Mr. sc. Koraljka Marušić: Očito je nekome u interesu da se Vlada destimulira

Razgovaramo s mr. sc. Koraljkom Marušić, inače liječnicom po struci.  Ne tako davno prihvatili ste poziv HDZ-a i vratili se u redove ove stranke. Zato Vas molimo da nam malo opiše svoja dosadašnja politička iskustva u i izvan HDZ-a i općenito odnos prema onome što se događalo u samostalnoj Hrvatskoj.

Koraljka MarušićDa Vas ispravim, poziv iz HDZ-a nije bio da se vratim u stranku, nego da joj se priključim. Naime, ja sam član HDZ-a četvrtu godinu, a prije toga moja politička aktivacija bila je vezana samo na UHIP, Udrugu za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta.

2000. godine priključila sam se grupi prijatelja koja je utemeljila udrugu, koja je nastala kao odgovor na tadašnju političku situaciju u Hrvatskoj i na nezadovoljstvo odlukama tadašnje vladajuće šestorke.

Početkom 90-ih godina, točnije u 5. mjesecu 1991. nakon pokolja koji su četnici učinili u Borovu Selu, javila sam se dragovoljno u svoju mjesnu samoupravu i kao liječnik stavila na raspolaganje. Osjećala sam da samo obavljati svoje svakodnevne radne aktivnosti nije dovoljno, da je tada trebalo više. Prve aktivnosti bile su vezane za zbrinjavanje izbjeglica po tzv. izbjegličkim kampovima, a kasnije je uslijedila i liječnička aktivnost po terenu Lijepe naše. Nije to ni izbliza bilo onako kako su to prolazili naši ratnici na prvim linijama fronte, ali uvijek s ponosom pogledam svoju Spomenicu dodijeljenu od predsjednika Tuđmana. Danas uvijek s radošću prisustvujem i ponekad aktivno sudjelujem u obilježavanju obljetnica koje UHIP organizira.

U HDZ sam ušla na poziv, jer sam smatrala da se politički može djelovati samo preko velike političke stranke, a HDZ je bio moj odabir još od vremena kad ju je Franjo Tuđman utemeljio sa svojim istomišljenicima. Za mene je HDZ bila temeljna hrvatska, demokršćanska stranka, koju su kroz vrijeme nakon Franje Tuđmana neki htjeli iz temelja mijenjati, ali ona osnova, baza iz koje sve ide dalje, a to su članovi stranke ostala je na svojim stavovima. Ti stavovi nisu se možda uvijek artikulirali onako kako smo to svi željeli, ali je za to bilo razloga. Sada su se neke stvari promijenile u samom stranačkom vodstvu i HDZ će i dalje ostati krovna hrvatska stranka.

Kako se bliže izbori, tenzije u hrvatskom društvu sve su veće. Rekli bi da dobar tih tenzija proizlazi iz činjenice što ljudi više ne vjeruju svojim političkim predstavnicima, odnosno, što ne vide više način na koji će se stvari promijeniti na bolje. U takvoj atmosferi s nagomilanim frustracijama je lako manipulirati.

O izborima i svemu što ide uz njih, priča se već dugo. Po nekima predizborna kampanja je počela već davno, prošle godine, tako da se često sve ono što se radi, od strane nekih medija i političara obrazlaže predizbornom kampanjom. Ali to nije tako. Znate, teško je danas balansirati između svih želja i očekivanja. Često puta ako ništa ne poduzmete, proglašava vas se neradnikom ili neznalicom, a ako poduzmete nešto predbacuje vam se da je to u svrhu samoreklamiranja ili kupovanja predizbornih bodova. Ima tu i puno zlonamjernosti i navijačkih niskih udaraca. Na sve to i ne treba reagirati, ali sve su to stvari koje vam hoćete ili nećete odvlače pažnju i crpe energiju koja bi se mogla uložiti u potrebitije svrhe.

