ti znaš, ali, molim te, nemoj vikati na mene.

MIJO: Barica, moja. Što je to s tobom? Blijeda si i uplašena. Ženo moja draga, reci ti meni, kada sam ja na tebe vikao?

BARBARA: Ne znam kako ćeš to prihvatiti. Isuse moj premili...

MIJO (ustane i dođe k njoj.): Barbara, draga, nisi nikad bila ovako nervozna. Što se to dogodilo?

BARBARA: Miško moj, bojim ti se reći što nam se dogodilo.

MIJO (primi ju za ruke): Barice, molim te reci mi: zašto si tako uplašena? Trideset godina živimo u sretnom braku, i nikad nismo jedno drugomu ništa tajili. Zašto si danas tako nervozna?

BARBARA: Ne ćeš vikati na mene kad ti kažem?

MIJO: Reci ti meni, ženo moja, kada sam ja na tebe vikao i ružno ti govorio? Ne mogu shvatiti što se to tako strašno dogodilo da mi se ne usudiš reći.

BARBARA: Dragi moj, ja sam…

MIJO: Reci, ženice, što te muči?

BARBARA: Mijo… Ja sam u drugom stanju…

MIJO (iznenađeno): Barice, što si to rekla?

BARBARA: Dragi moj, trudna sam…

MIJO: Što si?

BARBARA: Miško, dijete ćemo dobiti.

MIJO: Bara, ti to ozbiljno ili me nešto isprobavaš?

BARBARA: Sto posto sam sigurna da sam u drugom stanju. Rodit ću.

MIJO (nervozno šeće): Majko Isusova. Ženo moja, reci ti meni, kako si mogla trudna ostati?

BARBARA: Molim te, smiri se...

MIJO: Uvijek smo pazili, a sada ti meni kažeš nam se dogodilo dijete. Majko Božja Bistrička, zašto nama u tim godinama, zašto?

BARBARA: Molim te, nemoj biti tako glasan, da mama ne čuje.

MIJO: Je li to istina? Da se ipak ne šališ sa mnom?

BARBARA: Istina je, Mijo, ne šalim se. Dragi moj, imat ćemo dijete!

MIJO: Svi svetci Božji, pomozite mi, pomozite mi! Ženo moja, što nam se to dogodilo? Jao meni.

BARBARA: Molim te, smiri se...

MIJO: Reci, Bara, kako si ostala u drugom stanju, kako?

BARBARA: Dragi moj, zašto me to pitaš! Znaš i sam kako se djeca prave. Nije ti ovo prvo dijete…

MIJO: Ja? Pedesetu prošao i sad ponovno otac. Bara moja, molim te reci da nije istina da si u drugom stanju i da se šališ.

BARBARA: Dragi moj, ne šalim se. Sada kad smo malo stariji, ja ću roditi.

MIJO: Malo stariji! Dvoje djece i tri unuka imamo, a ti mi kažeš da ćeš roditi. Bože sveti, zašto? Zašto? Što sam sagriješio da si me tako kaznio?

BARBARA: Dragi moj, nisi sagriješio.

MIJO: Što će nam kćeri reći kad čuju da si u drugom stanju? Baro moja, u glavi mi je košmar.

BARBARA: Smiri se. Molim te, Miško, smiri se.

MIJO: Kome si rekla da si trudna?

BARBARA: Tebi prvom.

MIJO: Koliko ti je?

BARBARA: Tri mjeseca nisam dobila menstruaciju.

MIJO: Ženo moja, pa promisli. U tim si godinama, u promjeni pa je možda to razlog.

BARBARA: Nije to, dragi moj. Sto posto sam sigurna da sam trudna. Pod mojim srcem raste naše dijete.

MIJO: Majko moja mila. Reci ti meni, Baro, što ćemo sada? Svi pajdaši će mi se smijati… Od srama ne ću moći pred njih. Već sam godinama djed, a sad opet – otac!

BARBARA: Nije važno što će drugi reći. S vremenom će se priviknuti na nas. Dragi moj, ja tu više ništa ne mogu napraviti…

MIJO: Dobro si rekla, sada ne možeš, a kada si mogla, nisi htjela, i, eto, dogodilo nam se dijete.

BARBARA: Ne razumijem o čemu govoriš.

MIJO: Kada si rodila Veru, dogovorili smo se da ne ćemo više imati djece, i sada nas je stigla ova nesreća. Ženo moja, za to si ti kriva.

BARBARA: Miško moj, zašto bih ja bila kriva?

MIJO: Rekao sam ti da odeš ginekologu i piješ one tablete, ali me nisi poslušala i evo što nas je snašlo.

BARBARA: Zašto tako govoriš? Bila sam kod liječnika. I sam znaš da ne smijem trošiti te pilule zbog srca. Mijo moj, ovo dijete je tvoje…

MIJO: Znam da je moje, ali, Barica, ti meni reci, što ćemo sada s djetetom? Veru i Mariju smo odavno udali… Unuci nam idu u školu i sada ćemo mi, baka i djed, dobiti malo dijete. (Primi se za srce.) Mene će šlagirati, nešto me žiga oko srca.

BARBARA: Ni meni nije svejedno, ali možda je Bog htio da nam se ovo dijete dogodi…

MIJO: Daj molim te, nije to Bog htio, a ja još manje. Tko u kući zna da si trudna?

BARBARA: Nitko osim tebe, ali sam sad mislila svima reći za ručkom.

MIJO: Barica, nikome ne ćeš reći da si u drugom stanju.

BARBARA: Još malo i ne ću moći više skrivati. Počela sam se debljati i uskoro će svi primijetiti. Moram im reći.

MIJO (primi je za ruke): Ženo moja, nitko u kući ne smije znati!

BARBARA: Ali kažem ti da se to ne može dugo skrivati.

MIJO: Barbara! Toga se djeteta moraš riješiti. Ono ne smije doći na svijet.

BARBARA: Majko Marijo! Mijo, pa jesi li ti pri sebi? Reci mi kako da ga se riješim, kako?

MIJO (pusti joj ruke): Jednostavno, odvezem te u bolnicu da te „počiste“ i nitko ne će ni znati da si bila trudna.

BARBARA: Dragi moj mužu, molim te, nemoj me tjerati da to učinim! Sačuvao me Bog od tog smrtnoga grijeha.

MIJO: Nema drugoga načina da ovo riješimo. Ako se ne riješiš tog djeteta, ja od sramote ne ću moći među ljude. Svi će mi se smijati.

BARBARA (primi ga za ruke): Mužu moj, sada ću te nešto pitati.

MIJO: Pitaj.

BARBARA: Gledaj me u oči i reci mi istinu. Voliš li ti mene?

MIJO: Volim te, draga moja ženo. Zašto me to pitaš?

BARBARA: Kažeš da me voliš…

MIJO: Znaš da te volim.

BARBARA: Ako je istina kao što kažeš…

MIJO: Bog mi je svjedok da te volim…

BARBARA: I ja znam da me voliš, ali zašto me onda tjeraš u bolnicu da se riješim ovog djeteta. Ti znaš da i ja tebe volim, a ovo je dijete plod naše ljubavi.

MIJO: Ali, Bara moja…

BARBARA: Ako me iskreno voliš, a ja znam da me voliš, prihvatiti ćeš i ovo naše dijete, s istim veseljem kao što si prihvatio Veru i Mariju prije dvadeset pet godina.

MIJO: Kada su nam se rodile Vera i Marija bili smo mladi. Sada je drukčije.

BARBARA: Za mene je isto. Ovo dijete raste pod mojim srcem jednako kao što su rasle i one. Ja sam odlučila da ne ću ići na abortus i rodit ću ovo naše dijete, neka govori što tko želi.

MIJO: Ženo moja, znaš li ti kakva će to biti sramota za nas dvoje?

BARBARA: Nije to nikakva sramota. Niti ćemo biti prvi niti zadnji komu će se roditi dijete u našim godinama.

MIJO: Barice moja, u našem selu bit ćemo prvi.

BARBARA: Nema veze jesmo li prvi ili zadnji. Malo razmisli. U crkvu idemo, u Boga vjerujemo… Je l' tako?

MIJO: Istina je.

BARBARA: I sada ti mene tjeraš da se riješim ovoga našega djeteta. Znaš li ti, Miška moj, kako je to veliki grijeh? To je isto kao da ti ubiješ odrasloga čovjeka. To je smrtni grijeh. I ja i ti ćemo gorjeti u paklu.

MIJO: O, majku mu.

BARBARA: Da, oboje ćemo gorjeti u paklu. Ti koji me tjeraš na abortus i ja koja bih ga napravila. Ne boj se, dragi, sve će biti dobro, samo nek to treće dijete dođe zdravo na svijet. Ne ćemo slušati što drugi govore.

MIJO: Kad malo promislim, u pravu si. Neka bude po tvome. Ni ja ne bih baš u pakao nakon smrti. Molim te, oprosti mi što sam te nagovarao da ideš na abortus.

BARBARA: Sve je u redu, Miško moj. Znam da ti je bilo teško kad sam ti rekla da sam trudna. Ni meni nije to sve skupa lako.

MIJO: Jesmo malo stariji, ali ćemo se nekako snaći s malim djetetom.

