Trebamo li hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima, odnosno radovima objavljenim u njima poklanjati više javne pozornosti?

Nije uobičajena pojava da se u nas neki časopis rasproda, čak i u duljem razdoblju, kao što se dogodilo s časopisom Hrvatskoga državnoga arhiva (HDA) – Fontes 27, koji donosi uvodne tekstove i dokumente Službe državne sigurnosti (SDS) o studentskom pokretu u Hrvatskoj 1971. pod kodnim nazivom „Tuškanac“.

Naslovnica časopisa Fontes 27/2021.

Priloge za navedeni broj Fontesa, izvora za hrvatsku povijest na 775 stranica priredili su dr. Nenad Bukvić, iz Hrvatskoga državnoga arhiva, i dr. Josip Mihaljević s Hrvatskoga instituta za povijest. Rijetko koji je časopis od spomenutoga broja Fontesa opsežniji u novijoj povijesti hrvatske periodike, koja ima dugu i bogatu tradiciju, kao primjerice Rad HAZU, prva serijska publikacija koju je Akademija pokrenula 1867., odmah nakon svojega osnutka.

Sadržajno Fontes 27 podijeljen je u dvije cjeline, kojima su autori spomenuti povjesničari. Nenad Bukvić piše o „Operativnoj obradi 'Tuškanac', dokumentima Službe državne sigurnosti o studentskom pokretu u Hrvatskoj 1971. godine“. Nakon toga na više stotina stranica donosi odabrane dokumente: „Akcija 'Tuškanac' - neprijateljski i nacionalistički pristupi studentima i drugim osobama iz vremena 'Masovnog pokreta' 1971. g. u SR Hrvatskoj“.

Početna stranica tematskoga dosjea o operativnoj obradi “Tuškanacˮ

U drugom dijelu Josip Mihaljević piše o „Sigurosno-obavještajnom aspektu sloma hrvatskog proljeća“. Nakon toga slijede dokumenti: „Aktualno stanje poslije 21. sjednice Predsedništva CK SKJ i ocene sigurnosne situacije u Jugoslaviji u 1971. godini“, koji je načinila Služba državne bezbednosti Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove pod oznakom „Strogo poverljivo“, 30. decembra 1971. godine; „Ocena sigurnosne situacije u Jugoslaviji u 1971. godini“ (sjednica Predsjedništva SKJ, 28.-30. travnja na Brijunima) i „Neki aktualni problemi zaštite Ustavnog poretka“.

Na posljednjim je stranicama časopisa: Kazalo osobnih imena, Kazalo geografskih pojmova, Popis kratica i pokrata te bibliografija izvora i literature.

Glavna urednica Fontesa dr. Tatjana Šarić u zaključku uvodnoga teksta napominje kako se i ovim izdanjem nadaju „širu publiku potaknuti na proučavanje hrvatske povijesti upoznavanje s arhivskim izvorima i korištenjem njima u što većoj mjeri“. Sam je broj pripremljen 2021., u godini obilježavanja obljetnice, kako napominje, jednog bitnoga procesa koji je usmjerio tijek hrvatske povijesti kasnih 60-ih te početkom 70-ih godina prošlog stoljeća. Riječ je o političkom i kulturno-nacionalnom pokretu znanom pod nazivom hrvatsko proljeće.

Primjer standardiziranoga obrasca Službe državne sigurnosti za odobravanje operativne obrade nad osobama, primjene mjera tajne kontrole telefona (TKT) i poštanskih pošiljki (TKPP)

„Bio je to reformski pokret, pokušaj liberalizacije i demokratizacije političkog života unutar zadanog socijalističkog okvira, izražaj i vizija daljnjeg razvoja Hrvatske unutar Jugoslavije“, napominje Šarić, dodajući kako su tri struje bile okosnica pokreta, nazvanog MASPOK (hrvatskoga proljeća, op. a.): hrvatsko komunističko vodstvo na čelu sa Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom, zatim Matica hrvatska i krug intelektualaca oko nje te sveučilištarci, studenti i dio profesora zagrebačkoga sveučilišta, kao najmasovnija skupina.

Objavom uvodnih priloga, poglavito dokumenata, koji se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu, glavna urednica izražava nadu kako će čitatelje zainteresirati za taj djelić povijesti, upoznati s metodama, aktivnostima i ciljevima rada represivnoga aparata Službe državne sigurnosti RSUP-a SRH, ponajprije u sklopu njihove djelatnosti prema proljećarima.

Zašto je pokrenuta policijska operativna obrada „Tuškanac“ 1971. o hrvatskim sveučilištarcima?

