Zar nije apsurdno da Ukrajina dopušta preko svog ozemlja Orbanu dotok ruske nafte dok ruski režim i tim novcem financira agresiju na tu državu?

Na naslovnici zagrebačkoga Večernjega lista 12. rujna 2024. „masnim“ slovima, a izgleda da je i posao „mastan“, mogao se pročitati nadnaslov: „Mađarska pobjeda u srazu s EU“ i odmah ispod glavni naslov: „Orban izbacio Janaf iz poslova uvoza nafte za MOL“. Ispod navedenoga naslova slijedi kratko objašnjenje: „Ruska nafta netom prije ulaska u Ukrajinu formalno će promijeniti vlasnika pa ne će više biti roba u vlasništvu sankcioniranog Lukoila, već MOL-a // Mađarska strana uporno ponavlja dvojbenu tezu da je Hrvatska nepouzdana tranzitna zemlja jer je Janaf od početka ruske invaziji na Ukrajinu upeterostručio tranzitnu naknadu. Janaf je to demantirao.“

Na trećoj stranici lista o svemu podrobne piše Tomislav Krasnec, Večernjakov dugogodišnji novinar i dopisnik iz Bruxellesa.

Tekst nema potrebe prepričavati, jer je u citiranom nadnaslovu, naslovu i podnaslovu dovoljno elemenata za razmišljanje i postavljanje pitanja.

Dakle prvo što treba pitati: može li se ponašanje Mađara svesti pod nazivnik gospodarskoga, točnije naftnoga rata protiv Hrvatske?

Drugo, ne manje bitno – Ukrajina opetovano upozorava na kršenje sankcija koje je Zapad uveo zbog ruske agresije na tu neovisnu državu, a sama dopušta tranzit ruske nafte preko svojega teritorija, a zna se da Putinov režim najvećim dijelom financira agresiju na Ukrajinu prodajom nafte. Da priča bude apsurdnija, dan nakon što je objavljeno da europski režim sankcija na kupoprodaju ruske nafte vrijedi za sve osim za Mađarsku, hrvatsko izaslanstvo na čelu s premijerom Andrejom Plenkovićem bilo je u Kijivu, gdje je predstavljena nova tranša pomoći Ukrajini.

Sve u svemu za poznavatelja formalne logike vrlo zbunjujuće. Zbunjujuće i za one koji imalo poznaju hrvatsku povijest, odnosno kako je Mađarska (Ugarska) otežavala, zapravo zagorčavala život Hrvatskoj dok je bila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Možda birokrati u Bruxellesu ne znaju za tu epizodu hrvatske povijesti, ali moraju znati da nije zaboravljena u Hrvatskoj. Europskoj komisiji, koja očito stoji iza skandaloznoga dopuštenja mađarskomu premijeru da uvozi rusku naftu preko Ukrajine, takva odluka ne može biti i zbog navedenoga konteksta na ponos, jer ponavljanje povijesnih pogrješaka može biti znak dezorijentacije prema budućnosti.

Što krije mađarska teza kako je Hrvatska nepouzdan partner?

Ovdje se treba osvrnuti i na tezu kako je Hrvatska „nepouzdan tranzitni partner“. Kakva je to poruka, izrečena od jedne članice EU-a prema drugoj članici, osobito kad je Janaf argumente o višestrukom povećanju naknada odlučno opovrgnuo?

Ovdje ne treba, da bi se „mađarski udar“ osvijetlio sa svih strana posebno pitati za postupanje hrvatske diplomacije, napose one o kojoj se ovih tridesetak godina neovisnosti posebno pisalo i govorilo - gospodarskoj diplomaciji!? Sve je to vrlo šepavo i često šeprtljavo.