BARBARA (zagrli ga): Bog će dati da sve bude kako mora biti. Samo nek se zdravo rodi. Neka ljudi govore što žele.

MIJO: Ne ćemo slušati što drugi govoriti. Kad moja majka, Vera i Ivan dođu na ručak, reći ćemo im novost. Nisi mi rekla koliko ti je?

BARBARA: Rekla sam ti, ili ti je promaknulo od šoka. Tri mjeseca je prošlo. Mijo moj, znaš da te volim kao nikoga na svijetu. Ne mogu ti to riječima iskazati.

MIJO: I ja tebe volim, Barbaro moja. Volim te još više nego kad smo bili mladi.

Oni se ljube, a ulazi Kata. Iznenadi se kad opazi Miju i Barbaru da se ljube.

KATA (ljutito): A što je vama, što vas dva stara bedaka radite?

Mijo i Barbara puste se iz zagrljaja.

MIJO (smušeno): Ništa mama… ništa ne radimo. Barbari sam nešto šaputao na uho.

KATA: Sinak, ne laži mi. Vidjela sam ja da ste se cmakali.

MIJO: Mama, nisi dobro vidjela.

KATA: Šuti, sine! Za sada dobro vidim, i znam što ste radili. Majku mu staru, imate li vi išta pameti u svojim starim glavama?

BARBARA: Mama draga...

KATA: Nemoj ti meni „mama draga“, znaš! Podne je prošlo, ručak još nije gotov, a ti se ljubiš nasred kuhinje. Nije te sramota usred bijela dana?

MIJO: Mama…

KATA: Sine, bolje da šutiš ko miš. Ako do sada niste znali, to se radi da vas nitko ne vidi, u mraku, a ne po bijelome danu.

MIJO: Krivo govoriš…

KATA: Da, da. Ja krivo govorim. Ti nisi normalan zajedno s njom. Znaš to!

MIJO: Barbara je moja žena i slobodno je ljubim kada želim i gdje želim. Zar ćeš nam ti određivati gdje i kada se smijemo ljubiti?

KATA: Sine, moj sine. Pa nije ti dvadeset da radiš te bedastoće po danu. (Obraća se Barbari.) I ti isto! Idi po Veru i Ivana da više ručamo.

BARBARA: Mama… Moram vam nešto važno reći.

KATA: Nemamo vremena za razgovor. Odmah ih idi pozvati.

MIJO: Majko, saslušaj Barbaru i čut ćeš veselu novost.

KATA: No, Bara, reci mi tu veselu novost.

BARBARA: Mama, dobit ćemo dijete.

KATA: Ne govori gluposti. Kakvo dijete? Nisam primijetila na Veri da je trudna.

BARBARA: Nije Vera trudna.

KATA: A tko bi drugi mogao biti osim nje? Ja sam stara i godinama nisam za to sposobna, a ti isto tako. Je li vam Vera rekla da će roditi?

BARBARA: Ne će Vera roditi…

KATA: A tko će onda?

BARBARA: Mama, ja ću roditi.

KATA: Što? Što ćeš ti?

BARBARA: Rodit ću…

KATA: Luda žena, ako je istina što kažeš.

BARBARA: Istina je majko, trudna sam…

KATA (ljuta je): Ti si trudna? Da ti se nije pomutilo u glavi.

MIJO: Istina je što Barica kaže, dobit ćemo dijete.

KATA: Ti šuti ko miš. (Govori Barbari.) A ti kažeš da si trudna??

BARBARA: Da, majko, rodit ću…

KATA: Pa dobro, vas dvoje, vi stvarno nemate ništa pameti u tim glavama!

BARBARA: Majko, nemojte se tako ljutiti…

KATA: Bara, jesi li ti uopće promislila? Ti, pedesetgodišnja žena, ostala u drugom stanju i još kaže da će roditi. Baka pa da rodi dijete. Ne mogu to zamisliti. Mijo!

MIJO: Reci, mama, ali molim te nemoj se tako ljutiti…

KATA: Kako ti se to moglo dogoditi? Majko sveta, što ste to učinili?

MIJO: Molim te, sjedni i smiri se…

KATA: Kako da se smirim? (Barbari.) Još jedanput te pitam. Stvarno si trudna?

BARBARA: Nemam vam razloga lagati. Za šest mjeseci ću roditi.

KATA: Ovo je nečuveno. I veliš, za šest mjeseci ćeš roditi. Zar te nije sramota? Ama kako si tako stara ostala u drugom stanju?! I kako se ne znaš čuvati?!

BARBARA: Čuvali smo se majko, no dogodilo se…

KATA: Vražju mater si pazila. Ja sam rodila samo Miška i to u ono vrijeme dok za to nisu postajale nikakve tablete. Moj pokojni je htio još jedno dijete, ali ja nisam htjela. Znala sam kada smijemo, a kada ne, a ti si ostala trudna u današnje doba. Sram vas treba biti, oboje!

MIJO: Mama, kako nam možeš tako ružno govoriti? Sada je tako kako je. Još ću jednom postati otac.

KATA: Ne mogu vjerovati što čujem. On, starac, ponosi se da će biti tata! Slabe si mi ti pameti, sine moj. Reci ti meni, kako ti se moglo dijete dogoditi?

MIJO: Ali, majko…

KATA: Nemoj ti meni „ali, majko“. Ti znaš da i slijepa kokoš zrno pogodi kad je gladna, e, tako se i tebi dogodilo ovo dijete.

BARBARA: Nemojte tako govoriti.

KATA: Ti šuti… Jeste li vi razmišljali što vam se može dogoditi dok ste se „seksali“, kako se to danas veli. Ja sam sigurna da o tome niste razmišljali, samo ste se po krevetu prevrtali. Sram vas može biti.

BARBARA: Molim vas, nemojte nam tako ružno govoriti. Ako je Bog htio da ja

malo starija žena rodim, ja ću to dijete donijeti na svijet…

KATA: Molim te, ne govori bedastoće. Niti je Bog htio da ti rodiš, a niti vas dvoje niste mislili to dijete napraviti.

BARBARA: Majko, molim vas nemoj se tako ljutiti i tako nam govoriti.

KATA: Ti šuti i nemoj se sada s Bogom izgovarati. (Miji.) Sine moj. Zar te ne će biti sram pred svojom djecom, pred unucima i pred cijelim svijetom?

MIJO: Ako se ne smiriš, udarit će te kap…

KATA (prstom ga udara po glavi): Jesi li ti uopće mislio svojom glavom? Bogme nisi, nisi, sine moj. Zar imaš dvadeset pet godina da Bari napraviš dijete?

MIJO: Kakve veze ima koliko imam godina.

KATA: Itekako ima veze. Ja sam mislila da si ti pametniji. Pa zar ti ne znaš s vlaka skočiti kad dođe na stanicu. A ne, ti si na Bari bez brige vozio i nisi dolje sišao. I eto ti sad nek te je sramota pred svima.

BARBARA: Bog će vas kazniti za ovo što nam govorite.

KATA: Ne će me Bog kazniti. Vas dvoje ste me kaznili. Ti bolje da šutiš, ti si ga trebala na vrijeme odgurnuti, ali ne. Samo šuti. Ja ću vam reći što ćete. Ovo dijete ne smije doći na svijet.

MIJO: Jesi li ti svjesna što si sad rekla?

KATA: Dobro ja znam što govorim. (Barbari.) Ovoga djeteta se moraš riješiti kako znaš. Kako si ga zaradila, tako ga se i riješi ili se seli iz naše kuće.

MIJO: Mama, ja i Bara smo se dogovorili da će roditi…

KATA: Aaaa, ne, ne će ga roditi. Ivan i Vera znaju?

BARBARA: Kada dođu na ručak, reći ćemo im.

KATA: Vera i Ivan to ne smiju znati. Ovako ćete učiniti. Kada se najedemo, nas troje idemo u vinograd, a vas dvoje u bolnicu da se toga riješiš.

BARBARA: Kako se Boga ne bojite tjerati me da učinim abortus? Kao snaha sam vas uvijek sve slušala, ali sad ne ću. Ne idem na abortus…

KATA: Ja sam svoje rekla, a ti kako želiš. Ne ću da nam se svi smiju. Ako me ne poslušaš, seli se kud hoćeš.

MIJO: Majko, pa ti si pamet izgubila. Što to govoriš? Nikamo moja Barbara ne će ići.

KATA: S tobom ne razgovaram. (Barbari.) Idi po Veru i Ivana da jedemo i svaki na svoju stranu kako sam rekla. (Barbara žalosno ode, a Kata je ljuta na Miju.) Mijo, sine, gdje ti je pamet bila? Kako si nam mogao napraviti taj grijeh i tu sramotu?

MIJO: To nije nikakav grijeh.

KATA: Bolje ti je da šutiš. Pedeset pet godina imaš i sada se tebi dijete dogodilo. Mogla je piti tablete. Ti ne shvaćaš si nam kakvu sramotu učinio.

MIJO: Mama, to nam se dogodilo iz velike ljubavi.

KATA: Bedak jedan. Kakva ljubav u tim godinama? To vas je već trebalo proći, a ne, vi napravili dijete!

MIJO: Ne znam koliko si ti mojega oca voljela, no ja i Barica se volimo.