Tenzije koje spominjete u velike su produkt medija. Mediji su kroz duži vremenski period pokušali provlačiti tezu, da su svi u politici isti, da su svi „lopovi". O tome se piše godinama, a ljudski je mozak organ koji upija kao spužva. Informacija koja se ponavlja dovoljno često postaje zapisana i prihvaćena kao istina. U vrijeme globalne recesije, kad se ne živi lako, kad su ljudi podložniji svakoj vrsti traume, najlakše je manipulirati. Tako se često govori o avionima kojima se voze političari, o broševima na reverima, a najgore je to što postoje dvostruki kriteriji za pojedince. Ono što se nekima zamjera, kao npr. posjed luksuzne nekretnine, nekima se smatra pod normalno, čak što više, na pitanje porijekla novca tolerira se odgovor „ne mogu vam reći koji mi je prijatelj posudio novac".

Dok u ovom društvu ne zavlada jednaka pravda za svakoga, bit će i nezadovoljstva i frustracija. Kad se one nagomilaju dolazi do depresije, koja vremenom postaje sve dublja na nivou pojedinca, a kasnije i šire. Dugotrajna depresija dovodi do konačnog sloma. Ponekad mi se čini, kao da je to nekima u interesu. Želi se sve tingirati crnom bojom, a nije moguće da su neke stvari apsolutno dobre ili loše.

U prošlom pitanju rekli smo kako je s nagomilanim frustracijama građana lako manipulirati, ali isto je tako s druge strane istina kako bi se puno moglo profitirati nuđenjem novih rješenja, čime bi onda nestao barem dio frustracija. Pogotovo tu mislimo na HDZ, koji je trenutno ipak još na vlasti, no, kao da nema ideje ili volje nešto promijeniti?

Koraljka MarušićNova rješenja, ako vode boljitku i napretku, uvijek su dobro došla. Smatram da se nova rješenja trebaju tražiti, ali da su iskustva iz prošlosti također vrijedna. Mislim pri tome na ideju predsjednika Tuđmana kad je stremio svome cilju, stvaranju neovisne države Hrvatske, a pri tome želio ujediniti sve koji su željeli isto, pa ma od kuda poticali. Jedinstveno je bilo za ono vrijeme zajedništvo svih Hrvata „crnih i crvenih". Mi danas ne uspijevamo naći zajednički jezik čak ni među „jednakima".

Vjerujem da ste mi ovo pitanje postavili zbog osnutka pokreta, a danas stranke HRAST. Program HRAST-a temelji se na osnovama programa Hrvatske demokratske zajednice. Ljudi koji su pokrenuli ovu inicijativu, moji su znanci i prijatelji. Ništa ne vidim sporno u ideji za koju se HRAST zalaže, ali mislim da bi efikasnost i efektivnost bila veća da se provodi u zajedništvu sa svim sličnim političkim čimbenicima. U protivnom doći će do već poznatog rasapa glasova, koji je bio nikad očitiji nego na posljednjim predsjedničkim izborima. Lijepo je jedan naš novinar neki dan rekao:" Zar mislite da se Zoran Milanović i Radimir Čačić ljube? Ne, oni se dovoljno poštuju i uvažavaju zbog zajedničkog interesa." Zato mislim da HDZ treba ostati krovna stranka desnog centra, jer HDZ će uvijek predstavljati ono što nam je svima bilo sveto, a to je osnivanje države i stjecanje samostalnosti.

Nitko ne kaže da nije bilo propusta i grešaka. Nažalost, to je bio produkt krivo vođene politike koju današnja predsjednica stranke želi popraviti. Kleptomanski maniri, društveno prihvaćeni, su nadam se iza nas, ali šteta koja je nanešena u političkom smislu, permanentnim zatomljavanjem svega što i najmanje podsjeća na Franju Tuđmana je puno veća. Usuđujem se reći da je i razjedinjenost tzv. desnijih stranaka rezultat vođenja takve pogrešne politike.

Ovih dana sve primjetniji su pritisci na Hrvatsku za tzv. regionalnim udruživanjem. Praktički, više nema hrvatskog dužnosnika koji u razgovorima sa stranim delegacijama ovo ne naglašava. Po čemu bi Srbija Hrvatskoj bila bliža od primjerice jedne Madžarske, Italije, Austrije?

Hrvatska ni po čemu nije posebno bliska Srbiji, osim što ima granicu sa njom. Kulturološki i vjernički puno smo bliži Mađarskoj, Austriji ili Italiji. Hrvatska je zemlja europskog jugoistoka, mediteranska zemlja i granična zemlja Balkana.

