Glavna poruka prosvjednoga skupa na Trgu sv. Marka po svemu sudeći mogla bi biti dobro poznata – ili mi ili oni!

Sjeća li se još tko drame krajem svibnja 2015., kad su na Markovu trgu prosvjedovali hrvatski branitelji i tražili razgovor s premijerom? Sjeća li se netko tko je tada obnašao vlast i čija je vlast jurišala na hrvatske branitelje? Sjećali se tko hrvatskoga junaka Domovinskoga rata Đure Glogoškoga, osobe s invaliditetom, u kolicima, kojega su kao i mnoge druge nazivali „šatorašima“...?

Sjeća li se tko p. Ike Mandurića, koji se u habitu pojavio na ulazu u crkvu sv. Marka, kao da ga je sam Bog poslao, stao između policije i branitelja; spriječio najgore, spasio obraz Hrvatskoj? Tomu svećeniku nikad se nije udijelilo odličje za ono što je učinio tada za sve nas, za našu državu. Bio je to čin ne samo hrabrosti nego ljudskosti, velike humanosti. Takvoga sam mišljenja bio tada i ostao do danas. Ali, još mi je tada ugledni akademik rekao: „Potpuno razumijem tvoje mišljenje, ali time što je spasio hrvatski obraz pred svijetom, je li nas spasio ili pokrio nešto što će se prije ili poslije ponovno vratiti?“

Morile su me akademikove riječi, i sada se ponovno pitam: da se nije pojavio kao „s neba“ p. Ike, bismo li se danas suočavali sa svime s čime se suočavamo, a to je da oni koji su bili krenuli u obračun s braniteljima i u samoj crkvi sv. Marka, opet miješaju karte, izazivaju krizu, sukobe u narodu?

P. Ike tih je dana na svojem Facebooku, uz ino, kako su prenijela javna glasila, bio zapisao: „Crkva je otvorila svoja vrata, morala je to učiniti, pustila branitelje unutra, otvarajući prostor za izbjegavanje sukoba, štedeći našu zemlju neviđenih scena, s kojima bi se mučili generacijama. Da nismo tako učinili, Crkva bi imala veliku ljagu na savjesti. Stoga čestitam crkvenim vlastima na ovoj mudroj odluci.“ Tako je napisao p. Ike, dodajući kako nisu mogli vjerovati da će policija nasilno upadati u crkvu.

„Potpuno bez razloga. Tomu se još uvijek čudim. Eto, ipak su nemile scene obišle Hrvatsku i svijet. Žalostan sam, kao vjernik i kao svećenik i kao čovjek. Dogodilo se skrnavljenje privatnog prostora, hrama Božjega. To je bio privatni prostor. To je ogorčilo i brojne vjernike koji su to vidjeli. Unutra, u Crkvi su bili samo ljudi koje smo mi primili da spasimo mir. Za to nikome ne moramo odgovarati, to je naše pravo. A kako smo vidjeli, to je bila razborita i mudra odluka kojom smo spasili Hrvatsku od krvi i nemilih scena i tko zna čega još“, kaže p. Ike.

Gotovo je devet godina od užasnih scena na Markovu trgu, a sada imamo prosvjed lijeve oporbe zbog izbora državnoga odvjetnika u Hrvatskom saboru, oporbe koja zapravo putem ulicom želi oboriti „korumpiranu vlast“ i preuzeti državu.

Govore o oslobađanju Hrvatske i njezinih institucija. Zar nismo „oslobađani“ i 2000. godine, kada je došla „trećejanuarska“ koalicija na vlast, zar se tada nije Hrvatsku „detuđmaniziralo“? Jesu li valorizirani pogubni učinci svega što se pod tom floskulom dogodilo?

Tada je na političkoj sceni bila šestočlana koalicija, sada imamo „točkastu koaliciju“. Građani tu koaliciju, budući da je glasovala protiv prihvaćanja Zakona o hrvatskom jeziku u Hrvatskom saboru, nazivaju „tačkasta koalicija“. Za nju kažu da bi mogla život hrvatskih ljudi pretvoriti u život „na tačke“.

Izabrali su, kažu, Markov trg jer tamo je sjedište Vlade, Hrvatskoga sabora i Ustavnoga suda. No tamo je i jedna od jednako bitnih sastavnica hrvatske državnosti, vjere i kulture hrvatskoga naroda – crkva sv. Marka.

Godine 2015. postala je utočištem hrvatskim braniteljima, invalidima Domovinskoga rata.

Kritiziraju što je Markov trg ograđen, a svi znaju zbog čega je ograđen, ali zaboravljaju da su ga 2015. ogradili od branitelja željeznim ogradama oni koji danas pozivaju na prosvjed.

Na prosvjed pozivaju sve građane. Time bez skrupula pozivaju i hrvatske branitelje, one koji su 2015. glavu spašavali u crkvi sv. Marka. Tada je bilo glavno geslo – ili mi ili oni. Ponovno je to geslo u pozadini svega. Postalo je pokretačkom snagom.

To geslo jedino može biti glavna poruka prosvjednoga skupa, jer se po toj matrici vladalo i u bivšem sustavu. Zar sve ovo, kako se kaže, nije velika ironija života?

Marko Curać