KATA: Kako god se volite, ja sam ti majka i moraš me poslušati. Odvezi je u bolnicu da se riješi djeteta.

MIJO: Majko. Zašto tako ružno govoriš? Znaš ti, ako Barbara učini abortus, to je isto kao da ja tebe ubijem. To maleno nerođeno dijete je živo i raste pod njezinim srcem. Ubiti ga je smrtni grijeh i mi to ne ćemo učiniti.

KATA: Molim te, sine, nemoj ti meni o grijehu govoriti. Ti si sagriješio kada si njoj dijete napravio. Ako je itko u našoj kući grješnik, to ste vas dvoje, a ne ja.

MIJO: Ja stvarno ne znam zašto ti ideš u crkvu. Gdje ti je vjera u Boga?! Kada dođu Ivan i Vera, ja ću im reći da mi očekujemo dijete.

KATA: Samo se ti, sine, ponosi. Reci, kako ćeš im reći? Draga djeco, ja sam vašoj majci, sada ovako u godinama, napravio dijete. Bolje ti je zakopati se u crnu zemlju.

MIJO: Kakva si ti to majka, kako nam možeš govoriti tako strašne riječi?!

KATA: Reci ti meni, jesi li siguran da je dijete tvoje?

MIJO: Barica je moja žena. Čije bi bilo ako nije moje?

KATA: A što ako dijete nije tvoje?

MIJO: Ne razumijem te što hoćeš reći.

KATA: Otkud znaš čije je. Možda te Bara prevarila s drugim.

MIJO: Majko, Bog ti pamet prosvijetlio! Kako si mogla pomisliti da bi me Barica prevarila?

KATA: Sinko, sve može biti. Ti ne znaš kamo ona ide dok ti nisi doma.

MIJO: A sad si stvarno pretjerala! Da se moja žena po selu povlači, a ja to ne znam.

KATA: To „povlači“ nisam ja rekla nego ti. Ali nikad ne znaš. I sam vidiš kako je svijet danas pokvaren.

MIJO: Ja sam siguran da je moja Barica vjerna i poštena žena.

KATA: Ooo. Svi smo mi pošteni, do prve prilike. I sam znaš da je to slatki grijeh i svakome se može dogoditi.

MIJO: Kad smo tako daleko došli, reći ću ti nešto makar se uvrijedila.

KATA: Samo ti reci.

MIJO: Makar si mi majka, kako sada govoriš, oprosti, ali onda i ti možeš biti nepoštena žena. Sam Bog zna jesi li prevarila moga oca!

KATA: Pazi, sinko, kako sa mnom razgovaraš!

MIJO: Lijepo te molim, prestani, mučiš me ko sto vragova! Barica ne će ići na abortus, dijete će se roditi, neka govori tko što hoće.

KATA: Dobro, neka bude po tvojem. Neka ti se svi smiju i rugaju se. Zapamti, sine. Ja ću se odseliti, a tebe neka bude sram pred cijelim svijetom. Pa se ti, starac jedan, ponosi malim djetetom.

Kata priđe k štednjaku, a ulaze Barbara, Vera i Ivan.

VERA (Barbari): Mama, ti sjedni za stol. Ja ću pomoći baki.

Svi sjednu za stol, a Vera pomaže Kati donositi hranu.

KATA: Strašno kako ne možemo na vrijeme ručati. (Donesu jelo na stol i jedu.) Ja idem s Verom i Ivanom u vinograd, a vas dvoje znate kamo morate ići.

MIJO: Majko! Rekao sam ti da mi nikuda ne idemo. I mi idemo u vinograd.

KATA: Ja sam vama svoje rekla. Morate se riješiti onoga što se nije smjelo dogoditi u našoj obitelji.

VERA (zbunjena): Bako, kamo mama i tata moraju ići?

KATA: To nije tvoja briga. Njih dvoje znaju kamo i zašto moraju ići.

VERA (Barbari): Mama, nekako si žalosna. Što ti je? Da nisi bolesna?

BARBARA: Ništa mi nije, kćeri moja. (Počinje plakati.)

IVAN: Što se dogodilo da plačete?

KATA: Badava ti je sada plakati. Prije si morala o tome misliti. Sada je prekasno.

BARBARA (ustane): Ivane, Verice, moram vam nešto reći.

KATA: Ni riječi! Razumiješ li ti mene?

MIJO (ustane i priđe k Barbari.): Majko, molim te ušuti. Nemoj se toliko uplitati u naš život!

KATA: Što se javljaš? Stavi crne naočale da se skriješ pred svijetom.

Ivan i Vera ustanu od stola. Svi su na nogama.

VERA: Bože sveti, o čemu vi govorite? Što se to među vama dogodilo? Bako, zašto ne daš majci da nam kaže što joj je?

KATA: I ti zajedno s Ivanom pazi da ne prođeš kao tvoja mama kada budeš u njezinim godinama. (Obraća se Barbari i Miji.) Vama još jednom kažem. Odlučite se: ili ono ili ja. Izaberite što vam je vrjednije.

IVAN: Ili ono ili ja? Ne razumijem što je to važnije od vas?

VERA: Recite već jednom, što se to tako strašno dogodilo da ja i Ivan to ne smijemo znati? Tata, odmah nam kaži!

MIJO (zagrli Barbaru): Ivane,Verice, Barbara je trudna. Dobit ćemo dijete.

IVAN (iznenađeno): Molim vas, tata, nemojte se šaliti…

BARBARA: Istina je, trudna sam. Za šest mjeseci ću roditi.

IVAN: O, majku mu staru…

KATA: Niste mogli šutjeti i učiniti kako sam vam rekla. Eto vam sada. Vera, sad kad tvoja djeca budu u školi, ti ćeš paziti mamino dijete. Svi će nam se smijati, kakvu su nam sramotu priuštili, kao nitko do sada.

VERA: Majčice, što ćeš sada?

KATA: Bit će kako ja naredim. To se dijete ne smije roditi.

MIJO: Majko, molim te ušuti! Molim te, iziđi van!

KATA: Dobro, ja ću ušutjeti i van izići. Ali ti si morao van izići dok ti je bilo vrijeme pa ne bi do ovoga došlo.

IVAN: Bako, zašto se ljutite na njih dvoje. To je njihova stvar, a ne naša i vaša.

KATA: I tebi kažem, pazi da u njegovim godinama i ti tako ne prođeš. Već sam sto puta rekla da se ovo dijete ne smije roditi.

BARBARA: Ja vama sto prvi put kažem da ću ovo dijete koje raste pod mojim srcem roditi i da ne ću pobaciti.

IVAN: Možda je baka u pravu…

VERA: Ivane, mi se nemamo prava miješati u njihov život.

KATA: Dobro Ivan kaže. A ti, Vera, razmisli malo. Ako se ovo dijete rodi, manje ćeš naslijediti. Sada ste samo ti i sestra, a onda ćete imetak dijeliti na tri dijela.

MIJO: Gdje je dvoje djece, nađe se mjesto i za treće.

KATA: Ako si htio imati troje, mogao si ga napraviti kad ti je bilo dvadeset godina, a ne sada kad si prošao pedesetu. Priznajte sada pred svima nama, jeste li to dijete planirali ili vam se dogodilo? Sad šutite!

BARBARA (povišenim glasom.): Sad je stvarno dosta! Nismo planirali ovo dijete, no dogodilo nam se i ja ću ga uz Božju pomoć roditi.

KATA (ljutito): Ti ćeš ga roditi. Ti ćeš ga roditi. A sramota koja će doći na našu kuću. O tome ne misliš?

VERA: Bako, nemoj se tako ljutiti i živcirati. To se svakome može dogoditi. (Barbari.) Mama, ja ti ništa ne zamjeram. Nemoj se bojati. Kako ste mene i sestru odgojili, tako ćete i ovo dijete. Budi bez brige. I ja ću ti pomoći oko djeteta.

BARBARA: Hvala ti, kćeri.

KATA: Vera, ni ti nisi normalna.

VERA: Majko, bako, ne ćemo slušati što drugi govore o nama. Uostalom svako čudo za vremena, uskoro će se svi priviknuti.

KATA: Ti si isto tako bez pameti ko i ovo dvoje. (Odgurne tanjur i ustane.) Izgubila sam tek. Nisam gladna. Idem kopati! (Barbari.) Nemoj da te zateknem u kući kad se vratim! Jasno?!

Ljutito ode.

BARBARA: Dragi moji, sada nema bake, recite mi iskreno, ljutite li se na mene zbog ovog što nam se dogodilo?

VERA: Majčice, nemoj se brinuti. Što bismo se ljutili na vas. Da ti iskreno kažem, da se nama dogodi dijete, ni ja ne bih išla na abortus.

IVAN: Tako je, majko. Niti ste prva, niti zadnja žena koja će roditi u kasnijim godinama. Nemojte baku slušati što govori, učinite po svojoj savjesti.

VERA: Dobro kaže Ivan. Sve će biti dobro.

IVAN: Vidjet ćete, baki će proći ljutnja i najviše će se radovati tom djetetu. Verice…

VERA: Reci.

IVAN: Ni mi ne ćemo jesti. Idemo za bakom, da se ne bi vratila.