Netočno je da je Hrvatska dio tzv. Zapadnog Balkana. Jeste li ikada čuli da postoji Sjeverni ili Istočni Balkan? Nedavno sam pročitala u jednom našem tjedniku razgovor sa britanskim novinarom Timom Judahom koji se hvali i sam sebe naziva ocem Jugosfere. Tvrdi da se Hrvati bespotrebno plaše tog pojma koji je inauguriran u časopisu Economist. Obrazlaže da je bio ponukan na razmišljanje u tom smjeru nakon najave otvaranja Regionalnog centra za borbu protiv organiziranog kriminala između policije Hrvatske i Srbije te najava oko stvaranja regionalne nogometne lige.

Zapadni Balkan je u stvari sinonim za Jugosferu. Takvoj percepciju velikog prijateljstva Hrvata i Srba, doprinijela su mnogobrojna druženja predsjednika dviju država, po meni nekritička. Jasno je da Boris Tadić nakon agresije na Hrvatsku želi na neki način iskupljenje vlastite države postići prijateljevanjem sa žrtvom, ali nije jasno zašto njegov privatni intimus tolerira javnu i to više puta izrečenu tvrdnju da je Oluja najveći genocid poslije drugog svjetskog rata.

Svima je jasno da u kršćanskom duhu moramo moći oprostiti, ali tolerirati ovakve izjave znači misliti isto. Premijerka Kosor je oštro odgovorila na takav stav, ali nešto slično iz predsjednikova ureda još nismo imali prilike čuti. Poučeni ranijim, negativnim iskustvima iz regionalne asocijacije kakva je bila Jugoslavija, razumljiva je odbojnost prema takvim projektima. Vodeći mediji u Hrvatskoj, dapače pozorno prate sve što se događa u Srbiji, ali ne interesira ih što se događa npr. u Sloveniji ili Austriji. Tako u nekim TV emisijama dobivamo iscrpne izvještaje koga ljubi Severina, kakav je bio doček Nove godine naših samozvanih zvijezda po Beogradu, štoviše oni postaju i počasni gosti na druženju dvojice predsjednika. Istovremeno se susret premijerke Kosor i trenutno čelnog čovjeka Europske unije gotovo pa marginalizira. Kao da nekome nije po volji pozitivan izrijek gospodina Orbana na račun naše Domovine. Plasira se osnovna vijest toga dana i kasnije kao da se ništa nije dogodilo, a svaka pa i najmanja kritika razglaba se danima. Nije dobro koloriranje vijesti, da ono što je negativno redovito nadvladava pozitivne stvari. I na takav način se stvara osjećaj dešperacije koji je često puta prenaglašen.

Kritičari hrvatskim parlamentarnim strankama često predbacuju kako su premrežene interesnim skupinama i kako to blokira bilo kakve promjene. Za HDZ postoje procjene upućenih kako će upravo zbog unutarstranačkih odnosa i partikularnih interesa stranka dalje slabiti i rastrojavati se. Kako komentirate ovakva predviđanja?

U svakoj organizaciji, ako hoćete i u ribolovnom društvu, postoje interesne grupacije. Teško mi je povjerovati da se uvijek neće naći netko kome je osobni interes na prvom mjestu. Uspjeh je, svesti funkcioniranje naših političkih stranaka po principu interesa na najmanju moguću mjeru. Interes svih nas koji se na neki način bavimo politikom trebao bi biti opće ljudsko dobro, a način na koji se dolazi do toga je služenje. Možda to nekome zvuči otrcano, ali to bi zaista trebao biti razlog bavljenja politikom.

Nikako se ne mogu složiti sa tvrdnjom da su svi političari isti. Politički profil pojedinca uvjetovan je njegovom osobnošću i moralnim postavkama koje svi tijekom života izgrađujemo. Nažalost, kako postoje razne devijantne pojave u svim drugim sferama života, tako i u politici ljudi nisu imuni. Ne želim nikoga opravdavati, ali počesto su političari ti koji su jedini stavljeni pod lupu. A svi ostali koji su se ogriješili o društvene norme prolaze bez posljedica, zaštićeni i prikriveni medijskom hajkom koja skreće pozornost samo u jednom smjeru. Dvoličnost je česta pojava. Kriteriji koji se koriste za obilježavanje nekog drugog, često puta za nas ne vrijede. Zato smo došli i do moralne krize koja je po meni puno opasnija nego kriza do koje nas je dovela recesija.

