300 godina bezvremenske Ljepote Sinjske alke, Čuda izraslog iz Ponosa i Ljubavi!

Trista je godina otkako se u Sinju "trka" Alka. Trista, ne pet, pedeset ili sto. Trista. I u nedjelju će se "trkat" kao što se "trkala" i te 1715., kad je skupina Sinjana, Cetinjana, Poljičana, kad je skupina Hrvata nadječala višestruko brojnije i na papiru moćnije turske snage. I Sinjani će i danas reći kako im je pomolgo Čudo, kako je pomogla naša Mati, Gospe naša, koja i danas bdi nad svojim i našim Sinjem.

Da, bilo je to Čudo, i ta Sinjska i naša Alka živi već trista godina. I živit će dok je "svita i vika", dok je nas Hrvata.

Prepoznao je, makar to nama nije i nikada ne smije biti previše važno, i svijet, i proglašeno je to naše Čudo, ta Sinjaka alka svjetskom kulturnom baštinom.

I nije to jedino čudo na ovom planetu. Pa postoji i 7 svjetskih čuda, piramide, kule, građevine iz nekog davnog doba. No, neka oproste koji se s nama ne slažu, ali ta veličanstvena dostignuća čovječanstva, koliko god bila sjajna, nisu Čuda. Možda čuda, ali nikako Čuda. Pogledajmo kako su nastala - nastala su jer je netko bio silno jak i moćan, imao je sredstva i mnoštvo ljudi pod sobom koji su to izgradili, te prekrasne građevine, kao spomenik sebi.

A kako je nastala Alka? Što se to zbivalo duga stoljeća prije 1715.? Živjeli su tu nekakvi ljudi, Sinjani, Cetinjani, nekakvi Hrvati koji nisu imali ni moći ni sredstava, nisu gotovo cijelo tisućljeće imali ni svoju Državu (dobili su ju tek prije dvadesetak godina!). Što su imali? Imali su sebe, imali su samopoštovanje, imali su ponos, imaki su ljubav prema svom Domu, dakle prema svojoj obitelji, svom Bogu, čija mati i danas bdije nad Sinjem i Sinjskom i Cetinskom krajinom, i prema svom snu, prema Domovini koju nisu imali. I živeći stotinama godina naoružani tek time nabrojenim, između silnika Turaka koji su im htjeli uzeti tijela, jer im ti Hrvati nisu htjeli prodati svoju Dušu, i lukavih Mlećana koji su im htjeli uzeti Dušu, ti su naši predci "iz ničega" stvorili Alku, neopisivu i svevremensku Ljepotu, iz koje i danas zrači ono iz čega je "izresla", Samopoštovanje, Ponos, Junaštvo, Domoljublje, Ljubav. Ako to nije Čudo, ne znamo što jest.

A sve se to prekrasno sinjsko, hrvatsko, može svesti u samo četiri riječi koje ćemo napisati, ali koje se mogu u potpunosti razumijeti tek kad ih se čuje iz usta nekoga "od tamo" (što možete čuti pri početku spota koji slijedi): Vo je naša zemlja!

I štogod nam drugi pričali i "savjetovali", Sinjani će i za tisuću ljeta trkat svoju i našu Alku! Živjela nam vječno!

(hkv)