VERA: Imaš pravo. Ne boj se, majko, sve će biti dobro. Idemo, Ivane.

Oni odu, a Mijo nervozno šeće.

BARBARA: Hvala dragome Bogu da Vera i Ivan nisu protiv nas.

MIJO: Barice…

BARBARA: Da.

MIJO: Nešto bih te pitao.

BARBARA: Pitaj me, Miško, što god želiš.

MIJO: Barbaro… Samo te molim da mi iskreno odgovoriš.

BARBARA: Dragi moj, ti znaš da ti nikada u životu nisam lagala.

MIJO: Ovo što ću te sada pitati nisam te nikada pitao od kada zajedno živimo.

BARBARA: Sad me počinješ plašiti. Ma pitaj me više!

MIJO: Barice, jesi li sigurna da je ovo dijete moje?

BARBARA (iznenađeno): Miško moj dragi i voljeni, kako me možeš takvo što pitati? Samo si ti moj muž. Nemam ih više pa da ne znam čije je dijete.

Zašto me to pitaš?

MIJO: Ne zamjeri mi.

BARBARA: Isuse dragi, zar ti ne vjeruješ da je naše dijete tvoje?

MIJO: Znaš, majka mi je rekla da si me možda prevarila i tako dobila dijete. Molim te, reci mi jesi li mi bila vjerna ili si me prevarila s drugim, a ovo dijete nije moje?

BARBARA: Zar bi ti mogao povjerovati da ovo nije tvoje dijete? (Primi ga za ruke.) Vjeruj mi, a Bog mi je svjedok, da sam od kada zajedno živimo kao muž i žena bila samo tvoja i ničija više. Dragi moj, ovo dijete koje raste pod mojim srcem je tvoje i moje.

MIJO (zagrli je): Vjerujem ti, Barice, vjerujem. Molim te, nemoj mi zamjeriti što sam te to pitao. Ne ljutiš se?

BARBARA: Ne ljutim se, dragi moj. Istinu sam rekla. Volim te, vjerna sam ti i takva ću ostati do smrti.

MIJO: I ja tebe volim, draga moja. Nemoj majci zamjeriti što je bila gruba prema tebi i ružno ti govorila. Ona je starija žena, ali vidjet ćeš da će je ljutnja sigurno proći i da će, kako je Verica rekla, to dijete biti njezina najveća maza.

BARBARA: Sve je u redu, dragi moj. Dao Bog da nam se ovo naše dijete živo i zdravo rodi. Tko zna, možda će nam baš to dijete biti najveća pomoć u starosti i dohraniti nas. Miško moj, ne znam kako bi ti dokazala da te iskreno volim, ali znam da će ovo dijete donijeti sreću ovoj kući.

MIJO: I ja tebe volim, ženice. Kažu da je žena najljepša kad nosi dijete, zato si se ti tako proljepšala. (Zagrli je.) Barice, ti si bila, i zauvijek ćeš biti, ljubav moga života.

BARBARA: I ti mojega, Miškec moj dragi.

Ljube se, a svjetlo se gasi.

KRAJ     

_______________________

(inačica na kajkavskom međimurskom dijalektu)

OSOBE

MIŠKA

BARA, Miškina žena

KATA, Miškina mama

VERA, Miškina i Barina kći

IVAN, Verin muž

 

VRIJEME DOGAĐANJA: sadašnje

MJESTO DOGAĐANJA: kuhinja u obiteljskoj kući na selu

 

Radnja se događa u kuhinji gdje Bara priprema objed. Stavlja tanjure na stol i glasno razmišlja.

BARA: Jaj meni, kak mi je nekak teško i na povraćaje mi ide… Več dvo mesece je tak… Sigurno je to kaj si mislim… Božek sveti i ljubljeni, zakaj se to meni dogodilo? Kak bom to svojemu Miški i drugima povedala?... Pazili smo i to nam se dogodilo. Duže nam pred svojima skrivala. Dok si dojdo k stolu bom jim povedala, kak bo, bo… Stroho sam kaj bo Miška rekel dok mu povem. (Digne pogled.) Božek drogi i ljublnjeni, prosim te pomori mi kaj bo se dobro.

Ulazi Miška.

MIŠKA: Bog, Barica.

BARA: Bog, Miškec, Bog.

MIŠKA: Kaj se to soma sobom spominaš?

BARA:  Miškec… Sedi si… Moram ti nekaj važnoga povedati.

MIŠKA: Barica… Polne bo, a ti si ne stola složila kaj se najemo...

BARA (primi ga za ruku i posjedne): Prosim te, sedi si. Moraš nekaj znati predi kak mama dojdeju.

MIŠKA (sjedne): Večer bomo se na posteli spominali…

BARA: Nam čekala kaj večer dojde. Odmaj ve bom ti povedala kaj boš znal, ali te prosim kaj naš kričal na mene.

MIŠKA: Barica moja. Kaj je to s tobom? Nekša mi bleda i splošena zglediš. Reči ti meni, da sam jo na tebe kričal? Si kakšega kvora naprovila?

BARA: Ne znam kak boš si ti to pretumačil… Jaj meni… Kak da ti to povem? Isuse Sveti i Presveti…

MIŠKA: Barica… Tak si nervozna nigdor ne bila. Kaj se to tak strašnoga dogodilo?

BARA: Miškec moj, jaj meni… Stroh me je povedati.

MIŠKA (priđe k njoj i primi je za ruke): Barica, reči kaj te to moči kaj si tak splošena? Već tridesti liet skup živimo i nigdor smo ne meli jan pred drugim nikše tajne. Kaj je to denes s tobom?

BARA: Naboš na mene kričal dok ti povem?

MIŠKA: Reči ti meni ženica moja da sam na tebe kričal i hmoji ti bil? Nebrem si premisliti kaj se to tak strašnoga dogodilio kaj mi ne vupaš povedati.

BARA: Možek moj, jo sam… Jaj meni…

MIŠKA: Reči, ženica, leži ti bo… Nej vu sebi držati kaj te moči.

BARA:  Miška… Jo sam v drugim stanju…

MIŠKA: Barica, kaj si to rekla?

BARA:  Drogi moj… Debela sam…

MIŠKA (iznenađeno): Kaj veliš, kaj si?

BARA: Miška, diete bomo dobili…

MIŠKA: Bara, ti to za ozbiljno ili me probaš kaj bom rekel?

BARA: Istina je kaj ti velim. Sto posto sam segurna da sam v drugim stanju. Rodila bom.

MIŠKA (nervozno šeće): Majka Isusova… Ženica moja, reči ti meni, kak si mogla debela ostati? 

BARA: Prosim te, smiri se…

MIŠKA: Navek smo pazili, a ve ti veliš da si trudnica. Pazili smo i kak nam se   diete pripetilo? Marija Bistrička, zakaj nam vu tem letima?

BARA: Prosim te nej tak glasno, kaj nado mama čuli. Prosim te…

MIŠKA: Istina je kaj si mi povedala? Šoliš se ili si za istinu debela?

BARA: Istina Miškec, istina… Drogi moj, malo diete bomo meli…

MIŠKA: Si sveci Božji, pomorite mi!... Žena moja, kaj se to dodilo? Jaj meni, jaj.

BARA: Prosim te, smiri se, smiri se…

MIŠKA: Poveč mi, Bara, kak si debela ostola, kak?

BARA: Drogi moj, kaj me to pitaš! Znoš kak se deca delaju. Nabo ti ovo prvo diete… 

MIŠKA: Ženica moja… Jo ve znova japa… Jo, skorom stori čovek, ve otec. Pedesetka je prešla i jo ve japa. Ženica moja… prosim te reči da je ne istina da si trudnica.

BARA: Drogi moj, nebrem ti reči da se šolim. Istinu sam ti povedala. Ve dok smo stareši jo bom rodila.

MIŠKA: Tri vnuke imamo, a ti boš ve rodila… Božek sveti… Zakaj? Zakaj? Kaj sam to zgrešil, kaj si me tak strašno kaznil?

BARA: Drogi moj, nikaj si ne zgrešil. Ne znam kak, ali dogodilo nam se…

MIŠKA: Kaj mi ve čeri rečeju dok jim povem da si debela? Majku mu vidim. Kaj bodo rekle dok bodo znale?

BARA: Smiri se. Prosim te, smiri se.

MIŠKA: Bara… Komu si povedala da si debela?

BARA: Tebi sam prvomu kak možu povedala.

MIŠKA: Kuliko ti je?

BARA: Tri mesece sam ne menstruaciju dobila. Po takšim mi je tri mesece…

MIŠKA: Žena moja, malo si premisli. Ve si vu tem lietima. V promjeni si i imaš  te simptome kak da si trudnica. Moglo bi to biti a ne kaj si ti misliš.

BARA: Ne je to, drogi moj. Sto posto sam segurna da sam trudnica. Pod mojim srcom roste naše diete.

MIŠKA: Mater mu vidim. Reči ti meni kaj bomo ve? Si pajdoši bodo mi se smijali… Od sroma nam znal kam gledati… Jo ve japa, a već sam na lieta deda.

