Suradnja RH s Haagom, dijalog ili monolog?
Kad god neki visoki dužnosnik strane zemlje dođe kod nas u državničku posjetu ne može propustiti da naše političke vođe ne opomene barem za one famozne topničke dnevnike. Nije ni čudo kad i naš Predsjednik na odlasku traži odgovornost 'virtualne' osobe koja je uništila ili spalila te 'krucijalne' dokumente toliko (ne-)bitne za optužbu naših generala u Haagu. Tako je bilo i ovaj put: na upit kako postoje pritužbe nekih članica EU-e, posebno Velike Britanije i satelita joj Nizozemske, da Hrvatska zbog 'skrivanja' tih dnevnika nedovoljno surađuje s Haaškim sudom (kao i pritužbi na nedovoljnu borbu protiv organiziranog kriminala te sporu reformu sudstva), čak i finska predsjednica Tarja Halonen naglašava: «Zaista biste trebali nastojati ojačati dijalog i suradnju s Haaškim sudom. Mislim da je to vrlo važno.» Da, da, vrlo je važno i to, da svi ratni zločinci s područja bivše Jugoslavije dođu pred lice pravde i dokažu svoju (možebitnu) nevinost na sudu jer u svim 'pravosudnim udžbenicima svijeta' lijepo stoji kako ratni zločin nikada ne zastarijeva!
Ali, 'nastojati ojačati dijalog i suradnju' s Tribunalom Hrvatska ne može sama bez pomoći onih zemalja koje, nažalost, na to nisu spremne jer neke 'demokratske zemlje' i dalje otvoreno štite ratne zločince. A toliko naglašavanu 'suradnju s Haaškim sudom' opstruira, vjerovali ili ne, čak i sama Europska Unija….kojoj i mi stremimo.
Neoborivi dokazi
Prije godinu dana Tribunal u Haagu, na zahtjev obrane u predmetu Gotovina i ostali a preko sudskog vijeća kojim predsjedava sudac Alphons Orie, subpoenom (obvezujući nalog suda), zatražio je od Europske komisije čak 95 dokumenata. Radi se o izvješćima EU-promatrača iz Knina i Zagreba, iz kolovoza 1995. godine, koji se odnose na zbivanja u vrijeme oslobodilačke 'Oluje' i poslije nje. Subpoena suda bila je (javna) tajna sve dok obrana nije ponovno od suda zatražila intervenciju budući da EU, neslani Solana, tražene dokumente nije proslijedio na sud.
Dokumenti do danas nisu dostavljeni sudu, jasno, bez ikakvih sankcija.
Zar to nije očiti primjer 'pomanjkanja dijaloga', ali ne Hrvatske nego Europske Unije s Tribunalom!? S druge strane Hrvatska je zbog nedostavljanja (nepostojećih) 'topničkih dnevnika' Tribunalu pod jakim pritiskom te iste EU, posebno Britanije i njenih trabanata. Smiješno, jer zbog takozvanog je 'prekomjernog granatiranja' Knina poginuo tek jedan (naoružani) civil i oštećeno, teže ili lakše, tek nekoliko desetaka (42) objekata kako civilnih tako i vojnih. A cinično je to da u zahtjevu za blokadu hrvatskog pristupa EU uz Veliku Britaniju prednjači upravo Nizozemska, zemlja koja Tribunalu ne bi ni mogla dostaviti nikakve 'topničke dnevnike' svojih jedinica u Srebrenici, jer su njihovi topovi kukavički šutjeli, a vojnici u Zagreb pobjegli, što je omogućilo stravični pokolj. U svezi sa Srebrenicom treba li i spominjati koja to zemlja štiti okorjelog ratnog mega-zločinca, Ratka Mladića, u svekolikom pomanjkanju dijaloga s Haagom, ili, čiji je to danas državljanin bivši državni sekretar obrane SFRJ-ota, general Veljko Kadijević, JNA-planer i glavni nalogodavac oružane agresije protiv RH?
Primjer Australije
Je li i Australiji potrebna hitna reforma sudstva zbog pravosudnog skandala učinjenog oslobađanjem čovjeka kojeg Hrvatska traži zbog ratnih zločina? Samozvani 'kapetan Dragan', australski Srbin (ili, po potrebi srpski Australac!?) bio je taj koji je na samom početku srbo-četničke okupacije suverenog hrvatskog teritorija 'organizirao ratni kriminal' u takozvanoj SAO Krajini. Taj se opskurni tip postavio na čelo paravojnih srpskih postrojbi ("knindža"), odnosno bio je zapovjednikom 'nastavnog centra' za obuku pripadnika specijalnih postrojbi 'Alfa'. To je bio edukativni centar ubojica kojeg je u Bruški (RH), glede podizanja četničkog morala, posjetilo čak i Njegovo Visočanstvo, princ Tomislav Karađorđević. O tom 'bjeloglavom supu', bez ikakve sumnje ratnom zločincu postoji 'sijaset' ratnih audio- i video- zapisa pa bi HRT preko Denis Latinovog reportera Saše Kosanovića mogao napraviti jedan podulji 'ratni dokumentarac'.
A svako pravosuđe na svijetu, pa tako i australsko, dužno je poštovati barem naloge s Međunarodnih tjeralica jer osumnjičenik za ratne zločine, optuženik po hrvatskom pravosuđu ili 'lice s tjeralice', svoju nevinost može jedino na Sudu obraniti. Jednako kako to već godinama jalovo čine hrvatski generali Markač, Čermak i Gotovina. A oni su pošteno branili svoju, hrvatsku grudu upravo od takvih plaćenih ubojica-uljeza kakav je srpski Australac Daniel Snedden. Međutim, odluka saveznog suda 'demokratske zemlje' Australije o puštanju na slobodu tog zločinca glasi: «Postoji osnovana sumnja za vjerovanje da bi Dragan Vasiljković po isporuci RH mogao biti kažnjen ili zatvoren, te da bi mu se mogla uskratiti osobna sloboda temeljem njegove (srpske) nacionalnosti ili političkih stavova». I nije ona toliko pljuska hrvatskom sudstvu nego neviđena sramota australskog pravosuđa. I zato ne bez ironije zaključujemo kako se Australija boji za sudbinu 'svog građanina', makar bio i ratni zločinac, premda dobro zna kako je Hrvatska bila pravedno stroga prema 'svojim ratnim zločincima' kao što su već osuđeni Branimir Glavaš, utamničeni Mirko Norac, stražari iz Lore i mnogi drugi.
Damir Kalafatić
Post scriptum
Američki general Anthony Jones, svjedok-ekspert na suđenju hrvatskim generalima u Haagu, rujna ove godine, zadivljeno je govorio o sposobnostima i hrabrosti generala Gotovine, koji je unatoč svim problemima uspješno okončao Oluju i doveo do mira u Daytonu.
Dakle, američki general bio je zadivljen Gotovinom, a naš državni odvjetnik Mladen Bajić ispijao je 'Dom Perignon' zajedno s del-ponte-ovskom vješticom nakon njegova uspješnog uhićenja; lijepo i nezaboravno.
{mxc}