Što se HDZ-a tiče, u posljednjih godinu i nešto više došlo je do „oksigenacije" u stranci. Gospođa Kosor uspostavlja atmosferu koja puno više dopušta slobodu mišljenja i izražavanja istog. Mali, sitni, pokvareni ljudski interes bio bi prikriti nepodopštine za koje su postojali jasni dokazi. Govorim metaforički i ne želim nikako umanjiti društvenu štetu koja je nastala nezasićenošću pojedinaca. Premijerka je odlučila obračunati se sa korupcijom i oštro je počela čistiti u svojim redovima. Takvi potezi prirodno dovode do šoka i do rastrojavanja, ali samo među onima koji su do tada doprinosili stvaranju patološkog tkiva. Bogu hvala, takvi su ipak u manjini. Nedopustivo je da se preko 200.000 članova HDZ-a naziva zločinačkom organizacijom zbog onih koji su taj epitet zaslužili svojim nedjelima. Takvi potezi mogu samo doprinijeti jačanju zdravih odnosa u stranci, ali što je još važnije takvi su potezi važni za globalno izlječenje hrvatskog društva od korupcije.

Za HDZ-ove predstavnike često se ima osjećaj kao da se stalno brane u javnosti, čak i poziciji kada bi trebali imati aktivnu ulogu. Najgore je što se to proteže i na državnu vlast. Što se uopće želi postići takvom politikom?

Franjo TuđmanNije mi baš posve jasno Vaše pitanje. Što znači braniti se? HDZ- ovi članovi rade svoj posao. Pa zar bi se trebalo šutjeti na sve ove objede kojih je puna televizija i novine? Redovito, gotovo svakodnevno gledamo isječke sa novinarskih konferencija iz riječkog SDP-a i uvijek isti ljudi bljuju otrov na isti način. Naravno da je potrebno odgovoriti na takve ispade, ali koji puta se treba i prešutiti, jer odgovor ne zaslužuje baš svatko. Ovakva hajka koja je svakodnevno prisutna po medijima, nastojanje da se sve, pa i potez na najnižoj razini proglasi lošim i nevaljalim, ne pamtim još od vremena izvornog HDZ-a kad se stranka proglašavala strankom opasnih namjera. Potpuno je prirodno, a i funkcija oporbe jest kritizirati poziciju, ali razumski, utemeljeno. Stranke bi trebale biti politički suparnici, a ne neprijatelji na granici incidenta. Očito je takvo što nekome u interesu.

Aktivnost HDZ-a usmjerena je prema tri osnovna cilja: izlazak iz gospodarske krize, borba protiv korupcije i završetak pregovora sa EU. Na kraju će birači izreći posljednje da ili ne takvoj politici. Ne treba zaboraviti da je još Franjo Tuđman vidio Hrvatsku u europskim integracijama, u EEZ-u kao suverenu, ravnopravnu državu. Često puta se kaže da je Hrvatska mala zemlja. Osim Velike Britanije, Njemačke, Francuske, Italije i istočnije Poljske, sve su europske zemlje približno jednake po broju stanovnika.

Gđa. Kosor osvježila je vladu novim, mlađim ljudima koji su eksperti u svom području. Eto, svi su govorili, dosta nam je starih lica, hoćemo mlade, nove, nepotrošene, a sada ni ovo nije dobro. Uvijek će se naći ljudi koji neće biti zadovoljni, ali da baš ništa ne valja, to ni po zakonu vjerojatnosti nije moguće. Da li će oni biti u vremenskoj mogućnosti u godinu dana prije izbora učiniti značajnije pomake, vidjet će se.

Pođite od sebe, kad radite neki posao, vezan za primarnu obitelj ili profesionalno. Da li ste efikasniji, kad Vas netko pohvali ili kad Vam netko stalno zvrnda i prigovara. Manji broj postaje stimuliran prigovaranjem, ali većina još bolje radi ako za svoje poteze koji su dobri dobije priznanje.