BARA: Nej se brigati kaj bo što rekel. Bodo se prevčili na nas. Drogi moj. Jo si ve nebrem pomoči… 

MIŠKA: Dobro si rekla, ve si nebreš pomoči, a dok si mogla pomoči si ne štela.

BARA: Ne razmim te kaj mi očeš reči.

MIŠKA: Dok je Vera došla na sviet dogovorili smo se da namo več dece meli.  Ve sa nam ovo diete pripetilo. Droga moja, za to si ti kriva.

BARA: Miška moj. Kak bi jo bila kriva?

MIŠKA: Rekel sam ti kaj peš ginekologu kaj boš pila prohe kaj naš mogla zanositi  a ti si me ne posljuhnula. Tu nam je ve.

BARA: Zakaj mi tak govoriš, zakaj? Sam išla k doktoru. Radi srca ne sam smela te prohe piti. Miška moj. Ovo diete je tvoje…

MIŠKA: Znom jo da je moje… Barica. Reči ti meni, kaj bomo ve z detetom? Veru i  Maru smo zdovja oženili… Vnuki nam v školo hodaju, i ve mi… baka i deda bomo malo diete dobili. Žena moja… šlageralo bo me, za srce bo me zgrabilo.

BARA: Niti meni je ne se jano… Božek je štel kaj nam se ovo diete peripetilo i ve si nebremo nikaj pomoči…

MIŠKA: Nikaj je Božek ne štel kaj boš rodila, a jo pak išče meje… Što pre hiži zno da si trudnica?

BARA: Nikomu sam ne povedala. Ve dok si dojdo k obedo bom jim povedala.

MIŠKA: Borica. Nikomu naš povedala kaj nam se je dogodilo.

BARA: Išče malo i već nam mogla skrivati… Počela sam se debljati. Za krotko, vreme bodo primjetili da je nekaj z menom ne vredo…

MIŠKA (primi je za ruke): Ženica moja, nišči pre hiži ne sme za to znati…

BARA: Velim ti da več nam mogla dugo skrivati.

MIŠKA: Bara. Toga deteta se moraš rešiti. Ono ne sme na sviet dojti.

BARA: Majka Marija, Miška, imaš ti provo pamet, kaj tak govoriš? Reči ti meni kak bom se ga rešila?

MIŠKA (pusti joj ruke): Kaj to mene pitaš… To ti moraš znati, a ne jo. Jo te tpeljam v bolnicu kaj te počistiju i nišči na znal da si bila debela.

BARA: Drogi moj mož, prosim te nej me na to siliti kaj to naprovim! Oslobodi me Bog toga smrtnoga grieha.

MIŠKA: Drugač si nebremo pomoči kaj namo na srom špot došli. Ako se naš deteta rešila, jo nam od sroma vupal med ljudi. Si bodo mi se smijali.

BARA (primi ga za ruke): Miška. Ve bom te nekaj pitala.

MIŠKA: Pitaj, Barica.

BARA: V oči me gledi i reči po istini. Voliš ti mene?

MIŠKA: Volim te, Barica. Kaj me to pitaš? Znoš da te volim.

BARA: Ve pogledni, veliš da me voliš...

MIŠKA: Volim te droga moja ženica…

BARA: Ako je istina kak veliš…

MIŠKA: Za istinu sam ti rad…

BARA: Verjem ti kaj veliš… Ako me voliš, zakaj me tiraš v bolnicu kaj se rešim ovoga našega deteta? Ti znoš da i jo tebe volim, a ovo diete kaj nam se je pripetilo, pripetilo nam se od naše ljubavi…

MIŠKA: Ali Barica moja…

BARA: Ako me za istinu voliš kak si rekel, a jo znom da me voliš, prijal boš i ovo naše diete z veseljem kak si Veru i Maru pred dvajsti pet liet.

MIŠKA: Dok su Vera i Mara došle na sviet, mi dvo smo bili mlodi ljudi. Žena moja, to je drugač unda i ve.

BARA: Za mene je jednoko. Ovo diete roste pod mojim srcom kak su Vera i Mara. Jo sam odlučila da nem na abortus, a ovo diete bo se narodilo, nej reče što kaj oče.

MIŠKA: Žena moja. Si ti svesna kakša bo to sramota?

BARA: Drogi moj, ne je to nikša sramota. Niti bomo prvi, niti zodji, komu bo se  diete vu tem letima narodilo.

MIŠKA: Barica. V naši seli smo prvi…

BARA: Nema veze, smo prvi ili zodji… Premisli si malo. V cirkvu hodamo, v Boga verjemo. Je tak? Istinu govorim?

MIŠKA: Istina je kak veliš.

BARA: I ve ti mene tiraš kaj se rešim ovoga našega deteta. Znoš ti, drogi moj, kak je to veliki grieh? To je ron tak kak da ti čoveka zatočeš. To je smrtni grieh. I jo i ti bomo se v peklo goreli.

MIŠKA: Majku mu vidim, tak veliš?

BARA: Obedvo bomo se v peklo goreli. Ti kaj me tiraš na abortus, a jo kaj sam to naprovila. Nikaj se nej bojati, se bo dobro, a Božek bo dol kaj ovo naše tretje diete dojde zdravo na sviet. Kaj bo što rekel, to namo posljušali… Savjest mi neda kaj jo svoje i tvoje diete sfondala.

MIŠKA: Ako ti tak veliš, ženica moja, nej bo po tvojim… Niti jo nej rad dok hmerjem kaj v pekel došel… Prosim te, nej mi zameriti kaj sam te na abortus nagovorjal.

BARA: Se je vredo, drogi moj. Znom da ti je bilo teško dok sam ti povedala da sam debela. Niti meni je ne se jano kaj se nam ovo dogodilo.

MIŠKA: Makar smo malo stareši, nekak bomo se prevčili k malomu detetu…

BARA (zagrli ga): Božek bo dol kaj bo se kak mora biti. Nej reče što kaj oče.

MIŠKA: Namo posljušali što bo kaj rekel... Ve dok si dojdo k stolu, povemo jim kaj bo novoga pri nas… Ne si mi povedala kuliko ti je? 

BARA: Rekla sam ti, ali si ne čul…Tri mesece mi je minulo. Miška moj, da sam ti tak rada… Nebrem ti povedati kak te volim.

MIŠKA: I jo sam tebi rad. I jo tebe volim, Barica. Išče bole te ve volim kak dok smo mlodi bil.

Oni se ljube, a ulazi Kata. Ljuta je kad opazi Mišku i Baru da se ljube.

KATA: Kaj je to? Kaj je to? Kaj to vi dvo stori hurmoki delate? Imate vi provo pamet ili ste ju de zgubili?

MIŠKA: Nikaj mama, nikaj ne delamo. Bari sam stiha nekaj na vuho povedal…

KATA: Sinek… Ne laži mi! Vidla sam jo da ste se kušuvali…

MIŠKA: Mama ne si dobro vidla…

KATA: Tiho bodi! Dobro sam jo vidla kaj ste delali. Majku vam vašu, imate vi dvo kakšu pamet?

BARA: Mama droga…

KATA: Nej ve ti meni nikaj, mama droga… Znoš ve. Polne je minulo, ti si obeda ne zgotovila, a kušuvleš se tu na sredini kuhje. Te ne sramota to po dnevu delati?

MIŠKA: Mama…

KATA: I ti, sinek, tiho kak miš… Ako ste ne znali, to se dela de nišči ne vidi, v kmici a ne po bielim dnevu.

MIŠKA: Nampak govoriš…

KATA: Je, je. Jo nampak govorim. Ti si nampačni skupaj z Barom. Znoš to!

MIŠKA: Bara je moja žena i slobono ju kušnem da očem i de očem. Kaj boš nam ti komanderala da se smemo kušnuti?

KATA: Sinek, sinek… Kaj si ti ve dvajsti liet star kaj te bedastoće delaš sred bieloga dneva. (Obraća se Bari.) I ti, kaj to žjim delaš? Odmaj idi pozovi Veru i Ivana kaj dojdeju k stolu kaj se najemo.

BARA: Mama… moram vam nekaj joko važnoga povedati.

KATA: Nega časa za spominaje.  Odmaj jih idi pozovi.

MIŠKA: Mama, posljuhni Baru kaj boš čula veselo novost.

KATA: No, Bara, poveč mi kaj je to tak veseloga.

BARA: Mama, diete bomo meli.

KATA: Ne govori bedastoče. Kakše diete? Ne sam primjetila na Veri kaj bila debela.

BARA: Mama, ne je ona debela.

KATA: A što je ako je ne ona? Ne znam što bi pri nas drugi mogel roditi. Jo sam stora i za to već na lieta ne sposobna, a Bara ron tak. Vam dvem je Vera povedala da je v drugim stanju?

BARA: Na Vera rodila…

KATA: A što bo ako na ona?

BARA: Mama, jo bom rodila…

KATA: Kaj to veliš? Kaj boš ti?

BARA: Rodila bom…

KATA: Nora žena, ako je istina kaj veliš..

BARA: Istina mama, trudnica sam…

KATA (ljuta je): I veliš, ti si debela? Imaš ti provo pamet? Kaj se tebi zmešalo?

MIŠKA: Mama, istina je kaj Bara veli… Diete bomo meli…

KATA: Ti, tiho kak miš. (Govori Bari.) Ti meni veliš da boš ti diete rodila?