Kad se za nekoga kaže da je „nepouzdan“, zna se kakav to odjek ima u poslovnom svijetu. Mnogi takvu riječ razumiju – kloni ga se. A takvo što i mađarski premijer i njegov vjerni ministar vanjskih poslova izgovorili su dosad više puta. Mađarska u europskom javnom mnijenju slovi kao eksponent ruskoga režima. A osim po agresiji na Ukrajinu, taj je režim poznat po hibridnom, informacijskom ratu protiv Ukrajine i Zapada. Orban je veliki prijatelj srbijanskoga autokratskoga vožda Aleksandra Vučića. Kad bi navukao na noge opanke i na glavu nasadio šajkaču, nitko ne bi rekao da je Mađar. Osim hibridnoga rata protiv Hrvatske, i jedan i drugi imaju teritorijalne pretenzije spram Hrvatske. Jer, što znači za nekoga reći da je „nepouzdan“, negoli – mogu bolje? Zna se kako su to kroz povijest mogli bolje Mađari. Ne ćemo se vraćati na Riječku krpicu i sve druge mađarske marifetluke koji su na početku 20. stoljeća završili u protumađarskim nemirima. Iz toga je vremena i poznata rodoljubna pjesma – Ustani, bane. Ako bi se napravilo neke modifikacije glavnoga imena, mogla bi ponovno biti aktualna. Konkretno: zar u kitici gdje se spominje Hedervary ne bi mogao stajati mađarski premijer Viktor Orban, koji bi htio gospodarski, naftno zgaziti Hrvatsku? Priča o MOL-u i tužbe koje podnosi Mađarska protiv Hrvatske dovoljno govore o tome. Kako se ne sjetiti poznatoga vritnjaka u Hrvatskom saboru?! Dobar materijal za televizijsku seriju?

Orbanovih ispada na račun Hrvatske čitav je niz. Nismo zaboravili na njegov navijački šal s nogometne utakmice sa zemljovidom velike Mađarske oko vrata, iz 2020. Bruxelles je to prešutio! No mnogo ozbiljnija bila je Orbanova izjava kako oni koji „imaju more i luke mogu dovoziti naftu tankerima“. A njima su to oduzeli, jer da nije tako, kako je dodao, imali bi luku.

Kad se ta izjava stavi u današnji kontekst o „nepouzdanosti“, zar nije sve mnogo jasnije? Čovjek, pa i narodi često na osnovi jednoga kamenčića ne prepoznaju mozaik. Ako netko počne crtati sliku i nacrta rog, po svemu će ispasti nešto rogato. Da su Ujedinjeni narodi odlučno reagirali na aneksiju Krima, 2014. godine, danas ne bismo imali rat ovakvih razmjera i UN koji podsjeća na Ligu naroda. Orbana i njegove nakane treba ozbiljno shvaćati i s obzirom na to politički, diplomatski i pravno nastupati, ali i na razini simbola dati mu na znanje da njegove projekcije ne će proći. Zašto smo devedesetih kad je vraćan spomenik banu Jelačiću na središnji zagrebački trg, njegov šiljak mača okrenuli prema jugu i u tom pogledu napravili povijesni falsifikat, mnogima ni danas nije jasno? Imamo li snage to ispraviti? Jer, ako Orban obrazlaže svoje istupe tzv. povijesnim faktima, zar i Hrvati nemaju pravo na povijesne fakte, koji nisu nikad bili zasnovani na otimanju tuđega teritorija? Kad već govorimo o simbolima, već dugo postoji inicijativa da se dopuni hrvatska himna - Lijepa naša, u kontekst rijeka (Sava, Drava) ugradi i rijeka Mura, kojom prolazi dio granice prema Mađarskoj. Tu inicijativu prije nekoliko mjeseci obrazlagao mi je uz kavu prijatelj koji ju je prije više godina čuo od Međimuraca, na ljetovanju. Pitali su se otvoreno: kad je mijenjan tekst hrvatske himne, zašto nije ušla u izmijenjeni tekst i rijeka Mura, kad se zna da su se Međimurci odlučno borili kroz povijest protiv mađarizacije Međimurja i odlučno isticali svoju pripadnost Hrvatskoj?!

Međimurje, gotovo etnički čisti hrvatski kraj stoljećima unatrag bio je metom mađarskih ekspanzionista, do 18. stoljeća bio je dio Kraljevine Hrvatske. No prateći feudalne i administrativne podjele, godine 1720. postaje dio ugarske županije Zala. Ban Josip Jelačić je 1848. godine Međimurje oružjem vratio Hrvatskoj, da bi od 1861. do 1918. ponovno pripadalo Kraljevini Ugarskoj.

I na razini simbolike treba Orbanu pokazati granice. Znamo da se njegova aktualna operacija s ruskom naftom time ne će obuzdati, ali nekad je važna i simbolika, dok su drugi alati, iz različitih razloga, slabašni ili neučinkoviti.

Marko Curać