Očito je nekome u interesu da se Vlada destimulira, inače kako sada objasniti poteze nevladinih organizacija, koje su bile najveći zagovornici ulaska Hrvatske u EU, a sada odjednom ne bi da se to dogodi, jer još nismo spremni. A razlozi su poznati već od ranije, nedovoljno priznavanje manjinskih prava, nedovoljno jaka borba protiv korupcije, nespremnost obračuna sa počiniteljima ratnih zločina... Nitko od njih se niti jednom jedinom riječi nije osvrnuo na pohvale koje su došle od gospodina Orbana koji je jasno rekao da je Hrvatska u nekim segmentima uređenija od njegove zemlje koja je već višegodišnja članica EU.

Da je stanje u hrvatskim medijima izuzetno loše slažu se svi, razlike su samo u procjenama koliko su pojedini mediji kome naklonjeni. No, nije li HDZ dobrim dijelom sam kriv za ovo stanje na medijskoj sceni? Nije li primjerice HDZ, nakon opet sedam godina vlasti, dobrim dijelom odgovoran da ne postoji nacionalni dnevnik s hrvatskim predznakom ili za stanje na HRT-u, gdje gledamo sve lošiji i sve nehrvatskiji program?

Slažem se s Vama da nam je medijska ponuda izuzetno loša. U tome prednjače komercijalne televizije, ali ni stanje na javnoj TV puno ne zaostaje. Na HTV-u imate samo nekoliko novinara koji su u stanju postaviti svojim sugovornicima pitanja koja impliciraju stav tihe većine. Tako smo nedavno bili svjedoci sramotnog iskaza bivšeg predsjednika države koji je na pitanja o zločinima počinjenim iza II svjetskog rata govorio kao da se radi o pilićima koje je pokosila neka bolest, jer su ionako bili lošije kvalitete. Postavlja sam sebi pitanje: „Tko to zna, tko je u tim jamama? „ Tvrdi da na Bleiburgu nije bilo zločina, da je poginulo nešto malo ljudi. Bez imalo osjećaja za one čiji preci leže u tim jamama, pa ma tko oni bili, čiji je on predsjednik bio punih deset godina. Strašno.

Tvrdi da se sva iskapanja rade u svrhu predizborne kampanje i na taj način želi omalovažiti značaj cijelog procesa koji u smislu istražnih radnji traje već od 2007. godine. Istina je da se to trebalo pokrenuti već i ranije, ali vrijeme ne odriješuje zločince od grijeha.

Svakodnevna politička zbivanja uglavnom komentiraju uvijek isti ljudi, čiji su nam politički stavovi poznati, a nazivaju se neovisnim političkim analitičarima. U svibnju prošle godine po prvi je puta na HTV-u emitiran dokumentarni film o Franji Tuđmanu i stvaranju neovisne Hrvatske države, ali nakon punih dvadeset godina. Najveći državni blagdani nedostojno su obilježeni kako u medijima, tako i među ljudima koji više ne znaju kojeg se datuma nešto slavi ili bolje reći kada se ne radi zbog nečega. Dan državnosti koji je u svim civiliziranim demokracijama najveći blagdan jedne nacije, kod nas jedva da se zna kojeg bi datuma to bilo.

30. svibnja koji je bio prihvaćen i dostojno obilježavan do 2000. godine, promijenjen je zbog osobnih političkih animoziteta tadašnjih političara u Hrvatskom Saboru. I mi danas imamo to što imamo. Molimo ljude da na svoje balkone objese državne zastave, a vani od zastava kojima se slavi takav blagdan ne vidiš fasade. Obilježavanje Dana neovisnosti ne izaziva više onakav zanos kakav je nekada bio do 2000. godine, ali premijerka je svojim govorom u Kninu prošle godine dala do znanja da će se atmosfera oko Oluje stubokom mijenjati.