BARA: Je mama…

KATA (ljutito): Povečte vi meni, imate jan i drugi provo pamet? Imate ili nemate? Jo vam velim da nemate.

BARA: Mama. Nejte se tak srditi…

KATA: Bara, si ti mislila svojom glovom? Ti pedeset lietna žena, si debela i veliš da boš rodila… Ti mater, baka bo malo diete rodila. Kaj ste vi ve v sredjemu veku kaj bote do smrti decu delali? Miška!

MIŠKA: Reči, mama, ali te prosim nej se srditi…                     

KATA: Tebi… Tebi se moglo diete pripetiti? Marija sveta, kaj ste napravili.

MIŠKA: Prosim te mama…

KATA: Što je tebe kaj pital? Bara! Išče jamot te pitam. Za istinu si debela?

BARA: Istina je. Za šest meseci bom rodila…

KATA: Mater mu vidim i semu skup. I veliš, za šest meseci boš rodila? Te ne sramota, te ne sramota? Nejde mi v glovu kak si mogla nakon tulikša lieta debela ostati? Kakša si ti žena kaj se ne znaš paziti?

BARA: Pazila sam, ali…

KATA: Vrožju mater si pazila. Daj bila pazila, nej se ti bilo diete dogodilo. Jo sam Mišku i to jedinca mela vuno vreme dok ga za to ne bilo nikšega vročtva i rodila sam sam jega, makar je pokojni štel išče jano diete, ali sam jo ne štela. Znola sam da moremo, a da ne, a ti si debela ostola v denešje vreme… Nori ljudi bez pameti, bez pameti. Sramota vas more biti, janoga i drugoga.

MIŠKA: Mama, kak nam moreš tak grdo govoriti? Ve je tak kak je je. Išče jampot bom japa…

KATA: Čuj ti mojega sineka. On stori, štima se kaj bo japa. Slabo si ti kušten, sinek moj, slabo. Odmaj mi poveč, kak ti se moglo diete dogoditi? Kak?

MIŠKA: Ali, mama…

KATA: Nej ti meni, nikaj, ali, mama. Ti znoš da se i slepi kokoši zrno trefi dok je lačna, tak se i tebi trefilo ovo diete.

BARA: Nejte tak govoriti…

KATA: Ti tiho kak miš. Ste mislili obedvo kaj vam se more pripetiti dok ste se seksali, kak se to denes veli? Jo sam segurna da ste ne nikaj na to mislili, sam ste se bez brige šuljali i zdihovali. Kak vas je ne sramota!

BARA: Prosim vas, nejte nam tak grdo govoriti. Ako je Božek štel kaj bom jo, dok sam malo stareša diete rodila, jo bom ga donesla na sviet…  

KATA: Bedastoče govoriš. Ne je Božek štel kaj boš ti rodila, a niti ste vi dvo ne mislili ovo diete napraviti.

BARA: Mama, nejte se tak srditi i grdo nam govoriti.

KATA: Tiho bodi. Kaj se ve z Božekom zgovorjaš. Sinek. Te na sramota pred svojom decom, pred vnukima i pred cielim svietom?

MIŠKA: Ako se naš smirila, šlageralo bo te…

KATA: Si ti mislil svojom glovom? Bogme, ne si mislil. Kaj si ti ve dvajsti petliet star kaj si Bari diete napravil?

MIŠKA: Kaj ima veze kuliko sam star…

KATA: Slabo si mi ti kušten, sinek moj, joko slabo. Ti ne znaš s vlaka doli skočiti dok dojde na stanicu? Ne znaš, kaj ne? Ti si se bez brige dale na Bari peljal i ne si doli skočil. Tu ti je ve, nej te bo sramota pred semi.

BARA: Bog bo vas kaznil, kakše rieči nam govorite…

KATA: Vi dvo ste me kaznili. Ti bole da si tiho štera si ga sam na sebe vlekla, a ne si znola da ga moraš doli z sebe pošiknuti. Tiho kak miš. Dobro me pusljušajte kaj bom vam rekla… Ovo diete ne sme na svet dojti.

MIŠKA: Si ti svesna kaj si ve rekla.

KATA: Ne sme i gotovo. Bara, deteta se moraš rešiti kak znoš… Kak si ga zasljužila tak se ga i reši, ili se seli z naše hiže.

MIŠKA: Mama, jo i Bara smo se dogovorili da bo Bara rodila.

KATA: Aaaa… Nabo ga rodila! Ste povedali Veri i Ivanu da si debela?

BARA: Ve dok dojdeju k stolu bomo jim povedali kaj bodo i oni znali.

KATA: Vera i Ivan ne smeju znati za to. Ovak bote napravili. Dok se najemo, jo žjimi idem na polje, a vi dvo v bolnicu kaj te počistiju.

BARA: Kak vas je ne grieha stroh kaj me tirate na abortus? Navek sam vas se posljuhnula, ali ve vas nam. Nem na abortus…

KATA: Jo sam ti svoje rekla, a ti kak očeš. Jo si toga sroma ne dozvolim kaj se nam si smijali. Ako me naš posljuhnula, moreš se odseliti kam znoš.

MIŠKA: Mama. Kaj si pamet zgubila? Kaj to govoriš?

KATA: S tobom se ve ne spominam. Bara. Odmaj idi po Veru i Ivana kaj se  najemo i saki na svoju stron kak sam rekla. (Bara žalosno ode, a Kata je  ljuta na Mišku.) Miška, Miška, de ti je pamet? Kak si mogel toga greha i sroma napraviti…

MIŠKA: Mama, to je ne nikši grieh.

KATA: Bole da si tiho kak miš. Ti pededeset pet letni čovek, i ve se tebi diete  pripetilo. Kaj je Bara ne nikše prohe pila kaj je debela ostola? Si ti svesten kakšu sramotu ste si napravili?

MIŠKA: Mama, od velike ljubavi se nam to dogodilo…

KATA: Bedok, bedok! Kakša tebe vu tem letima ljubav drži? Janomu i  drugomu je zdovja to moralo minuti, a vi ste ve diete napravili.

MIŠKA: Ne znam kak si ti japu mela rada, no jo i Barica se volimo.

KATA: Kak ste si gud radi, morali ste se paziti i nej bili diete napravili. Jo sam tvoja mama i moraš me posljuhnuti i tpeljati Baru v bolnicu kaj se reši deteta.

MIŠKA: Mama, zakaj si takša i tak grdo nam govoriš? Znoš ti, ako Bara pe na abortus, to je ron tak kak daj jo tebe zatokel. To je ubistvo! Greh kaj vekši nebre biti. Mi dvo toga greha namo napravili.

KATA: Prosim te, sinek, nej ti meni za nikši greh govoriti. Ti si greha napravil dok si Bari diete napravil. Znoš ti to, drogi moj sinek. Ako je što pre naši hiži grešnik, to ste vi dvo, a ne jo.

MIŠKA: Ne znam, mama, za kaj v cirkvo hodaš. Kuliko vidim, nikšu veru nemaš. Ve dok dojdo Ivan i Vera jo bom jim povedal za moje i Barino diete.

KATA: Sam se ti štimaj. Kaj boš jim rekel? Droga moja deca, jo sam vaši mami,  ve dok je žena v letima diete napravil... V črno zemlju se zakopaj.

MIŠKA: Kakša si ti mama, kaj moreš tak strašne rieči govoriti?

KATA: Reči ve ti meni: si siguren da je to diete tvoje? Si sto posto siguren?

MIŠKA: Barica je moja žena… Čije bi bilo ako je ne moje?

KATA: A kaj bo… ako je ne tvoje?

MIŠKA: Ne razmim te kaj mi očeš reči.

KATA: Kaj znoš čije je. Mortik te je Bara prevarila z drugim i diete zasljužila.

MIŠKA: Mama… Bog ti dej provo pamet. Kak si si to mogla premisliti da me je Bara z drugim prevarila?

KATA: Sinek, se more biti, se. Kaj ti znoš kod se ona hoda dok si ti ne doma?!

MIŠKA: Ti si mama ne prova! Po tvojim mi se žena kurva, a jo to ne znam.

KATA: Jo sam ne za nikši kurvaraj rekla. Ti si to som rekel. Kaj znoš… Se more biti… Vidiš i som da je cieli svet pokvorjeni.

MIŠKA: Jo sam seguren da je meni moja Barica verna i poštena žena.

KATA: Ooo… Si smo mi pošteni, do prve prilike. I som znoš da je to slatki grieh i kaj što ga naprovi.

MIŠKA: Ako smo tak dalko došli ve bom ti rekel makar ti bo žal.

KATA: Sam reči kaj ti je na jeziku.

MIŠKA: Makar si mi mama… kak govoriš i ti si nepoštena žena. Sam Bog zno, si prevarila mojega japu dok je bili živ ili ne.

KATA: Pazi se, sinek, kak se z menom spominaš.

MIŠKA: Liepo te prosim, nej me močiti kak sam vrog. Bara nejde na abortus, diete bo se narodilo, nej reče što kaj oče.

KATA: Dobro. Nej bo po tvojim, nej ti se si smejeju i norca delaju. Zapamti si sinek. Jo bom od hiže dišla, sam kaj nam toga sroma gutala, a tebe nej bo sramota. Štimaj se ti stori z malim detetom.

