Detalji

Objavljeno: 26. listopada 2007.

Tragična i besmislena pogibija 12 ljudi na Kornatu već pomalo pada u zaborav. Obitelji poginulih pate i uporno traže istinu o onome što se dogodilo. No, u pogrešno vrijeme. Sada je političarima važno (vidi: mali podsjetnik...) ono što nazivaju izborima, kao i njihova želja za ulaskom Hrvatske, prije svega njenih dobara, u EU. Sve više pjevaju i plešu, a slično dobro pjevaju kao i što vladaju, ili vladaju kao i što pjevaju. Stoga se valjda kao ptice pjevice svakim svojim „izborima nakon izbora“( vidi: kako zaustaviti osiromašenje) neprestano premještaju s jednih funkcija na druge, malo u Sabor, malo u vladu, malo u bogata poduzeća, a za dohranu im služe članstva u brojnim upravnim i nadzornim odborima tvrtki o čijem poslovanju najčešće ne znaju ništa.Nije shvatljivo da pojedinci ili institucije koje oštro kritiziraju stanje u Hrvatskoj i ovakav način „izbora“ pozivaju ljude da ponovno izađu na takve izbore kojima mogu birati (kako zaustaviti osiromašenje) samo one veseljake sa slika, koji su sudjelovali u brojnim aferama ili kriminalu koji nije sankcioniran. Političare osim pjevanja zanima i članstvo u EU koje će stanovnike Hrvatske stajati godišnje (studija IJF (str.61)) osjetno više nego što su štete od elementarnih nepogoda, pa stoga valjda ne brinu da uspostave odgovarajuću organizaciju za upravljanje u izvanrednim stanjima (što je upravljanje u krizama). Ono što se dogodilo na Kornatu samo je posljedica toga što netko ne radi svoj posao.(B.Molak)

Detalji

Objavljeno: 17. svibnja 2007.

Na pisanje ovog teksta potaknut sam brojnim prilozima u masmedijima gdje se sukobljavaju oni koji bi gradili golema odlagališta radioaktivnog otpada i oni koji se tome protive. Dosad sam objavio nekoliko popularnih tekstova o toj problematici, ali golem novac koji HEP-a izdvaja za "uvjeravanje" javnosti o potrebi izgradnje odlagališta za u Hrvatskoj nepostojeći radioaktivni otpad nadglasava sve objektivne pristupe. U javnosti se u posljednje vrijeme laički raspravlja o laički postavljenim kriterijima za izbor lokacija takvih odlagališta. Navodi se kao najznačajniji problem potencijalno zagađenje podzemnih voda takvim odlagalištem. Stanovništvo se protivi njihovoj izgradnji, a nitko ne pita da li takva odlagališta uopće u Hrvatskoj treba graditi? Ima li uopće u Hrvatskoj radioaktivnog otpada zbog kojeg bi ih trebalo graditi? Slična je pojava žestokih sukoba oko izgradnje elektrana na ugljen ili plin, gdje se na račun potrošača električne energije spore dvije moćne interesne grupe, a nitko ne postavlja pitanje, da li je trenutno uopće potrebna njihova izgradnja (brojni pokazatelji govore da nije). Pritom HEP (Hrvatska elektroprivreda) za tzv. istraživanja nekontrolirano troši golem novac prikupljen od potrošača električne energije. Stoga nije čudno da je u Hrvatskoj električna energija u odnosu na platežnu moć stanovništva oko dva puta skuplja u prosjeku nego u brojnim europskim državama za koje je prikupila podatke o cijenama električne energije.