Na osnovi izvješća ne bi se moglo tvrditi da su Hinini novinari bili na Thompsonovu koncertu na zagrebačkom Hipodromu; čemu epigonsko trčanje za Indexom?

Jak potresa koji je 2020. godine oštetio i Hininu zgradu pa se u njoj više nije moglo sigurno raditi ostavio je znatne posljedice i na novinarsku struku. Rad od kuće, koliko možda komotan, degradirao je novinarski posao, u nekim redakcijama više, u nekima manje. Novinari unutarnje politike često su bili upućeni na druga glasila, najčešće portale. Čak je navodno bila svojevrsna usmena uputa – gledajte N1. Ako je to točno, dovoljno govori na kakvu je uređivačku razinu pala Hina. Dva su primjera ilustrativna. Riječ je o koncertu Marka Perkovića Thompsona na zagrebačkom Hipodromu 5. srpnja 2025. godine koji je okupio pola milijuna posjetitelja, i isforsiranom „upletanju“ EK u događaje u svezi s koncertom. Na Portalu HKV-a upozorili smo na manipulaciju portala Index s navodnim reagiranjem EK u svezi s koncertom (Europska komisija odgovorila neprijepornim gledištem iz Okvirne odluke o borbi protiv rasizma i ksenofobije; nema riječi o reakciji na Thompsonov koncert i Plenkovića, Portal HKV-a, 8. srpnja). Slično je epigonski napravila i Hina. Nakon što se pojavila informacija na stranicama Indexa „potrčala“ je i napravila istu pogrješku. Nakon više od dva sata u servisu je objavila tekst: „Europska komisija o događajima s Thompsonova koncerta“, 8. srpnja, 15:43 sati, ono što smo mogli već pročitati na Indexu u tekst naslovljenom: „Europska komisija reagirala na Thompsonov koncert i Plenkovića“.

Kako bi na neki način poduprla odgovor EK, Hina je u nastavku, u dodatku, donijela komentar pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter.

Ali, priča tu nije stala: išla je dalje, dio onoga što je objavila Hina ne kao reakciju nego odgovor glasnogovornika EK na pitanje novinara o koncertu završilo je u glavnom i trećem Dnevniku HTV-a, kao navodni komentar EK na spomenuti koncert. Sve se moglo izbjeći da je još 6. srpnja Hina „čula“ što je glasnogovornik Europske komisije odgovorio slovenskomu novinaru na upit o koncertu: „Nemamo što komentirati“.

Je li nacionalna agencija podlegla stvaranju negativnoga ozračja o koncertu i Thompsonu koje je bilo vidljivo u dijelu javnih glasila, moglo bi se analizirati, ali ono što treba navesti, nakon navedene informacije jest to da Hina nije dodatno informirala što je glasnogovornik EK izjavio 9. srpnja, a prenio Hrvatski radio u Dnevnim novostima, u 15 sati. To je prešutjela i to se već može ocijeniti kao neprofesionalni pristup. „Ne komentiramo (EK, op. a.) pojedinačne slučajeve, a također ne komentiramo komentare. Ono što općenito mogu kazati da Europska unija i Komisija poštuje naše vrijednosti, jasno je da u njima nema mjesta za podupiranje i opravdavanje fašizma u našoj Uniji“, izjavio je glasnogovornik Markus Lammert.

Epigonski rad u medijima često navede na krivi put, vrlo je rizičan. Navedeni primjer to ilustrira.

Hinin izvještaj s Thompsonova koncerta bio je neprofesionalan

Drugi slučaj na kojem se Hina „poskliznula“ bio je Thompsonov koncert na Hipodromu. Izvještaj koji je o tom događaju nacionalna agencija emitirala u svojem servisu 6. srpnja, nešto poslije ponoći, nije novinski „dokument“, bolje svjedočanstvo o tom događaju. Izbjegao bi se pad da se profesionalno pristupilo događaju, a ne izvještaj pisalo na osnovi onoga što su javljali pojedini portali i prethodno stvorene percepcije o koncertu.

Iako je Hina vjerojatno imala bar jednoga akreditiranoga novinara na Hipodromu, jedino što je s mjesta događaja vjerodostojno emitirala bile su fotografije. Izvjestitelj nije opisao ozračje na koncertu. Od pola milijuna posjetitelja nije se našlo bar troje njih i porazgovaralo o koncertu: zbog čega su na Hipodromu, odakle dolaze, što im znači Thompsonova glazba itd.? Beživotno do kosti! Iz naslova Hinina izvještaja:“ Thompson održao koncert: Pred pola milijuna ljudi izveo i Čavoglave s pokličem 'ZDS'“ koji je radilo čak pet novinara i šesti urednik, vidljiva je „nagnutost“. Jer, tu pjesmu Thompson izvodi već gotovo tri desetljeća, na svim svojim koncertima. Prema tome, to zapravo nije vijest, a još manje za naslov izvještaja! Spomenuta pjesma bila je jedna od trideset pjesama. Kaže mi poznanik: „Svi drve o Bojni, a najbolji su dijelovi bili 'Sine moj', 'Moj dida i ja', 'Ne ću izdat’ ja', 'Ako ne znaš šta je bilo' i 'Geni kameni'.“