Kata priđe štednjaku, a ulaze Bara, Vera i Ivan.

VERA: Mama. Ti si sedi za stol. Jo bom mamici pomogla.

Svi sjednu, a Vera pomaže Kati.

KATA: To je nekaj strašnoga kaj se tak dugo nebremo k obedu spraviti. (Donesu  jelo na stol i jedu.) Jo idem z Verom i Ivanom na delo, a vi dvo znote kam morate iti.

MIŠKA: Mama. Rekel sam ti da nejdemo nikam. I mi idemo na delo.

KATA: Jo sam vam dvem svoje povedala. Ono kaj je ne moralo pre naši hiži biti, toga se vi dvo morate rešiti. Ste me razmili?

VERA: Mamica. Kam to moraju japa i mama iti?

KATA: Ti nikaj ne spitovli. Oni dvo znodo kam idu i zakaj idu.

VERA: Mama, nekša žalosna zglediš. Kaj ti je? Si betežna?

BARA: Nikaj mi je ne, čerka moja…

Bara zaplače.

IVAN: Kaj vam je kaj se pločete?

KATA: Kaj se ve bečiš? Predi si morala na to misliti. Ve se ti kesno plakati.

BARA (ustane od stola): Deca. Moram vam nekaj povedati kaj bote i vi za to znali…

KATA: Tiho bodi! Niti rieč kaj te ne čujem. Si me razmila?

MIŠKA (ustane i priđe k Bari): Mama, ti tiho bodi. I ne ftiči se tuliko v naš život!

KATA: Kaj se ti oglašuvleš? Črne očolje si na oči deni kaj te na pred svietom sramota. Znoš ve.

Ivan i Vera dignu se od stola.

VERA: Božek sveti, kak se to spominate? Kaj je to bilo med vami dok smo mi ne bili tu? Mamica, zakaj nedaš mami kaj nam pove kaj ji je?

KATA: I ti z Ivanom pazi kaj naš tak zišla kak ti je mama dok boš stora kak je ve ona. (Obraća se Bari i Miški.) Vam dvem išče jampot velim… Ili ono, ili jo! Zaberite si kaj vam je vredneše.

IVAN: Ili ono jo. Jo nikaj ne razmim kaj je to važneše od vas.

VERA: Bo nam jampot što povedal kaj se to tak strašnoga pri nas dogodilo, kaj jo i Ivan nej smeli to znati? Japa, odmaj nam poveč.

MIŠKA (zagrli Baru): Ivan, Vero… Bara je trudna, diete bomo dobili.

VERA: Japa, prosim te, nej se šoliti.

BARA: Istina je, debela sam. Za šest meseci bom rodila.

IVAN: Oj, majku mu vidim.

KATA: Ne ste mogli tiho biti i posljuhnuti me. Tu vam je ve. Vidiš, Vera, dok su tvoja deca zrosla kaj v školo hodaju, ve boš bakino pozila. Si bodo se z vas smijali, kakšega sroma su nam pre hiži napravili, kak nišči do ve.

VERA: Mama, kak bo to ve? Kaj boš naprovila?

KATA: Tak bo kak jo velim. Ovo diete se ne sme naroditi…

MIŠKA: Mama, moreš tiho biti. Prosim te vun idi.

KATA: Jo, jo bom tiho. Vun me tiraš. Ti si moral vun diti dok ti je bilo vreme, i nej se ti diete pripetilo. Znoš ve.

IVAN: Mamica, zakaj ste tak srditi na japu i mamu? To je jiva briga, a ne vaša, niti naša.

KATA: I tebi velim, pazi kaj se ti na dogodilo kaj se mojemu sineku, dok boš tak stori kak je on. Več sam stopot rekla, ovo diete ne sme na sviet dojti.

BARA: Jo vam sto i prvi pot velim da ovo diete kaj roste pod mojim srcom nam pobacila.

IVAN: Mortik mamica imaju prav.

VERA: Ivan, ti i jo nemamo se kaj tu ftikati.

KATA: Dobro Ivan veli. Vera. Premisli si malo. Ako se ovo diete narodi, kuliko boš meje herbala. Ve ste dve, a unda bote se tri delili.

MIŠKA: De je dvoje dece, nojde se mesto i za tretjega.

KATA: Ako si štel tri, bil bi tretjega napravil dok ti je bilo vreme. Pred dvajsti liet, a ne ve. Priznajte ve tu pred semi, ste ga šteli napraviti, ili vam se pripetilo?  Kaj ste tiho?

BARA: Dosta je vašega! Ne smo šteli ovo diete, ali nam se pripetilo i jo bom ga z Božjom voljom porodila.

KATA: Ti boš ga porodila! Ti boš ga porodila! A sramota kaj bo došla na našu hižu. To ne misliš?

VERA: Mamica. Nej se tak srditi i živcerati. To se pre saki hiži more dogoditi. Mama, jo ti nikaj ne zamerim. Nikaj se ne boj. Kak ste mene i sestru othronili, tak bote i ovo diete kaj bo se narodilo. Bez brige bodi. Jo ti pomorem koli deteta.

BARA: Fola ti, čerka.

KATA: Vera, ti si ne normalna. Znoš ve.

VERA: Mamica, mama. Kaj bo što rekel to namo posljušali…

KATA: Ti si ron tak bez pameti kak i ovi dvo. Jo sam zgubila teka. Več sam ne lačna. Idem jo na polje. Bara. Dok dojdem dimo, kaj te nam našla pre hiži. Si me razmila?

Ljutito ode.

BARA: Vera, Ivan, ve ga mamice ne, rečite po istini, ste i vi srditi na ovo kaj se nam dve dogodilo?

VERA: Mama, nej se nikaj brigati niti bojati. Mi dvo se ne smemo na vas srditi, niti se ne srdimo kak mamica. Istinu bom ti rekla. Ako bi se i nam dvem diete pripetilo, niti jo nej išla na abortus.

IVAN: Tak je mama. To se sakomu more dogoditi. Niti ste vi prva, niti zodja žena, tak malo stareša štera bo rodila. Nejte mamicu posljušati.

VERA: Dobro Ivan veli. Se bo vredo.

IVAN: Bote vidli. Mamici bo srda minula i išće bodo nej bole radi detetu. Vera.

VERA: Reči, Ivan.

IVAN: Namo niti mi nikaj jeli. Idemo za mamicom, kaj nado nazoj došli.

VERA: Imaš praf. Nikaj se nej bojati, mama. Se bo vredu. Idemo, Ivan.

Odu, a Miška nervozno šeće.

BARA: Fola drogomu Bogu kaj su ne i oni protiv nas.

MIŠKA: Barica.

BARA: Reči, Miška.

MIŠKA: Bom te slobono nekaj pital?

BARA: Zakaj me nej. Pitaj me kaj očeš.

MIŠKA: Prosil bi te kaj mi po istini poveš kaj bom te pital.

BARA: Miška. Nigdor v životu sam ti ne lagala.

MIŠKA: Barica, ovo kaj bo te ve pital, ne sam te nigdor pital kak skup živimo.

BARA: Ve si me počel plašiti. Pitaj me kaj očeš znati.

MIŠKA: Ženica moja, si ti sigurna da je ovo diete moje?

BARA: Miška moj drogi i ljubljeni, kak me to moreš pitati. Sam tebe imam za moža. Nemam jih več kaj nej znola šteri mi je diete napravil. Zakaj me to pitaš?

MIŠKA: Nej mi zameriti kaj sam te to pital.

BARA: Isuse blagi, kaj ti ne verješ da je ovo naše diete tvoje?

MIŠKA: Znoš Barica, dok sam bil som z mamom, rekla je da si me mortik prevarila i diete zasljužila. Prosim te, po istini mi poveč. Si mi poštena ili si me prevarila a ovo diete je ne moje?

BARA: I ti bi verval da sam te z drugim prevarila i da je ovo diete ne tvoje. (Primi ga za ruke.) Verji mi, a Bog mi je svedok da kak skup živimo, bila sam tvoja i ničija več… Drogi moj, ovo diete kaj nosim pod svojim srcom je tvoje i moje.

MIŠKA (zagrli je): Verjem ti, Barica…Prosim te, nej mi zameriti kaj sam te to pital. Se naš srdila?

BARA: Ne srdim se. Istinu sam ti rekla. Volim te i verna sam ti.

MIŠKA: Nej niti mami zameriti kaj ti je grdo govorila, ona je več stora žena.  Boš vidla. Srda bo ju minula i kak je Vera rekla, nej bole bo rada detetu dok se narodi.

BARA: Se bo vredo, drogi moj, sam dej Božek kaj nam se bebica živa i zdrava narodi. Kaj znoš, mortik nas ono dok bomo joko stori dohroni i v grob posprovi. Drogi moj, ne znam kak bi ti dokozala kak sam ti rada. Boš videl. Ovo diete bo doneslo sreču k hiži.

MIŠKA: I jo sam tebi rad, ženica moja… Vele da je žena nej lepša dok diete nosi. Zoto si ve tak liepa kaj si trudnica… Volim te, Barica, volim te.