Služba državne sigurnosti operativnu obradu „Tuškanac“ (ime zagrebačkoga rezidencijalnoga naselja i park šume) pokrenula je početkom veljače 1971. uz obrazloženje da se u tijeku dosadašnje obrade, kako napominje Bukvić, pokazalo da se metode rada Ivana Zvonimira Čička i njegovih istomišljenika nakon njegova izbora za studenta prorektora zagrebačkoga sveučilišta razlikuju od metoda rada ostalih osoba iz obrade „Klek“. Uz Čička tom je obradom početno bilo obuhvaćeno 17 osoba, koje su mu pružile podršku „na tom položaju“. Operativnim planom Centra SDS-a Zagreb za 1972. godinu, s obzirom na „uočenu nacionalističku-šovinističku-separatističku djelatnost“ u prethodnom razdoblju, planirana je obrada nad 51 osobom, uglavnom studentima, ali i srednjoškolcima, nastavnicima u školama i timovima na fakultetima.

Nesumnjivo odlučujući utjecaj na stavljanje „u pogon“ aparata Službe državne sigurnosti imalo je donošenje 1967. godine Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koji su hrvatski sveučilištarci svesrdno podržavali, izbor Ivana Zvonimira Čička za studentskoga prorektora te predsjednika Saveza studenata Zagreba i Saveza studenata Hrvatske, Dražena Budiše i Ante Paradžika, koji su promovirali ideju o nacionalnoj ravnopravnosti i što većoj hrvatskoj autonomnosti u okviru jugoslavenske države, promjene u vanjskotrgovinskom i deviznom režimu, kako bi devize ostajale onima koji ih stvaraju, te reforme u vojsci, poglavito proglašenje općega studentskoga štrajka na Sveučilištu u Zagrebu, od 22. studenoga do 3. prosinca 1971., koji je predsjednik SFRJ Josip Broz Tito ocijenio kao „dugo i pomno pripremanu kontrarevolucionarnu akciju koju su potakli određeni inozemni krugovi“.

Čak 6000 stranica dokumenata prikupio ili kreirao SDS u akciji „Tuškanac“

Služba državne sigurnosti za Hrvatsku tijekom operativne obrade „Tuškanac“, kako napominje Bukvić, prikupila je i izradila vrlo opsežnu dokumentaciju, oko 6000 stranica dokumenata grupiranih u 43 predmeta, a za objavu u Fontesu 27 odabrano je i priređeno 17 predmeta, koji obuhvaćaju više od 1100 stranica izvornih dokumenata. Riječ je o planovima operativnih mjera, raznim operativnim izvještajima, kronologijama događaja, preslikama zapisnika i prijepisima zvučnih snimaka javnih tribina i sastanaka studentskih organizacija. Pratilo se i izvještavalo o komunikacijama koje su vođe Saveza studenata Hrvatske i Saveza studenata Zagreba imali sa studentskim predstavnicima iz drugih gradova, posebno u vrijeme štrajka od 22. studenoga do 3. prosinca. Svakodnevno su sastavljene informacije, izdvajane osobe koje su bile najaktivnije ili su se istaknule govorom i ponašanjem, predlagane mjere koje protiv njih treba poduzimati.

Grafički prikazi stanja suradničke mreže Službe državne sigurnosti u razdoblju do 1978. godine, dio su dokumenta pod naslovom “Statistička analiza osoba u obradi SDS i suradničke mreže po centrima SDS i operativnim radnicima, sa stanjem 30. 6. 1978. g.ˮ

„Predočeni su dosad neobjavljeni dokumenti koji otkrivaju metode rada jugoslavenskih tajnih služba, razmjeri obavještajne i protuobavještajne djelatnosti, te represije partijske države prema studentima i profesorima Sveučilišta u Zagrebu, te s drugim njima povezanim sudionicima hrvatskog proljeća“, napominje Bukvić.

Prvi odabrani dokument koji se nalazi na stranicama Fontesa 27 jest „Obrada 'Tuškanac', plan operativnih mjera i sredstava službe SDS u 1971. godini“. U tom dokumentu koji ima nadnevak 10. 3. 1971. objašnjava se zašto je „obrada nad Čičkom“ izdvojena iz obrade „Klek“ i pripremljena „nova obrada pod nazivom 'Tuškanac' u kojoj je uvršteno 17 lica“ koja su „pružila podršku Čičku na položaju studenta-prorektora nakon što su službeni predstavnici Saveza studenata pokrenuli akciju za njegov opoziv“.

