Ima li progon kriminala „tajming“? Ne bi trebao imati jer ga nema ni sam kriminal!

Tijekom kampanje za izbore u Gradu Zagrebu čelnici lokalne vlasti često su iskazivali sumnju kako je DORH pokrenuo istragu o zagrebačkom Hipodromu kako bi im naštetio na lokalnim izborima. S tim u svezi prije svih gradonačelnik je potencirao pitanje „tajminga“ afere. Sumnju s tim u svezi u „HDZ-ova dečka“ iskazivali su i drugi zapjenjeni aktivisti stranke koja upravlja Zagrebom. Prema tumačenju leksikografskih priručnika „tajming“ (engleski: timing), vremenska je koordinacija (na primjer nekoga događaja, pokreta i sl.); osjećaj za ritam ili vrijeme.

Ta definicija otvara pitanje: uzimaju li u obzir, općenito rečeno, lopovi vrijeme u kojem će nešto ukrasti? Istraživanja o tome nema. Najvjerojatnije se na krađu odlučuju kad se ukaže prilika. Prema tomu može se zaključiti kako lopovi ne biraju „tajming“. Ako lopovluk nema „tajming“, zašto bi institucije progona trebale voditi računa o „tajmingu“? Konkretno, ako se u javnom prostoru govori o nekom lopovluku i još k tomu podnose kaznene prijave, s kakvim bi se pravom na to trebao oglušiti DORH ili Uskok i ne pokrenuti istragu? Bi li to otvorilo pitanje vjerodostojnosti tijela progona, zapravo pogodovanja? Zar se potenciranjem pitanja „tajminga“ zapravo nije pokušalo relativizirati odgovornost za protupravno prisvajanje novca? Jednako kao što se postavlja pitanje „tajminga“ oko Hipodroma, moglo bi se pitati kako su toliki radovi na uređenju ulica trajali više od mjesec dana, a onda nekoliko dana prije izbora završeni? Je li i tu bio u pitanju „tajming“? Ili uzmimo pitanje kosidbe zelenih površina. Kako to da se trava ne kosi redovito, a onda se odjednom  tjedan prije izbora trava kosi? Je li i tu stvar „tajminga“?

Gradonačelnik Zagreba, glavnoga grada države, trebao bi biti čovjek od formata s vizijom grada!

Drugo pitanje koje je potencirano u kampanji za lokalne izbore jest da je kampanja bila prljava. Treba se pitati: je li bila prljavija od samoga grada? Jer kampanja, ako je bila prljava, traje mjesec dana, a Zagreb se guši u smeću četiri godine. Treba biti jasan oko toga. Ne pada sve na leđa prvomu čovjeku grada, svoju odgovornost imaju i građani. Može li se nazvati ozbiljnim gradom grad, i još k tomu glavni grad države, kojemu je jedno od glavnih pitanja u izbornoj kampanji odlaganje i rješavanje smeća i otpada? Prije se takav grad može nazvati izgubljenim gradom. Odlaganje i prerada otpada zapravo ne bi trebala biti predmet rasprave. Kao što svaki čovjek i domaćinstvo nastoje biti uredni i čisti, takav bi trebao biti i grad. Čistoća gradskih ulica, trgova, zelenih površina, odlaganje i gospodarenje otpadom ne bi smjela biti uopće tema. A ona je bila ponovno dominantna i uoči ovih izbora. To može biti tema samo onih gradonačelnika koji nemaju viziju Zagreba! Kao grad, posebno glavni grad hrvatske države trebao bi imati „po sebi“ sasvim drugu ulogu ako već prihvaća takvu ulogu! Inače, zbog čega bi bio glavni grad? Za takvo što treba imati timove stručnjaka, a ne bučne političke i stranačke aktiviste, gradonačelnika kojemu ne trebaju dva mandata da riješi ili polovično riješi osnovna komunalna pitanja, kao rečeno smeće, promet itd. Gradonačelnik koji se čitav mandat bavi Jakuševcem, na kojem je prije četiri godine zabio zastavu i praktično nije ništa učinio da ga riješi, kojemu je problem redoviti odvoz i odlaganje smeća, kako može razmišljati o glavnom gradu kao motoru demografskoga razvoja, željezničkom povezivanju s morem, za malo od više od pola sata te učiniti Zagreb gradom na moru? Takvu gradonačelniku ne smeta što nije već obnovljena zagrebačka katedrala, jedan od glavnih identitetskih i vjerskih simbola grada. Dok Zagreb ne bude došao do gradonačelnika od formata, bavit će se sporednim pitanjima, koja se u svakom europskom gradu rješavaju u hodu, nalik na provincijski grad, opterećen stranačkim i ideološko-rodnim sukobima, sporednim pitanjima. Prije više od stotinu godina zagrebački gradonačelnici bili su ljudi s vizijom, zagledani u budućnost grada. Je li takvo što pokazalo sučeljavanje pred prvi krug u kojem je aktualni gradonačelnik odbijao sudjelovati? Nameće se zaključak: da je imao što ponuditi građanima, izišao bi na sučeljavanje!

Ima li za nas građane izlaza iz „košulje“ koju nam drugi kroje i odijevaju? Najčešće stranke, mediji, lobiji... Jedini izlaz jest kako je davno rečeno – slabije mišljenje činiti jačim. Medijska je buka mnoga „slabija mišljenja“ ugasila. Zagreb ima znatnih znanstvenih i kulturnih potencijala, primjerice poznatih arhitekata i urbanista, ali ti su potencijali odbačeni u stranu.

Svojedobno sam pitao sada pokojnoga Mirka Valentića, koji se kao povjesničar bavio prometnom integracijom Hrvatske i napisao više relevantnih stručnih članaka, je li ga koji resorni ministar u neovisnoj Hrvatskoj ikada zvao i razgovarao s njim o hrvatskom željezničkom i uopće prometnom povezivanju? Odgovor je bio: ni jedan, nikada!

Politički aktivisti opće prakse koji se svakodnevno naslikavaju po raznim televizijama i glume kako sve znaju mogu na prvi zub možebitno zagristi problem, ali ga nemaju ni snage ni znanja riješiti, dovesti do kraja, nego se vrte u krug, kao onaj pas koji je čitav dan pokušavao ugristi svoj rep.

Marko Curać