Primjer, poticaj, ali prvenstveno spomen

 

U zadnjem broju Glasa Koncila od 27. lipnja 2010 na str. 10 gđa A. Tadić je objavila vijest uz podnaslov „Primjer, poticaj i opomena", kako su nakon šest i pol desetljeća na otoku Daksa, kraj Dubrovnika, u subotu 19. lipnja 2010. u prijepodnevnim satima, svoje posljednje počivalište u blagoslovljenoj grobnici dobili, posmrtni ostaci pedeset jedne osobe čiji je život na okrutan i nasilan način na tom mjestu prekinut u listopadu 1944. Predsjednik udruge „Daksa 1944/45" gospodin Mato Račević se među ostalim zahvalio vlasnicima ovog malog prekrasnog otočića, što su dopustili da tijela ovih svetih žrtava ostanu pokopana na mjestu njihovog mučeničkog stradanja, a koje su oni talko svojom žrtvom posvetili.

U članku su citirane riječi propovjedi predvoditelja mons. Mirka Maslaća, uz koje je autorica navela povodom „... šest i pol desetljeća zakašnjelog sporovoda i mise zadušnice za sugrađane...". Važno je međutim naglasiti kako je ovaj sveti događaj pokapanja mučenika sa Dakse, rezulat dugogodišnjeg nastojanja i truda udruge „Daksa 1944/45", a koje je bilo omogućeno tek nakon osamostaljenja Hrvatske pred 19 godina, kako je objasnio gospodin Mato Račević u medijima u više navrata. Međutim, politički izazvano zakašnjenje ukopa od šest i pol desetljeća, ne odnosi se na mise zadušnice, jer su se mise održavale u Dubrovniku redovito svih ovih dugih desetljeća na godišnjice stradanja u listopadu na Daksi.

O tome piše u knjizi „Dubrovačke žrtve" autora Hrvoja Kačića , objavljenoj još 2009. u Zagrebu (IV, O petom desetljeću tragedije na Daksi" str. 71- -73). U svom komemorativnom govoru 1994., povodom 50-te obljetnice pogubljenja žrtava s Dakse, autor obavještava o teškom političkom ozračju u prethodnim desetljećima, koje je na razne načine onemogućavalo održavanja posmrtnih pobožnosti i rodbinu žrtava ugrožavalo pri izražavanju svojih boli za gubitkom najmilijih. Da se izbjegne dojam o zanemarivanju pieteta žrtvama jugoslavenskog političkog terora, koji se nikada ne zapušta, evo originalnog Kačićevog teksta , koji iz vlastitog iskustva opisuje teškoće naroda u podnošenju žrtava, te upornom maltretiranju kad želi izraziti svoje žalovanje za nevino stradalima.

Daksa

Izvorni zapis:

"U crkvi "Male braće" na svetoj misi zadušnici o petom desetljeću tragedije na Daksi" (Dubrovački vjesnik 29.10.1994)

Pola stoljeća nas dijeli od tragičnih događaja zabilježenih u Dubrovniku u jesen 1944. godine. To nas obvezuje da se s dužnim pijetetom sjetimo nevinih žrtava i mučenika koji su svojim životom platili ljubav prema vlastitom narodu, vlastitoj vjeri i domovini.

I tijekom razdoblja nametnuta terora, diktature i šutnje održavalo se redovito skromno okupljanje članova obitelji i najbližih prijatelja pogubljenih Dubrovčana. To je bilo svake godine na dan 25. listopada u crkvi Male braće na Stradunu na tihoj misi zadušnici. Poslije svete mise brz i tih razlaz, otpozdravi, najčešće samo pogledima.

Strah je bio nazočan, a osim toga i svijest o nemoći. Stratišta i grobovi poginulih mogla su se posjećivati samo pojedinačno potajno, i s po kojim cvijetkom koji se moglo kriomice ostaviti. Međutim, unatoč nametnutoj šutnji i patnji, simbol Dakse živio je u svijesti i srcima mnogih Dubrovčana i sigurno goleme većine dubrovačkog puka tijekom svih ovih minulih desetljeća.

Eto, nakon pola stoljeća doživjeli smo da na primjeran način možemo odati počast našim mučenicima i ne samo Dakse, nego, nažalost i mnogih drugih stratišta diljem Lijepe naše, od Orsule preko Dakse, Boninova, Gospe od Milosrđa, Slanoga, Vranine, pa zatim preko Tovarnika, Bleiburga, Dravograda i brojnih drugih križnih puteva. Sve su to bila posljednja putovanja naših milih i dragih, putovanja bez povratka.