U tom spisu, nakon što se konstatira da je Ivan Zvonimir Čičak „dobio podršku najvećeg dijela najviših funkcionera katoličkog klera u Hrvatskoj i jednog dijela lica koja su već od ranije poznata kao nacionalisti i šovinisti“, naveden je popis svih 18 osoba, uglavnom studenata, za koje je utvrđen plan obrade, odnosno mjere „u cilju utvrđivanja neprijateljske djelatnosti“. One su bile najopsežnije spram izabranog studenta-prorektora. Detaljno je praćeno njegovo kretanje, razgovori, komentari, među ostalim primanje i razgovor zagrebačkoga nadbiskupa Franje Kuharića sa studentom prorektorom Ivanom Zvonimirom Čičkom, 13. 1. 1971. Izvor te informacije prema objavljenim dokumentima je „Zvijezda“, nositelj ozvučenja, dok je za „utvrđivanje sprege Čička i njegovih istomišljenika s predstavnicima klera i emigracije“ bio zadužen „saradnik Branko“.

U objavljenim dokumentima ima mnogo pojedinosti, svi bi zasluživali posebne osvrte.

Na meti SDS-a pojava samosvojnoga i nezavisnoga nacionalnoga, zagrebačkoga studentskoga pokreta

U informaciji „Podaci o Čičku Ivanu-Zvonimiru i aktivnosti klera i dr. nacionalista“ navodi se kako je nakon izbora Čička za prorektora (21. prosinca 1970. godine, op. a.) počela „živa aktivnost“ Šime Đodana, Marka Veselice, Danila Pejovića, Petra Šegedina, Ive Frangeša, Ivana Supeka, Tuđmana Franje (ime Franje Tuđmana napisano je ručno, iznad riječi „Lasta“ koja je precrtana, op. a.) i drugih, koji su se međusobno „posjećivali i izmjenjivali svoja gledišta o momentalnoj situaciji...“

U toj informaciji navodi se i kako je Šegedin izjavio Supeku da do danas „nije postojao jedan nacionalni, zagrebački studentski pokret sa svojom koncepcijom, već je uvijek do sada svaki studentski pokret bio refleks Beograda. Sada se ovdje otprilike formira taj pokret koji ima specifičnosti ovoga ambijenta-nacionalnog“.

Informacije SDS-a bile podlogom kaznenih prijava i montiranih sudskih postupaka protiv protagonista hrvatskoga proljeća

Nenad Bukvić, autor prvoga dijela odabranih dokumenata u svezi s akcijom „Tuškanac“ u uvodnom tekstu navodi kako su istaknuti članovi Matice hrvatske (Marko Veselica, Vlado Gotovac, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Jozo Ivičević Bakulić, Franjo Tuđman) te studentski vođe na montiranim sudskim procesima osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne i gubitak građanskih prava. Iz fusnota prezentno je kako su informacije Službe državne sigurnosti iz akcije „Tuškanac“ bile podlogom Sekretarijatu javne sigurnosti za kaznene prijave protiv studenata i profesora, što se u konačnici pretvorilo u optužnice i sudske presude na montiranim političkim procesima.

Primjeri letaka raspačavanih u vrijeme štrajka na zagrebačkom sveučilištu u studenom i prosincu 1971. godine. Dio njih završio je u Službi državne sigurnosti koja je na samim letcima ili u posebnim dokumentima bilježila na kojoj su lokaciji i u koje vrijeme pronađeni. Ti su materijali korišteni u kaznenim progonima sudionika studentskoga pokreta.

Objavljeno gradivo u Fontesu 27, kao i ono što zbog prostora nije moglo biti uvršteno, traži različita znanstvena istraživanja.

Među dokumentima akcije „Tuškanac“ je fotokopija bilježnice, vlastoručnih dnevnih zapisa Slavka Goldsteina, koji 30. XII. 1971., piše o novogodišnjoj poruci J. B. Tita te bilješka novinara Darka Bekića, od 8. 7. 1971., u kojoj se osvrće na Titov posjet Zagrebu. Ova dva dokumenta nemaju neke izravne veze s akcijom „Tuškanac“, ali potvrđuju da je Služba državne sigurnosti RSUP-a SRH sve pratila i dolazila do „inkriminirajućih“ materijala, najvjerojatnije premetačinom ureda ili stanova.

