Nije baš slučajno što Hrvatska enciklopedija, mrežna inačica, u natuknici o kohabitaciji navodi kao primjer Francusku, a Hrvatsku uopće ne spominje

Povremeno se u hrvatskom novinstvu objavljuju bučno naslovljeno tekstovi o kohabitaciji predsjednika države Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića. Trebalo bi puno prostora samo za naslove tekstova u kojima su se novinari osvrtali na rečenu kohabitaciju. Posljednji  naslov, odnosno tekst naslovljen: „Čeka li nas tvrda kohabitacija 2.0“, moglo se pročitati u jednim dnevnim novinama, od 4. siječnja 2025. Nešto vremenski prije moglo se pročitati tekst koji je bio naslovljen: „Kohabitacija je ključno pitanje. Ima li Ustavni sud rješenje?“

Nakon tri godine mandata aktualnoga predsjednika u zagrebačkim je novinama objavljeno: „Tri godine tvrde kohabitacije: Ovo su tri područja u kojima sukob Plenkovića i Milanovića šteti državi“. Kohabitacija nije samo bila predmet novinskih natpisa. Završila je na kazališnim daskama. U prvoj polovici travnja 2024. u zagrebačkom kazalištu „Vidra“ gledatelji su mogli vidjeti satiričnu predstavu Vida Barića i Filipa Rutića „Tvrda kohabitacija“ u režiji Dražena Krešića. Novine su o predstavi pisale da nije ni smiješna ni satirična, samo groteskna kao i naša stvarnost.

Što je kohabitacija?

Hrvatska enciklopedija (mrežna inačica) piše da je to u politologiji naziv za politički odnos dvaju nositelja (tijela, institucija) izvršne vlasti koji pripadaju različitim političkim blokovima ili strankama. „Svojstvena je polupredsjedničkim (semiprezidencijalnim) političkim sustavima u kojima predsjednik države dijeli izvršnu vlast s vladom. Kada predsjednik države i parlamentarna većina koja podupire vladu dolaze iz stranaka ili koalicija drukčijega ideološko-političkoga spektra, nastupa kohabitacija koja podrazumijeva njihov nužan 'institucionalni suživot' (coexistence institutionnelle) u kreiranju zajedničkih politika u kojima dijele ovlasti“, stoji, uz ino, u natuknici o kohabitaciji, na čijem se kraju kaže da je najpoznatija kohabitacijska tradicija u francuskom polupredsjedničkom sustavu (Peta Republika), koji je bilježio kohabitacijska razdoblja između socijalističkoga predsjednika države i desne degolističke skupštinske većine, odnosno vlade.

U Hrvatskoj enciklopediji nema ništa o hrvatskom primjeru kohabitacije. Rekli bismo da to nije slučajno. Jer Ustav Republike Hrvatske ne poznaje takav oblik suradnje između predsjednika države i predsjednika Vlade.

Komu treba kohabitacija ako ju Ustav ne spominje?

U hrvatskom Ustavu ni eksplicite ni implicite se ne spominje kohabitacija. Jasno je definirana uloga i nadležnost Hrvatskoga sabora, predsjednika Republike Hrvatske i hrvatske Vlade. Ustav Republike Hrvatske u članku 96. kaže: „Nakon izbora Predsjednik Republike podnosi ostavku u političkoj stranci, o čemu obavještava Hrvatski sabor“. Ovim stavom predsjednik ima status nestranačke, nadstranačke osobe, prema tome nije predstavnikom neke ideološke ili političke opcije, nego otac nacije.

Ustavna norma o zabrani članstva u političkoj stranci (odn. obvezi podnošenja ostavke u političkoj stranci koje je član) nesumnjivo implicira da Predsjednik ostaje izvan političke utakmice i političkih kontroverzija svojstvenih odnosima političkih stranaka i njihovu rivalitetu. Upravo zato on ostaje izvan zone političke odgovornosti i smjenjivosti zbog političkih razloga. Ne može, naime, u sigurnoj zoni političke neodgovornosti koristiti ustavni autoritet iznadstranačkoga harmonizirajućega čimbenika (otac nacije) i istovremeno neskriveno djelatno protežirati jednu rivalsku političku opciju. To je nesumnjiva zloporaba i neetično postupanje ('tko mi kaj može') koje kompromitira visoki legitimitet predsjedničke funkcije koji izvire iz izravnih izbora od strane naroda.

Svi oni koji pišu ili govore o kohabitaciji zapravo rade predsjedniku medvjeđu uslugu. Od takve „uloge“ i sam se trebao ograditi. No njemu kao da godi što je pretvoren kao predsjednik države u lidera oporbe? Uvaljuje li se time u neustavnu poziciju, koja se najbolje očitovala kada se kao predsjednik kandidirao za premijera kao kandidat SDP-a. Ostat će iz tog vremena (14. ožujka 2024.) zapamćena njegova izjava: „Došlo vrijeme, kako bi rekli moji predci iz Dalmatinske zagore, da se konji sedlaju!“

Umjesto svakoga daljnjega kontekstualiziranja novinskih „iščašenih“ napisa o kohabitaciji, suprotnih Ustavu, vrijeme je poštovati slovo i duh hrvatskoga Ustava, na dobrobit naroda i države, umjesto ispraznih napisa o kohabitaciji. Može se jaje skuhati utvrdo, ali ni „tvrda“ ni „meka“ kohabitacija po hrvatskom Ustavu nije moguća.

Marko Curać