Razgovor s novinarom i publicistom Gojkom Borićem

Rezulati nedavno održanih predsjedničkih izbora i uvjerljiva pobjeda Zorana Milanovića, prvih osam mjeseci Plenkovićeve koalicijske Vlade, nadolazeći parlamentarni izbori u Njemačkoj te izbor Trumpa za novog-starog američkog predsjednika neke su od aktualnih tema o kojima smo razgovarali s novinarom i publicistom Gojkom Borićem.

Kako komentirate premoćnu pobjedu Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, koji su razlozi doveli do toga?

S obzirom na činjenicu da je predsjednik Zoran Milanović samo za dlaku izgubio prvu rundu biranja državnog poglavara, bilo je za očekivati da će pobijediti u drugoj rundi, ali ne tako premoćno. Uzroci pobjede nisu do kraja pronađeni, no moje je mišljenje da je to u većoj mjeri bio poraz HDZ-ova kandidata Dragana Primorca koji je, kako se ono kaže, bio "bez okusa i mirisa", nego pobjeda Milanovića. Primorac je bio manje poznat od svoga suparnika i očito previše zavisan od premijera Andreja Plenkovića kome su glasači dali ćušku koju on ipak nije zaslužio u tolikoj mjeri. Hrvatski bi analitičari morali posvetiti više pozornosti glasovanju tzv. običnih ljudi nego uspjesima i porazima političara na izborima. Naime, očito su birači prilično nepolitični pa biraju one za koje misle da su izrazito prodorni i da će im biti od bilo kakve koristi. Ima tu i psihologije, naime prosječni birač misli da ako jedan prostak, svađalica i lijenčina može postati državni poglavar onda mogu i ja, a to onda ide u korist Milanovića. Na žalost, hrvatska politička scena na svim razinama još nije dovoljno zrela da bira najbolje kandidate za obavljanje važnih državničkih poslova.

Iza nas je nešto više od osam mjeseci Vlade, a nakon Vilija Beroša sada je smijenjen i Josip Dabro. Čini se da Plenković nema sreće s kadrovima s obzirom na to da je ovo trideset i neki smijenjeni ministar?

Dabro nije spadao u kontingent HDZ-ovih ministara, on je član stranke u trajnom raspadanju, tzv. Domovinskoga pokreta. Ta stranka nije ni stranka ni pokret, teško ju je ideološki prepoznati, pa su se u nju "ušuljali" i oni kojima tu nije mjesto. Dabra je stranka ipak ostavila u Saboru što govori da je neosjetljiva na svoju sliku u javnosti. Lokalni izbori su nešto drugo nego predsjednički i parlamentarni pa bi HDZ mogao nekako poboljšati svoju sadašnju nezavidnu poziciju nastalu porazom Plenkovića na predsjedničkim izborima, ali taj oporavak ne će biti velik pa će raslojavanje Domovinskoga pokreta biti nastavljeno, no dok Plenković ima na raspolaganju zastupnike manjina i dijaspore, sve same privilegirane zbog toga što im nisu važni glasači nego zajamčeno mjesto u Hrvatskom saboru, on ostaje na vlasti, a zabadanja između dvaju brijegova, Pantovčaka i Banskih dvora, bit će nastavljena još većom žestinom nego dosad, na štetu hrvatske demokracije i ugleda naše Republike u inozemstvu.

Dabro je otišao zbog „afere pištolj“, no većina drugih otišla je zbog koruptivnih afera. Zašto, i nakon Sanaderova primjera, ali i mnogih drugih primjera, toliki broj ministara ima potrebu zaviriti u proračunska sredstva? Kako to iskorijeniti?

Mislim da je korupcija u hrvatskom političkom životu nešto što političari smatraju nekažnjivim, nešto što je samorazumljivo u opisu radnog mjesta. Tome treba pridodati nepotizam i strančarenje, pa bi stoga trebalo promijeniti kako izborni zakon, tako i čitavu političku konstrukciju hrvatskog državnoga vrha tako da se kandidiraju samo neporočni političari, a one koji su prošli kroz Remetinac trebalo bi dodatno kazniti "zabranom djelovanja u javnim službama" još dulje od zatvorskih kazni, a takav zakon, primjerice postoji u Italiji. Tako je Berlusconi bio kažnjen isključenjem iz javnog života u trajanju od deset godina. U staroj Grčkoj narod je ostracizmom slao u egzil političare koji čak nisu bili sudski kažnjeni, ali su samim svojim postojanjem ometali demokraciju. Takav jedan zakon bio bi neophodan u Republici Hrvatskoj. Zakonski bi trebalo zabraniti predizborne koalicije i ukinuti manjinske i dijasporsku izbornu jedinicu. No to političari vlade i oporbe ne žele, ali tu bi trebali biti aktivni slobodni građani da preko referenduma iznude novi izborni zakon za Sabor i šefa države, te uklanjanje preambule Ustava u kojoj se spominju stalni razlozi za polemike, ZAVNOH i NDH .