Preslika bilježnice s vlastoručnim bilješkama Slavka Goldsteina pronađena prilikom pretresa njegova stana 14. siječnja 1972. godine

Slomom hrvatskoga proljeća SDS ponovno dobio jaču ulogu u jugoslavenskom poretku, poput nekadašnje UDBA-e

U drugom dijelu Fontesa 27, Josip Mihaljević osvrće se, kako je ranije navedeno, na dokument „Aktuelno stanje poslije 21. sjednice Predsjedništva CK SKJ i ocjene sigurnosne situacije u Jugoslaviji u 1971. godini“, nastao u Službi državne sigurnosti Saveznoga sekretarijata za unutrašnje poslove SFRJ.

„Iako govori o situaciji u čitavoj jugoslavenskoj federaciji, fokus analize dan je događajima u Hrvatskoj, odnosno onome što mi danas nazivamo hrvatskim proljećem. Istodobno dokument najavljuje represiju koja će ubrzo zadesiti aktere hrvatskog proljeća“, napominje Mihaljević, dodajući kako je slomom hrvatskoga proljeća Služba državne sigurnosti ponovno dobila „jaču ulogu u državnom poretku, a sam je njezin kadar drastično povećan. (...) Gotovo svaka institucija u SFRJ, bila ona državna, kulturna, društvena ili sportska, bila je neposredno pokrivena barem jednim djelatnikom ili suradnikom SDS-a, što je bilo vraćanje na praksu UDBA-e iz prijašnjeg razdoblja“.

Apel Sveučilišta za mir i očuvanje zakonitosti sastavljen 14. prosinca 1971. godine, nekoliko dana nakon uhićenja studentskih vođa

Pjesma “U štrajk /studentska budnica/ˮ koju je 27. studenoga 1971. godine u prostorijama Predsjedništva Saveza studenata u Zagrebu uglazbio Krešimir Brlobuš, student Muzičke akademije

Stalni nadzor političke policije, kako zaključno primjećuje, uzrokovat će širenje straha i defetizma među stanovništvom, a budući da se, kako nastavlja, gotovo svako javno zauzimanje za hrvatske nacionalne interese tretiralo kao nedopustivi nacionalizam, iduća gotovo dva desetljeća obilježit će tzv. hrvatska šutnja.

Fontes 27 u hrvatskim medijima gotovo je prešućen, kao da nije objavljen. Spominje ga se u jednoj rečenici Hinina izvješća sa zagrebačkoga Interlibera 2022. na kojem je HDA predstavio svoja izdanja. Nekad se u toj novinskoj agenciji pridavala znatnija pozornost ne samo novim knjigama, nego i časopisima.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja RH u 2022. godini novčano je poduprlo objavljivanje 194 znanstvena i časopisa za popularizaciju znanosti sa 1.579.425,58 eura.

Okretanje leđa prijelomnim događajima

Budući da je izostala lustracija nameće se pitanje: zašto tako lako prelazimo i preko publikacija koje argumentirano prikazuju mnoge neprirodne situacije, traumatične političke događaje, u kojima je došla do punoga izražaja represija totalitarnoga komunističkoga sustava, posebno prema potpisnicima Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te protagonistima hrvatskoga proljeća, studentima, profesorima, istaknutim kulturnim djelatnicima? Pomalo je paradoksalno da je Fontes 27 bez ikakve medijske pozornosti rasprodan. Građani ipak osjećaju važnost nekih povijesnih tema!

Nenadu Bukviću pripada zasluga što je osvijetlio dvije akcije Službe državne sigurnosti – akciju „Klek“ u knjizi „Udba i Deklaracija“ te akciju „Tuškanac“ u časopisu Fontes 27. Unatoč "hrvatskoj šutnji" ti događaji bili su „kvasac“, uvod u prevladavanje nedemokratskoga stanja u kojem je živjela Hrvatska u drugoj Jugoslaviji.

Bukvić je izjavio kako zasada ne planira objaviti zasebnu knjigu o akciji SDS-a „Tuškanac“, iako je časopis još lani rasprodan te ima znatnu posjećenost na središnjem portalu Hrčak koji pruža mogućnost uvida u radove objavljene u znanstvenim i stručnim časopisima (Fontes 27 do kraja ožujka 2025. na Hrčku je u PDF formatu preuzelo više od 3750 posjetitelja).

Izvori za hrvatsku povijest – Fontes, periodična je publikacija koja izlazi od 1995. godine. Osnovna mu je zadaća objavljivanje izvornoga arhivskoga gradiva važnoga za hrvatsku povijest. U početku je časopis tiskan u nakladi od 700 primjeraka. Zatim je naklada smanjena na 500 i prema procjeni sada se tiska od 300 do 500 primjeraka.

Marko Curać