BARA: I jo tebe volim, Miškec moj.

Oni se ljube, a svjetlo se gasi.

KRAJ     

_______________________

Stjepan Škvorc rođen je 15. kolovoza 1953. u Belici, Međimurska županija, gdje i živi, a bavi se poljoprivredom. Jedan je od najvažnijih međimurskih pisaca jer je upravo on začetnik dramskoga vala originalnih pučkih drama u Međimurju. Stjepan SkvorcDo osamdesetih godina 20. st. amaterske družine uglavnom su dramatizirale narodne običaje, a nakon uspjeha KUD-a Belica s njegovim tekstom Čehara 1984. uslijedio je pravi procvat dramskoga amaterskoga pisma u Međimurju koje danas ima tridesetak aktivnih pisaca.

Do danas je napisao šezdesetak dramskih tekstova na kajkavskom i najizvođeniji je međimurski dramski pisac. U početku je pisao samo za dramsku skupinu iz Belice, a poslije su ga igrale i druge kazališne skupine po Međimurju, Zagorju i Podravini. Od 2015. piše i na štokavskom, a na štokavski je s čakavskoga preinačio i prije napisane drame.

Njegovi su tekstovi toliko popularni da ih vrlo često na KAMU (Festival međimurskog kazališnog stvaralaštva koji se svake godine odigrava u Prelogu)  izvodi nekoliko grupa. Tako je na KAMU 2016. pet grupa igralo njegove drame: Coparnice (KUD Belica), Lažljivka (KUU Društvo žena Gornji Kraljevec), Lijepe naše marke (KUD Žiškovec), Radio emisija (KUD Seljačka sloga Donja Dubrava) i Uvozni zet (KU Seljačka sloga, Prelog).

Piše pučke drame i komedije jer prikazuje suvremeni život na selu, ali uvijek afirmira osnovne ljudske vrijednosti (ljubav, poštenje, prijateljstvo, obitelj, vjera) i pokazuje mogućnost rješavanja problema.

Pokriva širok tematski raspon uz nekoliko krugova: narodna vjerovanja i običaji kroz napete događaje u selu (Coparnice, 1997., Japini zapisi, 2007., Babe tračerice, 1998.) ili peripetije koje izazivaju važni obiteljski događaji – ženidba, starost, nasljedstvo (Ivek i Micika, 1989., Ljubav, mržnja, pohlepa, 1996., Proslava, 2003/2013., Meja, 2008., Roštiljada, 2008., Radio emisija, 2015., Uvozni zet, 2016.). Dotiče se i vrlo ozbiljnih problema poput pijanstva u obitelji (Što je pijan?, 1988., Vinski pajdaši, 1996., Pekel v hiži, 2015.), trauma branitelja (Za domovinu, 2015., Moj križni put, 2021.), ili trauma zbog smrti voljenih (Nikad nije kasno, 2016.). Posebno su mu uspješne drame o problemima starijih ljudi, kao npr. kako se nositi s kasnom trudnoćom (Vesela novost, 2017.) ili ponovnom udajom (Iznenađenje, 2018.)

Budući da prikazuje suvremeni život, često i prema istinitim događajima, najčešće piše iz realističke poetike: likovi pred nama na sceni su prepoznatljivi i živi, lako ih razumijemo i suosjećamo s njima, a radnja drži gledatelje/čitatelje u napetosti.

Okušao se i u alegorijskim dramama u kojima se bavi posljednjim stvarima ili transcendentnim temama, kao što su Svijeća života, 2004., Pred vratima, 2006., Na smrtnoj postelji, 1995., Slučajni susret, 2009. Jedna od najuspješnijih iz toga tematskoga kruga jest suvremeni moralitet Na raskrižju, napisan 2015.

Godine 2018. dobio je Zlatnu plaketu „Grb općine Belica“, a 2022. pohvalnicu „za očuvanje baštine, tradicijske kulture i narodnih običaja - Dramsko stvaralaštvo“.

Nagrade

Tekstovi su mu osvojili brojne nagrade:

  • Pred vratima - pohvalnica Hrvatskog sabora kulture, 2012.
  • Ljubav, mržnja, pohlepa - nagrada za najbolji tekst, KAM Prelog, 2012.
  • Radio emisija - 2013. pohvalnica Hrvatskog sabora kulture; objavljeno u Zbornik radova hrvatskih zavičajnih književnika (2012.-2016.), HSK, Zagreb, 2017., str. 276-285.
  • Pekel v hiži - 2015. Nagrada „Kalman Mesarić“ za najbolji dramski tekst Hrvatskog sabora kulture; objavljeno u Zbornik radova hrvatskih zavičajnih književnika (2012.-2016.), HSK, Zagreb, 2017., str. 266-275.
  • Za domovinu - 2015. nagrada za najbolji tekst na anonimnom natječaju Hrvatskog sabora kulture i Ministarstva kulture; 2018. FKAH Vodice, nagrada za najbolji tekst
  • Na raskrižju - 2016. nagrada na anonimnom natječaju Pasionske baštine za književnost; objavljeno u časopisu „Republika“ 4/2016., str. 42-53. (u temi broja „Lirika Velikog petka“); 2018. Županijska smotra kazališnih amatera Koprivničko-križevačke županije, nagrada za najbolji tekst; objavljeno u časopisu „Osvit“ (Mostar), 105-106/2021., str. 114-130.
  • Maturantica - 2016. pohvalnica Hrvatskoga sabora kulture
  • Radio emisija - 2016. KAM, nominacija Nagrada za novi dramski međimurski tekst
  • Vesela novost - 2017. KAM, najbolji tekst, Nagrada za novi dramski međimurski tekst; objavljeno na portalu kazaliste.hr u sklopu feljtona „Pučka drama na kajkavskom“, 4 nastavak
  • Miškine senije - 2018. pohvalnica Hrvatskog sabora kulture
  • Slučajan susret - 2019. KAM, nominacija Nagrada za novi dramski međimurski tekst
  • Babe tračarice - 2020. pohvalnica Hrvatskog sabora kulture; objavljeno u Zbornik radova hrvatskih zavičajnih književnika (2017.-2020.), HSK, Zagreb, 2022., str. 426-436.
  • Nikad ne reci nikad - objavljeno u časopisu „Republika“ 7-8/2020., str. 149-168. (u temi dvobroja „Suvremena hrvatska drama“); objavljeno u časopisu „Osvit“ (Mostar) 109-110/2022., str. 95-118.
  • Moj križni put - 2021. Druga nagrada na 13. Susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“, Križevci; objavljeno u Zora nebom zarudjela, zbornik Susreta hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“ (Udruga „Stjepan Kranjčić“, Križevci, 2021.), str. 122-128.; 2022. KAM, Prelog, nagrada za najbolji dramski tekst
  • Nikad nije kasno - 2022. Nagrada „Kalman Mesarić“ za najbolji dramski tekst Hrvatskog sabora kulture
  • Moji anđeli, monodrama - 2022. Druga nagrada na 14. Susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva „Stjepan Kranjčić“, Križevci; u pripremi izvedba radio drame na Radio Mariji (rujan 2023.)

S njegovim tekstovima brojne su kazališne skupine pobjeđivale na festivalu KAM u Prelogu i tako bile selektirane za nacionalni festival kazališnih amatera Hrvatskog sabora kulture (FHKA) gdje su i nagrađene:

  • Na smrtni posteli, 1995. KAM, KUD Vidovec, selektirano za FKAH Murter kao prva predstava i prvo društvo iz Međimurja na državnom festivalu, nagrada za najbolju mušku ulogu Gabrijel Matulin (zet Ivan)
  • Optuženik, KAM, KUD Seljačka sloga, Prelog, selektirano za FKAH Vis
  • Proslava 2003, KAM, KUD Kaštel iz Pribislavca, selektirano za FHKA Vis
  • Meja 2008. KAM, KUD Seljačka sloga Donja Dubrava, selektirano za FKAH Kastav, nagrada za očuvanje nacionalne baštine i posebno priznanje Vladimir Pongrac (uloga Miške)
  • Za domovinu, 2018. KAM, KUD Veseli Međimurci, selektirano za FKAH Vodice, najbolja muška uloga Franjo Sedlar
  • Ivek i Micika, 2022, KAM, KUD Žiškovec, selektirano za 1. Festival Pučke drame, Mursko Središće. 

S ulogama u njegovim predstavama glumci i glumice osvojili su desetak nagrada za najbolje glavne i sporedne uloge na županijskom festivalu KAM:

Najbolja muška uloga (Herbija) 2005.  

Najbolja muška uloga (Na smrtni posteli) 2008.

Najbolja muška uloga (Vinski pajdaši) 2011.

Najbolja muška uloga (Ljubav i kalamper) 2014.

Nagrada za najbolju sporednu žensku ulogu (Ljubav i kalamper) 2014.

Nagrada za najbolju žensku ulogu (Uvozna sneha) 2015.

Najbolja sporedna muška uloga (Uvozni zet) 2016.

Najbolja muška uloga (Radio emisija) 2016.

Najbolja sporedna ženska uloga (Liepe naše marke) 2016.

Najbolja muška uloga (Ivek i Micika) 2022.

Pet, 21-03-2025, 15:30:11

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2025 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.