Mediji su neovisni, barem bi takvi trebali biti, ali sadržaj koji se njima plasira ne izgleda tako. HDZ-u se prigovara da ima utjecaj, štoviše da upravlja HTV-om, a eto vidite, Vi imate drugačiji dojam. Pred neko vrijeme jedan „lijevi" političar nazvao je Hrvatski list smećem, novinom koja zagađuje medijski prostor. List koji jedini piše o stvarima koje je nemoguće pročitati negdje drugdje i na način na koji se ne piše nigdje drugdje osim u ponekim kolumnama naših dnevnih novina. To su jednostavno stavovi koji podrazumijevaju ispravnim jedino vlastito mišljenje, a na drugu vrstu razmišljanja ne odgovara se argumentima nego prostačkim blaćenjem. Što je najinteresantnije, u jednom od posljednjih brojeva daje se i intervju tom tzv. smeću koje postaje korisno, kada je u vlastite promidžbene svrhe. Ne želim spominjati imena, jer svako spominjanje je reklama koju te osobe nisu zaslužile.

Nakon pritisaka Katoličke Crkve hrvatska Vlada odustala je od izmjena Zakona o vodama čime je barem na neko vrijeme zaustavljen proces rasprodaje vode kao hrvatskog nacionalnog bogatstva. Radi li se samo o predizbornom triku ili je to znak određene konkretne promjene u politici HDZ-a predvođene Jadrankom Kosor?

Znamo da je Hrvatska po bogatstvu voda jedna od najbogatijih zemalja svijeta. To je prirodno, nacionalno bogatstvo, koje smo dobili od Boga. S takvim se vrijednostima ne licitira olako. Ministar regionalnog razvoja, gospodin Pankretić objasnio nam je da prijedlog da Hrvatske vode postanu trgovačko društvo ne znači privatizaciju istog. Resorni stručnjaci kažu da je takvo što nužno zbog komercijalnog načina poslovanja tvrtke koja se zadužuje i investira. Na ovo bi Vam pitanje sigurno bolje odgovorio neki ekonomski stručnjak, ali tu se ne radi o pritisku Katoličke Crkve nego o iznošenju stava.

Mislim da je pozitivno da se odluke ne donose jednostrano i da se svaki veći problem iskomunicira. Crkva je samo rekla svoje mišljenje o stvari koja je očito bila plod nedovoljno dobre komunikacije, ne mislim da se radilo o nekom pritisku, a pogotovo o predizbornom triku, kako to Vi kažete. Takvi jeftini blefovi ne bi bili dobri za dugoročno funkcioniranje. Imali smo prilike vidjeti na koliko dugo preživljavaju takvi potezi, kao npr. obećanje o 200 tisuća novih radnih mjesta.

Stanje se u HDZ-u i općenito Hrvatskoj ne može promijeniti preko noći. Koji su po Vašem mišljenju prioriteti? Što bi trebalo konkretnoga prvo učiniti?

Nikakve promjene većih razmjera ne događaju se preko noći. Hrvatska je dio globalnog svijeta, pa tako sve što se u posljednje dvije godine događa u svijetu, nije moglo zaobići ni nas. Pogledajte Grčku, Portugal, Španjolsku, Irsku koja je bila primjer ekonomskog buma. Naši ljudi još se nisu oporavili od svih vrsta nesreća koje nam je donijela agresija devedesetih godina, a uskočili smo u svjetsku recesiju.

Prioriteti su sigurno izlazak iz krize, otvaranje novih radnih mjesta uz pokretanje gospodarstva, novih investicija i trajna borba protiv korupcije. Osim navedenog što je osnova za dostojanstveni život, potrebno je raščistiti sa svim nedovršenim stvarima iz prošlosti, jer se negiranjem zločina i neimenovanjem komunističkog sistema pravim imenom nikada neće stvoriti zdravi temelji za pomirbu budućih generacija.

To je jedini način da se zlostavljanje koje je trajalo desetljećima jedne privilegirane komunističke kaste nad neistomišljenicima izvadi ispod tepiha i primjereno razriješi. Zato smatram da svi trebamo dati podršku ministru Karamarku kojeg čak i bivši predsjednik pokušava spriječiti objašnjavajući taj čin pokušajem kompromitiranja jedne ideje i ideologije. A dok ta ideologija ne bude klasificirana onako kako treba biti, prošlost će nam biti zauvijek uteg oko vrata.

Obično se u Hrvatskoj loše stvari naglašavaju, a brzo prelazi preko pozitivnih aspekata. S takvom mišlju postavit ćemo za kraj provokativno pitanje, zato što se rado kaže da je više nema, u čemu je danas osnovna razlika između HDZ-a i SDP-a?