Stradali su kao rodoljubi, zbog svoje ljubavi i prema svojemu narodu i spremnosti da svojim bližnjima čine dobro. Mnogi stariji sjećaju se nezaboravnih propovijedi besmrtnog oca Marijana Blažića, čije su riječi i poruke odzvanjale izvan crkava i bile su doista savjest ovoga grada. S ljubavlju se sjećamo svih franjevaca, isusovaca, dominikanaca i drugih pastira koje je zločinačka ruka odnijela iz naše sredine.

Bolno je bilo i još uvijek je teško sinovima i kćerima, te majkama i suprugama zbog gubitka svojih najmilijih, velikana srca i uma - zbog čega su i doživjeli mučeničku smrt. Štovanje koje je Sv. Otac iskazao našem uzoritom kardinalu Alojzu Stepincu i svim drugim nevinim žrtvama prigodom nedavna posjeta Hrvatskoj odnosi se i na sve mučenike hrvatskog juga. neka nam priznanje i molitve Sv. Oca služe za utjehu.

Na komemoraciji padre Perici prije tri dana u Isusovačkoj crkvi u Zagrebu, u svom impresivnom govoru kardinal Franjo Kuharić je rekao da su mučenici svjetlo naših dana. Ali i to da se zapamti - tko god se služi mučenicima da sije mržnju i poziva na osvetu, taj je iskazao nepoštovanje prema mučenicima i prazninu svog duha i srca.

Sve one koji su stradali bez saslušanja i bez prava na obranu po brojnim stratištima jugokomunističkog revolucionarnog bezakonja, na ovom dubrovačkom prostoru, dužni smo izjednačiti u njihovoj zajedničkoj sudbini i mučeničkoj smrti. To je jedini način da iskažemo našu vjeru, a i preduvjet mira na ovim prostorima i sretnije budućnosti Hrvatske.

Prije pola stoljeća puk ovog grada i okolice doživio je strahote nasilja, s očitom namjerom da se okrutnošću nametne vlast. Žrtve i patnje naših pokojnika čiju uspomenu danas komemoriramo, podnesene su jer su mučitelji željeli da preživjeli u strepnji ostanu i pokorni budu kako bi se njima lakše moglo vladati. Svrha toga bezakonja je bila zastrašivanje. Oni su dali svoje živote da bi mi mogli živjeti.

Pedeset godina je dostatno da odmjereno i s dužnim pijetetom odamo počast tim našim velikanima. Njima se pridružio cvijet dubrovačke i hrvatske mladosti, čiji grobovi na Boninovu izazivaju naše štovanje, ipak s razlikom što se danas grobovi tih mladih junaka mogu posjećivati i cvijećem kititi, a grobovi najbližih naših mučenika i tu su potrebu morali zatomiti.

Pok. padre Lino Pedišić, franjevac, koji je svoju prvu misu slavio u ovoj crkvi 1944. i koji je onog tužnog listopada mjeseca patio zbog sudbine svoje braće, profesora i prijatelja, pobjegavši iz Dubrovnika od bijesa i mržnje crvenih jugoterorista, stigao je u Zagreb sredinom prosinca 1944. i ispripovijedao sinu jednog mučenika o pogibiji njegova oca i drugih ljudi na Daksi. Dobio je na to odgovor: "Moramo se za njih pomoliti i moliti."

Padre Lino je na to uputio utjehu: "Za njih se ne treba moliti, oni su već u Raju, njihovo je Kraljevstvo nebesko."

Neshvatljivo je da se značajni događaji, kao što su mise zadušnice za žrtve na Daksi i komemoracija povodom 50-e obljetnice u Dubrovniku 1994., zanemaruju za objavljivanje iako je o tome pisano u tadanjem dnevnom tisku, a i kasnije kao u spomenutoj knjizi objavljenoj 2009. a propušteno je prikazati ga i u najnovijem članku Glasa Koncila.

Tekstu komemoracije nije potreban daljnji komentar, nego jedino nada da pisci prošlih događanja, koja ako se ne obrade temeljito i pravovremeno, vraćaju nam se u dolazećem vremenu ne ostavljući nas slobodne da se pravilno posvetimo sadašnjosti, o čemu ovisi kvaliteta naše ostavštine mladosti koja sada stasa.

Dr.sc.Inga Lisac

Pon, 23-05-2022, 11:17:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.