Desni politički spektar ide iz poraza u poraz, i to prvenstveno zbog podjela i sektaštva. Sitni interesi, velika ega, a nerijetkom i manjak poštenja snažniji su faktor razdora i od HDZ-ove želje da neutralizira konkurenciju. Kako gledate na ovaj fenomen?

Mislim da ste sami naveli uzroke ovim nepogodama hrvatskog javnoga života, a ja sam dao samo djelomične odgovore jer se te ružne pojave stalno ponavljaju s uvijek različitim uzrocima. Ozdravljenje hrvatskog političkoga života bilo bi moguće samo na duže rokove. Nisu dovoljni oštri zakoni i još oštrije kazne nego promjena mentaliteta svih građana, a to ide polako. Samo jedan primjer, slučajno sam se našao u Banskim dvorima kad je prof. Slaven Letica, moj Podgoranin, bio preuzeo dužnost savjetnika predsjednika Tuđmana, pa mi je rekao da je prvog dana svoje službe dobio deset telefonata od kojih su osam bile zamolbe da nekim poznanicima i prijateljima, mimo natječaja, osigura zaposlenje u državnoj službi. Kad sam prvi put posjetio HRT opazio sam da gotovo više od polovice uposlenih na vrhu te institucije imaju prezimena kao nositelji partijske i državne vlasti, dakle bila su to djeca ili unuci istih jer bilo je šik raditi na televiziji. Ja sam kao ravnatelj hrvatskog programa Radija Deutsche Welle odbacio zamolbe za zaposlenje nekim "starim lavovima" iz Domovine jer više nisu bili sposobni za rad a oni to nikako nisu htjeli shvatiti govoreći, pa kolege smo, dajte molim vas nađite bilo kakav posao za mene. Nisu desničari ništa gori glede korupcije od ljevičara, to se može objasniti time jer su desničari dulje na vlasti, prema njemačkoj izreci kako "prilike stvaraju lopove".

Uskoro nas očekuju parlamentarni izbori u Njemačkoj. Kako procjenjujete izglede pojedinih grupacija?

Izbori za njemački parlament Bundestag sredinom veljače bit će obilježeni ne baš velikim povećanjem broja glasova za desničarsku "Alternativu za Njemačku", kraticom AfD, velikim gubitkom glasova za Socijaldemokratsku stranku, vjerojatnim otpadanjem iz parlamenta liberalne Slobodno-demokratske stranke i stranke Ljevica, te pomakom na bolje dviju kršćanskih stranaka, CDU i CSU, i nove populističke stranke bivše komunistkinje Wagenknecht. Očito će demokršćani i socijaldemokrati pokušati formirati tzv. veliku koaliciju, ali to bi njihovo približavanje moglo trajati mjesecima. Ako im ne uspije to će uroditi velikom pomutnjom političkoga života u Njemačkoj što ne bi ostalo bez težih posljedica za sve demokratske stranke u Europskoj uniji.

Očekuje li nas u Austriji desna vlada?

Mislim da će u Austriji biti formirana vlada od desničarske Slobodarske stranke i konzervativne Pučke stranke kao juniorskog partnera. Ova kombinacija je već jednom vladala i neslavno propala, ali sad će na čelo te koalicije doći tzv. slobodnjaci što će biti novum s također nesagledivim negativnim posljedicama za politiku u svim bliskim zemljama susjedne Austrije koja, hvala Bogu, nije toliko politički teška kao Njemačka, Francuska ili Poljska. U svakom slučaju desnica napreduje, ali treba pričekati pa doživjeti kako će se raslojavati i jednoga dana neslavno izgubiti izbore .

Što nas po Vama očekuje nakon izbora Trumpa za američkog predsjednika?

Od Trumpa se može sve očekivati. Dakle, mnogo zla i nešto manje dobra. On će u početku udariti glavne naglaske svoje politike koji ne obećavaju miran život američkim saveznicima u Europi. Treba se bojati da će Trumpova Amerika uzdrmati NATO, smanjiti pomoć životno ugroženoj Ukrajini i izaći iz niza međunarodnih organizacija i ugovora. Zastrašujući scenarij koji meni priređuje besane noći. No ni Trump nije svemoćan. Njegovi ljudi se ne slažu u svemu što do sada, u euforiji pobjede, uspješno skrivaju ali to ne će moći dulje zataškavati pa je za očekivati međusobna optuživanja i kadrovske promjene iz gorega u još lošije. A Putin trlja ruke i u tome uživa. Nisam veliki optimist glede budućnosti slobodnoga svijeta no, kako se kaže, nada umire najkasnije.

Razgovarao: Davor Dijanović