Jadranka KosorNe da se u Hrvatskoj loše stvari naglašavaju, nego se samo o njima i govori. Sve oko nas ,ali baš sve, prema prezentaciji medija ispada loše. To je već duže vrijeme loša navika koja se servira za doručak Jutarnjim listom, za ručak podnevnim Dnevnikom, a za večeru Večernjim listom.

Sve što je loše, potencira se još i više, a dobroga kao da i nema. Ako se i spomene negdje, onda je to u par redova, sitnim slovima u kutu neke stranice. Vele novinari da loša vijest prodaje novinu. Ako je tome tako, treba se upitati tko to kupuje novine i hrani se takvom materijom. Kupujemo ih svi mi,ali bez doze kritičnosti i informiranosti sa više različitih strana, konzumacijom i to ponavljajućom kroz duže vrijeme, takvih informacija osuđeni ste pokvariti želudac. Na neki način postajete i ovisnik, to Vam diže adrenalin, naprosto Vam počne faliti ako se nešto pompozno, po mogućnosti negativno ne pročita. I na taj se način stvara iskrivljena slika realnosti. Stvara se potreba stalno nekoga okrivljavati, osuđivati, nisu bitni argumenti, važno je da se pokrene masa i da se gazi.

Eto ja sam po struci medicinar. Analizirajući novinske članke vezane za zdravstvo ispada da ih je preko 80% negativističkih, dolazite do zaključaka da se u zdravstvu stalno rade neki previdi, propusti, da ljudi gube živote zbog liječničkog nemara, da su svi liječnici korumpirani, a da li je to baš tako? To ne zanima nikoga. Nije dovoljno atraktivna vijest da se po prvi puta u Hrvatskoj, nedavno aortna valvula na srcu zamijenila bez da se otvarao prsni koš, da imamo jedan od najpotentnijih timova za transplantacijsku medicinu, da svakodnevno medicinsko osoblje radi u teškim uvjetima, pod iznadprosječnim stresom sa velikim rezultatima.

A odgovor na Vaše posljednje pitanje, kako ste i sami rekli provokativno slijedi iz ideologije. HDZ i SDP razlikuju se i uvijek će se razlikovati ideološki. To je ta suštinska razlika koja se iz različitih interesa želi zanijekati. Razlika je u tome što izdanci SDP-a sanjaju dan kada će se Hrvatska ponovno zacrvenjeti. To nam tijekom predsjedničke kampanje poručuje današnji predsjednik države. Njegov stranački šef, također na svojim nastupima naglašava kako će Hrvatska biti crvena. Proturaju tezu da je antifašizam temelj Domovinskog rata i Hrvatske državnosti. Antifašizmom žele abolirati komunističke zločine počinjene u i nakon II svjetskog rata. Podmeću stalno da se istrage koje su u tijeku rade u predizborne svrhe. Ma kojoj bi to stranci bilo u interesu da se to ne istraži, a naziva se hrvatskom strankom? Pa zar se na krivotvorenju istine može zagovarati pomirba? Kako pomiriti Hrvate koji u svome glavnom gradu još uvijek imaju Trg maršala Tita, osobe koja se na svjetskim listama nalazi među prvih deset zločinaca, dok se predsjednik države zalaže za povrat Ulice 8. Maja, kada su se mnogi kojima je on predsjednik „oslobodili" vlastitog mira, života i svega što su imali, jer su drugačije mislili, a jedino ispravno je bilo partijsko, komunističko jednoumlje.

HDZ i SDP se razlikuju i u poimanju uloge Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini. Hrvatska, koja je odigrala u ratu jednu od najhumanijih uloga prema drugoj državi, proglašavala se agresorom u vlastitom Saboru, a njezin prvi predsjednik glavnim konstruktorom „zajedničkog, dogovorenog rata" sa Srbijom. Unatoč brojnim dokumentima, čak i onima sa srpske strane (memorandum SANU) i dan danas se ustraje na takvim tezama. O dilanju dokumenata Haagu je već bespredmetno i govoriti.

M. M.

Uto, 27-07-2021, 00:47:58

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.