U leadu izvještaja stoji kako je „pjevač otpjevao i 'Bojnu Čavoglave' uzviknuvši pozdrav 'Za dom spremni'“. To nije točno. Uzviknuo je „Za dom“, a publika je na to odgovorila: „spremni“. U nastavku izvještaja stoji: „Uzviknuo je i ustaški pozdrav 'Za dom', na što je publika gromoglasno uzvratila 'spremni', kojim počinje ta pjesma. Koristile su ga postrojbe HOS-a i dio branitelja u Domovinskom ratu, a nastao je u NDH za vrijeme Drugog svjetskog rata.“

Iz ovoga citata bar dvije su nepreciznosti: „Za dom“ nije ustaški pozdrav. Javlja se stoljećima prije. Rečeni poklič, od tri riječi, rabio se prije NDH, nastao je u krilu ustaškoga pokreta u emigraciji. Kad bi novinarski stručnjaci o tom pokliču bar nešto čitali, znali bi kad i kojom je prilikom prvi put korišten u Zagrebu. Ali komu je do raspetljavanja ponekad naoko zapetljanih situacija, ovdje je očito do mućenja ustajale vode kako bi više smrdjela.

Beograd je na NDH desetljećima parazitirao, iako je njegova krvava represija nad hrvatskim pukom za vrijeme monarhističke Jugoslavije bila glavnim uzrokom pojave ustaškoga pokreta, što naravno ne opravdava postupanje za vrijeme NDH.

I sada se događa jedna nova situacija: dio hrvatske oporbe pokušava parazitirati na jednom pokliču, ubacuje se i NDH. Te su teme povijesno i pravno rasvijetljene. No ima li njihova aktualizacija svrhu odvratiti pozornost s nerasvijetljenih zločina komunističkoga totalitarizma, koji ostaju skriveni kao i druga strana Mjeseca?

Ustavni sud nikada nije raspravljao o Bojni Čavoglave

U navedenom izvještaju ima svega, čak i konstrukcija stranih medija, a ponajmanje onoga što se dogodilo na Hipodromu. Thompson prema njihovu mišljenju koketira s ustaštvom, hrvatska je glazbena legenda s pronacističkim simpatijama itd.

Moglo bi se zaključiti kako u svemu nije bila svrha objektivno izvijestiti o jednom događaju nego ga kompromitirati. Na koncertu nije izvedena samo pjesma Bojna Čavoglave, ali ona je posebno apostrofirana. Oko nje se u javnosti vodi spor, grubo rečeno, između onih koji su bili u postrojbama Hrvatske vojske u vrijeme Domovinskoga rata i onih koji su više manje komforno prošli taj rat. Poznatoj presudi Visokoga prekršajnoga suda suprotstavlja se gledište Ustavnoga suda, iako Ustavni sud nikada nije odlučivao, koliko je poznato, o pjesmi Bojna Čavoglave. Kad bi bilo točno da se gledište Ustavnoga suda o pokliču odnosi i na rečenu pjesmu, bio bi to „sraz“ dviju hrvatskih pravosudnih institucija, što bi nalagalo usklađivanje gledišta.

No vratimo se koncertu.

Na koncertu nije bila neka amorfna masa, ondje su bili ljudi raznih stručnih sprema i profesionalnosti: službenici, radnici, nastavnici, inženjeri, liječnici, studenti...Zar se sve njih može jednostavno ugurati pod jednu kapu i prekrižiti ruke?

Na Hininu izvještaju radila je bivša novinarka N1, što je razvidno iz inicijala na kraju izvještaja. Ne znamo koju je dionicu odradila, ali se može postaviti pitanje je li u stilu svoje bivše redakcije dala ton izvješću?

Saborski odbor za informiranje, informatizaciju i medije prihvatio je 9. srpnja Vladin prijedlog o imenovanju četiriju članova Upravnoga vijeća Hine, nakon razrješenje zbog isteka mandata. Predložene članove treba potvrditi Hrvatski sabor.

Prema postojećemu Zakonu o Hini, Upravno vijeće, uz ino, prati i kontrolira zakonitost i uspješnost rada Hine. Misli li se pod „uspješnošću rada“ i na to kako obavlja svoju osnovnu funkciju – informiranja, iz rečene formulacije nije jasno. Ali ako se odnosi i na to, trebalo bi se pozabaviti uređivačkom politikom, pa čak i izvješćima o kojima je u ovom tekstu bilo riječ, kako Hina ne bi još više pala, izgubila raison d’être, a njezinu funkciju preuzeli neki drugi mediji, kojima nije strano konstruiranje stvarnosti. Takav pristup uzrokom je odvraćanju pogleda često i intelektualaca od novinskih tiskovina, zbog, kako objašnjavaju, mentalne higijene.

Marko Curać